INTERVJU: ETIENNE GEBEL

PR / Broj 70 / Siječanj / 2014.

Etienne Gebel je već dugo poznat u njemačkim ribolovnim krugovima, što i ne čudi ako se zna da šarane lovi skoro trideset godina. Najviše je lovio po velikim šljunčarama u Njemačkoj , koje su za ribolov vrlo teške i zahtjevne vode. Poznat je po tome da lovi u svim godišnjim dobima, pa tako i zimi. Kako je zimski ribolov šarana na divljim vodama ponekad vrlo teška ribolovna disciplina, s njim smo porazgovarali baš o zimskom ribolovu šarana…

PIŠE: KREŠIMIR KURI

OSOBNA KARTA

Ime: Etienne Gebel
Dob: 38
Grad: Bocholt u Njemačkoj
Obiteljski status: oženjen s jednim sinom.

PR: Kad si počeo loviti šarane i kako dugo ih loviš?
EG: Počeo sam još davne 1985, što znači da šarane lovim skoro 30 godina.

PR: Koji je tvoj omiljeni tip vode za ribolov i zašto?
EG: Volim loviti ribe na takozvanim divljim vodama, kao što su rijeke. Naročito mi je zanimljiva rijeka Rajna, ali i velike šljunčare koje se oko njezinog toka uglavnom i prostiru. Većina njih nalazi se blizu mjesta gdje živim, što mi je praktično za ribolov.

PR: Koliko je trenutno šaranskih ribolovaca u Njemačkoj, i koja je grana šaranskog ribolova tamo najpopularnija (lov na velike ribe, natjecanja, ribolov za rekreaciju i opuštanje…)?
EG: Zbilja ne mogu procjeniti koliki je broj, ali znam da ih je jako puno. Među njima je možda najveći broj lovaca na velike ribe (kapitalne šarane).

PR: Da li voliš zimski ribolov šarana, i ako da, zašto?
EG: Volim na vodi biti sam i jako uživam u prirodi. U zimi je na obalama vrlo tiha. Uz to što sam ribolovac, moj je drugi veliki hobi fotografija. Zimi na vodi lako pronalazim svoj mir, pa uz ribolov mogu i fotografirati prirodu.

PR: Što je najvažniji dio zimske ribolovne slagalice: lokacija, mamci ili sistemi, i zašto?
EG: Mislim da je najvažnija potreba ribolovca da ide u ribolov, ali i da pri tome zna gdje se šarani na njegovoj vodi zimi nalaze. Tada im treba pred nos prezentirati manju količinu visoko atraktivnih mamaca u PVA vrećici ili ponuditi jedan dobro vidljivi mamac. To je sve.

PR: što je najvažnije za dobar zimski sistem , i kojeg Ti preporučaš (tvoj omiljeni) za vode sa čestim ribolovom?
EG: Zimi skoro uvijek lovim s jednim štapom na svijetlu plivajući boilu. Za vode na kojima se često lovi pokušavam izvaditi sve trikove koje znam iz kutije. Maksimalno maskirno i maksimalno učinkovito, u stvari koliko god je tomoguće. U takvim jezerima ribe su vidjele veliku većinu ribolovnih trikova i nisu naivne.

PR: Što misliš o maskiranju terminalnih dijelova pribora (sistema)? Je li to uistinu tako važno kao što mnogi ribolovci danas tvrde?
EG: Da, svakako. Moje je mišljenje da je uvijek bolje maksimalno se koncentrirati na maskiranje sistema i njegovu učinkovitost. Zašto loviti s neučinkovitim ili sumljivim sistemom, kad se uvijek lako od takvog može napraviti puno više, odnosno da sistem bude puno manje uočljiv i da boljeradi? Šarani znadu kad mo mi u ribolovu da smo tamo. Konačno, u to su sigurni kad zabacimo olovo u vodu. Biti tih na vodi je, pogotovo po zimi, vrlo važno. Zimi je i inače na svakoj vodi manje prometno, a s time je i manje buke. Nikad ne podcjenjujete ribe, pogotovo što one mogu vidjeti, čuti ili osjetiti!

PR: Što je važno za dobar zimski mamac, i ako nije neka tajna, koji je Tvoj omiljeni?
EG: Nikad mamac nije najvažniji i presudan kod zimskog ribolova. Mislim da je, posebno zimi, jako važno loviti na mjestu gdje se ribe nalaze. U hladnijem dijelu godine šarani više vole tišinu i zaklon. Potražite mjestogdje to dvoje možete naći, i na pravom ste putu da otkrijete gdje su šarani. Dobar zimski mamac za mene je onaj koji je visoko atraktivan i koji se jako dobro vidi. Vid šarana je zimi lošiji nego ljeti. Znači treba naći zimske rezidencije šarana, i prihraniti ih s manjom količinom kvalitetnih mamaca. To je uvijek za zimu bila učinkovita metoda. Uvijek ih morate držati u laganom kretanju na mjestu gdje zimuju. Doba ideja ih je prihranjivanjem prije ribolova naučiti na naše mamce. Moj zimski miks ima uobičajene sastojke, a boila je otvorene teksture. Takav tip mamca brzo radi i šarani ga mogu jesti tokom cijele zime.

PR: Koji je tvoj omiljeni tip vremena ili vode za ribolov zimi?
EG: Zadnjih nekoliko godina lovio sam na jezerima s malim brojem riba, i tamo sam nastojao uloviti najveće šarane. Međutim, za takav tip ribolova, pogotovona divljim vodama zimi trebate jako puno slobodnog vremena. Ja sam ga uložio, i na sreću za to sam bio nagrađen. Danas, međutim imam malu obitelj, pa shodno tome lovim na manjim vodama gdje je više velikih riba. Što se zimskog ribolova i vremena tiče, u ribolov idema kad god imam slobodnog vremena bez obzira na vremensku prognozu ili trenutne atmosferske prilike. Zadnju godinu najviše lovim po jedan dan ili biram kratke ribolove kroz dan i noć koristeći laganiji pribor.

PR: Možeš li nam opisati svojih pet najboljih savjeta za zimski ribolov?
EG: Možda češ se začuditi, ali to su:

1. Dovoljno vremena;
2. Pravo mjesto ;
3. Biti tih i strpljiv;
4. Boile otvorene teksture i brzog otpuštanja aroma;
5. Visoka vidljivost mamaca (svjetli plivajući mamci i umjetan kukuruz, šećerac i slično).

PR: Možeš li našim čitateljima opisati koji pribor koristiš kad lovim na srednje velikim vodama 8 do 20 ha)?
EG: Izbor pribora najviše ovisi o udaljenostima do kojih trebam dobaciti. Volim koristiti Daiwa Infinity štapove, uparene s Basia rolama na koje namotam Kordin Kontour Fluorocarbon najlon. Ako je daljina lova puno veća od 100 metara, tada uzimam drugu špulu s Kordinim Adrena-Line najlonom.

PR: Kada si i gdje ulovio svog najvećeg ili svog najdražeg šarana?
EG: Svog najvećeg šarana sam ulovio 2008 na velikoj šljunčari koja je povezana s ogromnom rijekom Rajnom. Kad lovite na jezerima takvog tipa nikad ne znate što možete u ribolovu očekivati. Taj veliki šaran je bio špigl i do današnjeg dana je neobjavljen. Slike su na mom računalu, a cijela avantura u mojoj memoriji. Tko zna, možda jednog dana napišem priču o tome.

PR: Možeš li s našim čitateljima podijeliti neku od anegdota iz svog ribolova?
EG: Oooo puno se stvari dogodi u skoro 30 godina ribolovnog iskustva. Teško je iz svega toga izabrati samo jednu priču. Možda ona kad sam s visokog drveta zamarao šarana sa štapom na plovak. Ili ona druga kad sam dugo sanjao da ulovim velikog šarana na snijegu, i konačno, nakon puno ribolova bez ribe, jednog siječnja konačno imao taj zimski potez na jezeru s vrlo malim brojem riba. Sve je završilo ulovom mog najvećeg šarana s ljuskama u teškim zimskim uvjetima. Tu noć je na kraju i pao snijeg. San se je ispunio. Ili možda ona priča kad sam izgubio šarana s ljuskama poredanim u liniju, koji je dugo bio ciljana riba koju sam lovio, ispred podmetača. Mislim da je na stotine ovakvih priča. Od sveg je najvažnije da živite svoj san, u njemu uživate, poštujete druge i da poštujete prirodu…

PR: Što znaš o ribolovu šarana u Hrvatskoj?
EG: Iskreno, ne puno. Čuo sam da imate vrlo lijepa jezera, ali i da su šaranaši iz Hrvatske vrlo dobri bacači. Možda jednog dana i posjetim tvoju zemlju, volio bih.
PR: I ja. Hvala na ovom vrlo zanimljivom razgovoru.