MAMCI I PREDVEZI

PR / Broj 74 / Svibanj / 2014.

U prošlom broju časopisa kojeg upravo čitate dotaknuo sam se teme odabira proljetnog mjesta i prihranjivanja istog. Nadam se da sam vam barem malo pomogao i da ste našli dobru lovnu poziciju, pa je sada vrijeme da se još dotaknemo mamaca i predveza te u konačnici zaokružimo temu proljetnog ribolova. Iako je već svibanj, voda i dalje nije dovoljno topla za određene mamce, a njena bistrina još uvijek može otkriti naše prezentacije na dnu. Stoga, krenimo zajedno u jedan literarni ribolov!

Tekst: Matija Pervan
Slike: Marko Belošević

Odabir mamaca za hranjenje i ribolov

Kad god idem u ribolov nikada ne nosim samo jednu vrstu mamaca, bez obzira na koju vrstu ribe se bazirao. Razlog tome je što na taj način samog sebe, a i ribe ograničavam samo na tu jednu opciju koja ribama u tom trenutku možda i nije primamljiva. Nešto slično je i s hranjenjem. Uvijek pokušavam prije ribolova ubaciti čim više različitih mamaca na željeno mjesto te na taj način izazvati znatiželju i pomutnju na hranilištu. Prihrana mi se najčešće sastoji od sjemenki poput konoplje, kukuruza, šećerca i tigrovog oraha, nekoliko vrsta peleta različitih mirisa i veličina te nekoliko vrsta boila. Ne moraju sve nabrojane komponente biti u velikim količinama, ali bitno je da ih ima čim više vrsta jer na kraju kada se sve izmiješa to i ispadne velika količina. S obzirom na raznovrsnost boja, mirisa, veličina i oblika spomenutih komponenti prihrane, dobivate jednu kvalitetnu i unikatnu cjelinu koja bi svakako trebala primamiti šarane u blizini bilo vizualnim efektom ili mirisnom atrakcijom (promjenom pH).

Sjemenke

Ono što je vrlo važno napomenuti je da sjemenke moraju uvijek biti dovoljno kuhane da bi mogle odraditi posao kako treba. Polukuhane ili nekuhane sjemenke niti će ispuštati ulja pomoću kojih će ih šaran locirati, niti će biti dovoljno lako probavljive u (još uvijek) ne tako toploj vodi. Kukuruz, konoplja, šećerac i tigrov orah sve su što mi u partiklu treba. Kukuruz se ističe žutom bojom i fermentom ukoliko mu dozvolim da fermentira, šećerac bojom i slatkoćom, dok konoplja i tigrov orah ispuštaju ulja i slatki ferment koji je poprilično atraktivan šaranu. Da bi se iskoristio taj slatki ferment i ulja i da bi one bile lakše probavljivije, sjemenke (još jednom) moraju biti kuhane! Iako se o kuhanju sjemenki pisalo već na desetke tekstova, još uvijek na vodi susrećem ribiče koji bacaju polukuhane ili samo namočene sjemenke. Time se zaista više gubi nego dobiva!

Pelete

Pelete su same po sebi najtopljiviji mamac gore spomenute prihrane. Njih bacamo u zamjenu za kugle hrane (groundbait) jer svojom topivošću rade podjednaku stvar kao i kugle. Kako se pelete tope tako ispuštaju čestice hrane koje slobodno plutaju nošene vodenom strujom i šire atrakciju hranilišta po jezeru. Često ih prvo “nanjuši” bijela riba, što u ovo doba godine uopće nije loše jer svaka aktivnost na hranilištu kod šarana izaziva radoznalost. Dok god ne zatopli baziram se na peletama voćnog mirisa bez previše animalnih komponenti i bez previše ulja. Kako se voda zagrijava tako postepeno ubacujem i pelete s nešto većim udjelom ulja i animalnim aromama. Gotovo uvijek koristim pelete s mirisom ananasa i jagode, a po potrebi dodajem pelete s mirisom scopexa, lignje ili raka. Važno je napomenuti da sve kombinacije peleta koje koristim u prihrani koristim i u PVA mrežicama koje prije zabacivanja nije naodmet preliti nekim od prirodnih tekućih atraktanata poput Corn Steep Liquora ili melase.

Boile

Boile su još uvijek najkompletniji mamac koji možemo ponuditi šaranu, pa na njima nikada ne štedim. Sa sobom uvijek nosim nekoliko vrsta boila različitog sastava i mirisa. Isto tako sam pobornik i korištenja jedne kvalitetne boile bez mirisa koju raspodijelim u jednakim količinama u nekoliko vrećica i po dolasku na vodu (ili sat vremena ranije) dipam s različitim dipovima te na taj način opet kreiram različite mamce. U proljeće već slobodno možemo početi dodavati riblja brašna u mikseve, ali ne bilo koja i ne u prevelikoj mjeri. Kada spominjem riblja brašna u proljetnoj boili, tu prvenstveno mislim na predigest (predprobavljeno), LT94 i koncentrat jetre (koji nije riblje brašno, ali je animalnog porijekla). Razlog tome su enzimi koji se nalaze u predigestu i koncentratu jetre, a ujedno su i topivi u vodi. LT94 je sam po sebi već postao ikona ribljih brašna te je relativno lako probavljiv i približno 94% iskoristiv. Osobno ne stavljam iznad 20% ribljeg brašna u proljeće, a također pazim da je ili topivo ili lako probavljivo. Ostatak boile sačinjavaju mliječni proteini poput mlijeka u prahu, vitamela ili sirutke, ptičje hrane (crvena i žuta jajčana, CLO te obična hrana za kanarince) i pšenična krupica i/ili kukuruzno brašno koje na sebe veže tekuće komponente miksa i boilu čine kompaktnijom. S obzirom na temperaturu vode trebali bismo pripaziti i na udio ulja u samoj boili kao i na vrstu ulja koje planirate koristiti. Svakako preporučam lososovo ulje, konopljino ulje, biljna ulja i N-Butyric Oil od BFBaitsa. Najveći udio ulja koje sam stavljao do sada u proljetnu boilu bio je 15ml i to tek kada je riba već bila aktivna po cijelom jezeru, a temperatura vode prešla 14 stupnjeva.

Lovni mamci

Proljeće je vrijeme kada se ponajviše baziram na boju lovnog mamca. Dakako, izbjegavat ću čisti fish miks, ulja i jake animalne arome, ali bez obzira na boilu s kojom hranim ipak ću se više posvetiti “igranju” s bojama nego nečemu drugom. Gotovo nikada ne stavljam samu tonuću boilu na dlaku već konstantno radim s raznim pop–upicama u “snjegović” varijanti ili jednostavno kao čisti pop-up. Korištenje dobro vidljivih pop-up boila (fluoro pop-up, Hi-viz) uvelike ističe mamac, a razlika je samo u bojama koje koristimo i pronalaženju boje koja je u određenom trenutku šaranima najprivlačnija. Poučen dosadašnjim iskustvom, na početku svakog ribolova baziram se na fluoro žutu i fluoro rozu ili ljubičastu boju. Žuta i roza/ljubičasta su boje su mi se od sada pokazale najlovnijima i u njih imam apsolutno povjerenje. Ovdje mi zaista nije bitno da li je miris ananasa, indian spice-a, duda, squida ili jagode jer, kao što sam napomenuo, lovim isključivo vizualnim efektom. Smatram da je konstantno prezabacivanje pravi put do uspjeha u ribolovu jer na taj način isprobavamo velik broj kombinacija dok ne nađemo odgovarajuću, a osim toga ispitujemo i razna mjesta na kojima bi se šaran mogao hraniti. Ne bi bilo loše spomenuti još dva mamca koja itekako dobro mogu odraditi u proljeće i “spasiti” ribolov ako nešto krene po zlu s boilama. To su kukuruz i tigrov orah. Kukuruz je sam po sebi vidljiv, ali osim toga nema nikakvu drugu atrakciju ukoliko ga ne pustimo da fermentira. Zato u mojoj kutiji s mamcima možete naći dosta vrsta nadipanog kukuruza u aromama na bazi estera, etil alkohola ili N-Butyrica s ananasom. Dipovima još dodatno obogaćujem njegovu atrakciju i stvaram vidljiv mamac koji uz to još i znatno mijenja pH vode oko sebe. Tigrov orah puštam da fermentira i pusti svoju slatku sluz. Takvog ga spremam u flašice, a ponekad i njemu dodajem neke arome poput javora (maple) ili scopexa. Ono što je bitno za napomenuti je da ukoliko lovim na kukuruz apsolutno uvijek radim balansirane sisteme koristeći spužvicu, pop-up umjetni kukuruz ili pop-up boilu, dok tigrov orah rijetko kad dižem od dna. Ono što vrlo često radim s tigrovim orahom je samo guljenje njegove kore da bi svi atraktanti iz njegove unutrašnjosti mogli lakše izlaziti u vodu ali i da bude vizualno atraktivniji.

PVA- obavezno!

Ono što je još vrlo važno napomenuti je da prije svakog zabacivanja koristim PVA materijale. Na taj način uvijek imam nekoliko slobodnih mamaca oko lovnog, a uporabom PVA mrežice dobro montirane na sistem sprječavamo petljanje predveza u letu i eventualno zapinjanje udice za podvodno raslinje. U proljeće vrlo često koristim i stick mikseve. Njih sam nekada radio od raznih hrana za šarane, raznih ptičjih hrana, bojila i mutila, prirodnih atraktanata, mljevenih krupnih i sitnih peleta, drobljene konoplje te svega ostaloga što mi se činilo suvislo i atraktivno. Takve egzibicije u konačnici koštaju mnogo novca, a nisu ništa ekstra. Upravo iz tog razloga više ne radim svoje stick mikseve nego jednostavno koristim gotove BFBaits stick mikseve koji su mi se pokazali i više nego dobri te dokazali da dobre i lovne stvari ne moraju nužno biti skupe. Suhi stick miks sam po sebi nije dovoljan i treba ga navlažiti nečim što mu daje još bolju atrakciju, a pritom ne topi PVA mrežicu. Za tu svrhu koristim BFBaits-ov aromatizirani CSL, melasu i ekstrakt tigrovog oraha. To su sve prirodni atraktanti s kojima jednostavno ne možete pogriješiti niti pretjerati, a koji obogaćuju svaki mamac, stick mix ili partikl. Isto tako se mogu koristiti i razni drugi boosteri i aktivatori, ali uvijek se mora obratiti pozornost da budu “PVA friendly”, što označi da ne tope PVA materijale.

Kompresa

Topivi kompresirani stick sprječava petljanje sistema u zraku i prilikom pada u vodu, a jeftin je jer ne trebate koristiti PVA mrežicu. Isto tako će spriječiti zapinjanje udice za podvodno raslinje prilikom pada do dna i osigurati atrakciju oko vašeg mamca (ukoliko imate dovoljno atraktivan stick miks). Da se stick ne bi raspao prilikom udarca u vodu, bitno je da je ljepljiv i kompaktan te da ste ga prethodno dovoljno jako kompresirali. Kompresiranje se najčešće vrši gumenim čekićem lupajući po jednom kraju alata za izradu kompresa sa slike.

Da bi se takve stvari rjeđe događale preporučljivo je spustiti metalni rig ring na vrat udice te na taj način dozvoliti mamcu da izađe iz usta kada ga šaran pokuša ispljunuti dok će se udica ipak još kratko vrijeme zadržati u ustima šarana. Gdje ne mogu koristiti fluorocarbon tamo koristim upredenice, ali isključivo mekane! Već godinama imam averziju prema upredenicama s omotačem jer mi djeluju suviše kruto i neprirodno. U takve krute upredenice nemam povjerenje jer me nakon zabaca konstantno kopka pitanje da li upredenica leži na dnu ili ne? Taj problem se vrlo lako da riješiti tungstenom kao otežanjem, no radije koristim mekane upredenice za koje sam siguran da će se prilagoditi strukturi dna. Bilo da koristite mekanu ili upredenicu s omotačem, preporučljivo je prilagoditi boju upredenice boji dna te tako čim više kamuflirati sistem

Pop-up, chod i zig-rig

Klasičan pop-up i zig rig dvije su montaže koje su vrlo učinkovite u proljeće. Već sam spomenuo da mi se u proljeće sve svodi na pronalaženje ribe i korištenje raznih boja mamaca samo radi vizualnog efekta. Upravo iz tog razloga smatram da ove dvije prezentacije mogu uloviti mnogo više nego bilo koja druga, posebice zig rig. No, zašto je tome tako? U prošlom broju sam opisivao kretanje ribe po sunčanom vremenu i njeno zadržavanje blizu površine vode. Pa ako su šarani u vrijeme sunčanih proljetnih dana većinom na površini, što imamo tražiti na dnu?. Zig rig često dižem gotovo pod samu površinu u nadi da ću prevariti kojeg neopreznog šarana u prolazu. Da vam kažem da žuto-crna spužvica ili smeđa pop-up boila najbolje rade – budite uvjereni da bih vam lagao jer to nitko sa sigurnošću ne može tvrditi bez obzira na iskustvo i rezultate! Svako jezero ima svoja pravila, pa je samo na vama da ih otkrijete i primijenite u ribolovu. Zig rig iziskuje mnogo rada, prezabacivanja, hranjenja i mijenjanja mamaca dok se ne otkrije u kojem sloju vode i na što riba prima, a najgore od svega je da ono što je radilo prijepodne uopće ne mora raditi poslijepodne. No, jednom kada ste našli ribu, ponudili joj pravi mamac, a ona se digla na zig – često znaju i dva štapa biti previše. Svakako biste trebali obratiti pozornost na materijale za izradu zig riga. Nikako ne koristite fluorocarbon jer je težak i umanjit će silu uzgona spužvice ili pop-up boile. Od udica možete koristiti one sa širim lukom i ravnom ili unazad zavijem ušicom (jedna od trenutačno najboljih udica za zig rig je Kordina Mixa). Oprečno zigu, pop-up radim isključivo od fluorocarbona pri čemu mi je i dlaka od fluorocarbona! Najviše koristim plitki pop-up, tj. svega 3-5cm dignutu boilu od dna. Naravno, koristim što kričavije i uočljivije boje koje se najbolje ističu na tamnom dnu. Žuta boja mi u ovom slučaju daje najbolje rezultate i ona mi je uvijek prvi odabir kada se radi o pop-up prezentaciji.

Za sam kraj da spomenem i chod rig. Chod, uz pop up i zig rig, zna biti ugodno iznenađenje u proljeće. Ukoliko trebate izlaziti daleko ili želite loviti u samoj travi, chod rig je prava prezentacija za vas. S obzirom da se također radi o vrsti pop-up prezentacije itekako je pogodan za ribolov u proljeće. Za sve one koji ga prvi put planiraju koristiti mislim da je kraj proljeća pravo vrijeme za to! Važno je napomenuti da se kod chod riga nikada ne koristi upredenica za predvez već monofil ili fluorocarbon. Korda ima posebno dizajniran materijal za izradu chod sistema, a zove se Mouth Trap. U kombinaciji s Kordinim Chod udicama i dobro odabranim pop-up boilama, chod rig zna biti ubojita proljetna prezentacija!