(Rano) proljetne ‘lijenčine’

PR / Broj 73 / Travanj / 2014.

Određeni dio špinerske populacije ne voli pretjerano loviti bolena – smuđ, štuka i som njihove su ribe. Ipak, vjerujem da ne postoji ni jedan zagriženi špiner koji bolena nije ulovio pa makar da si malo ‘baždari’ štap i rolu – pogotovo u proljeće kada se bolen nudi kao osvježenje na vodi nakon duge zime obilježene ranije spomenutim grabežljivcima koji su ipak lišeni bolenskog smisla za dobru zabavu. Boleni su u proljeće ponekad iznimno lako ulovljivi, no i tu postoje nepisana kao i pisana pravila te cjelokupna situacija baš i nije jednostavna poput: ‘zabac, kontra, dril, fotkanje, puštanje…’

Piše: Kristijan Pongerajter

Rano proljeće

Za kalendarsko proljeće svi znamo kada počinje, no ribi taj podatak ne znači mnogo. Kalendarsko proljeće ponekad nudi mnoge ‘gušte’ u vidu osjetno toplijih, sunčanih dana i u skladu s tim ophođenje obala vaših omiljenih voda, no ‘pravilo tri sunčana dana za redom’ često promašuje stvarno razdoblje početka riblje aktivnosti, odnosno ‘ribljeg proljeća’. Možda je najbolje proći neke glavne situacije kroz koje je, barem ugrubo, moguće opisati tipično ponašanje proljetnih bolena, a pristup i prezentacije koje se primjenjuju u ovo doba godine omogućit će vam uspješan ribolov bolena tijekom cijele sezone.

Ovdje već možemo razgranati novelu na dva dijela i glavne likove u vidu dvije vrste ribiča: jedan dio varaličara uopće neće pokušavati uloviti bolena dok se već dobrano ne pročuje kako npr. ‘boleni pod zagrebačkom toplanom rasturaju’, dok će drugi ipak rado pokušati ‘provaliti’ bolene i tijekom ovog prilično trikovitog razdoblja. U slučaju ribiča koji kreću u ranoproljetni (ove godine kalendarska zima) ribolov bolena, nerijetko je upravo ono pravilo „tri sunčana dana za redom“ poticaj dotičnim ribičima da masovno krenu u ribolov bolena. Puni entuzijazma, tjelesima konačno izloženih sunčeku špineri kreću put Save naoružani klasičnim bolenskim varalicama spremni za nabacivanje ‘kastića’ posred matice i prezentaciju ‘punim gasom’ jer su ‘upravo tamo prošlo ljeto boleni rasturali’ kedere – i takav je pristup ponekad plodonosan, no tome itekako postoji razlog koji će naknadno biti objašnjen. Naime, neka mjesta su praktično cjelogodišnja bolenska prebivališta i u skladu s time je itekako logično očekivati da će ‘bolenguze’ biti ulovljive i u rano proljeće. Predstavnici ovakvih bolenskih prebivališta su u pravilu riječni sprudovi ‘opkoljeni’ dubljom vodom ili češće sprudovi na koje se nastavlja oštriji prijelaz u dubinu, a ništa ne fali i raznoraznim ‘plažama’ koje završavaju naglim prijelazima u dubinu. Ovdje bolen na relativno maloj ‘kvadraturi’ ima sve potrebno za opstanak tijekom cijele godine: brža voda koja ‘struže’ krajeve spruda ili plićaka odlična je pozicija za ‘ljetnu’ igranku, dubljak je u pravilu i područje mirnijeg toka, što je odlična predispozicija za prezimljavanje, dok je plićak samog spruda odlično mjesto za sunčanje i usputni ranoproljetni zalogaj. Sava poprilično obiluje opisanim pozicijama, no daleko od toga da su sva krcata bolenima – zašto je tome tako? Pa da bi ribolov bio zanimljiviji, naravno…

‘Akcija od A do F(otkanja) – tajna žutih čizmica!’

Lako bi bilo preporučiti isključivo male varalice koje riba teže prepoznaje kao prijevaru, no takva preporuka u masu situacija jednostavno ne bi ‘držala vodu’. S druge strane, započinjanje ‘obrade’ bolena manjim varalicama je definitivno nešto što bih mirna srca preporučio, a s obzirom da je riječ o ‘priobalnim bolenima’ to ne bi trebao biti problem u smislu nedovoljne težine varalica i dometa koji iste moraju dosegnuti. Jednom kada se nježno prišuljate bolenu, počnite ga ‘isprobavati’ na diskretan način – znam da često koristim ovaj termin, ali jednostavno ga smatram najboljim načinom ribolova u velikom broju situacija. Dakle, slobodno krenite s površincima – plasirajte ih podalje ribe i privucite ribi u vidno polje: počnite s ‘walk-the-dog’ površincima (poznatije kao Zare), nakon njih uposlite ‘swishere’, a završite s ‘poperima’. Ovim načinom također doprinosite diskretnosti ribolova, budući da prezentaciju započinjete tišim i ‘sramežljivijim’ varalicama. Iako za ranog proljeća priobalni boleni nisu nužno raspoloženi za lov na površini, ipak će se tu i tamo pokoja riba ‘napaliti’ na površinca i pružiti vam malo ranoproljenog drilanja – ok, riba je još daleko od svoje prave forme i dril će biti u skladu s tim, no i kilavi bolen vuče bolje od napaljenog smuđa pa… Ukoliko ste bezuspješno prezentirali svoje površince raznih veličina, slobodno se prebacite na plivajuće voblere ili tonuće ‘zare’, opet po principu: ‘od manjih prema većima’, osim ukoliko niste prethodno dobili nekakvu povratnu informaciju od bolena, npr. riba se nikako nije odlučila dići ni na jednu površinsku varalicu, ali je primijetila i zainteresirano obilazila prezentiranog ‘lajavog psa u šetnji’ (‘walk-the-dog’ varalica s kuglicama) u veličini 8 cm. Tada slobodno primijenite tonuću ‘zaru’ sličnih specifikacija i držite ju s početka samo tik ispod površine vode uz nijansu bržu prezentaciju u odnosu na površinsku varijaciju – ovo u pravilu znači napad bolena, a uz malo sreće i razgibavanje štapa i zagrijavanje role. Ukoliko bolenguza ostane ravnodušan na plitkoronce, bacite se na suspende raznih veličina i uživajte – suspending vobleri proizvode se u nebrojenim varijantama, a njihova prezentacijska raznovrsnost gotovo obećava ulov svakojakih vodenih grabežljivaca.

Ukoliko u priobalnom području ima dovoljno ‘štroma’, silikonske varalice penju se visoko na listu najučinkovitijih mamaca – gotovo svi silikonci su ‘tihi’ i jako lijepo iz bolena izvlače lovački nagon. Ukoliko je riba iznimno tvrdoglava, montirajte silikonac na tešku glavu, preciznije rečeno, dovoljno tešku da varalicu drži ‘zakucanom’ za riječno dno unutar lovnog područja. ‘Teškoglavog’ silikonca bacite podalje obale i pri dnu ga privucite u lovno područje bolena, no van njegovog vidnog polja (iza ribe). Strpljivo i mirno držite varalicu na dnu sve dok bolen ne počne ‘šetati’ blizu nje, a zatim varalicu dinamično počnite podizati k površini vode – ova taktika u pravilu lovi i vrlo, vrlo tvrdoglave bolene. Čini se kako bolen jednostavno ne podnosi kedera koji se njemu pred nosom pokušava s dna preseliti pod površinu, a ukoliko istu stvar učinite s ‘no-action’ silikoncem, gotovo da ćete teže naći neulovljivog od ulovljivog bolena…

‘Lijenčine’ u bržoj struji

Ukoliko se riba nalazi u bržoj struji, u pravilu je i lakše ulovljiva, no situacija nije baš nužno takva. Preciznije rečeno, ukoliko iskustvom poučeni znate da je riba ‘tamo negdje vani’, niste baš u najboljoj poziciji procijeniti riblje raspoloženje kao ni prezentirati svu silu varalica koje možete vrlo uspješno prezentirati ukoliko vidite ribu. U ovakvoj situaciji poprilično ste osuđeni na dalekometnu artiljeriju, a neovisno o tome koliko vaš pribor bio sposoban za daleke izbačaje manjih varalica, opet ste lišeni osmatranja riblje reakcije na prezentirani mamac. Sve u svemu, ukoliko je riba predaleko od obale da biste ju vidjeli, jednostavno se morate poslužiti ‘ribičkim nosom’ i postupiti u skladu s onime što vam isti ‘govori’, a nos bi vam često trebao reći da se poslužite silikoncima ili gluhim tonućim voblerima, a onda po mogućnosti i teškim željezom koje se ionako često koristi – željezom slobodno stružete po dnu. Zašto? Odgovor na to pitanje prilično je jednostavan: slabija riječna struja ne označava isključivo priobalje kao ni područja mirnijeg toka iza kakve prepreke, već i pridneni sloj vode gdje riba može boraviti i bez problema čuvati energiju. Dakle, ako ranoproljetne bolene ciljate u jačoj struji, imajte na umu da se riba najvjerojatnije drži dna i nerijetko se neće dizati na površinu jer joj je za taj manevar potrebno ‘previše energije’ – kada se hladnokrvna vodena bića malo zagriju, priča se drastično mijenja, no to je nadaleko poznata činjenica.

Ukoliko je riba ipak dovoljno blizu obali za uspostavu vizualnog kontakta, stvarno imate priliku za kvalitetan ribolov i ‘redanje drilova’. Na svu sreću, zagrebački dio Save obiluje šljunčanim i pjeskovitim plićacima koje miluje jača riječna struja, a dno vam nudi dobar kontrast spram ribe pa ćete na ovakvim mjestima lako uočiti bolena. U ovom kontekstu pojam plićaka ne označava nužno pola metra dubine, već vodu dovoljno plitku da možete uočiti barem riblju siluetu. Jednom kada uočite ribu, veselje već može lagano početi jer ćete pri ribolovu ‘na viđeno’ sigurno pronaći nešto bolenima neodoljivo – opet bih preporučio ‘diskretan ribolov’, no ukoliko ste baš jako nestrpljivi, slobodno nataknite svoj omiljeni silikonac na jig glavu dovoljno tešku da se pri prezentaciji drži blizu dna. Imajte na umu da se bolen tijekom zimskog i ranoproljetnog perioda rado ponaša slično smuđu pa u skladu s tim dobro gledajte potopljene prepreke i oprezno se približavajte obali uz koju bolen rado voli provoditi vrijeme. Ukoliko bolene spazite uz kakvo potopljeno granje, ne morate se previše bojati za svoje varalice kao ni izvlačenje ribe: bolenu slobodno prezentirate varalicu s vanjske strane granja, a on će se pobrinuti za sve ostalo – napadom na varalicu spriječit će zapinjanje iste za granje, a za razliku od kakvog drugog grabežljivca neće koristiti granje kako bi se oslobodio varalice, već će uglavnom ‘izletjeti’ prema matici i površini vode što će vam pak osigurati jednostavno izvlačenje same ribe.

Bolensko proljeće

Ovdje je riječ o periodu koji će (kako sada stvari stoje) vjerojatno već u dobroj mjeri stupiti na snagu u trenutku kada ovaj broj Praktičnog ribolova izađe u prodaju, a sam je period okarakteriziran iznimnom bolenskom aktivnošću. Ukoliko Sava (konačno) udobno ‘sjedne’ u svoje korito, bolenčadi bi trebalo biti uzduž i poprijeko cijelog toka. Vjerojatno će, već poslovično, najbolje raditi standardne pozicije (hint: zg toplana, ‘shit riveri’ i slično) koje slobodno posjetite, nalupate se bolena i odnesete ih doma u Jupolovoj kantici. Da, ima toga danas koliko i u vrijeme kada je ‘Bog hodao po obalama Save’, no (na svu sreću) u današnje vrijeme (ako vam takvo nešto padne na pamet) imate daleko veće šanse biti čestito nalupani od strane zločestih ribiča koji puštaju bolene i znaju zašto to rade. Doduše, na ovakvim pozicijama ćete se osjećati više kao na kakvom natjecanju ili svadbi, nego ‘normalnom’ ribolovu, ali ukoliko vam to ne smeta – ‘samo snažno i do koske’!

S druge strane, možete potražiti ribu i na mjestima koja su neposjećena ili gotovo neposjećena od strane ribiča i uživati u ribolovu ‘kao da sutra ne postoji’. Što se ‘zagrebačkog teritorija’ tiče, ovakvih pozicija ima stvarno mnogo i vjerojatno ste ih i sami mnogo puta ‘proštrikali’ npr. dok ste tijekom zimskih mjeseci tražili i lovili smuđeve. Naravno da je u nedostatku slobodnog vremena puno jednostavnije parkirati auto uz obalu i bacati ‘s haube’, no šetnja je navodno zdravija pa se slobodno spustite malo nizvodnije ukoliko nađete slobodnog vremena i uživajte u otkrivanju novih terena i iznenađenjima koje vam isti poduhvat nudi.

Kako loviti?

Ova tematika je poprilično široka i obuhvaća vjerojatno sve moguće varalice i prezentacije kojih se čovjek može sjetiti. Poperi, properi, zare, plitkoronci, suspendi, tonući vobleri, teški silikonci, laki silikonci, ‘no-action’ silikonci, meppsevi, žlice… sve što sam možda zaboravio sigurno će u nekom trenutku uloviti bolena! Osobno bih (nećete vjerovati) preporučio ‘diskretan pristup ribolovu’ koji podrazumijeva sve već napisano u tekstu, od prilaska vodi do primijenjenih varalica i prezentacija. Dakle, taktike iz dijela teksta koji se bavi ranoproljetnim bolenima itekako vrijede, no sada su primjenjive i na gornji sloj vode i zapravo je za očekivati kako će ribolov na samoj površini ili tik pod površinom zapravo dati najbolje rezultate – krenite s najtišim varalicama koje ‘odrađuju’ samu površinu vode i (ukoliko se ukaže potreba) polako ‘zaranjajte’ i bučite. Ukoliko lovite na mjestima koja su često posjećena od strane ribiča, taktika uspješnog ribolova bi vjerojatno glasila nešto poput: ‘lovite onako kako drugi ne love’. S početka ‘bolenskog proljeća’ riba je još prilično halapljiva i ‘kratkog fitilja’ pa udara po svemu što se nađe na putu, no sa svakom ubodnom ranom riblja opreznost raste – u konačnici do te mjere da možete cijeli dan gledati kako boleni bijesno tuku po kederima i svejedno ništa ne uloviti.
Ukoliko je potrebno izdvojiti nešto rjeđe primjenjivane taktike koje itekako dobro pale, definitivno bih izdvojio ranije spomenutu prezentaciju teškim varalicama pri kojoj se mamac spušta do samog dna, malo pričeka i zatim dinamično odiže do površine – ovo je taktika koja pali praktično cijele godine, a kada se boleni stvarno ‘napale’ slobodno povucite varalicu izvan vode i odglumite ‘bježećeg kedera’ i nekoliko puta za redom sve do griza ili obale. I nikako ne bih preporučio vraćanje varalice na dno jednom kada istu podignete na površinu – ovo mi se pokazalo prilično lošom taktikom tj. boleni su češće skužili prijevaru i ignorirali varalicu, nego što su napali silikon u propadanju, iako se i to događa posebice u hladnijem dijelu sezone.

Varke

Ukoliko je potrebno izdvojiti nešto rjeđe primjenjivane taktike koje itekako dobro pale, definitivno bih izdvojio ranije spomenutu prezentaciju teškim varalicama pri kojoj se mamac spušta do samog dna, malo pričeka i zatim dinamično odiže do površine – ovo je taktika koja pali praktično cijele godine, a kada se boleni stvarno ‘napale’ slobodno povucite varalicu izvan vode i odglumite ‘bježećeg kedera’ i nekoliko puta za redom sve do griza ili obale. I nikako ne bih preporučio vraćanje varalice na dno jednom kada istu podignete na površinu – ovo mi se pokazalo prilično lošom taktikom tj. boleni su češće skužili prijevaru i ignorirali varalicu, nego što su napali silikon u propadanju, iako se i to događa posebice u hladnijem dijelu sezone.

Druga iznimno efikasna taktika je nizvodna prezentacija varalice gotovo neovisno o vođenoj varalici, no ipak do izražaja najviše dolazi pri ribolovu voblerima i površincima. Ukoliko lovite suspending voblerom u jačoj struji, probajte s ‘kreni-stani’ prezentacijom – mislim da naziv sam po sebi objašnjava kako varalicu treba voditi. Ukoliko suspenda vodite u sporijoj riječnoj struji, prvo pokušajte s ravnomjernim povlačenjem, a zatim se bacite na lagano ‘twichanje’ (cimanje) – u oba slučaja varalicu vodite što je sporije moguće jer ne želite da vaš suspend preduboko zaranja. Ukoliko pak lovite plitkoroncima ili površincima (pokretljiviji površinci itekako su poželjni), preporučio bih nešto dinamičnije nizvodno povlačenje jer ‘napaljeni’ bolen kao da ne može podnijeti mogućnost da bi na svijetu koji on poznaje moglo postojati nešto brže od njega samog – s obzirom na efikasnost ove taktike, čini se da je bolen u pravu…
Za kraj ovog teksta samo bih želio zamoliti sve bolenolovce da puštaju ulovljene bolene jer iako osobno vjerojatno spadam u skupinu ljudi iz uvoda teksta (čitaj: bolen mi nije riba boj jedan), prisutnost ove vrste u Savi mi je neprocjenjiva. I dakako, moram napomenuti da sve što pročitate u ovom tekstu i vidite na fotografijama ne pokušavate kod kuće – odite na Savu! Bistro!