ŠEST SAVJETA ZA PROLJETNE ŠARANE

11 min read

PR / Broj 49 / Travanj / 2012.

U vrijeme kad se voda intenzivno zagrijava i kad dani postaju sve duži, šarani u jezerima sve češće napuštaju svoja zimska obitavališta i počinju se intenzivno hraniti kako bi što bolje napunili svoje dugom zimom ispražnjene zalihe energije i tako se pripremili za mrijest. To je trenutak u godini kad ih je možda i najlakše uloviti. Treba samo znati gdje, kako i na što….

Piše: KREŠIMIR KURI

Vrijeme plitke vode

Lokacija je, bez obzira na godišnje doba u kojem lovili, nesumnjivo jedan od najvažnijih dijelova slagalice koju je potrebno sastaviti ukoliko u proljeće želite vidjeti šarana na štapu. Možete imati najbolji mamac na svijetu i najskuplji pribor, ali ako se vaš sistem na nađe na mjestu gdje šarani često prolaze u potrazi za hranom, teško da ćete ih uloviti. Mnogi se sezonski ribolovci često hvataju u zamku i u rano proljeće love na mjestima gdje su na primjer prošlo ljeto imali dobar ribolov. Proljeće je, barem kad je izbor mjesta za ribolov u pitanju, u pravilu uvijek vrijeme plitke vode. Kako sunce u proljeće jako grije površinu vode, tako se plića mjesta griju brže, a to ove ribe nagonski prepoznaju i u određenom dijelu dana tu dolaze „na grijanje“. Idealna je situacija kada lovite na mjestu sa što većim brojem različitih dubina, jer se ove ribe ovisno o dobu dana uvijek nalaze u nekom drugom sloju vode, pa tako uvijek imate više šanse. Zbog toga iskusni ribolovci u ovom dijelu godine jako cijene mjesta sa što većim brojem različitih dubina i raznovrsnom podvodnom konfiguracijom. Ako ste sretnik i na mjestu gdje lovite imate nekoliko različitih dubina na izbor, uputno je zabaciti svaki štap na drugu dubinu i tako pokriti što je više moguće različitih slojeva vode. Ja najviše volim tako loviti barem u prva 24 sata ribolova. Tako možete, ukoliko riba prima, lako spoznati „obrazac“ hranjenja i ponašanja riba na vašoj vodi. A kad to jednom shvatite i kad saznate na koje mjesto i u koju dubinu treba u određeno doba dana zabaciti, odvalili ste onaj najvažniji, junački dio pripreme i preostaje vam još samo ribolovna realizacija. Jedan od glavnih preduvjeta za ovakav način ribolova je da dobro poznajete vaše mjesto, odnosno, konfiguraciju dna i da barem otprilike znate kolika je na kojem dijelu mjesta dubina. Nedavno sam na Šumbaru proveo nekoliko noći u ribolovu. Nakon jednog toplog, sunčanog, ali i jako vjetrovitog dana, iako je voda bila još relativno hladna (8°C), s prvim su mrakom šarani doslovno poludjeli i počeli skakati na nekim čak i za mene pomalo neobičnim lokacijama, da sam u prvi mah ostao zbunjen. Tek kasnije sam shvatio da mjesta na kojima su iskakali nisu bila ni njihova mjesta hranjenja niti njihova stalna lokacija, već su ih posjetili samo zbog toga što im je odgovaralo boraviti u zagrijanom površinskom sloju vode koji je bio najveći dio dana osunčan i znatno topliji od ostalog dijela jezera. Druga stvar koja ih je privukla na površinu bila je voda, zbog snažnog vjetra jako bogata kisikom. Svi pokušaji zabacivanja sistema s mamcem prema ribama u skoku prošli su bez reakcije pa je štap tragač vrlo brzo vraćen na staru poziciju i njime sam prema prvom planu, sa zabacivanjem sistematski svaka dva do tri sata, nastavio pretraživati planirane lokacije.

Tri štapa, tri različite solucije

Kod naših je ribolovaca nekako već postala navika da kad se dođe na neko mjesto, treba prvo postaviti šator i zabiti klinove pa onda rod pod te dobro nahraniti. Kad je sve gotovo najbolje je na isto mjesto zabaciti sva tri štapa… To je možda na nekim vodama uspješna taktika za kraj ljeta ili jesen, kad se šarani puno kreću i intenzivno traže hranu, međutim, u periodu prelaska zime u proljeće i kasnije, postoje puno bolji pristupi. Jedan od meni najdražih je loviti svakim štapom na drugi način. I to ne samo po pitanju mjesta, odnosno, mikro lokacije, već i po pitanju izbora mamaca, ali i sistema i prezentacije. Zabacivanjem svakog štapa na drugu lokaciju s drugačijom dubinom, s tri štapa možete pokriti tri različite dubine i tri različite lokacije i tako najbrže vidjeti gdje se i u kojem sloju vode šaran hrani. Kad to jednom saznate, jako puno vrlo važnog posla ste već obavili i ukoliko vam se čini korisnim, možete i druga dva štapa postaviti na istu lokaciju.

Osim ispitivanja lokacije, treba saznati i mamac koji najbolje radi, pa ako o tome nemate već provjerenu informaciju od prijatelja, jedna je vrlo korisna opcija na svaki štap zabaciti neki drugi mamac. Za rano proljetne prilike, dok je voda relativno hladna, to može biti i neka balansirana kombinacija kukuruza (klasična kuhana zrna u kombinaciji s plivajućim) sa živim mamcem (na primjer glistom) na udici. Ako još sitna riba nije jako krenula, glista je fantastičan živi mamac koji se u vodi giba i kojem će rijetko koji šaran, bez obzira na njegovu veličinu, moći odoljeti. Druga opcija može biti samo jedna veća ili dvije manje boile mamca u kombinaciji s cijelom skupinom manjih u PVA mrežici. Snjegović (plivajuća i tonuća boila) je prezentacija koja odlično radi tijekom cijele godine, međutim, ako uz njega u ribolov uzmete malo suhog miksa i u njega dodate neke atraktore (sok iz konzerve kukuruza šećerca, neki dobar aminokiselinski pripravak ili malo drobljene pržene konoplje) i sve to dobro rukom izgnječite, dobit ćete pastu koja se vrlo lagano može nalijepiti na mamce na dlaci, a nekad i skroz stisnuti oko udice. Klasične prezentacije od jednog plivajućeg mamaca ili jedne polovice dubinskog te na vodi složene pola-pola balansirajuće varijante obično sve dobro rade, ali uz uvjet da ih zabacite na mjesto kuda šarani u proljeće prolaze. Ako ste sve napravili kako treba i na obali bili mirni i tihi, velike su šanse da vam se alarmi za vrijeme ribolova oglase.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Tri uspješna proljetna mamca

Svaki dio godine na svakoj vodi ima svoj mamac i ako pokušate proniknuti što se u trenutku vašeg ribolova pod vodom događa, prije ćete dobiti ideju što sve treba staviti u njega. Tri klasične uspješne proljetne kombinacije za ribolov su: rezane boile i pelete (više peleta manje boili), boile i kukuruz šećerac i kuhani kukuruz s konopljom. Što god od toga izabrali, važno je ne pretjerati s prihranjivanjem, ako riba slabo radi, ali i nahraniti u dovoljnoj količini ako na mjestu gdje lovite možete očekivati puno šarana. Sladila i apetit stimulatori nezaobilazni su dijelovi proljetnih mamaca, jer je njihova glavna funkcija u situaciji da kad šaran naiđe na vaše hranilište i pokupi nekoliko slobodnih mamaca, postane o njima ovisan i brzo se vrati po još.

Načini prezentacije

U proljeće se sa zagrijavanjem vode počinju u njoj razmnožavati gotovo sve sitne životinje i nakon nekog vremena hrana za šarana se nalazi gotovo na svakom koraku. Vrlo je važno zapaziti kako se ona u prirodi nalazi i kod prezentiranja vašeg mamaca pokušati oponašati prirodu. Kad žabe krenu u mrijest i polažu ikru, ona je obično u većim grupama i lebdi na površini negdje uz obalu ili je zalijepljena na vodenom bilju. Zbog toga PVA mrežica puna manjih boili i s njom jedna na dlaci, predstavlja gotovo identičnu situaciju i vrlo je vjerojatno da će veliki šaran koji je donedavno „brstio“ žablju ikru, ako naiđe na ovakvu hrpicu boili, bez razmišljanja pokupiti istu. Naši ribolovci su skloni šablonskom ribolovu, a to znači uvijek uzeti standardan mamac, uobičajeno dug predvez i preko 100 grama teško olovo. Ako su šarani još malo usporeni ili oprezno primaju, dobra je ideja umjesto 115 grama teškog olova i klasičnog predveza od upredenice, napraviti potpunu suprotnost i uzeti na primjer olovo od 20 grama te napraviti predvez od nekog provjerenog i u vodi nevidljivog fluorocarbonskog najlona. Ja u takvim situacijama obično na roli ostavljam malo tvrđu kočnicu, jer kad šaran pokupi mamac i krene, tek na kočnici role dobiva kontru kada se udica zabija u usta. Tada ne treba snažno kontrirati već samo umjereno jako podići iz rašlji štap i započeti zamaranje.

Igra skrivača

U velikom broju slučajeva kad je na jezerima zimi dulje vrijeme bio led i nekad na njemu snijeg, na plićim su se dijelovima počele razvijati alge nitastog oblika i zelenkaste boje. Ponekad je ribolov na takvim mjestima, pogotovo ako su jako obrasla, najbolje izbjegavati. Ako je tek ponegdje pokoja kolonija algi, to mogu biti odlične lokacije lov. U takvim situacijama krajnje dijelove pribora treba pokušati maksimalno prilagoditi dnu. Zbog toga ja u proljeće volim koristiti Nashovu upredenicu s omotačem zelene boje (The Missing Link Weed), ali i manje udice širokog luka (Nash Fang Gappper broj 8) ili one pokrivene teflonom. Na puno naših voda gdje se učestalo lovi šarani su postali vrlo „sramežljivi“ i ponekad ako primjećujete da je riba na hranilištu ali ne prima, pokušajte smanjiti udicu ili potražiti neku finiju upredenicu prikladnije boje, a često dobro mogu poslužiti i kombinirani ili čisti predvezi od fluorocarbonskog najlona.

Režite paukove mreže

Na nekim našim najpopularnijim vodama čest ribolov je počeo uzimati danak zagađenjem vode s brojnim dugačkim potrganima najlonima koji posvud lelujaju u vodi. Ako je mjesto gdje lovite bogato lomovima, ponekad vam velike probleme mogu raditi pod vodom isprepletene prave „paukove mreže“ od takvih niti. Šarani jako dobro znadu za njih, ali i znadu kako ih iskoristiti da se oslobode udice. Scenarij teče otprilike ovako. Imate lijep potez, kontrirate i riba je gore. Slijedi jedan jaki dugi zalet prema „umreženom području“ i vrlo brzo riba pokupi neki najlon, što se vrlo dobro osjeti struganjem najlona po najlonu, ali i otežanim zamaranjem ribe. Umjesto jakih ribljih udaraca, sve više osjećate na štapu umjereno jak pritisak, a sve manje riblje pokrete, dok odjednom sve ne stane. Zapne i tada počinje navlačenje najlona, međutim, otpor je snažan i tvrd. Riba je zaplela vaš sistem u podvodnu mrežu i oslobodila se. I sad je pred vama još jedna dilema: da li loviti na mjestu gdje je sve puno najlona ili ne? Vuče vas da zabacite jer su šarani tamo (osjećaju se sigurnima) ali i odbija. Što vam vrijedi da imate pet poteza i od toga izgubite svih pet riba? Rješenje te naoko bezizlazne situacije može biti olovo za sječenje podvodnih najlona. Naime, nedavno sam o tome pričao s Valentićem koji mi je pokazao svoj vlastiti patent-olovo u koje su ugrađena četiri vrlo oštra noža (na slici). Dovoljno je s desetak zabaca u smjeru željenog hranilišta i polaganim povlačenjem spod štapom porezati glavne „podvodne mreže“. Tako ćete na mjestima gdje nitko donedavno nije mogao bez većih problema izvući krupnijeg šarana lijepo moći loviti i zamarati velike i oprezne šarane (kojima vjerojatno nikako neće biti jasno gdje su nestali oni brojni zapleteni najloni koji su im pružali priliku za bijeg).

Tri znaka za uzbunu

Tri znaka za uzbunu u prirodi već mi godinama otkrivaju start one prave šaranske sezone. Prvi su pojava žaba. Naime, negdje kad voda prijeđe 8°C, a to se kod nas uvijek događa negdje oko Josipova, žabe izlaze iz svojih zimskih skrovišta i kad onako nemarno hodate uz obalu jezera, samo vam se odnekud pojavi ispod nogu i skoči u vodu. Drugi je siguran znak „vrbopuc“. Naši stari ribolovci su nekad znali govoriti da kad propupa vrba, s njom kreće i som. A ja bih tome dodao i šaran. I makar danas svi znamo da se i šaran i som mogu uspješno loviti tijekom cijele zime, s današnjeg modernog stanovišta mogli bismo reći kako oni samo prelaze iz pasivnog u aktivan oblik ponašanja ili iz zimskog u ljetni mod (intenzivnije traže hranu). Treći znak je pojava šišmiša na vodi. To je opet povezano s pojavom prvih insekata koji su njihova hrana. Kad prvi insekti počnu letjeti oko vode, definitivno je došao trenutak kada treba izvaditi štapove i zaputiti se na vodu. Znam da među vama sigurno ima „ziheraša“ koji bez obzira na sve čekaju ljeto i jesen, ali doživjeti toplu proljetnu noć na vodi uz cijelonoćni cvrkut ptica i velik roj zvijezda na nebu poseban je doživljaj. Poluprazne, a nekad i potpuno puste vode, tome su samo još jedan dobar razlog. A ako vam tu čaroliju na trenutak prekine zvuk alarma i sve završi lijepim šaranom na obali, lako vam se može dogoditi da postanete ovisni i da se vrlo brzo poželite vratiti po još.

Chris standing up holding his daughter Elva

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana