HOBOTNICA – OSMOKRAKI PREDATOR

8 min read

PR / Broj 22 / Siječanj / 2010.

Iako hobotnica ostavlja dojam miroljubivog morskog stvorenja, u svojoj naravi, ona je istančani grabežljivac. Pravi je užitak gledati kako, jedva vidljiva u pijesku ili sjeni neke rupe, vreba svoj plijen. Njezine žrtve obično nisu niti svjesne kakva im opsnost prijeti. Kada se napad dogodi, za bijeg je uglavnom prekasno…

Napisao: Petar Prkić

Jedna od prvih stvari koje vam padnu na pamet, pri spomenu zimskog ribolova, zasigurno je hobotnica. Nakon guštanja u lubinima, kojih će uskoro biti sve manje, većina podvodnih ribolovaca polako će se okretati pretraživanju rupa, a upravo tamo se skriva ovaj zanimljivi glavonožac. Isti onaj koji u strašnim pričama i legendama svojim krakovima potapa brodove i u nepovrat odvlači nesretne mornare. Iako hobotnica nikada nije bila na glasu kao prestižna lovina, već samo usputni plijen, nema podvodnjaka koji će propustiti priliku da ju nabode na osti svoje podvodne puške. Ako ništa drugo, učinit će to zbog ukusnih delicija koje se spravljaju od njezinog mesa. No, hobotnicu prvo treba pronaći, a to nije uvijek tako jednostavno. Pretpostavka izdašnog ulova je sposobnost prepoznavanuja dobrih terena, koje hobotnice rado naseljavaju. Premda je rasprostranjena duž cijele naše obale, posebno dobri ulovi ostvaruju se u priobalju i kanalima srednje-dalmatinskog arhipelaga. Tu hobotnica nalazi svoja obitavališta, i to na gotovo svim vrstama morskog dna. Za potrebe mrijesta, koji će se dogoditi u narednim mjesecima, prilazi plitkim i kamenitim terenima, prošaranim pješčanim usjecima, na kojima pronalazi idealna mjesta za zaklon. No tu je ujednio i najlakši plijen, pa ribolovci svih kategorija ne propuštaju priliku za zimski dvoboj sa osmo-krakom delicijom.

OCTOPUS VULGARIS

Hobotnica, ubotnica ili mrkač, samo su neki od mnogih drugih hrvatskih naziva, za ono što znanstvenici prepoznaju kao glavonošca iz obitelji Octopodidae, odnosno Octopus vulgaris ili običnu hobotnicu. Njezin izgled karakterizira snažno mišićavo tijelo, koje na sebi ima izraženu glavu i osam jednakih krakova, a obavijeno je sluzavom kožom. Manje upućeni malu hobotnicu često zamijene muzgavcem, koji se po izgledu od nje bitno ne razlikuje. Pouzdani znak prepoznavanja su prijanjalke, kojih hobotnica ima dva, a muzgavac samo jedan red. Što se veličine tiče, podvodni ribolovci najčešće love hobotnice do 8 – 9 kilograma. Iako ima i znatno većih zabilježenih ulova, oni se događaju vrlo rijetko. Na jelovniku hobotnice, osim ribe, nalaze se rakovi, školjke i puževi. Iako preferira živu lovinu, bez ustezanja će posegnuti i za lešinama. Zbog takvih prehrambenih navika, hobotnica vrlo brzo raste. U jednoj godini, njezina težina se može povećati i do tri kilograma. Važno je napomenuti da za hobotnicu nema ograničenja ulova, barem kada je o njezinoj dužini riječ. Nije zaštićena lovostajem i prema Pravilniku o športskom ribolovu dozvoljeno je uhvatiti pet kg i jedan primjerak, kojim se premašuje spomenuta težina.

Izdajnički tragovi

I dok za uspješan lov ribe morate dobro poznavati pojedine tehnike podvodnog ribolova, za lov na hobotnicu prije svega će vam trebati upornost, koncetracija, ali i dobar vid. Najbolje je pretraživati terene do dvadesetak metara dubine. Dozvoljava li to vidljivost, ugledat ćete ju plivajući na površini. Imajte na umu da ju nećete tako često susresti na otvorenom. Najviše se kreće noću, dok danju miruje u svojim rupama. To znači da morate plivati i naizmjenično češljati teren, od plitkog do dubokog, u potrazi za tragom koji će vam odati njezinu prisutnost. Pri tome će vam na ruku ići sve što vam može pomoći da otkrijete da li je hobotnica u neposrednoj blizini.

Dekorirano gnijezdo

Ponekad će ju izdati prisustvo pirke, kneza ili kanjca, koji miruju u blizini njezinog skloništa. Tu su i ostaci otvorenih školjki i rakova, koji često nepogrešivo vode do one “prave rupe”. Obično se radi o nekoliko metara udaljenom “gnijezdu”, dekoriranom sa svakojakim kamenčićima, pijeskom, školjkama i svakojakim materijalom, koji hobotnica pronađe na morskom dnu. Sve to uredno je složeno u obliku lukobrana, iza kojeg hobotnica radoznalo proviruje. Ukoliko nema uvjeta za prirodnu rupu, imajte na umu da će rado iskoristiti sve što joj pruža pogodan zaklon. Cijevi, automobilske gume ili odbačene bačve, kao stvorene su za njezino stanište. U razdoblju reproduktivnog ciklusa, koji se odvija tijekom zime i proljeća, hobotnica u rupi odlaže svoja jajašca. U tom periodu neprestano ih čuva i ne odvaja se od njih.

Morski kameleon

Dobro skrivenu hobotnicu teže ćete uočiti, nego što to mislite. Zbog izvanredne sposobnosti mimikrije, neuvježbanom oku ronioca, ona će lako promaći. Za život na morskom dnu, hobotnica je dobro prilagođena. U trenutku može naborati svoju kožu i promijeniti njezinu boju, tako da se savršeno uklapa u morski okoliš. Sve to omogućavaju kromatofori, velike stanice, čijim rastezanjem i skupljanjem dolazi do prelijevajnja širokog spektra boja. Ako ju niste uočili na vrijeme, lako ćete proći pored nje, a da toga niste ni svjesni. Krakata lukavica doslovce će se stopiti sa morskim dnom. Takva reakcija nije uvjetovana samo ambijentom koji hobotnicu okružuje. Krenete li prema njoj dok mirno leži ili se premješta među pukotinama i stijenama, prisustvovat ćete pravom festivalu boja. Preplašena će hobotnica, poput kameleona, vrlo brzo odjenuti novo ruho i pobjeći. Nemojte ni na trenutak pomisliti kako vam hobotnica ne može pobjeći. Spora je samo na prvi pogled, a u slučaju napada ili bijega, slijedi neočekivano brza reakcija. Istiskivanjem nakupljene vode kroz lijevak, hobotnica osigurava pravi mlazni pogon.

Lovac iz zasjede

Iako hobotnica ostavlja dojam miroljubivog morskog stvorenja, u svojoj naravi, ona je istančani grabežljivac. Kada nije u potrazi za hranom, hobotnica letargično i bezopasno proviruje iz svog zaklona. No dovoljno je pogledati kakvom je sve ubojitom dodatnom opremom naoružana, pa da postane jasno kako se radi o pravom predatoru. Njezinom mišićavom tijelu dodane su jake čeljusti, koje sliče obrnutom kljunu papige. Tu je i ostatak zavidnog arsenala u kojem će prijanjalke osigurati čvrst stisak, iz kojeg teško može pobjeći bilo koji plijen. Hobotnica ima i iznimno dobro razvijena osjetila, pa će njezinom oštrom oku teško promaknuti neki slastan zalogaj. Kruna svega je dobro razvijen mozak i živčani sustav, zbog kojeg hobotnica spada u red najinteligentnijih morskih životinja. Pravi je užitak gledati kako jedva vidljiva, u pijesku ili sjeni neke rupe, vreba svoj plijen. Njezine žrtve obično nisu niti svjesne kakva im opsnost prijeti. Kada se napad dogodi, za bijeg je uglavnom prekasno.

Kontrola teritorija

Ponašanje hobotnice i njezina inteligencija, oduvijek su bili izazov znanstvenicima. U brojnim pokusima uspjeli su dokazati njezinu sposobost raspoznavanja pojedinih oblika, te posjedovanje kratkoročne, ali i dugoročne memorije. Tu je i fantastičan vid. Hobotnice imaju zjenicu i mrežnicu, jednaku kao i oči sisavaca, a s godinama se njezin vid samo poboljšava. Što je starija i krupnija, zbog većeg broja receptora u mrežnici, sve bolje vidi. To joj pomaže da u mutnom moru i polutami prepoznaje istaknute dijelove morskog dna, po kojima se orijentira. Čak i dok vas sa zanimanjem promatra, oči joj nikada nisu usmjerene prema istom cilju. Spremna na bijeg ili napad, ona uvijek jednim okom motri bližu okolinu

Krakati predator

Za svladavanje plijena ne koristi samo stisak krakova. Pored čeljusti, služi se i posebnim otrovom, kojeg proizvodi slinovnim žljezdama. Za čovjeka ugriz jadranskih vrsta nije smrtonosan, ali ugrize li raka, smrt nastupa vrlo brzo. Posebno je zanimljiv ritual kojim se služi pri napadu. Nakon što raka napadne sa leđa, čuvajući se njihovih kliješta i ugrize u njegovu unutrašnjost, uštrca poseban probavni sok, koji ga doslovce rastvara. Nakon toga, sve ide kao podmazano. Hobotnica ga isiše, a neprobavljene dijelove odbaci. Odluči li se osladiti školjkom, postupak je drugačiji. Najprije mora u u školjku ugurati vrh kraka, kako se ona ne bi mogla zatvoriti, a onda opet sve ide po već opisanom receptu. Premda prilagođena životu lovca, hobotnica se dobro snalazi i kao plijen. Osjetivši opasnost, hitro će ispusti crnilo kojim stvara dimnu zavjesu, tek toliko da na trenutak zbuni neprijatelja i osigura bijeg. Ima i sposobnost regeneracije, pa ukoliko ostane bez jednog od svojih krakova, s vremenom će joj izrasti novi.

Hitac u glavu

U lovu na hobotnicu najčešće se koristi podvodna puška. Uglavnom su to kratki modeli, do 75 centimetra dužine, koje mogu biti opremljeni klasičnom strijelom ili ostima. Treba gađati u glavu u predjelu očiju. O brzini te reakcije, uvelike će utjecati uspješnost lova. Naime, hobotnica pogođena strijelom ili ostima, u prvi tren će se sklupčati, što roniocu daje vremena da ju zbunjenu na prepad izvuče iz rupe. Kuka će također dobro poslužiti za istjerivanje plijena. Sve funkcionira po sistemu da se kuka podvuče pod hobotnicu i naglo potegne prema van.

Izvrtanje glave

Velika je hobotnica vrlo snažna, pa se ponekad teško osloboditi njezinih krakova. Lijepi se po rukama i svemu što može dohvatiti. Svojim pipcima čak zna dosegnuti i skinuti masku ronioca, što kod onih sa manje iskustva, može rezultirati panikom, a to na većoj dubini i nije poželjno. Treba ostati smiren i svaki krak posebno skidati, dok hobotnicu konačno ne odvojite od sebe. Ukoliko pri ruci nemate nož kojim biste joj zadali smrtonosan ubod među oči, trik sa izvrtanjem njezine glave prema van, pogodan je samo kod manjih primjeraka. Takav zahvat je teško primijeniti na uznemirenoj hobotnici od 7-8 kilograma. Ukoliko ju želite primiriti, dovoljno je napipati njezin lijevak i čvrsto stisnuti. Ubrzo nakon toga, počet će se gušiti i labaviti svoj snažni stisak. Također valja napomenuti da hobotnica stavljena u slatku vodu brzo ugiba.

Mukotrpno vađenje

Vađenje rukama znatno je mukotrpniji proces, pogotovo ako se radi o većim dubinama. Ako pokušate hobotnicu povlačiti za krakove, napravit ćete više štete nego koristi. Relativno mekano meso krakova, pod rukom će brzo puknuti. Mnogo je bolje pokušati odvajati krak po krak, prikupljajući ih u jednoj ruci. Nakon što ste uspjeli prikupiti 3-4 kraka, slobodnom rukom valja dosegnuti glavu i pokušati sve zajedno izgurati vani. Za to će vam biti potrebna i duga apnea. Lovac se u ovakvom slučaju lako može zanijeti, pa se primjena ovog scenarija preporuča samo najiskusnijima. Uostalom, ne isplati se riskirati život zbog nekoliko kilograma hobotnice.

Zabranjene kemikalije

Kako bi izbjegli mukotrpan posao izvlačenja, ronioci se ponekad služe sredstvima koja su zakonom strogo zabranjena. U rupe ubacuju kemikalije, koje hobotnicu bez poteškoća tjeraju van. To ima i svoje posljedice, jer su na taj način neke od “pravih” rupa nakon toga nepovratno uništene. Onečišćene pozicije, na kojima bi inače tijekom godine bilo moguće više puta ostvariti dobar ulov, hobotnice nakon toga redovito zaobilaze.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana