Tajna je u vibri

PR / Broj 38 / Svibanj / 2011.

Silikonci su višestruko uporabljive varalice. Na nama je da njihov rad nadopunimo svojom vještinom prezentacije te iskoristimo sve prednosti ovih univerzalnih i efikasnih varalica, kako u ribolovu brancina tako i mnogih drugih predatora…

Piše: Nenad Radović- Bojanac

• 

U vrijeme kad se na moru lovilo samo „iz ruke”, moj je otac davne 1965. godine u Ulcinj donio prvu rolu, štap i nekoliko metalnih varalica…

To je opredijelilo i moj životni put, uz vrhunsku ribolovnu opremu i očevo znanje, stasavao sam u gradiću koji pored morske krase rječne i jezerske obale.
Ušće rijeke Bojane i njena šira okolina su, zbog velikog bogatstva stalnih ili povremenih vrsta te količine ribe, jedno od najboljih područja za sportski ribolov na Jadranu.
Bočata voda, položeni pjeskoviti teren, stepenasto lagano povećavanje dubine i izuzetno jaki kurenti, osnovne su odlike ribolovnih pošti.

• 

• 

Bogatstvo vrstama i kvantitetom uslovljeno je velikom količinom planktona koji se stvara u blizini svih ušća rijeka u more, te time privlači mnogo sitne ribe (gavuni, male staklaste jegulje, papaline, inćuni), za kojima stižu i grabežljive vrste.

Spomenut ću velika jata brancina, lica bilizmi i strijela, strijelki skakuša, hama, gofova, kao i svih ostalih vrsta jadranske plave grabljive ribe. Također ovdje nalazimo i neke miroljubivije vrste, poput orade, korbe-grba, jegulje, ovčice…
Loveći na ovom području i često provodeći više vremena na vodi, nego na suhom, stekao sam iskustvo u sportskom ribolovu većine jadranskih ribljih vrsta, a moja iskustva ću se potruditi prenijeti čitateljima Praktičnog Ribolova.
Nadam se da ću uspjeti pomoći neiskusnim ribolovcima da ostvare svoje prve ulove, a onim iskusnijim da saznaju nešto novo što će uspješno primijeniti na svom području ribolova.
Naime, područje oko ušća Bojane na kojem lovim jako je slično mnogima na Jadranu (ušća rijeka, isturene punte s jakim kurentom i sl.), pa sam siguran da se mnoga pozitivna iskustva s mojeg terena mogu uspješno iskoristiti i na drugim mjestima.

• 

• 

Potvrda za to je suradnja i razmjena iskustva s kolegama koji ribolove na ušću Neretve i riječkom području. Oni su jednako uspješno iskoristili neke male ribolovne tajne koje sam im prenio. Među njima su i silikonske varalice, čijom izradom se bavim više od 25 godina, kao i njihovo pravilno korištenje u ribolovu kralja priobalnog područja. Ova vrsta varalica je dokazala superiornost u lovu brancina u odnosu na sve ostale.
Prevariti brancina, najvećeg lukavca našeg podmorja i natjerati ga da zagrize nešto napravljeno od komada drveta, metala ili plastike, oduvijek je bio težak, gotovo nemoguć zadatak, izuzev za one najvještije i najupornije. Do masovne pojave varalica od mekane plastike, a nakon njih i silikonskih, primat u ribolovu brancina imali su vobleri – teturavci. Polako ali sigurno, varalice od mekane plastike i silikona potiskuju voblere i pronalaze svoje mjesto u kutijama sportskih ribolovaca jer su u praksi potvrdile efikasnost. Naročito su se dobrima pokazale silikonske varalice domaće radinosti, koje oblikom, bojom i vibracijom imitiraju uspaničene gavune, jeguljice, cipliće…

Prednosti

Više je razloga za lovnost silikonaca. Zbog specifične strukture – mekoće, mnogo ih je lakše pokrenuti na izvođenje raznih vratolomija u vodi. Ukoliko se radi o dobroj varalici ni u jednom trenutku ne izostaje vibracija. To je osobina koju nema nijedna druga vrsta varalica i razlog zbog kojeg brancin najprije napada silikonce.
Drugi razlog je i cijena. Nekoliko silikonskih (čak i desetak) varalica moguće je kupiti po cijeni jednog kvalitetnog voblera. Ribolovac je time relaksiran, ne boji se spustiti varalicu dublje, gdje je velika šansa za kvačenje i gubljenje na stijenama. A upravo na takvim pozicijama, najčešće na samom dnu, iz zasjede gavune vrebaju kapitalni brancini. Teško da će propustiti vrckavog silikonca koji mu »bezobrazno« titra ispred nosa.
Čak i kad se radi o neaktivnoj ribi, dobar silikonac vođen vještom rukom isprovocirat će pokojeg brancina da ga napadne i tako nam uljepšati ribolov i u danima kad nema previše izgleda za ulov.

• 

• 

Tehnike

Silikonci se mogu koristiti na više načina. Najčešći je spin, uz korištenje svih mogućnosti ove tehnike, ali ništa manje uspješan u određenim situacijama nije ni lov panulom. Za uspješnu prezentaciju svim tehnikama trebalo bi imati više oblika, boja, veličina i težina silikonaca.

• 

Ovaj put ćemo se zadržati kod spina. Pa krenimo prvo od potrebnog pribora.
Preporučujem rolu srednje veličine (2500 do 4000 po Shimanu), ne previše brzu (povlačenje silikonaca je uglavnom jako sporo), predviđena za korištenje upredene strune. Štap za spin sa obale, ukoliko lovimo na otvorenim terenima sa dovoljno prostora, treba biti nešto duži, od 3.00 do 3.30 m, radi bolje manipulacije varalicama i ulovom, a za spin iz barke može biti i nešto kraći, npr. 2.70 m težine bacanja u rasponu do 50 grama, u zavisnosti od terena, težine varalica i očekivanog prosječnog ulova.

• 

Srednja varijanta bila bi štap dužine 3.00 m, t.b. 10-40 grama. Štap obavezno mora imati vršnu akciju radi lakšeg vođenja silikonca pokretima samo iz zgloba šake.

Na većini silikonaca je samo jedna udica, pa ovakav štap omogućava bolje kontriranje, a time i bolje kvačenje ribe. Preporučujem upotrebu kvalitetne upredenice, nosivosti između 5 i 10 libri, koja omogućava direktan kontakt s varalicom na kraju sistema. Prednost upredenice vidi se u njenom zanemarljivo malom istezanju, što je prednost prilikom realizacije kontre kao i samog pokretanja varalice.

Predvez je obavezan! Treba koristiti fluorokarbonske lidere manjeg promjera (0.20-0.25), dok u uvjetima smanjene vidljivosti može poslužiti i klasična najlonska struna sličnog promjera.

Pravila na vodi

Na vodu odlazimo s više vrsta silikonaca, kao i različitih veličina i težina jig glava, te ravnih udica dužeg vrata koje ćemo koristiti kod lova na samoj površini uz korištenje vodene kugle. S obzirom da je brancin prvenstveno noćni grabežljivac, najprije ćemo reći nešto o načinu korištenja silikonaca u takvim uvjetima. U zavisnosti od trenutnih uvjeta na pošti, kao i očekivanog prosječnog ulova, biramo vrstu, težinu i veličinu varalice. Poznavanje podvodnih uvjeta će neminovni gubitak varalica svesti na najmanju mjeru i uveliko povećati šanse za ulov. Idealno je, u najvećem broju situacija, varalicu voditi na nekih 30-tak cm od samog dna, uz povremeno spuštanje na dno gdje to uvjeti dozvoljavaju. Upravo kuckanje varalice po dnu zna isprovocirati nezainteresiranog branka na griz.

Vođenje varalice samo 20-tak cm više (dakle pola metra iznad dna) može značiti višesatno spinanje bez rezultata. Ovo se često može vidjeti kad dva ribolovca love na istoj pošti, istim varalicama, ali različitim uspjehom. S obzirom da se brancin rijetko nalazi na ravnom dnu, jasno je da je potrebna vješta ruka i poznavanje terena da bi to bilo izvedeno na pravi način. Ne smijemo se zavaravati da će, kad jednom uspijemo naći pravu težinu i veličinu varalice za neku poštu, uvijek to biti dobitna kombinacija. Promjena pravca ili jačine kurenta, kao i veličine prirodnog plijena kojim se brancin trenutno hrani, uz prosječnu veličinu brancina koji su trenutno na pošti, uveliko će uticati na uspješnost varalice i načina vođenja.

• 

Izbor varalice i njenog dekora koji je u određenom trenutku u igri – odredit će sam brancin. Najbolje je početi s nekim provjerenim, najčešće prirodnim dekorom varalice, pa u zavisnosti od rezultata isprobavati i druge. Imitacija gavuna se u uslovima dobre vidljivosti pokazala kao dobitna. U mrkloj noći i mutnoj vodi će mnogo bolje rezultate dati potpuno bijela varalica ili neka u fluozelenoj boji. Ukoliko u nekoliko pravilnih provlačenja ne dobijemo griz, treba promijeniti varalicu, jer puko višesatno forsiranje jedne iste varalice rijetko donosi lukavog brancina.

Dogodit će se upravo suprotno, često će povećati njegovu poznatu sumnjičavost i tako ćemo sami sebi upropastiti ribolov! Naravno da se poslije nekog vremena, ukoliko u međuvremenu neka druga varalica ne donese uspjeh, treba vratiti na početnu i ponovo ju ponuditi. To činimo iz razloga jer nikad ne znamo da li se varalica nije dopala brancinu ili je samo trenutno bio odsutan, odnosno, nije bila „ura od griza“.

• 

Sama tehnika vođenja je prilično jednostavna. Nakon što smo na običan najlonski predvez (dovoljno da bude dug 50-tak cm) vezali željenu varalicu (za dan fluorokarbonski predvez), petlju na kraju predveza kvačimo na što manju, ali kvalitetnu kopču koju smo prethodno vezali na kraj upredenice palomar čvorom ili nekim koji preporučuje proizvođač upredenice koju koristimo. Nema nikakve potrebe vezati virtilicu – zogulin, jer je dobra osobina silikonaca da nikad ne uvrću strunu. Samu varalicu je najbolje vezati Rapalinim čvorom, jer joj na taj način omogućavamo najslobodniji rad.

Dodano ili integrirano otežanje

Pored podjele na shadove, twistere ili varalice od mekane plastike bez vibre, cijelu tu grupu varalica, koje žargonski najčeće zovemo silikoncima, možemo podijeliti i po jednoj drugoj osnovi: da li se stavljaju na jig glavu (ili golu udicu) ili pak imaju otežanje u tijelu.

U uvjetima dobre vidljivosti mnogo je bolje da olovo koje služi kao otežanje bude ugrađeno u samu varalicu. Na taj način ne remeti prirodan oblik ribice kojeg bi trebalo imitirati. Time će sumnjičavost brancina biti manja.
U uvjetima smanjene vidljivosti (noć, mutna voda) jednako su efikasne varalice sa jig glavom. Također se mogu koristiti i razne vrste montaža koje se koriste kod izvođenja različitih tehnika (npr. drop shot).

• 

Tehnika i prezentacija

Idealna pozicija za spinanje, osim svih ostalih bitnih preduvjeta koje mora ispuniti zbog pravilnog vođenja silikonaca, bila bi da ste vrhom štapa što bliže površini vode. To će omogućiti lakše vođenje varalice uz maksimalno korištenje prednosti dužeg štapa. Sama tehnika povlačenja (da ne koristimo za većinu nerazumljive i nepotrebne strane izraze tehnika) sastoji se od sljedećih koraka:

Zabacimo, pustimo da varalica padne na samo dno ili, ako postoji opasnost od zapinjanja, procijenimo trenutak kad je stigla skoro do dna – te krećemo s povlačenjem.

Nekoliko laganih jednoličnih okreta rolom, a zatim par kratkih trzaja vrhom štapa koje radimo iz zgloba šake su osnova. Ovo nadopunjujemo povremenim promjenama brzine i pravca vođenja, gdje glavnu ulogu igraju rola i štap.
Štap će u većini situacija (ne i uvijek) biti na nekih 45-60 stupnjeva u odnosu na površinu vode, jer nam upravo taj kut omogućava najbolju kontrolu varalice, uz konstantnu spremnost za pravovremenu kontru i kvačenje brancina.
Jako je važno osjetiti svaki titraj, jer sam udar na silikonca često zna biti prikriven. Nije ništa neobično, pogotovo u zimskim uvjetima, da griz brancina na silikoncu osjetimo kao udar malene bukve. Tek nakon brze i dovoljno snažne kontre shvatimo da je na drugoj strani često i kapitalni primjerak. Ovo često zna biti problem manje iskusnim ribolovcima, jer zakašnjela i slaba kontra često znači i lošu realizaciju. Za ovaj vid ribolova kočnicu role treba nešto jače zategnuti da bi se omogućilo da udica dovoljno duboko prodre i omogući dobro kvačenje, a zatim i spriječi spadanje ribe. Nakon kontre kočnicu treba popustiti i prilagoditi, jer se lovi tankom upredenicom i predvezom koji povećavaju šanse za uspjeh, ali i povećavaju šanse za bijeg ribe. Na taj način brancinu ostavljamo šansu da snagom i lukavošću pobijedi ribolovca, te tako poveća doživljaj pri izvlačenju.

• 

Da napomenem, ne mora se uvijek slijepo pridržavati navedenog vođenja varalice u pridnenom sloju mora. Nekad treba i zabrzati, te varalicu povući u srednjem sloju, a često i s podignutim štapom varalicu voditi što bliže površini. Ovo se radi u trenucima kad je riba jako aktivna i kad primijetimo pljuskanje brancina i bijeg uspaničenih gavuna i ciplića po samoj površini. Dakle, silikonci su mnogostruko upotrebljive varalice. Na nama je da to nadopunimo svojom vještinom i iskoristimo sve prednosti ovih najuniverzalnijih i najefikasnijih varalica, kako u ribolovu brancina tako i mnogih drugih predatora.

Naoružani znanjem I opremom spremamo se za odlazak na vodu. Kad je najbolje otići i time povećati šanse za uspješan ribolov vječito je pitanje!? To ovisi o više činitelja, pa ću ukazati na neke od njih. U odnosu na samo more, ukoliko lovimo na ušću rijeke, bitno je i da vodostaj bude stabilan, najbolje na nekom osrednjem nivou predviđenom za to doba godine. Kretanje plimnog vala je često od najvećeg značaja za uspješan ribolov. Sam početak plime, otprilike nekih pola sata, obično je udarno vrijeme u ribolovu brancina, tako da bi ga trebalo dočekati s varalicom u vodi. Ništa manje ne treba voditi računa i biti na vodi u doba samog sumraka, svitanja te izlaska i zalaska mjeseca. Upravo su to trenuci koji će nam često donijeti kapitalni ulov koji ćemo dugo pamtiti.
U sljedećem broju će biti opisan ribolov brancina silikoncima u dnevnim uvjetima, uz korištenje specifičnih tehnika, gotovo nepoznatih na Jadranu.

Tipovi mekanih varalica

Postoji nekoliko tipova silikonskih i varalica od mekane plastike:

1. Shadovi s tijelom čiji oblik podsjeća na ribicu. Na njenom stanjenom kraju (dakle repu) se pod kutom od približno 90 stupnjeva nalazi pločica (od silikona naravno) određene veličine i oblika. Tijekom privlačenja varalice, uslijed udara vode u pločicu, varka poprima rad sličan pokretima uplašene ribice.

• 

Ovisno o kutu, veličini, težini pločice, debljini i mekoći materijala, varalica će proizvoditi različite vrste vibracije koje će u određenom trenutku isprovocirati brancina na napad.
Kod shadova primat drže ručno rađeni silikonci. Oni proizvode najbolju vibraciju za brancina, pogotovo na bržoj vodi, kakva je na ušćima rijeka. Vješta ruka majstora-ribolovca izgled će podesiti prema prirodnom uzorku, pa će to biti razlog više da branko zagrize. To su najefikasnije varalice u lovu brancina, jer je kod njih moguće dobiti najsitniju vibraciju kojoj brancin (i ne samo on) ne može odoljeti, čak i onda kad druge varalice prezrivo promatra dok prolaze pokraj njega.
Twisteri neobičnog, neprirodnog izgleda, u određenim situacijama znaju biti dobitna opcija. Rade se od mekane plastike i obično je prednji dio napravljen u obliku tijela gusjenice. Repni dio je specifičnog, srpastog oblika. Privlačenjem daju specifičan, lelujav rad, koji podsjeća na pokrete jegulje pri kretanju. Pošto znamo da su male staklaste jegulje, uz gavune, osnovna hrana brancina, tako su i ove imitacije jako uspješne.

• 

Zadnjih godina su se pojavile na tržištu montaže sa olovom posebnog oblika na koje se montiraju imitacije jeguljica od mekane plastike. Ova olova pri povlačenju lelujaju, te time prenose to na jeguljicu koja je napravljena od jako mekanog materijala. Upravo ove varalice najvjernije imitiraju prirodno kretanje jegulje. Jedne od najpoznatijih na tržištu pravi firma „Delalande“ iz Francuske.

2. Bez vibre

Postoje i silikonci koji ne proizvode vibraciju pri jednoličnom povlačenju. Izrađuju se isključivo od mekane plastike. Izuzetno su mekanog tijela, često uz dodatak raznih mirisa-atraktora koji manje ili više utječe na njihovu lovnost. Oblici su najvjernije imitacije prirodnih ribica, glista i slično. Ribolovac će kratkim pokretima iz zgloba šake uliti život u njih, jer će njihova mekoća odreagirati na svaki, pa i najmanji pokret vrha štapa kojeg ribolovac napravi, te na taj način nadomjestiti glavni nedostatak ovih varalica.

•