Klen – svakodnevno aktivna riba

PR / Broj 77 / Kolovoz / 2014.

Istinitost naslova teksta koji slijedi već je odavno poznata činjenica, no klenova aktivnost ne označava nužno i njegovu volju da u bilo kakvim uvjetima primi baš vama omiljeni mamac: glista, crv, trešnja, varalica, muha… uredno love klena, ali ipak svaki pristup ima svoje prednosti u određenim uvjetima, a fabula priče koja slijedi temelji se na ribolovu muhom. U glavama mnogih ribiča (uglavnom onih koji se manje bave mušičarenjem) spomen muhe podrazumijeva suhu muhu i to je iznimno efikasan mamac za klena na praktično svim vodama kojima plivaju klenovi, no osim što suha muha ima svoje varijacije, postoje još i ‘streameri’ (potezanke), mokre muhe, nimfe i varijacije na temu nabrojenih muha od kojih svaka ima svoje vrijeme i mjesto za efikasan ribolov

Piše: Kristijan Pongerajter

Pregled sezone

Već početkom sezone dalo se naslutiti kako u mušičarenju klena na Savi ovo neće biti godina posvećena isključivo suhoj muhi i nimfama (nimfa u ovom slučaju ne označava samo podvodni stadij kukca, već i kukce koji žive isključivo na riječnom dnu). Takav zaključak mogao se lako izvući uz lagani obilazak Save i uočavanje nepreglednih jata kedera koji svojom obilnom prisutnošću u vodi gotovo nužno ukazuju na buđenje grabežljive klenovske prirode.

Suha muha klenu je uvijek zanimljiv zalogaj, no keder je ipak daleko obilniji obrok (nešto u stilu: ‘nema ptice do prasice’) i stoga većim ribama atraktivniji. Kako je sezona dosezala svoj vrhunac situacija se dodatno zakomplicirala budući da su jata kedera postala raznolika (čitaj: jata velikih kedera, jata prosječnih kedera, jata ‘mikrokedera’), a ni ‘obalni kukci’ se nisu predavali unatoč konstantnom maltretiranju od strane kedera i manjih klenova.

Ukratko, ovo je sezona u kojoj je ribu moguće uloviti na praktično sve vrste umjetnih muha, no svaka ima svoje mjesto i vrijeme.

Linijom manjeg otpora

U skladu s pregledom sezone lako je zaključiti kako je ribolov streamerima vaš najsigurniji pokušaj napada klena mušičarskim priborom. Ribolov klena streamerom ove je sezone sigurno najefikasniji način mušičarenja klena, no to (nažalost) ne znači i da nema svojih mana.

U situacijama kada do klena možete doći isključivo ‘spuštanjem na glavu’ (čitaj: vodi možete prići isključivo na mjestu gdje se riba zadržava), teško ćete prezentirati ‘dlakavu ribicu’ i imate jako malo vremena prevariti klena na istu, posebice ako je riječ (a u pravilu jest) o strmoj obali s koje morate prezentirati vaš streamer. Bacimo se ipak na blagodati mušičarenja streamerom i pozicije koje omogućavaju lijepu prezentaciju istih.

Gornji tok Save kod Zagreba obilježen je jačom riječnom strujom i uglavnom nešto strmijim kamenim obalama uz koje se klenovi zadržavaju – ovo je idealna situacija za obilazak terena, pronalazak ribe i potom spuštanje na odgovarajuću poziciju koja vam omogućava adekvatnu prezentaciju, a u suradnji s priobalnim raslinjem i ribolov streamerom ‘na viđeno’. Ukratko rečeno, u opisanim uvjetima samo se trebate prošetati obalom, uočiti klenove, spustiti se uzvodno njih i prezentirati im streamer na koji će pozitivno reagirati.

U svakom slučaju preporučam izbjegavanje ‘prebacivanja’ klenova kao situaciju u kojoj bi, u pravilu iznimno vidljiva, ‘žnora’ mogla preplašiti ribu i dovući joj streamer ‘straga’, što nikako nije prirodno ponašanje bilo kakvog kedera ili male živinice – sva mala vodena stvorenja u pravilu izbjegavaju susret sa višestruko većima od sebe. Dakle, svoj omiljeni streamer zabacite u ‘štrom’ i pustite da ga isti navede prema ribi, točnije neposredno ispred riblje glave. Ukoliko ste u mogućnosti loviti ‘na viđeno’, jasno je što treba učiniti i u kojem trenutku (čitaj: kontra prilikom ‘griza’), no ukoliko nemate tu privilegiju, pokušajte ostvariti konstantnu napetost žnore i eventualno kažiprst držati na ‘blanku’ vašeg štapa – ponekad ćete osjetiti simpatičan udarac prilikom ‘griza’, ali uglavnom će vam streamer samo ‘zapeti’ za klenova usta, krenuti u potpuno napinjanje žnore i prekinuti vaše vođenje što označava pravi trenutak za kontriranje ribe.

Ukoliko klenove ciljate na ‘komfornijim’ pozicijama gdje ribi ne morate prilaziti toliko oprezno (čitaj: jednostavan prilaz obali), ribu ćete također i nešto teže uočiti jer su ovo u pravilu pozicije gdje niste u mogućnosti gledati klenove ‘s visoka’, no također je vrlo vjerojatno riječ o pozicijama za koje jednostavno znate da kriju kapitalne klenove – ovakve pozicije možda daleko teže omogućavaju ribolov ‘na viđeno’, no s obzirom da je Sava već neko vrijeme gotovo konstantno mutnjikava neovisno o vodostaju (nedjeljom malo dođe k sebi?) to ne bi trebalo predstavljati neki problem.

Ako ste u mogućnosti ‘dogacati’ do kakvog otočića ili spruda – stanite ‘na pola puta’! Zapravo, ‘na pola puta’ bi značilo vodu do međunožja koja u pravilu obiluje klenovima i predstavlja odličnu priliku za ribolov općenito, a ukoliko ste u mogućnosti dobaciti na sam spoj vode i otoka ili spruda vjerojatno ćete se lijepo ‘nadrilati’ klenova. Ukoliko ne znate gdje je riba koncentrirana u većem broju, počnite s kratkim zabacima okomito na vodeni tok – streamer povlačite polako, neovisno o tome prezentirate li ga jednolično ili nekom ‘vuci-stani’ taktikom.

Ovime ćete smanjiti šansu prebacivanja ribe koja vam je možda vrlo blizu, a zatim laganim produljivanjem zabačaja istražiti cijelo područje pri čemu će vas plasiranje streamera okomito na vodeni tok jednostavno prisiliti na već legendardno ‘lepezasto’ pretraživanje. Jednom kada ‘ispikate’ sve klenoide oko sebe, slobodno ‘dogacajte’ do svog spruda i obradite cijelo područje oko njega. U povratku opet stanite ‘na pola puta’ i ‘lepezasto’ pretražite dio vodenog toka odakle ste došli – sada je prethodno preplašena riba vjerojatno već zaboravila da je neko veliko bipedalno stvorenje protutnjalo vodom i lako moguće da ćete opet uloviti pokoju ribu.

Naravno da ste ovo područje mogli obraditi odmah po dolasku na vodu i ako postoji takva mogućnost (čitaj: nema raslinja iza leđa) – svakako to učinite. No ukoliko vam je eventualno granje iza leđa onemogućavalo pristojan zabačaj mušičarcem, sada vam sigurno neće stvarati probleme budući da bacate iz vode i možete se ugodno ‘razmahati’.

Opisane pozicije ste vjerojatno već dobrano ‘prošpinali’ prije nego ste se navukli na mušičarenje pa iz iskustva znate da klenova ne nedostaje, no spomenuto granje vam ipak može stvarati probleme i neugodnosti kojih u varaličarenju praktično nema, dok je u mušičarenju ista situacija nekad izrazito nepovoljna – u pravilu se morate osloniti na svoju vještinu izbačaja muhe korištenjem ‘roll casta’ koji, neovisno o vašoj superiornoj tehnici (autor teksta ne spada u istu rečenicu sa superiornom mušičarskom tehnikom), sigurno ne može plasirati vaš mamac na daljinu na koju to varaličarski pribor s lakoćom čini. Sve u svemu, moramo priznati kako postoje klenom krcata mjesta na Savi koja jednostavno nije moguće ‘odraditi’ mušičarskim priborom s obale, ali nije ni to nužno loše…

Što se samih streamera tiče, klena ćete uspješno prevariti na kojekakve uratke, a osobno najviše koristim varijacije na temu nadaleko poznatih ‘Wooly buggera’, ‘Zonkera’, ‘Gurglera’…

Wooly bugger je kao otežan streamer idealan za priobalni lov ‘na viđeno’ i uglavnom neravnomjerno vođenje (ma lovi on i ravnomjerno) – rep od marabua jako lijepo leluja u vodi, tijelo omotano paunovim perom daje lagano svjetlucavi tonus dok spiralno namotano pijetlovo pero dodatno titra u vodi i pojačava siluetu samog streamera.

Varijacije na temu ‘Wooly buggera’ predstavljaju iznimno lovne streamere za klena

Zonker je u pravilu iznimno jednostavna varijanta strimera od zečjeg krzna koja jako lijepo i konstantno titra u struji i u gotovo svim situacijama lovi klena – jedini problem je težina streamera koja ponekad onemogućava dalje zabačaje.

Klasičan ‘Zonker’ uredno lovi klenove u praktično svim situacijama, jedino ga malo muči hidrofilna zečja dlaka od koje je napravljen

Gurgler je pak mušičarska varijanta površinca i moguće ga je napraviti u raznolikim kombinacijama kao ‘popere’ ili ‘swishere’ (ovisno o izvedbi), a osobno još nisam čuo za varijaciju na temu koja ne lovi klena, iako osobno preferiram ‘nježni poper’ izvedbu koja bi trebala predstavljati nekakvog ‘za vječna lovišta spremnog’ kedera.

Klasikom i upornošću

Prva riječ podnaslova ukazuje na ribolov klena suhom muhom dok druga ukazuje na ovogodišnju problematičnost dotičnog pristupa – jednostavno rečeno, ovo nije jedna od onih idealnih godina za lov klena suhom muhom na Savi kod Zagreba jer su kederi trenutno plijen broj jedan za velike klenove. Zašto onda uopće pokušavati ‘na suhu’? Pa suha muha je razlog postojanju mušičarskog pribora, a uostalom postoji li išta bolje od debele ribe koja se digne na površinu samo kako bi sažvakala vašu suhu?

Ove sezone zaista nije jednostavno uloviti velikog klena ‘na suhu’, no srećom postoje pozicije koje vam nude pristojne šanse uloviti velikog klena na određene suhe muhe. Manje primjerke klenova možete loviti na praktično sve vrste suhih muha s obzirom da su mali dosadnjakovići iznimno halapljivi, a k tome i ne baš najspretniji lovci na kedere.

Ukoliko želite velikog klena uloviti ‘na suhu’, morat ćete malo jače ‘potegnuti’ – potrebna je upornost i podosta istraživanja terena ukoliko se još niste našli u ovakvim (ne)prilikama. Prvo što treba imati na umu jest obilazak terena krajnje nezgodnih za mušičarenje općenito – potražite pozicije obilježene raslinjem nadvijenim nad vodu oko metar dubine.

Ovakve pozicije osiguravaju ribi hlad kao zaklon od sunca tijekom vrućih ljetnih dana (unatoč atipično kišovitoj sezoni, gotovo svaki dan si u pravo vrijeme možete bez problema osigurati crvenkastu boju vlastite kože) kao i čest susret s kukcima koji padaju sa spomenutog raslinja. Spomenutih metar dubine (ok, može i metar i po’) čini situaciju idealnom za skretanje klenove pozornosti na vašu muhu s obzirom da će u (pre)dubokoj vodi klenovi također nerijetko biti duboko (ok, nekada su ‘dečki’ pri površini pa dubina nije bitna) i samim tim ne baš pretjerano zainteresirani za događanja na površini u vrijeme ‘riblje sieste’.

Nadalje, kako biste dodatno pridobili klenovu pozornost poželjno je koristiti veću i ‘grublju’ muhu – uglavnom je riječ o ‘bubama’ koje glasnije padaju na vodenu površinu i upravo tako ih je potrebno i prezentirati. Mali, dlakavi ‘red-tag’ vjerojatno neće velikom klenu predstavljati neku osobitu zamjenu za ‘kederoliki’ obrok, ali kakva oveća imitacija hrušta ili bumbara klenu će itekako dobro doći kao pristojan međuobrok.

Nadalje, suhu muhu želite upotrijebiti upravo tijekom najtoplijeg dijela dana budući se klenovi u to vrijeme rado ‘parkiraju’ na opisane pozicije. Ukoliko pak nakon vjetrovitog (čitaj: olujnog) prijepodneva sunce lijepo zasja, šanse za ulov debelog klena na suhu muhu vam se dodatno povećavaju – vjetar na površinu vode prisilno ‘aterira’ kukce i nudi ribi obilje hrane što svakako treba iskoristiti ukoliko želite plodonosan ribolov klena suhom muhom.

U potrazi za opisanim pozicijama postoji još jedan vrlo indikativan faktor što se uspjeha u ribolovu tiče – ukoliko pri zabačaju muhe na površinu vode hrpa kedera napadne vašu ‘suhu’, vjerojatno nećete imati velike šanse uloviti poštenog klena s obzirom da je momak očito okružen ukusnijom hranom. Ako se pak pri spuštanju muhe na površinu ne dogodi ništa značajno (griz klena ne spada u ‘ništa značajno’), šanse za ulov su vam daleko veće, posebice ako je riječ o poziciji za koju iz iskustva znate da krije klenove. Ovo bi značilo da ste pogodili mjesto na vodi gdje se keder ne zadržava i samim tim klena daleko lakše dovodi u kušnju isprobavanja vaše muhe – trenutno bolje ne može!

Kako je u početku ulomka spomenuto, potrebno je potražiti pozicije koje su općenito neprikladne za mušičarenje, no postoje načini na koje se ipak može solidno loviti. Ukoliko lovite s obale primorani ste si napraviti nekakav put do vode pa se malo hrvajte s priobalnim raslinjem kako biste došli u mogućnost zamahivati vašim mušičarcem – ionako ćete zabacivati ‘roll-cast’ na kratko pa vam nije ni potrebno puno prostora.

Naravno da nećete biti sretni ako se spustite ribi na glavu, ali zato postoji idući dan i opet malo hrvanja s priobalnim raslinjem nekoliko metara nizvodno. Ovakav ribolov prilično frustrira jer će vam žnora redovito o nešto zapinjati ‘baš u krivom trenutku’ (postoji li pravi trenutak?) pa u svrhu čuvanja živaca radije potražite nekakvo mjesto na kojem muhu možete ležerno prezentirati – rub kakvog zaraslog otoka (ovdje možete ležernije obraditi zaraslo priobalje), završetak zaraslog priobalja (spustite se na čistinu i obrađujete zaraslo priobalje uzvodno sebe) ili poziciju visoke obale gdje se drveće nadvija nad rijeku nekoliko metara od vode, što vam omogućava nesmetano i ugodno mahanje.

Pastrvaško nabadanje

Ovdje je riječ o ribolovu klena na nimfe koje se u opisanim uvjetima (hint: klen kederolovac) mogu činiti potpuno jalovim pokušajem napada na klena, no tome nije tako (hvala Svevišnjem). Naime, klen nije nešto osobito pametan kada se radi o selektivnosti prezentiranih nimfi i ne zanima ga nesrazmjer postojećeg i prezentiranog kao ni nesrazmjer nepostojećeg i prezentiranog. Ukratko, glavonji je bitan dobro prezentiran kvalitetan obrok neovisno o tome što dotični obrok predstavlja – klen će oportunistički sažvakati imitacije koje ga iz nekog razloga podsjećaju na hranu i čini se da mu nije bitno što prezentiranog kukca nikada prije nije vidio jer ga npr. u Savi ni nema.

Sve u svemu, veliki ‘gamići’ i ‘goldići’ uredno obavljaju posao baš kao i predimenzionirani obalčari ili ‘utopljeni skakavci’, a jedino je bitno gdje i kako se imitacije prezentiraju.

Osobno bih najtoplije preporučio ranojutarnji ribolov u ‘tekućim plićacima’ (plitka voda, pristojna riječna struja) kojima su klenovi ujutro krcati – iako klen ovdje možda još uvijek skuplja sitne kedere, velika nimfa koja mu se nađe na putu gotovo će sigurno završiti u njegovim ustima. Ovo je vrlo pogodna mušičarska situacija s obzirom da su ‘tekući plićaci’ područja bistre vode koja vam je skoro pa nužna u ribolovu nimfom – naravno da se možete osloniti na napetost žnore kao indikatora griza, no to je daleko nepreciznija metoda od ribolova ‘na viđeno’.

Princip nimfarenja u ‘tekućim plićacima’ može se svesti na veliku nimfu (po potrebi otežanu kojim zrnom olova na sistemu petnaestak centimetara iznad muhe) prezentiranu klenu u usta na dubini na kojoj se riba nalazi, a nalazi se na dnu okrenuta glavom uzvodno. Ukoliko vaš ‘tekući plićak’ jako žubori i niste u mogućnosti savršeno uočiti klenov napad na vašu nimfu, morat ćete kontriranjem reagirati na svaki značajni pomak same ribe ukoliko se isti dogodi u trenutku kada bi vaša nimfa trebala biti u ‘zoni udara’.

Kako ne biste dobili dojam da se klenove nimfom može loviti isključivo ujutro u ‘tekućim plićacima’, nije loše spomenuti i mirnjake koje klenovi također rado pohode, a inače označavaju mjesta na kojima klena i nije baš jednostavno prevariti. Ok, neće na streamer, neće na suhu muhu, a što je s nimfom?

Prednost nimfe nad streamerima i suhim muhama je upravo u većem manevarskom prostoru što se same prezentacije tiče: streamer je potrebno uvjerljivo povlačiti tj. ‘potezati’ (valjda ih zato zovemo i potezankama), suhoj muhi je potrebno osigurati pravilan ‘drift’ (imitacija prirodnog kretanja kukca nošenog vodom), dok su nimfe ipak fleksibilniji mamci i moguće ih je prezentirati na jako kratkom prostoru na više različitih načina.

U skladu s navedenim, svojeg omiljenog goldkopfa, gammarusa ili obalčara u mirnjaku možete zabaciti na sam rub obale i cimanjem ga navesti klenu u vidokrug, možete ga plasirati podalje od klena (u smjeru kretanja ribe) i samo pustiti da lagano tone, a možete ga i prepustiti blagom ‘štromu’ (ukoliko ne lovite u potpuno mirnoj vodi) da ga nosi i po potrebi ispravljati putanju – kada su nimfe u pitanju klen je poprilično tupav i jednostavno se ne zamara ‘nebitnim činjenicama’ poput one da nimfa obalčara sigurno veselo ne pliva u srednjem sloju vode (nije da sam na Savi kod Zagreba uopće primijetio kakvog obalčara).

Spomenuti obalčar mi je osobno i najdraža nimfa u ribolovu klena jer nudi sve što je potrebno – veće ili manje gabarite kao i veće ili manje otežanje (ovisno o situaciji).

Postoje li obalčari u Savi kod Zagreba stvarno ne znam, ali ispremetao sam stijenje i kamenje u istraživanju vodenih kukaca ali klasičnog obalčara nisam primijetio – ništa slično dotičnom kukcu nije vrludalo u srednjem sloju vode, ni gabaritima odgovaralo imitaciji svezanoj na udici broj 8, no dok god klen ne zna što ne znam ni ja, rado ću se praviti glup i loviti glavonju kao da je obalčar jedina hrana glavnom liku teksta.

Uživajte u svakom drilu, vidimo se na Savi, bistro!