Proljetni gušti iz barke

PRM / Broj 12 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2016.

Nakon ovako duge zime, gdje smo svi imali vrlo malo izlazaka na more iz barke, pa čak i s obale, veći mi je gušt bila sama ideja, a pogotovo dobra realizacija i super aktivan ribolov s puno kretanja i otkrivanja novih stvari nego standardni cjelodnevni ribolov iz usidrene barke na jednom mjestu koji, ruku na srce, ipak bolje funkcionira u top sezoni…

Piše: Željko Vedernjak

• 

Ajde više, krenulo je proljeće i lijepo vrijeme. Ova zima iza nas stvarno nas je dobrano iznervirala svojim prevrtljivim vremenom, a ono malo ribolovnih dana po kojima se moglo izići van obično je tempirala usred tjedna kad, naravno, mi obični smrtnici moramo biti na poslu. E, sad je toga dosta! Napokon je došao i četvrti mjesec gdje više ne moram ni gledati prognozu- jednostavno se u petak popodne spakiram i krenem put svojih najdražih destinacija u Istri. Iako se sezona još nije zahuktala, riba se već pojavljuje na svojim standardnim poštama i situacija će iz dana u dan, sa zatopljenjem, biti sve bolja. Ono na što se svi moramo pripremiti je da se sad nećemo naloviti kao u srcu sezone, a riba će raditi dosta oprezno i „pipkavo“. Mene to ne smeta, čak štoviše, najveći mi je gušt nakon duge zime i malog broja izlazaka otvoriti sezonu kako treba, a to je u nadmudrivanju s ribama. Pribor i sisteme sad treba prilagoditi i maksimalno smanjiti debljinu najlona, veličinu udice i odabrati pribor koji će riba najmanje osjetiti prilikom uzimanja mamca. Kako sitna riba još uvijek ne rastura mamac kao u toplijem dijelu godine (hvala ti Bože!) sad možemo biti sigurni da svako potezanje mamca otkriva kakvu gladnu oradu, fratra, šarga ili kojeg drugog sparida. Te ribe su sad in i njima se treba i prilagoditi, ne samo priborom, nego i mamcima. Još jedna super stvar koja se događa upravo sada je i otvorenje lova na sipe. Iako sada još nije „hora“, već polovicom i krajem četvrtog mjeseca sipe će na cijelom Jadranu, a pogotovo u Istri, prići obali u velikim količinama spremajući se za mrijest. Osim priobalja, pojavit će se i na istim mjestima gdje se sad najviše isplati loviti oboritu ribu. Kao u nijedno drugo doba godine sada se s klasičnim ribolovom sparida uspješno može kombinirati i sipolov. Pa di ćeš ljepše…

• 

• 

Jadranska lignja kao mamac

Nedavno sam pisao o tome kako se sad love ili stvarno velike i vrlo male. Ove prve su super za klopu, a ove druge su jedan od najboljih mamaca koje sam isprobao u životu, pogotovo ako ih skupite u kantu i ostavite žive. Znam da je kontradiktorno i da će mnogi reći kako se male lignje trebaju puštati, ali ja si ne mogu pomoći i uvjerio sam se više od nekoliko puta da je mala živa jadranska lignja montirana na jednu ili dvije udice jedan od najboljih mamaca na Jadranu uopće. Mogao sam napisati da sam ih kupio na ribarnici, ali mislim da to nema smisla. Ulovite li tridesetak malih lignjica u ovo doba godine (sada ih stvarno ima puno) odvojite si pet do šest komada i probajte loviti na njih. Rezultati bi vas mogli iznenaditi.

• 

• 

• 

Drifting, sidro ili… kombinacija?

U čemu je najveća fora ovog proljetnog ribolova? U tome da sad možete kemijati i izmišljati toplu vodu do imendana. Uopće se ne morate držati nekih određenih pravila i slijepo slijediti naputke domaćih ribolovaca (koji vas često znaju uputiti u drugom smjeru kako bi njihove pošte ostale netaknute…), a to je za nas kontinentalce idealna prilika da svoje (ne)znanje pokažemo u punom sjaju. Naime, opća su pravila da se u 99% slučajeva riba lovi iz usidrene barke, a sipe (i lignje) driftajući niz struju. Rijetko tko će reći da je obrnuto, a ja ću ustvrditi da je kombinacija jednog i drugog ubojita tehnika kojom, kad ju savladamo, možemo uloviti daleko više nego držeći se nekih općih pravila. Ukratko, mnogi će reći da ta ideja i nije toliko nova, ali ja moram priznati da se s njom nisam baš puno susretao na Jadranu. Prvi put sam izvedenicu takve tehnike vidio na ušću Neretve dok smo pod vrlo laganim gasom panulali lice na žive iglice a naš domaćin Frano je nakon tri sata neuspješnog panulanja mrtav-hladan uzeo moj špinerski štap i bez grča na licu počeo slagati klasičan sistem s prohodnim olovom i udicom za ribolov sparida s kojim se obično lovi iz usidrenog čamca. Iako „ne postoje glupa pitanja nego samo glupi odgovori“ odlučio sam mudro šutjeti i samo promatrati što će Frano napraviti. Na lagani fluorocarbonski predvez dužine preko metra iznad kojeg je bilo klizno olovo u obliku suze težine 40 g te na standardnu Mustadovu bijelu kristalku montirao je živu kozicu i strpljivo čekao dok nismo počeli okretati brod u još jedan zavoj vraćajući se prema ušću. Kad je brod počeo okretati, Frano je zabacio kozicu daleko ispred sebe u smjeru do kojeg je brod tek trebao doći. Kako smo mi ispravljali volan, tako je on motao strunu na rolu cijelo vrijeme držeći kontakt s olovom i kozicom na kraju, a tu i tamo je cimnuo vrhom štapa.

• 

E j… ga, znam da je dugačak opis, ali koristeći tu tehniku Frano nas je namazao s par velikih ovčica, jednom oradom preko kile pa čak i jednim brancinom od oko 60 deka kojeg je dobio bržim cimanjem olova i kozice iznad dna. E, sad više nisam bio glup nego sam odmah počeo rešetati Franu pitanjima i skužio da je njegov uobičajeni način ribolova sparida laganim puštanjem niz struju koje je mene više podsjećalo na špinanje nego na klasičan ribolov na postavu. Gle, činjenica je bila da sistem radi, a isti takav sistem (naravno, ne dok panulamo) smo počeli koristiti u Istri, pa čak i u podvelebitskom kanalu na mjestima poput Karlobaga i Stinice gdje smo na plićim mjestima s puno pijeska uspješno lovili sve vrste sparida, pogotovo arbune. Sad se možda pitate koja je poveznica između početka teksta i malo prije opisanog sistema? Ako ste malo pažljivije čitali tekst mogli ste shvatiti da sad još uvijek nema ribe u izobilju i da je poprilično raštrkana te da se za pronalazak terena gdje se najviše zadržava treba poprilično namučiti. Ako iole poznajete teren na koji idete loviti i znate nekoliko pošti koje se nalaze relativno blizu, pogledajte u kojem smjeru nosi kurenat (izračunajte smjer u kojem će vam nositi barku) i odaberite polazišnu točku s koje ćete se početi spuštati kako biste pokrili što više dobrih terena.

• 

Kozice – gdje ih naći i kako ih uloviti

Kozice su jedni od najzanemarenijih mamaca na Jadranu. Na njih možete loviti apsolutno sve vrste kvalitetne ribe, a to se pogotovo odnosi na sparide i brancine. Zašto ih ljudi ne koriste? Zato jer ih nigdje ne možete kupiti nego si morate dati tuda i naloviti ih sami. Ok, postoje razne vrste vršica i“klopki“ za kozice kojima ih ljudi nabavljaju, ali ja ih volim loviti uz pomoć lampe i male mrežice. Svjetleći uz bilo koji mol u priobalju možete vidjeti njihove „lepe okice“ kako svijetle u mraku i uz pomoć male mrežice za leptire ih samo pokupite s ruba molova birajući veličinu koja vam najviše odgovara. Spremajte ih i skladištite u kante tamnih boja kako ne bi bile previše blijede. Jako su izdržljive i poslužit će vam kao vrhunski mamac dok god im često mijenjate more. Vrlo rado bih samo njih koristio za mamac da ih nije tako teško naloviti…

• 

• 

• 

Tereni… Kako ih odabrati i na koju tehniku ribolova se odlučiti

Imam jako pametan naslov, ali da me ovog trena pitate što bih napravio, rekao bih ne znam. Organizacija i čvrsta pravila su neprijatelj improvizacije- rekao bi naš Ante Kostelić. Naravno da odabir terena najviše ovisi o tehnikama ribolova koje mislite koristiti i obrnuto – pribor i način ribolova morate prilagoditi terenu koji se nalazi ispod vas. To otprilike (makar to nikad nije idealno) morate objediniti u cjelinu. Na što tu mislim? Na škrapastom terenu punom zadjeva i velikih oscilacija u dubini drifting pri dnu je nezamisliv i tu u obzir dolazi samo sidrenje. No ako pronađete teren gdje obala blago pada u dubinu, gdje su brakovi uz čije rubove možete nesmetano prolaziti bez zapinjanja te ako nađete teren s bilo kakvom kombinacijom pijeska, trave i posidonije okruženo velikim kamenim pločama, takvi tereni su idealni za drifting i traženje ribe. Osobno mi se najbolje pokazalo loviti oko brakova, ili, kako domaći kažu, šekama gdje se dubine kreću od dvanaest do dvadeset plus metara. Najbolje je loviti na blago položenoj strani šeke, na samom rubu gdje je dno miješano, tj. pjeskovito-muljevito i prošarano kamenom. Nekad se riba nalazi više prema vrhu šeke gdje je dno uglavnom hridinasto-kameno, a nekad se nalazi u samom podnožju gdje je isključivo pijesak i mulj, a tu je i najbolji teren za sipolov. Ne moram niti napominjati koliko je u traženju lokacije za ribolov od velike pomoći ehosonder, a koristeći tu modernu tehnologiju najbolje je nekoliko puta prijeći uzduž i poprijeko braka ne bismo li utvrdili na kojoj strani šeke su optimalni uvjeti za ribolov (čitaj, tamo gdje smo dobili griz ili vidjeli najviše ribe na ehosonderu). Upravo u tome i je najveća fora driftinga – što više terena prijeđemo u što kraćem roku, to ćemo prije naći ribu ili sipe koje se kreću u malim jatima i raštrkane su na širokom prostoru. Jednom kad nađemo jedno ili drugo (a to se pogotovo odnosi na sipe) ili ćemo se usidriti ili ćemo se vratiti nazad i opet puštati po istoj štrafti. Čim naiđemo na raspoloženu ribu treba se vratiti nazad i odmah spustiti sidro. Naravno da moramo uračunati i nekakve osnovne smjernice poput plime ili oseke (čitaj gornje ili donje struje) jer tada su ribe najaktivnije i najlakše ćemo ih naći ili po dobivenim grizevima ili po simbolima na sonaru koji se kreću iznad samog dna upravo u to vrijeme. Tu najviše dolazi do izražaja koliko je ekipa na brodu koordinirana.

• 

• 

Sebičnosti ne smije biti. Čim sonar zapišti i pokaže dovoljno simbola koji otkrivaju obećavajuću poštu, čovjek za volanom mora „zašijati“ unazad, drugi čovjek za pramcem mora biti spreman za spuštanje sidra, dok treći već priprema pribor i reže mamce za svu trojicu. Tako je barem bilo kod nas. Čedo za volanom, ja na sidru, a Pavić montira mamce i priprema sisteme. Moram priznati da smo na taj način znali uloviti dosta ribe čak i kad su bili dosta loši vremenski uvjeti ili kad se općenito dosta loše lovilo. Za razliku od ostalih brodica koje su ili bile usidrene i lovile oboritu ribu na postavu ili driftale loveći sipe na tradicionalan način, mi smo u velikoj većini slučajeva uspijevali odraditi i jedno i drugo. A fakat je gušt kad ulovite više od ostalih, pogotovo dok imate tako kvalitetnu miješanu lovinu. Ono što je interesantno je da smo znali naći ribu i uspješno ju lovili na mjestima gdje bismo ju najmanje očekivali (poput plićeg mora u priobalju gdje bismo se nadali samo sipama), a opet iz usidrene barke gdje smo na sonaru našli ribu znali smo uloviti i više sipa nego što bi se itko nadao. U principu smo na ovaj način (što su nam domaći ljudi najviše zamjerali jer su smatrali da se previše premještamo i gubimo vrijeme na pretraživanje terena) znali imati jako dobre ulove dok su ostali lovili dosta mršavo. Naravno, za takav stil ribolova smo morali i prilagoditi sisteme kojima smo lovili.

• 

Mekane špice na špinerskim štapovima

Da vam puno ne filozofiram, na slikama možete vidjeti koja je prednost varaličarskih štapova sa mekšom špicom i jačim donjim dijelom blanka. Koristeći lagane varaličarske štapove s dobro podešenom kočnicom na rolama poput Okumine RTX-ice u drilu s vrlo tankim fluorocarbonskim predvezima debljine 0,16 do 0,20 mm, morate dopustiti ribi da se sama umori. S tako tankim predvezima koji su možda i pretjerivanje (iako nam se katkad činilo da riba deblje jednostavno ne želi uzeti) uspjet ćete izvući i malu i veliku ribu. Mekana špica štapa i dobro podešena kočnica sve odrade same. Na vama je samo usačiti ribu i uživati u novoj pobjedi.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Pribor i sistemi

Kao i uvijek, ja sam pobornik laganog pribora i to najčešće spin pribora. Stoga za ribolov koristimo lagane špinerske štapove dužine 2,50 do 3,00 m i jačine do 30 g (ja koristim Savage Gear Bush Wacker i trodijelni Alps, Pavić koristi Sakuru Golden Bay, dok Čedo koristi Ron Thompsonov SeaBoss), a sva trojica koristimo Okuminu RTX-icu veličine 40 i 55 namotanu s Gosenovom Casting upredenicom debljine 0,17 do 0,22 mm s preko pet metara fluorocarbonskog Okuminog Seamaxa debljine 0,23 do 0,28 mm. Kao što možete vidjeti i na slikama, predvezi nam nisu kraći od metra a znamo koristiti prame i preko 2,5 m dužine, što najviše ovisi o jačini struje. U čemu je fora? Sistem s kliznim olovom oblika suze s vrtilicom kroz koju ide osnovni najlon (čitaj, zadnjih pet metara fluorocarbona) te gumena perla i na kraju vrtilica na koju je vezan predvez nam je najmanje zapinjao na svim terenima, neovisno da li se radilo o čistom pijesku, kamenim pločama ili laganim škrapama. Toliko dugačak predvez smo koristili zato jer se tijekom driftanja, pa čak i kad smo iz usidrenog plovila bacali niz jaku struju mamac najprirodnije ponašao, bez obzira na to je li se radilo o živoj kozici, komadu velikog morskog crva, filetu srdele ili cijeloj maloj lignjici ili bobiću (kod kozice i cijele lignje to najviše dolazi do izražaja). Zahvaljujući laganim špinerskim štapovima i korištenju upredenice koja se uopće ne isteže mogli smo registrirati i najslabiji griz i pravovremeno reagirati.

• 

A to se u ovom slučaju odnosilo (s obzirom na „mrljave“ grizeve) da nakon prvih doticaja ribe s mamcem spustimo štap i stavimo upredenicu među prste te na svaki novi pomak otpustimo ribi još malo dok ne izgubi oprez i primi mamac „kak se spada“ (probajte zapamtiti ovaj praktičan savjet – vrlo je koristan). Kad bismo osjetili da je riba zagrizla kako treba, samo je trebalo pravovremeno brzo i jako kontrirati. Upravo u ovom „puštanju“ kroz prste se mogla osjetiti razlika između ekipe koja je klasično lovila na postavu s gledanjem u špicu i zatezanjem tek kad bi špica krenula prema dolje i nas koji smo skužili kad se riba „nećka“ i kad joj treba dati više „lufta“. Kod sipa nismo imali takav problem. Koliko god to glupo zvučalo, one su nam bile više bonus koji smo skupljali tražeći kvalitetne terene za sparide. Uglavnom, ovakvim stilom ribolova gdje smo osim terena stalno mijenjali i odjeću zbog velikih temperaturnih razlika (ujutro smo nosili termo odijela a popodne bili u kratkim rukavima), izguštali smo se, a guštat ćemo i dalje jer nam uopće nije bilo fora izaći van s barkom i ribu čekati na jednom „provjerenom“ mjestu s premisom – ako dođe, dođe, ako ne, ne. Nakon ovako duge zime gdje smo svi imali vrlo malo izlazaka na more iz barke, pa čak i s obale, veći mi je gušt bila sama ideja, a pogotovo dobra realizacija i super aktivan ribolov s puno kretanja i otkrivanja novih stvari nego standardni cjelodnevni ribolov iz usidrene barke na jednom mjestu koji, ruku na srce, ipak bolje funkcionira u top sezoni. Ajde, znam da se neka pravila trebaju poštovati i da ih se mnogi slijepo drže, u velikoj većini slučajeva ih se držim i ja, ali ipak ponekad treba skrenuti u sporednu ulicu i vidjeti što se tamo događa. Ponekad će vas rezultati pokopati, ali ponekad će vas itekako nagraditi. Guštajte u otvorenju sezone.

• 

• 

Sipe na bombardu

Sistem za ribolov sipe u ribolovu bombardom- sbirulinom slaže se kao da slažete obično klizno olovo za ribolov na dnu. Osnovna struna (upredenica) debljine do 0,22 milimetara se provuče kroz bombardu tako da kraj izađe na debljem dijelu, stavi se gumena ili plastična perlica koja štiti čvor i zaveže za vrtilicu na čiju drugu stranu se veže predvez. U ribolovu sipe sbirulinom u driftu koriste se znatno dulji predvezi nego što smo inače navikli. Kreću se od 1,5 pa do 3 metra dužine kako bi prezentacija plutajućih (suspend) mrkvica – skosavica bila prirodnija i kako bi skosavica bila uvijek blizu dnu spuštena jačinom struje – kurenta. Ono što nam se pokazalo jako dobrim je baciti takvu mrkvicu iz usidrenog broda niz struju i jednostavno staviti štap sa strane. Bedače od sipa se obično same ulove, što možete vidjeti po savijenoj špici. Ako se ništa ne događa, u pauzi dok lovite oboritu ribu na klasične sisteme uvijek možete privući skosavicu ili ju pustiti desetak metara niz struju, tražeći raspoložene sipe. Bombarda će odraditi svoje jer s obzirom na njenu lakoću (i težinu) neće zapinjati za dno i s pomicanjem čamca na sidru i ona će se pomicati, aktivno tražeći sipe umjesto vas. Je li moguće loviti sipe na postavu? Da! I moram priznati da me svaka bonus sipa dodatno razveseli!

• 

•