Revir Zmajevac na Sani – ponajbolji mladičarski revir u Europi!
11 min readPR / Broj 67 / Listopad / 2013.
Naš prvi susret sa Sanom je bio po povratku sa Ribnika gdje nas je Ado nagovorio da u sumrak i prvi sat mraka pokušamo baciti za mladicu. Begi i ja smo uhvatili po jednu u sat vremena ribolova! Vratili smo se za deset dana kako bi završili priču i pokušali uhvatit koju po danu – imao sam pet riba na udici od kojih je jedna bila riba debelo preko metra, ali se otkvačila izravnavši mi zadnju trokuku na pešu…
Tekst: Dalien, www.dalien-fishing.com
Foto: Ivo Begović, Ado Jeginović, Dalien
Mladica je skrivena želja svakog ozbiljnijeg varaličara i većina je barem jednom pokušala prevariti kraljicu zelenih virova. Iako se za nju kaže da je riba 1000 zabačaja, ja bih uz to dodao da je riba 1000 kilometara i barem 100 eura izgubljenih varalica. Mladičarenje je hard core ribolov sa puno kretanja, puno gubljenja pribora, najčešće u brutalnim (hladnim, vlažnim ili mračnim) uvjetima i stvarno je svaki griz velika pobjeda koja se dugo pamti…
Tajming je sve!
Mladica je klasični noćni predator koji se hrani krupnijom (bijelom) ribom, ali i svim ostalim riječnim stvorenjima koje može pojesti. Udarni period za ribolov je sumrak i prvih dva sata mraka kada je u lovu nakon dana provedenog u mirovanju. Iznimke su kišni i tmurni dani sa malo svjetlosti, kao i zimi kada je aktivna i po danu. Ali čak ni zimi ne bi preporučio ribolov po sunčanom vremenu i maloj bistroj vodi jer su joj za lov potrebni smanjeni uvjeti svjetlosti.
Idealni dnevni uvjeti bi bili kiša uz lagani porast vodostaja, dok je za noćni ribolov (gdje je dozvoljen) čak i bolje da je po danu sunce, jer to znači da se neće hraniti po danu i da će u prvi mrak sigurno loviti.
Kažu da kada je „na lovu“ nepogrešivo locira bilo kakve vibracije u svojem lovnom području i napad će uslijediti najčešće u prvom zabačaju. Problem je dočekati ili pogoditi taj trenutak i na to se svodi ribolov mladice – tajming!
Iznimno je bitno poznavati lovne pozicije i obilazati ih više puta tokom ribolova kako bi si dali veće šanse za ulov.
Iako bi se iz svega ovog dalo zaključiti da je mladicu lako uhvatiti, samo se treba naći u pravo vrijeme na pravom mjestu stvari nisu baš tako jednostavne. U svojih nekoliko mladičarskih izleta sam posvjedočio vrlo selektivnom uzimanju pojedinih mamaca i često su određeni mamci davali puno više grizeva od ostalih. Stoga teorija da kad lovi grabi sve što joj se nađe u vidokruku definitivno ne drži vodu ili se dešava vrlo rijetko…
Od voblera preko glavinjare do gume, cofa i peša
Ovo je pet najpoznatijih mladičarskih varalica i svaka ima uvjete u kojima daje maksimum.
Voberi su odlični za pretraživanje gornjih i srednjih slojeve vode i hvatanje aktivnih riba. Najviše daju u noćnom ribolovu, jer će tada mladica izaći iz sigurnosti dubljaka i razmiliti se rijekom u potrazi za plijenom. Oni moraju biti veliki sa jakom akcijom i u prirodnim, čak i superrealističnim dekorima. Po noći brazda na površini daje dobre rezultate isto kao i nizvodno povlačenje.
Glavinjare su super učinkoviti mamci za pretraživanje dubljih dijelova jiganjem gdje će svojom vibracijom kod poteza definivno privući pažnju mladice. Glavinjare se rade u težinama do 50 grama i prave malo otpora kod tonjenja tako da mogu vrlo brzo doći do dna u dubokim procjepima između sedri sa jakom strujom. Često je zona udarca vrlo mala i nemamo puno mjesta za manevar pa treba što brže spustiti mamac kako bi uopće bili u zoni udara i u tim situacijama su glavinjare nezamijenjive.
Gumene varalice daju dobru siluetu i akciju. Na teškim jig glavama su pogodni za pretraživanje dubljih dijelova, ali su i odlični kao mamci za velike ribe pogotovo kada je voda zamućena i povišena. Koristimo velike šedove od 16 -20 centimetara. Mladičari vole gume sa integriranim olovom u tijelu kako jig glava ne bi izazvala sumnju.
Cof je specifična varalica koja navodno imitira klupko paklara u mrijestu. Mnogi od mladičara ne vjeruju da mladica cof percipira kao paklare, već da dišuća akcija tog mamca vođena uz dno jednostavno privlači pažnju mladice i ona ga uzima iz znatiželje ili je podjeća na nešto treće. Najbolje rezultate daje na pješčanom dnu.
Spužveni peš je jedan od najučinkovitijih mamaca za mladicu iz nekoliko razloga. Iako nema nikakvu vibraciju kod vođenja osim siluete, mladica ga nepogrešivo locira i lovi u svim uvjetima, po danu ili noći. Za dnevni ribolov je doslovno nezamjenjiv i na više sam mjesta čuo da je po danu često mladicu moguće uhvatiti samo na peša, pogotovo ako je voda niska i bistra. Toliko je realan i neupadljiv dok skakuće po dnu. Kažu i da spužva drugačije odbija svjetlost od gume ili plastike i da u vodi puno više sliči pravoj ribi. Način vođenja je skakutanje po dnu, a posebno je učinkovito nizvodno povlačenje i izlaženje iz rupa na pliće šljunčane sprudove.
Njegova konstrukcija je također genijalna. Obzirom da samo vrhovi trokuke vire iz mamca on jako malo zapinje za dno i samo se odbija od prepreka u vodi, ali kada mladica stisne spužvu u čeljustima realizacija griza je odlična!
Osim ovih prokušanih varalica, treba dati šansu i novim generacijama mamaca koje mladičari slabo upotrebljavaju i uglavnom se trže tradicionalnih stvari. Ruku na srce, nije lako eksperimentirati kad svaki griz moraš teškom mukom zaraditi.
Prvi od njih su veliki swimbaiti u tvrdoj ili mekoj varijanti poput 19 cm 4play-a, zatim Real Eel u kategoriji gumenih mamaca, jerkovi bi sigurno mogli dignuti veliku na sporijim dijelovima, a po mojem osobnom mišljenju bi i texas rig sa novim ultra realističnim 3D rakom od Savage Gear-a mogao dostojno zamijeniti peša, ako ne i unaprijediti prezentaciju na dnu i u kršu. Nažalost, za neka ozbiljnija testiranja jednostavno nisam imao vremena, ali se nadam da ću to promijeniti još ove zime…
Zmajevac
Revir Zmajevac na Sani nizvodno od Ključa je bez pretjerivanja najbogatiji potez mladicom u ovom dijelu Europe, a rijeka nije prevelika i vrlo je pristupačna sa svih strana. Kao klasična mladičarska voda ona je puna kaskada, sedri, dubljaka dubine do 5-6 metara koji se izmjenjuju sa plićim šljunčanim sprudovima i kamenim brzacima.Uhvati i pusti revir je dug svega 3,5 kilometara i nema limana u kojem se ne skriva barem desetak mladica.
Sve je počelo unazad pet godina kada je proglašen uhvati i pusti režim. Bez ikakvih dodatnih poribljavanja je populacija mladice buknula i trenutno predstavlja odličnu priliku za sve ribolovce da uhvate svoju prvu mladicu ili još bolje svoj trofej. Najveće mladice su oko 120 cm i 20 kila težine. Kažu da je kilaža mladice jednaka svakom centimetru iznad metra. Najčešće su dvije generacije – one oko 65cm i one oko 80 cm. Ali ima i puno većih riba…
Revirom Zmajevac na Sani nizvodno od Ključa gospodari SRD Ključ, dnevna dozvola za ribolov mladice je 25€ u što je uključena i obavezna pratnja ribočuvara koji će vas voditi kroz najbolje virove. Obavezno je ponijeti veliki podmetač kako ulovljenu mladica ne pala na tlo i ozlijedila se po kamenju.
Možete se javiti i direktno Adi Jeginoviću na 00387-61-457328, a sve ostale informacije možete naći na njihovom sajtu http://www.srdkljuc.com.ba/
Do Ključa je iz Zagreba je najbolje doći smjerom Karlovac-Slunj-Bihać-Bosanski Petrovac-Ključ i ima 3,5 sata lagane vožnje.
Dominacija peša
Prvu večer je Begi svoju mladicu uhvatio na jointed Vida vobler od Monarch Doka. Taj vobler ima vrlo snažnu vibraciju sa zdepastim tijelom. Ribu je uhvatio dalekim nizvodnim zabačajem prema izlazu iz limana i uz polako uzvodno povlačenje no mladica mu je primila samo dva metra od vrha štapa. Ja sam svoju dobio na nizvodno povlačenje peša skakutanjem po dnu i riba mi je primila uz samu sedru pod nogama.
U drugom „dnevnom“ izlasku smo od jutra počeli obilaziti limane i u prvom dijelu dana se nije ništa dešavalo. Do podneva nismo imali kontakta sa ribom i baš kada smo Begi i ja pričali kako ćemo izgleda morati čekati sumrak, sa druge strane pod okomitom sedrom je mladica oko 70 cm počela loviti klena, uzastopno udrajući tri-četiri puta. Prizor njenog lova i brzih promjena smjera pod samom površinom nećemo lako zaboraviti. Trebalo mi je nekoliko minuta da kroz šipražje dođem u idealnu poziciju za zabačaj i odmah se digla na twich 3D Prey voblera, ali nije primila. Poslije je nisam više vidio. Ovo nam je dalo nadu.
Dolazimo na poziciju gdje sam dobio ribu po noći prije deset dana i opet na peša imam jedan lijepi kvrc na uzvodno povlačenje u prolazu između dvije velike sedre. Riba oko 65 cm mi pada pod nogama jer mi je podmetač ostao na autu. Begi je pak zapeo sa dubokotonućim voblerom za dno na jedno tri-četri metra dubine i u otkačivanju primjeti veliku mladicu kako zainteresirana stoji okomito iznad njuškom gotovo dodirujući vobler. Da ga je u tom trenutku uspio otkvačiti…..
Vrijeme je za pauzu i uživamo u delicijama koje nam u prekrasnoj sjenici sa klupama i kaminom na samoj obali Sane pripremaju predsjednik SRD Ključ Samir Čajić, čuvar Velid Hamedović, Anel Pudić i legenda Admir Ado Jeginović. Takvo gostoprimstvo i toplina se ne viđa često, kao da si u Bosni!
Onako najeden se jedva spuštam do prvog sljedećeg limana i stajem na šljunčani plitki sprud. Bacam peša u liman i izvlačim ga nizvodno sa strujom na taj plićak. Nisam bacio više od tri puta kad sam na super brzom Trigger Bushwackeru 258 cm do 80 grama osjetio onaj fini dvostruki trzaj taman nakon što je peš dodirnuo dno – tup-tup! Lijepo sam namotao višak strune i opalio jaku kontru – u tvrdo. Nakon kraće, ali intenzivne borbe vadim lijepu mladicu oko 4-5 kila i 80 cm dužine.
Tokom slavlja i slikanja je već počela padati kiša, i ja se opet vraćam na isto mjesto i pod istim kutem bacam istu varalicu. Na potpuno istom mjestu opet imam griz koji je bio kombinacija trzanja i povlačenja. Opet sam spustio štap, namotao višak svojim Okuma Komodo mulitićem i lupio jaku kontru – opet u ribu. No ovaj puta se radilo o stvarno ogromnoj ribi koja uopće nije lupala glavom i nije se vrtila. Uopće je nisam pomaknuo iako je primila u plitkom na svega 15 metara od mojih nogu. Zaplivala je snažno nizvodno i u stranu, i tu se otkvačila. Odmah sam vidio da je jedan krak na zadnjoj trokuki ispravljen što je značilo da je nisam probio ili se piknula u neko nezgodno mjesto – šteta jer je bila jako velika riba po meni debelo preko metra…
Mrak je pao vrlo brzo, a kiša je pljuštala kao iz kabla. Momci su mene i Begija gledali sa blagim čuđenjem kako još uvijek imamo volju za bacanje, jer su uvjeti bili stvarno teški i mi već odavno mokri. Vratili smo se na onu izglednu poziciju koja je uski duboki prolaz između dvije sedre i ovaj puta na uzvodno povlačenje imam blagi kvrc, ali sam siguran da je riba. Zatežem iz sve snage u potpuno tvrdo i to se uopće ne miče. Sa štapom pod punim pritiskom sam već počeo zaključivati da sam ipak zapeo za nešto na dnu kada se „zadjev“ ipak počelo dizati sa dna, a onda i lagano plivati uzvodno. „Isuse-bože, ipak je riba…“ samo stigao pomisliti i bilo je gotovo! I ova čonta mi se otkvačila. Cjelodnevno drljanje pešem i ispravljanje udica je izgleda ostavilo traga na udicama.
Sljedeći zabac sa istim mamcem, po istoj liniji, na istom mjestu i opet imam griz. Trk-trk, namatanje, kontra u tvrdo, ali je odmah jasno da je ova beba. Prije deset dana bi za ovakvu ribu vrištao od sreće, a sada pomalo razočarano gledam kako se mladuljak oko 70-tak cm batrlja pod nogama i odlazi prije nego sam je uspio spremiti u podmetač. Sana me razmazila!
Rezime tog dana je pet riba na udici. Dvije male koje su pale pod nogama, jedna mjerska koju sam ulovio i dva čudovišta koja se nisu niti pomakla nakon kotre, samo zadjevi od kojih je jedan krenuo nizvodno, jedan uzvodno.
Jedva čekam da se vratim kad stegne zima jer kako se kaže: „Bez smrznute guzice, nema velike mladice!“
