Ribolov ”a volo”
8 min readPR / Broj 51 / Lipanj / 2012.
Moram priznati da nas današnje sve modernije ribolovne tehnike i isto tako alati odvlače od nekadašnjih jednostavnih tehnika koje su davale odlične rezultate, možda čak i bolje nego današnje ultra moderne tehnike. Ribolov „a volo“ je upravo takva tehnika koja mi je izrazito draga i koja me vrača u nekadašnja vremena kada sam kao klinc lovio na prst (tunjom iz ruke) a volo i hvatao razne vrste riba. Vjerujem da mnogi ribolovci odnosno čitatelji ne razumiju o čemu je riječ, osim onih koji žive i love na moru ali ću vam ubrzo sve potanko pojasniti. Kao što sam rekao tehnika a volo je veoma stara tehnika i veoma jednostavna ali i zbilja unčikovita. Ne zahtjeva neku veliku pripremu što je odlično za kratke ribolove koji su nažalost česti, što zbog posla što zbog drugih okolnosti. Pa krenimo redom, to jest sa upoznavanjem ove lijepe i zanimljive tehnike.
Piše: Marin Hlobik
Što je to a volo ribolov?
Nazi „A volo“ dolazi iz talijanskog jezika i doslovno bi značilo ”u letu” no naravno da to ne možemo shvatiti doslovno. Ova se tehnika naziva ovako jer se ne koristi nikakvo otežanje niti plovak, niti bilo što osim udice i mamca. Kao što i sami zaključujete zbog toga se mamac prirodno ponaša i tone, a ono što je zbilja odlično kod ove tehnike je to da možemo loviti ribe u svim slojevima mora, od površine do dna ovisno o mamcu kojeg koristimo i o ribi koju smo naumili loviti. Znači kao što sam rekao ova je tehnika veoma učinkovita jer je najprirodnija, no ograničeni smo na ribolov na svega nekoliko metara od obale (ili plovila) no to vas ne treba brinuti jer ćete u nastavku teksta naučiti neka pravila o ovoj tehnici. Kao što sam rekao ovo je prastara tehnika i još uvijek se koristi i to sa dobrim rezultatima, no nekada su ribolovci bili primorani loviti ovako. Uvijek sa zadovoljstvom slušam priče starijih ribolovaca, kako se nekada lovilo, na koje alate i mamce. Iako su danas neka druga vremena i ribe nema kao nekada i izgleda da se je dobro iškolovala i ne nasjeda na naše prevare samo tako, uvijek je dobro poslušati te starije generacije jer se mnogo od njih da naučiti. Isto tako volim slušati njihove anegdote o tome kako su morali krasti komadiće olova i za to bi dobivali dobre batine ukoliko su bili ulovljeni na djelu. Nečete vjerovati ali najlon su kupovali na metre i udice na komad ili bi savijali igle i koristili kojekakve druge niti za ribolov što je nama današnjim ribolovcima nepojmljivo. A da ne govorim da se je sve tada lovilo na prst, a mnogi od tih ribolovaca ni dan danas neče da čuju za ribolov štapom koji ipak morate priznati ima mnoge prednosti. No krenimo mi od toga što nam je potrebno za ribolov a volo.
Oprema za ribolov a volo
Pošto se radi većinom o manjim ribama koje lovimo u priobalnom pojasu i koje rijetko prelaze kilogram težine preporučio bih laganije štapove poput spin štapova do 30 grama težine bacanja i dužine oko 2.40 metra. Možete koristiti bilo koje štapove no imajte na umu da budu lagane akcije zbog korištenja tankih najlona, i naravno lagane ukupne težine jer ribolov vršimo držeči štap u rukama tokom cijelog ribolova. Od role koristimo manje modele veličine, recimo veličine 3000 po Shimanu isto tako zbog male težine. Na rolu namotavamo klasični najlon maksimalne debljine 0.20 mm. Moram priznati da do zadnjega ribolova nikada nisam razmišljao da koristim upredenicu u ovoj tehnici. No zadnji put kada je Begi lovio sa tankom špagicom debljine 0.08 mm i naravno sa fluorokarbonskim predvezom debljine 0.18 mm dužine oko dva metra, uvidio sam veliku prednost nad mojim klasičnim sistemom. Naime, naišli smo na ušate koje su se hranile odbačenom srdelom i ostalom škart ribom sa plivarica, no hranile su se neposredno iznad dna dok su pri površini patrolirali gladni crneji koji su poput piranja. Begi je bio u prednosti jer je uz malo olova mamac stizao do ušata prije nego bi ga crneji pojeli što je meni predstavljalo problem jer sa malo olova mi mamac ne bi dovoljno brzo tonuo, a više olova bi narušilo prirodnost sistema što bi smetalo opreznim ušatama. Velika prednost upredenice je i ta da su često obojane u jarke boje što nam olakšava da uočimo griz ribe (dokazano ne smeta ako je predvez dovoljno dug). Od opreme nam je još potrebna i mala vrtilica na koju vežemo fluorokarbonski predvez sa udicom. Predvez neka bude debljine od 0.14 do 0.18 mm, ove deblje predveze koristimo kod ribolova ušate i salpe jer imaju zubiće sa kojima mogu jako oštetiti naš predvez. Udice koje koristimo u ovom ribolovu moraju biti oštre i lagane u veličinama od 10 do 6, osobno koristim mnoge udice različitih proizvođača i savjetovao bih vam da koristite vama najdraže modele. Iako sam rekao da se u ovom ribolovu ne koristi nikakvo dodatno otežanje, u nekim situacijama možemo koristiti mala split olova 0.5-2 grama težine. Kao što vidite malo nam je potrebno za ribolov a volo što je odlično za ribolove kada nemamo previše vremena.
Koje ribe možemo uloviti i sa kojim mamcem?
Kao šta sam već napomenuo ovom tehnikom možemo uloviti sve vrste riba koje žive i hrane se u priobalju. Ipak, nekako se najčešće love vrste koje žive u srednjem sloju mora kao što su ušata, šarun, bukva, cipal i slično. No nerijetko u svega nekoliko metara dubine možemo uloviti i krupne ribe poput orada, ovčice, fratra i šarga. Moguće je uloviti i kralja priobalja, brancina pogotovo u danima južine ili u noćnom ribolovu, i moram priznati da se brancinu jako dopada ova tehnika jer se mamac ponaša najprirodnije.
Mamac koji sam najčešće koristio u ovoj tehnici je srdela jer je sve ribe podjednako vole, a veoma je dostupan mamac i nije preskup. Srdelu isto tako koristim i za primamu kada mi je ona potrebna. Možemo koristiti i razne druge mamace poput komadića lignje, komadića piletine, mesa dagnje ili ukoliko želimo koristiti žive mamce, odličan su mamac kozica i rak samac. Naravno mamce odabiremo ovisno o ribama koje očekujemo i koje želimo uloviti, no kao što sam napomenuo prethodno svježa srdela će zadovoljiti sve naše potrebe.
Najbolji mamac za „A volo“
Gdje i kada loviti?
Ovu tehniku najčešće koristim u lukama ili pristaništima gdje ribari čiste svoje mreže i predaju ulov. Kada ujutro plivarice pristanu na mol i ribari sortirajući svoj ulov bacaju škart ribu u more, gladnim ribama je to poziv na doručak. Na takvim mjestima nije potrebna nikakva primama jer je dovoljna količina ribe bačena u more od strane ribara da se u ribama pobudi pomama za hranjenjem. Ribe koje najčešće srećemo u ovakvim situacijama su ušate i modraci, inače oprezne ribe koje bi u drugačijim okolnostima puno teže prevarili.
Kao što i sami uviđate najbolje doba za ribolov je rano jutro, upravo zbog tih ribarskih brodova, no veoma se uspješno može loviti od sumraka pa tokom cijele noći, i ribe koje su tada naši najčešći gosti su bukve, ušate i šaruni. Ukoliko lovimo navečer nije loše pripremiti malo primame koju ćemo svako toliko bacati tokom ribolova. Primamu nam je najlakše i najjeftinije učiniti od mljevene ili zgnječene srdele i druge sitne plave ribe i staroga kruha. Kruh je dobro malo nakvasiti u morskoj vodi i tada u njega umješati mljevenu srdelu. Primama mora biti nešto mekša tako da se bačena kugla brzo raspada dok tone. Ukoliko lovimo nekoliko dana uzastopce na istom mjestu nije potrebno puno prihranjivati jer se riba brzo navikava da dolazi na mjesto gdje nalazi hranu.
Priprema bruma za ribolov A volo
Tehnika ribolova
Kao što smo rekli u ovom ribolovu nije potrebna velika priprema. Kada dođemo na mjesto ribolova i izvidimo situaciju, ribolov može odmah početi. Ukoliko idete na ribolov ujutro najbolje je direktno od ribara kupiti kilogram ili dva srdele za mamac. Svježa srdela je nevjerojatan mamac i dosta je čvrsta za razliku od srdele stare samo jedan dan. Srdelu režemo nožem ili škarama na komade čija veličina ovisi o ribama i njihovoj veličini koje mislimo uloviti. Filet srdele mi se pokazao kao najlovniji mamac, a najbolje ga je otkinuti prstima tj. staviti na udicu jer tada mamac izgleda najprirodnije. Sada jednostavno naš mamac zabacimo što dalje možemo. To naravno neće biti daleki izbačaj s obzirom da koristimo neoteženi sistem. No to neka vas ne brine jer se sva riba nalazi blizu obale, ispod plivarica, gdje čeka hranu. Kada smo zabacili, ribolov počinje jer riba može zagristi u svakom trenutku. Najbolje je gledati naš najlon ili upredenicu koji čini trbuh jer na sistemu nemamo olova ili imamo samo malo olovce. Znači pratimo trbuh na upredenici ili najlonu i kada se trbuh počinje ispravljati podosta brzo znači da imamo griz. Dobro je ribi uvijek malo popustiti da bi što bolje primila mamac i tek tada kontrirati. Iako se radi o malim ribama, pružiti će nam lijepu borbu.
To bi bilo sve o ovoj zanimljivoj tehnici, nadam se da ćete se okušati i izvrsno zabaviti u ribolovu a volo.
