Idrijica – elitni revir susjedne Slovenije

8 min read
Za mušičarenje se kaže da je to elitni način ribolova, a moj prijatelj, inače odličan fly fisherman, Ivica, kaže kako je jedina elitna stvar u vezi mušičarenja cijena karte. Trofejni revir Idrijice oko mjesta Idrija po obje ove premise zadovoljava kriterije... Piše: Dalien

PR / Broj 70 / Siječanj / 2014.

Za mušičarenje se kaže da je to elitni način ribolova, a moj prijatelj, inače odličan fly fisherman, Ivica, kaže kako je jedina elitna stvar u vezi mušičarenja cijena karte. Trofejni revir Idrijice oko mjesta Idrija po obje ove premise zadovoljava kriterije. Radi se o ponajboljem europskom reviru i iako je dnevna karta vrlo skupa, to mušičarima iz cijele Europe i svijeta ne predstavlja prepreku. Ovaj revir je nevjerovatno uzbudljiv i bogat ribom…

Ovakav smo dojam stekli i bez ulova svjetski poznatih velikih mramorata (soška pastrva, glavatica- Salmo marmoratus), navodno u svakom dubljaku ili tolmunu trofejnog revira ima koja od 90-100 cm. No stvari su se razvijale prilično neočekivano u dva dana koje sam proveo na ovoj rijeci, pa krenimo redom.

Jesensko strimeriranje i proljetno nimfarenje

Prošle jeseni sam prvi put posjetio Idrijicu. Dan je bio kišan i voda je bila povišena. Činilo se kao idealni uvjeti za strimeriranje i ulov velike mramorate. Međutim, iako je voda bila prilično velika i mutna, tijekom dana je u nekoliko navrata padala i rasla. Sve ovo je na kraju prilično loše djelovalo na aktivnost ribe. Iako smo ulovili desetak riba i u vodi gotovo da nisam vidio ribu manju od 50 cm, rijeka se nekako nije pokazala u najboljem svijetlu. Tome će posvjedočiti naš sljedeći izlet. Odmah po otvaranju sezone, 01. travnja, evo nas opet na Idrijici, u mjestu Idrija – trofejni revir. Lovili smo u samom mjestu i ne može se reći da je okoliš netaknuta priroda, međutim, voda je puna ribe. Tek sada kad je vodostaj bio malo niži (nije bio nizak), svo bogatsvo ove vode je izašlo na vidjelo. Sve te silne mramorate, kapitalni lipljani, potočare i kalifornijske pastrve su se na nekim mjestima mogle vidjeti golim okom. Riba stvarno ima puno na svakom potezu i uglavnom su krupne. Riba je cijeli dan radila na nimfu, međutim, u svakom limanu i malo mirnijem dijelu je čitav dan odlično radila i na suhu muhu! Kažu da je na ovoj vodi potrebno eksperimentirati s nimfama i da ponekad najbolje radi ona muha koju riba do sada nije vidjela! Ovaj put se domaćinu Žigi i meni pridružio Begi koji je nakon dugo vremena opet uzeo FF štap u ruke.

Oprezne mramorate, kalife, potočare, lipljani…

Sezona je počela prije dva tjedna, međutim, taj vikend je vodostaj prvi put dozvoljavao ribolov. Iako je karta za revir 90 €, na vodi je pomalo bila gužva, što je rezultiralo prilično opreznom ribom koju uopće nije bilo lagano uloviti.

Dan je opet bio oblačan i voda napeta, što bi prošlo kao dobri uvjeti za streamer i bilo bi logično da se barem jedan od nas trojice odlučio malo riskirati s velikim streamerom. Međutim, tehnika koju nam je prezentirao Žiga bila je toliko učinkovita da smo Begi i ja uskoro odlučili loviti samo francuskim nimfarenjem, kad već imamo priliku učiti od majstora.

Prvo što treba shvatiti je da su ribe primale jako oprezno – jako! Jedan TIK i ako nisi odmah zategnuo, promašio si ribu. Znam o čemu pričam jer sam se napromašivao da to nije istina! Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da li je to bilo zbog pritiska ili je jednostavno bio takav dan, ali stvarno nije bilo lako. Dodatna okolnost je bila i povišena voda koja je razasula ribu po cijelom toku. Ribe je bilo u matici, u mirnjacima, pod granjem, na čistinama, u dubini i u pedlju vode uz obalu. Mramorate pogotovo vole biti u jako plitkoj vodi po povišenom vodostaju. Po niskom vodostaju je čak lakše loviti, jer je riba koncentrirana u samom toku.

Francusko nimfarenje

Žiga je još u autu ispričao da danas lovi samo s jednim štapom na kojem neće biti žnore. Ukratko, radi se o sistemu „natjecateljskog“ mušičarenja u kojem nema žnore, već je samo težina nimfe na dugom konusnom predvezu ono što se zabacuje u vodu. Za ovaj ribolov se koristi dugačak 15 metara deblji konusni predvez koji se veže za spiralni indikator na koji ide predvez dužine 1,5-3 metra, ovisno o dubini. U originalu se na kraju predveza veže teška nimfa za zabacivanje i bolju kontrolu iznad koje se veže jedna lakša nimfa koja prirodno lebdi i lovi ribe. Mi smo lovili samo s jednom. Logično je i da štap treba biti što duži (10-11 Ft) kako bi prezentacija bila bolja.

Zabacivanje ovog sistema pomalo sliči na zabacivanje kedericom, ali uz pomoć „haul-a“, druge ruke, ipak je moguće donekle i plasirati nimfu. Ova tehnika je izmišljena za savršenu prezentaciju nimfe u jakim tokovima, obzirom da nema plivajuće žnore na vodi koju bi voda gurala i neprirodno nam ubrzavala prolaz nimfe. Indikator služi i kao otežanje kako bi cijeli sistem bio lagano napet.

Osjećaj za feeling i power fishing s mušičarcem

Žiga je ubijao ovom tehnikom, pa smo Begi i ja skinuli žnore, improvizirali konusne predveze debljim fluorocarbonom i stavili original „feeder“ indikatore, ali nam svejedno nije išlo kao Žigi – niti približno!

Iako se on stvarno trudio prenijeti nam cijeli feeling prezentacije, na njegovih pet riba mi smo ulovili jednu (nas dvojica jednu, on pet).

Pokušavali smo dokučiti gdje griješimo, međutim, Žiga je rekao kako je sve pomalo bitno. Malo težina nimfe, malo vođenje, postavljanje na tok, prepoznavanje suptilnih grizeva…

Izbor nimfe i nije bio presudan, koliko je bitna bila prezentacija i detekcija griza! Žiga je kao Petar Pan preskakivao s mjesta na mjesto jako brzo loveći. Zabačaj, dva i ako nema griza, ide dalje…

Ponekad bi došao iza drugih mušičara (koji na tom mjestu nisu imali griza) i ulovio nekoliko riba u nizu – on je radio power fishing s nimfom i bilo ga je impresivno gledati! Pogotovo na mjestima gdje je štrom bio jak pod nogama i trebalo je loviti preko njega. Takve pozicije su noćna mora za klasično nimfarenje sa žnorom.

Ogromne kalife pod mostom

U jednom trenutku dolazimo pod most iza kojeg je bilo jato velikih kalifa koje su naučene da im prolaznici bacaju kruh. Te ribe su bile prilično prefrigane i nisu htjele uzeti „normalne“ mušice, pa čak niti glow bug (op. ur.- u prijevodu jajčko).

Nije trebalo dugo da se iskusni kederaš Begi dosjeti dobitne taktike. Ostacima sendviča je „pokrenuo“ hranjenje pastrva, nakon čega sam ja s obale samo trebao plasirati muhu (op.ur., to nije muha nego jajčko) u zonu i sada bi ju ove u konkurenciji za svaki zalogaj koji padne u vodu uzele bez razmišljanja! Tako to izgleda kad u elitni revir dođu kederaš i špiner uz dodani presing Žigine učinkovitosti – nimalo elitno, ali glavno da se zabavljamo!

Sve u svemu, trofejni revir Idrijice je ekstremno bogata voda svim vrstama salmonida, a posebice je lijepo što je najprisutnija soška pastva i to prosječne veličine 40-60 cm. Prekrasno je vidjeti njihove svjetle sjene u plitkoj vodi. Osim što svaki zabačaj može donijeti ribu od metra, raznovrsnost ribljeg fonda je također vrlo zanimljiva. Nikad ne znaš da li si zategnuo mramoratu, kalifu, potočaru, hibrida ili kapitalnog lipljana, kojih također ima u priličnom broju. Iako krupno kamenje zna biti nezgodno, rijeka je većinom vrlo pristupačna i lijepo se da mahati i hodati po vodi!

Cijena ribolova je u samom reviru prilično skupa (90 eura), međutim, Talijanima, Austrijancima, Nijemcima i Francuzima to ne predstavlja problem i na vodi može čak biti i gužva. Puno se gajda i gotovo da nema ozbiljnijeg europskog mušičara koji nije posjetio ovu rijeku. Ribe ima i na potezu s jeftinijom kartom (60 eura) uz vrlo bogatu vodu.

Bilo bi lijepo kad bi si svaki mušičar iz Hrvatske mogao barem jednom priuštiti ovakav ribolov. Idrijica je jedna od ponajboljih slovenskih, pa tako i europskih mušičarskih voda. Uz brigu koja se vodi o ovom reviru, ona će zasigurno to i ostati.

[box type=”info”]

Soška pastrva (Salmo marmoratus)

Ova riba je autohtona pastrva Jadranskog sliva, prisutna u pritokama Jadrana, od Crne gore do Italije. Specifični duguljasti uzorci i pjege te neodoljiva zagasito-zlatna specifična građa s velikom glavom, čine ovu pastrvu neizmjerno lijepom i posebnom! Zbog izrazito velike glave, zubiju i mramornog uzorka, djeluje kao neka prethistorijska riba. Ove od 40-60 cm koje smo mi lovili su zapravo bebe, jer mogu narasti i do 1,20 metra i težiti preko trideset kilograma! Najveći problem za njeno očuvanje je križanje sa ubačenom potočnom pastrvom, koja je u Idrijicu, Soču i ostale vode nekontrolirano puštana tijekom prošlog stoljeća. To je sošku pastrvu krajem prošlog stoljeća dovelo do ruba izumiranja te je pukim slučajem i velikim naporom istraživača iz cijelog svijeta pronađeno osam genetski čistih populacija u izoliranim pritokama Soče i Idrijice. Danas postoji nekoliko ribogojilišta koja proizvode soške čistog gena, uključujići i ono RD Idrija koji gospodari ovim dijelom Idrijice. Više informacijama o smještaju, revirima i nabavi dozvala na http://www.rd-idrija.si

[/box]

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana