Proljetna megalomanija

PRM / Broj 12 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2016.

Zima je, zna se, veoma zahtjevan period za upražnjavane varaličarenja na moru. Riba je tko zna gdje, u dometu špinerskog štapa definitivno nije, a refuli bure u kombinaciji s kišom uopće ne pružaju željenu satisfakciju tijekom nanizanih dana bez griza. Jedina riba koju se iole isplati loviti je brancin, s obzirom da se isti okuplja u periodu prije mrijesta i spreman je pogoditi vješto odabranu i provučenu varalicu ukoliko odaberemo pravi trenutak. No kako brancina u Jadranu ima sve manje i manje, a prevladavaju smiješno nedorasli primjerci, nije to neko veselje.

Piše: Denis Savretić Cekin

• 

Ali! Dobra je vijest da zimi dolazi kraj! Buru je zamijenilo toplo jugo, tmurno nebo razvedrilo je sunce, a ugrijani zrak omogućio znatno ugodniji boravak na otvorenom. Rekao bi čovjek, to je to – more se grije, eto ribe uz obalu, sad ću se razbiti od ribolova. Ali…

Bezdan

Dođeš na more, valovi se bučno razbijaju u kamenu obalu, sunce naočigled grije, priroda se budi, misliš si sad ću se tako nemilo naloviti da sam u prekršaju čim primim štap u ruku. Pa onda bacaš 18 sati u komadu tijekom kojih je najveći događaj zapinjanje za dno i drilanje neke nevoljne grote. Stanjiš fluorocarbon dok na kraju ne loviš na 0.04, sa varalice poskidaš i udice, a nemaš ni varalicu nego vučeš živu srdelu super-ljepilom zalijepljenu na predvez. I neće. Na kraju ti opali galeb i odnese i štap i sve jer si eto od dosade zaspao između dvije škrape. Kako sad to, pa gdje je riba? E pa nema je prijatelju, jer svi znaju da je proljeće najgluplje doba za biti na moru, tako je oduvijek bilo, a tako će i biti! Brancin? Frajer ili je negdje u mrijestu ili se tak divlje izmrijestio da leži u krevetu od posidonije, frče si neku divlju smotku i pokušava doći k sebi od razvratnih orgija kojima se odao zadnjih tjedana. Lice, feluni i slična stvorenja koja tako blagotvorno napuče obale tijekom jesenskih mjeseci sada su tko zna gdje, a uostalom kad već pričamo o grabeži nije loše primijetiti da uz obalu zapravo nema apsolutno ničega pa time ni sitne ribe koja bi poslužila kao plijen – pa onda naravno nema ni grabežljivaca. Ukratko, imamo plavi bezdan u kojem se naše varalice koprcaju tako prekrasno da svisneš od miline, ali to je otprilike i krajnji doseg ribolova. Što sad?

Finjak?

Kad riba ne grize zna se da treba ići na najfiniji mogući pristup. Znači light-finesse štapovi, tanki predvezi, sitne kopčice i što uvjerljivije i suptilnije prezentacije ultra mekanih, smrdljivih i realističnih japanskih silikonaca, što je, priznajem, sistem kojim lovim ribu (brancina) kroz veći dio godine. I koji ima smisla ako je riba TU, ali eto ne želi zagristi pa joj treba ponešto nagovaranja, tempiranja i tehniciranja. Al problem je što sad riba uopće nije TU, tj. veoma je upitno ima li uopće neka riba u bližoj i daljoj okolici, a ako ima, statistički imamo veoma male šanse pogoditi ju ako satima mrljamo gumom u dva metra kvadratna. Poanta ribolova u situaciji kad ne znamo što je pred nama sastoji se u pokrivanju što veće površine u što kraćem vremenskom periodu, kako bismo si dali maksimalnu šansu da eventualno prisutnu i aktivnu ribu pokupimo na čisto reakcijsku foru. Ionako ne ciljamo brancina nego neku divlju grabež koja se podigla na površinu uslijed zagrijavanja gornjih slojeva mora, pa se možemo nadati da ista neće dozvoliti prolazak varalice u vidnom polju bez trenutnog refleksa da istu ne mlatne direktno u glavu.

• 

Samo oštro i bez veze

Sad kad smo prekrižili popularni finesse ribolov, što nam preostaje? Pa totalna suprotnost, a to je power fishing. Znači jači štap, veće i teže varalice, i divljački zabačaji u plavetnilo te divlje kurblanje sve dok se neka bijesna ribetina ne zaleti i da nam nadu u bolje sutra.

• 

Sad zaozbiljno, s obzirom da smo primorani tražiti ribu, najbolji način da to napravimo je oboružati se nešto ozbiljnim i dalekometnijim varalicama i sistematski i brzo pretražiti velike vodene površine gdje mislimo da bi riba trebala biti. Sada ne tražimo brancine nego ono što se eventualno može motati u blizini obale: šarune, plavice, palamide, škarame, ponegdje i lice koje zbog tople zime nisu niti otišle od obale. To su sve brze i agresivne ribe koje odlično reagiraju na brzo i nabrijano vođenje varalice – twitchanje, dartanje, kurblanje u petoj brzini, bućkanje poperima, pljuskanje većim zarama, divlje jiganje silikona na teškim dart glavama, to su tehnike koje sad love. U principu se sve svodi na izvlačenje reakcijskog griza, a to dobivamo nepredvidljivim kretnjama varalice i snažnim odbljescima koji grabežljivce znaju izluditi čak i u najbistrijem moru. Ne kažem da fina prezentacija silikona ne bi ulovila navedene ribe, ali taj silikon kao prvo ne možemo nikuda dobaciti, a kao drugo jednostavno je prespor za efektivno pretraživanje terena, osobito ako smo ograničeni ”urom od griza”. Prema tome, vrijeme je da se iz kutije izvade long cast vobleri i slična artiljerija, zamjene odavno pohrđale trokuke i probudi već zamalo oporavljeni teniski lakat.

Gdje umočiti varalicu…

Okej, sad kad znamo da nas čeka vitlanje do besvijesti, valja promisliti gdje ćemo se to samo-ubiti zabačajima? Kad smo se već našli u situaciji da lijepe proljetne dane provodimo na moru, moramo se potruditi da si damo maksimalne šanse za ulov – a to znači da moramo uložiti sav trud i slobodno vrijeme u pronalaženje kvalitetne pozicije gdje ćemo bjesomučno i glupo mlatarati varalicama dok se ne srušimo.

• 

Iako je priobalje još uvijek poprilično mrtvo, postoje pozicije gdje će se riblja aktivnost pokrenuti ranije nego na ostalim mjestima, isto kao i pozicije gdje se riba jednostavno voli zadržavati bez obzira na doba godine. Tu dakako mislim na klasične ”pošte” gdje kurenat udara ili vrti, a to su kojekakve isturene špice, rtovi, ulazi u zaljev i sl. Na takvim će se pozicijama uvijek zadržavati jata plave ribe, a s njima i palamide, šaruni, skuše i slična riba koja se veoma uspješno lovi bez nekog osobitog taktiziranja i kompliciranja. U nekom će trenutku proraditi i plićaci gdje će riba ući zbog toplog mora, no trenutno je riblja aktivnost još uvijek vezana uz dublje more pa takve pozicije treba i tražiti. Po nekom mom iskustvu 15 – 20 metara dubine je nekakav standard za rano proljeće.

Nikako ne treba zanemariti popularne luke, lučice, marine, pristaništa trajekta, molove, lukobrane i slična ljudskom rukom stvorena mjesta (iako je ribolov na većini takvih tvorevina zabranjen). Ona nam pružaju nekoliko odličnih prednosti – kao prvo, sitna riba se gotovo uvijek zadržava uz ljudske konstrukcije, bilo da su to plutajući pontoni ili lukobrani od nasutog kamenja. Takva im mjesta pružaju odličan zaklon kao i obilje hrane u vidu organskog otpada, pa se tamo zadržavaju i tokom toplijih i hladnijih mjeseci. To privlači i grabežljivce, pa tako i u najkriznijim trenucima možemo pronaći pokoju zubatu ribu uz pontone naše lokalne marine, ma kako god vrijeme i doba godine bili besmisleni za ribolov. Još jedna velika prednost pontona i lukobrana, osobito onih većih, je u tome što zalaze daleko u more, što znači da sa njih možemo zabačajem dosegnuti daljine koje inače nikako ne bismo mogli, i doslovno ispod nogu vertikalnom prezentacijom loviti na 15+ metara dubine ,što je sa prirodne obale potpuno nemoguće. Sad je između ostaloga najbolje vrijeme da iskoristimo takve pozicije, jer dolaskom sezone trenutno prazni pontoni vrlo brzo bivaju zatrpani kojekakvim brodicama, pristup moru postaje nemoguć, a neprestano divljanje glisera po moru i horde bučnih turista u rekordnom će vremenu otjerati svu ribu koja se tu zadržavala.

Jugo, zora, sumrak, kad dijete zaspi, a žena ode u šetnju …

• 

Neki od nas na more idu sami, neki od nas u društvu ljepših polovica – što znači da se jedni bude u cik zore i skupljaju podočnjake dok bauljaju obalom, dok drugi sretni i punih želuca na vodu odlaze ravno u podne dok je bonaca i dno oseke. Naravno, na kraju će se naloviti kojem sreća padne na glavu pa mu pred noge dođe jato od 811 palamida dok si mota cigaretu na bitvi, no ajmo reći da u svrhu povećanja šansi za ulov doista moramo voditi računa o trenutku kad dolazimo na vodu. Zora je neupitno najbolji dio dana, i to ne zora u smislu izlaska sunca, nego i onaj totalno mračan period sat vremena (i više) prije zore kad se riba počinje hraniti. Ovo je malo nategnuto ukoliko ne znamo gdje je riba, no ukoliko smo tijekom proteklih par ribolova nanjušili ribu, OBAVEZNO na vodu treba doći prije zore. Dobro odrađenih pola sata prije svitanja dovoljno je da ostatak dana niti ne trebate dolaziti na vodu. Ukoliko je bonaca, period dobrog ribolova proteže se na maksimalno 30 minuta nakon što sunce počne prodirati u dubinu, a u slučaju valovitog mora (osobito kad je jugo) i tmurnog neba ribolov se bez problema može produžiti na cijeli dan sa periodičnim skokovima riblje aktivnosti, gdje će sumrak i prvih sat vremena noći opet biti najproduktivniji. Ukoliko je mjesec velik, a nebo vedro, potrudite se doći na vodu u trenutku kad isti izađe, osobito ako je to kasno po noći, jer se palamide i strijelke u tim trenucima odlično love ( i računajte da će u toj soluciji sumrak biti veoma loš). Sat vremena prije i poslije špice i plime klasično su produktivni, no trenutno daleko zaostaju za zorom, pa ukoliko plima pada u podne tijekom dana s mrtvom bonacom nemojte se ni truditi ići na more u podne nego se ustanite prije zore i kvalitetno odlovite udarnu zoru, a podne provedite u ugodnom odmoru. Ne kažem da riba neće gristi u podne, ali tko zna koliko će biti daleko od obale i na kojoj dubini… A ako ljepša polovica kaže da ništa od toga i da danas treba farbati zid, jesti sladoled i sortirati čarape od pokojne bake, na vodu idite kad ista zaspi ili ode na manikuru, pa kud puklo da puklo!

Moram napomenuti da sve ovo pišem s vizijom da već znate gdje je riba – dok ne skužite gdje se potencijalni ulov potencijalno kreće, ne preostaje drugo nego bacati kao luđak cijeli dan sve dok iznenadno praćenje i trkac ne oda prisutnost ribe – i na toj poziciji onda treba loviti zoru!

Potencijalni plijen

Trenutno je najrealnije očekivati ulov palamida, strijelki i plavica, a tamo gdje ih ima, i škarama. Odreda zlih zubatih nemani koje vole odnositi varalice. Ukoliko smanjimo varalice i spustimo se dublje ili lovimo po noći, možemo očekivati i ogromna jata šaruna koji se baš sad spremaju za mrijest, a ako imate sreće naleti i pokoji muški brancin sav isprebijan od divljeg mrijesta. Uz obalu ima i lica ali veoma sporadično (barem na sjevernom Jadranu), pa i nema smisla ciljano ih loviti. Svaka riba traži poseban pristup ribolovu, pa evo par rečenica o svakoj;

• 

Palamida

• 

Ova suludo brzo i jako stvorenje na proljeće često ulazi u uvale i da se veoma uspješno loviti sa obale. Palamide preferiraju dublju vodu, no iako je ispod njih 20+ metara dubine, ne prave nikakve probleme oko napada varalica na površini. Ako naletimo na jato doista nije teško skužiti da su tamo – ne samo da su sklone raubanju, nego će u trenutku hranjenja opaliti doslovno po svakoj varalici koja projuri između njih. Problem je u tome što su veoma mobilne, pa će se u dometu varalice zadržati samo kratko vrijeme (obično u samu zoru) i potom odjuriti za nekim srdelama ili tko zna čime. No ukoliko ih pronađemo, to kratko vrijeme se da jako dobro iskoristiti. Sa hranjenjem kreću i do sat vremena prije nego što sunce počne bojati horizont, a najbolje grizu na agresivni twitch vobler od 8-14 cm (ja sam mahao sa Yo Zuri Mag Crystal Minnow modelima, jer su mi samo oni letjeli dovoljno daleko) sa što kraćim pauzama. Nakon izlaska sunca ih možemo pokušati loviti i na zare, osobito ako imamo neku koju možemo fakat daleko baciti, a maksimalno pomaže ako je zara glasna (kao Gunfish ili Pro-Q). Inače se odlično love na jigove, ali meni iz nekog razloga nikad niti jedna nije zagrizla na isti… Ukoliko znate da su tamo, a baš ne žele gristi, adut iz rukava je popularni Fiish na off shore glavi – prva palamida će 100% potrgati ovaj 50 kn vrijedan silikon, ali bar bude zagrizla!

Strijelka

Strijelke su zadnjih godina doživjele pravu eksploziju populacije i prisutne su praktički u svakoj uvali, a osobito tamo gdje plivarice istovaruju srdele. Za razliku od palamide strijelke će ući i u dosta pliće more, ali zadržavat će se i na velikim dubinama – osobito im je drago skrivati se ispod parkiranih brodova i plutajućih pontona, a primijetio sam da se jako rijetko nalaze na ulazima u zaljeve (gdje se palamide rado vrte) već se puno radije zadržavaju u dnu zaljeva oko luka i marina. Iako vole toplije more, zatopljenje kroz zadnji desetak dana ih je sasvim fino pokrenulo i veoma su aktivne, osobito tijekom noći sa punim mjesecom i u samu zoru. Strijelke gađaju sve, s tim da su sklone dvama totalno suprotnim načinima povlačenja varalica: po noći obožavaju sporije povlačenje voblera uz lagane twitcheve, dok nakon izlaska sunca voblere moramo voditi što je agresivnije moguće jer ih veoma brzo snime i samo prate ako ih sporije vodimo. Također obožavaju površinske varalice, po noći popere vođene s mnogo pauza, a po danu što brže povlačene zare koje možemo daleko zabaciti. Grizu i silikonce, ali radije ih odmah bacite u more i uštedite si živce, sve će vam pregristi i odnijeti… Jako je bitno točno pogoditi gdje je jato, strašno su bezobrazne i odbijaju pojuriti za varalicom ako nije bačena baš tamo gdje treba.

• 

Pazite se zuba!

Palamide imaju zube – veoma su oštri, no ne predstavljaju neku veliku opasnost uz malo opreza prilikom rukovanja. No isto se ne odnosi na strijelke i škarame – strijelke u ustima imaju cijeli set Ginsu noževa i nadajte se da nikad nećete doći u ozbiljan kontakt s njima. Veća riba bez ikakvog problema može nanijeti strašne ozlijede, a tome uopće ne pomaže činjenica da se van vode cijelo vrijeme bacakaju, skaču i grizu sve što ih dotakne. Isto vrijedi i za škarama, koji doduše nema zube kao strijelka, ali ima zube kao štuka – ne u količini, ali u kvaliteti definitivno. Na slici je rezultat ugriza škarama zbog kojeg sam morao stati s ribolovom na neko vrijeme jer mi je ručica role ispadala iz ruke od silne krvi, a dohvatio me sa samo dva zuba!

• 

Škaram

Iako sam dosad lovio male ribe, i to sporadično, počele su se pojavljivati i sasvim solidne ribe u jatima po stotinjak primjeraka, što mi je ovu vrstu svrstalo u sam vrh željenog ulova! Metar dugačka riba je solidan protivnik, a kako osim izgleda sa štukom dijeli i narav, predstavlja odličnu sportsku ribu. Mlati zare, mlati silikonce, mlati voblere, grize i danju i noću, a uz sve to ima i zube ko krokodil i u stanju je pregristi sve (uključujući prste, vidi sliku). Strašno voli agresivnu prezentaciju voblerima, a osobito reagira na varalice koje daju snažan odbljesak. Na pozicijama gdje ih ima po meni najbolji izbor za ribolov u ovo doba godina – dosta blesava riba koju nije teško prevariti uz malo jači asortiman varalica i iskustva, ne zadržava se predaleko od obale (najbliže od dosad navedenih riba), grize po svim uvjetima i odlično se bori.

• 

Šarun i plavica

Iako veličinom najskromnije, ove dvije vrste su zapravo najatraktivniji izbor u ovo doba godine. Razlog je jednostavan – ima ih najviše i najlakše ih je uloviti. Tu nema puno kompliciranja, pronađite poziciju sa velikom dubinom, kurentom, po mogućnosti kojom lampom koja osvjetljava more, i našli ste ribu (ukoliko su prišle obali). Mali jigovi, vobleri do 8 cm, silikonci – grizu na sve!

• 

Pribor

Lagani pribor za ljetno zafrkavanje ostavite doma i uzmite štap do nekih 30 g s kojim 20 g težak vobler možete efektivno zabaciti taman toliko da ne vidite gdje je pao. Štap mora biti jak u zabačaju, i mora imati dovoljno snage da zakuca udicu u čvrstu čeljust neke od prije navedenih zubatih beštija. Ja lovim sa trodijelnim Alpsom do 28 g, i dalje od toga vjerojatno nikad neću tražiti. Na roli imam 150 m 1.0-1.2 PE upotpunjenu s par metara 0.28 fluorocarbona i to je to, fali još samo pet kutija varalica i možete bacati. Od varalica bacao sam uglavnom Mag Crystal Minnow u svim veličinama, jer osim što lete kao metak, većina dekora ima i odličan metalik odbljesak na koji riba super reagira. Fiish Black Minnow mi je donio par lijepih riba i lijep udarac po džepu, a 3DS popper nekoliko jako lijepih iznenađenja! No kao što već sigurno znate, obično lovi varalica u koju imate povjerenja, pa ukoliko imate favorita koji leti dovoljno daleko, bacajte ga – ribu love samo varalice koje se nalaze u moru!

Mag Crystal Minnow

Kako je tijekom ribolova na kojem su nastale slike za ovaj tekst puhao jako grdi vjetar, koji mi je usto puhao ravno u lice, izbor varalica bio mi je veoma limitiran. Zbog toga sam sve zajedno odlovio koristeći praktički samo Yo Zuri Mag Crystal Minnow voblere koje sam baš par dana prije toga uzeo da ih malo provozam po moru. Sva tri modela (85, 105 i 125) lete kao metak (osobito tonući modeli), odlično se ponašaju, bljeskaju bokovima da je milina, i što je najvažnije – love ribu!

• 

•