STORA LAXA – Islandski raj za losose

PR / Broj 78 / Rujan / 2014.

Island se može podičiti s nekima od najboljih i najproduktivnijih europskih rijeka za lov na losose, a Stora Laxa spada u sam vrh…

Piše: Rasmus Ovesen
Fotografije: Rasmus Ovesen & Martin Ejler Olsen

Poslao sam još jedan iščekujući zabačaj preko lepršave, staklene riječne površine. Malena #14 Sun Ray Shadow muha slijeće uz suprotnu obalu uz diskretan ‘plop’ i počinje svoj pad kroz vodeni stupac, sve dok ju riječna struja i početak privlačenja ne natjeraju natrag prema površini. Strma, bujno zelena prostranstva i riječne doline zrcale se u vodi trepereći u nadmetanju s dubokim nebeskim plavetnilom. U međuvremenu, veličanstveno i dramatično okruženje vulkanskog krajolika nameće se gotovo pa hipnotičkim osjećajem dobrodošlice i prihvaćenosti. Doista, to je mjesto od iznimne ljepote, ali ja nemam mirnoću duha i uma potrebnu da ju potpuno cijenim – barem ne još. Moja bolna karijera mušičarenja lososa, koja zapravo nikad nije niti pošteno započela, zahtijeva potpunu predanost, i svaki zabačaj s laganim jednoručnim mušičarcem klase pet nabijen je ne samo maksimalnom koncentracijom nego i najintenzivnijim osjećajem nade kojeg je uopće moguće proživjeti.

Nakon nekoliko uzaludnih putovanja na norveške i švedske rijeke s više ili manje upitnom populacijom lososa, dolutao sam i do sjevernog Islanda i rijeke Stora Laxa kako bih realizirao svoje dugo neostvarene snove o mušičarenju lososa.

Iako je riječ o samom početku sezone, impresivne količine ribe već putuju uzvodno – količine koje su toliko masivne da mi je teško povjerovati kako će se te brojke još povećavati ulaskom u srce sezone. No to će se bez sumnje dogoditi, osobito krajem ovog mjeseca i tijekom rujna. Do onda će svaki revir doslovno vrvjeti ribljom aktivnošću! Nekoliko dana prije mog dolaska dva su lokalna mušičara ulovila nekoliko krasnih riba metalnog odsjaja – podosta ih je još na sebi nosilo morske uši, što mi djeluje i više nego obećavajuće. Činjenica je da sam još uvijek rob svojih osjećaja; nakon tolikih ciljanih potraga za lososom u kojima lososa nisam niti vidio, moj je osjećaj samopouzdanja već pomalo nagrižen. No sudbina će pokazati da ću i taj osjećaj prevladati kad dođe vrijeme za to …

Zabačaj poprijeko struje praćen brzim štopanjem žnore vodi moju muhu kroz slap, gdje voda ubrzava preko nekoliko velikih stijena prkosno smještenih u najvećoj struji. Pogled mi je fiksiran na kraj žnore, pa tako uočavam kako je na trenutak zastala odupirući se navali vodene mase koja ju tjera nizvodno – a tek onda osjećam silovit potez s druge strane. Pomalo mehanički podižem štap i trenutačno osjećam težinu ribe koja je upravo zatvorila svoje čeljusti oko moje muhe. Grozničav srebrni bljesak para površinu dok losos snažnim zamasima repa i divljim okretanjem pokušava otresti udicu. No riba je dobro ubodena, pa burni skokovi praćeni silovitim slijetanjem na vodenu površinu nimalo ne pomažu i ne mijenjaju ishod borbe koja se već bliži kraju.

Kao da je gonjena nekom nevidljivom silom, riba je nevoljko dovedena do kamenog plićaka gdje se konačno umiruje. Ispružio se, poražen, dok mu snažni mišići trepere pod metaliziranom kožom prekrivenom kontrastnim crnim točkama. Djelić sekunde kasnije uspijevam ga uhvatiti oko korijena repa. Riba nije osobito velika, ali euforija je neponovljiva. Moj prvi islandski losos je stvarnost: kompaktna, oko tri kilograma teška riba koja se – baš kao i vitez spreman za borbu – ogrnula najsjajnijim srebrnim oklopom. Teško je zamisliti ribu sa više stila i elegancije!

Riba je pažljivo vraćena natrag u vodu, uz obilje sirove mišićne snage sačuvane za predstojeću migraciju uzvodno – a uz nadiruću toplinu u mome tijelu ja sa obnovljenim samopouzdanjem počinjem čupati žnoru s role i pripremati se za novi zabačaj. Čeka me još pet dana ribolova u četiri sektora, a ja sam se tek počeo zagrijavati i još nemam pojma do koje će me mjere ova rijeka na kraju razmaziti!

Sljedećih pet dana moj prijatelj Martin i ja lovimo po vjerojatno najspektakularnijim prekrasnim riječnim potezima koje smo ikad vidjeli – i lovimo više lososa nego što bi čak i najuporniji skandinavski ribič ulovio kroz cijelu sezonu. Kao da to nije dovoljno, imamo bliske susrete s nevjerojatno borbenim i hipnotički prekrasnim potočnim pastrvama i zlatovčicama respektabilnih dimenzija – ribe koje se na naše mušice bacaju u trenucima kad ih najmanje očekujemo.

Nakon gospodskih revira 1 i 2, gdje je sve, od pristupa rijeci pa do gaženja i ribolova, potpuno pristupačno i lišeno problema, sada putujemo dalje uzvodno. Dosad smo postali relativno iskusni u kontroliranom poprijekom zabačaju te vođenju standardnih tube fly imitacija uz kratke trzaje i spremni smo se okušati na nekim težim revirima u sektorima 3 i 4.

U tim je gornjim dijelovima količina lososa podosta manja, pa stoga naš posao više neće biti limitiran samo na penjanje strmim liticama i kanjonima, planinarenje nestabilnim kamenim terenom i gaženje kroz jake riječne struje. Uključivat će i neumorni trud u smislu lociranja ribe i navođenje iste na griz. Ne iznenađuje što smo se podosta namučili s potonjim, jer reviri ovog zabačenog područja svoju besprijekornu i očaravajuću ljepotu mogu izjednačiti jedino sa zahtjevnošću čitanja i razumijevanja vode.

Činjenica da su lososi rijeke Stora Laxa prirodno vrlo agresivni došla nam je kao spas. Iako gazimo kroz potpuno nepoznate vode, ipak uspijevamo naći nekoliko zbijenih jata lososa u pojedinim brzacima, bazenima i vrtlozima. Revir Heljathrem u sektoru tri jedna je od pozicija gdje konstantno imamo dobar ribolov. Ovdje monumentalna hrđavo crvena litica nadvisuje područje brze vode s relativno velikom dubinom i mnoštvom zaklona. Sam revir je relativno malen, ali izgleda da neodoljivo privlači ribu.

Iako su ribe u sektorima 3 i 4 posebno revne u pokušajima napredovanja uzvodno prema područjima mrijesta, revir Heljathrem uvijek udomljava nekoliko manjih jata riba. Zašto se te ribe odupiru svojim duboko usađenim nagonima za napredovanjem uzvodno i ostaju na tom dijelu rijeke, teško je reći. No to im definitivno nije interval za odmor, jer se ribe u kontinuitetu međusobno love i napadaju, postajući sve agresivnije i izloženije stresu.

Kako ne bismo radili prevelik pritisak na revir, lovimo samo rano ujutro i kasno navečer. Ovdje je sve razumljivo samo po sebi, i u zadnja tri dana susrećemo se sa nekoliko lososa u rangu šest kila koji naš lagani jednoručni pribor guraju do samih granica. Za mene ribolov ovdje sadrži svu bit i čar mušičarenja lososa. Nema misticizma niti hokus-pokus trikova, nikakve temeljne nesigurnosti niti neriješenih nagađanja! Dok god u sporom ritmu zamahujemo našim malim tube flies-om okomito na tok, udarci slijede sa svom ljepotom očiglednoga i istinitoga – kao smislene površinske eksplozije titravog srebra i kroma.

Stora Laxa, koja je bez ikakve sumnje među najljepšim islandskim rijekama, svoju reputaciju nije zaradila ulovima kapitalnih lososa (što vrijedi i za sve ostale rijeke Islanda). Umjesto toga, tu su enormne količine ribe od početka srpnja pa do kraja kolovoza, kad se sezona zatvara. Prosječna veličina ribe vrti se između tri i četiri kilograma, a tijekom osobito dobrog ribolova relativno su česti kontakti s mišićavim strojevima u rangu šest kilograma.

Već nakon nekoliko zabačaja dolazi udarac – kao grom iz vedra neba. Nejasan oblik metalnog odbljeska pojavljuje se iza muhe, i žnora iznenada postaje kritično napeta. Podižem vrh štapa u efektivnoj kontri i osjećam drhtavu težinu ribe koja nezaustavljivo srlja natrag prema svom zaklonu među stijenama koje prekrivaju riječno dno. Serija brutalnih poteza napreduje kroz blank štapa, kao serija dubokih grčeva karbonskih vlakana praćena iznenadnom i tupom težinom. Ribu ne mogu pomaknuti s mjesta – i iznenada se brinem nisam li ju nehotice zahaklao. Kako god bilo, moram ju nekako isforsirati iz zaštitničkih pridnenih struktura u slobodnu vodenu masu – no pitanje je može li oprema klase 5, 0.30 mm tippet i krhka trokuka veličine 14 izdržati takav napor.

Pritišćem ribu koliko god mogu i svom snagom potežem, sve dok plutena drška ne počinje škripati, a žnora kakofonično pjevati u vodilicama, te napokon – nakon malo potezanja naprijed-natrag – riba popušta. Pomiče se u glavnu struju, slijepo srlja nizvodno i strmoglavo se izbacuje iz vode sa malom Sun Ray Shadow čvrsto uglavljenom u sjajne čeljusti. Tek je sad borba istinski započela!

Mušičarska žnora presijeca prolazne vodene mase sa kirurškom preciznošću, oprezno ocrtavajući plan ribljeg bijega. Nakon odustajanja od lažne sigurnosti svog zaklona riba se baca nizvodno uz nasilne udarce repa, dok ja trčim za njom u akcijom nabijenoj potjeri preko skliskog kamenja. Rijeka nizvodno iznenada ponire zajedno sa okolnim terenom, pa voda dramatično ubrzava – a zapjenjena voda se kovitla i šiklja dolje kroz velike i opasno hrapave kamene gromade. Od ključne je važnosti spriječiti ribu da dospije tamo! Kako bih izbjegao potencijalnu katastrofu, moram primijeniti ozbiljan bočni pritisak, tako da odlučujem brzo potrčati nizvodno, dok istovremeno dajem sve od sebe da pokupim što više otpuštene žnore i održim tijesan kontakt s ribom.

Neposredno iznad kaskade uspijevam okrenuti ribu, koja sad mijenja taktiku i počinje se kaotično okretati u površinskom filmu. Polako ali sigurno privlačim ribu prema obali, gdje Martin čeka spreman za asistenciju prilikom prihvaćanja. Mnogo toga još uvijek može poći po zlu jer riba još nije izmorena do kraja, i svaki put kad se uznevjereno okrene na površini voda ju nosi dalje nizvodno, gdje prijete divlje i zapjenjene vodene mase. U pitanju je sad ili nikad, pa pritišćem opremu do krajnjih granica, dovodim ribu u plićak, i u drugom pokušaju Martin uspijeva uhvatiti lososa za masivni rep i dovući ga na obalu.

Slavimo i divimo se neokaljanoj i prekrasnoj 97 cm dugačkoj ribi koja mora težiti preko deset kilograma. Pažljivo podižem ribu za nekoliko brzih fotografija i uranjam ju u vodu, gdje ona brzo obnavlja svoju punu snagu. Preplavljuje me duboka toplina dok riba napreduje prema dubokoj vodi i ponovo postaje jedno s rijekom.

Ostavljen sam sa iznenadnim poštovanjem i razumijevanjem biti ribolova lososa. Sav trud – svaki precizan zabačaj, svako napeto povlačenje i svaki budni pogled nabijen je emocijama kakve samo ribolovci poznaju. Izgubio sam dušu za ribolovom lososa, ali i za rijekom Stora Laxa – mjestom gdje čak i potpuno obeshrabren mušičar može naći obnovljeno samopouzdanje i iskusiti u čemu je esencija ribolova na losose.

Stora Laxa

Rijekom Stora Laxa u sjevernom kutku Islanda upravlja islandski ribič Arni Baldursson i kompanija Lax-A (www.lax-a.net). Lax-A raspolaže sa preko 40 kilometara rijeke, koja je pritok masivnoj ledenjačkoj rijeci Olfusa. Ukupno deset štapova je dostupno u četiri sektora: četiri u sektoru 1 i 2, koji se iznajmljuju zajedno, dva u sektoru 3 i četiri u sektoru 4. Ovisno o sektoru i sezoni, štap košta između 250 i 700 eura po danu i uključuje smještaj u jednoj od velikih i ugodnih, dobro opremljenih samouslužnih brvnara koje se nalaze u svakom sektoru. U ovim brvnarama može prespavati do dvanaest gostiju, a smještene su točno na obali rijeke, što znači da odlično mogu poslužiti kao startno mjesto za ribolov.

Stora Laxa je rijeka srednje veličine i ekstremno čiste vode, koja je idealna za lagano jednoručno ili dvoručno mušičarenje. Nalazi se među deset najproduktivnijih rijeka s lososima na Islandu, a u sezoni 2013. ulovljeno je impresivnih 1776 lososa – što je prosjek od 2.5 lososa po štapu kroz dan. U jeku sezone, koja se proteže od kolovoza do kraja rujna, dnevni ulovi od 10-15 lososa nisu neuobičajeni. U ovo doba godine u rijeci se nalaze masivne količine ribe, i ukoliko se vaš dolazak poklopi s kišom i povećanjem nivoa vode, ribolov često totalno eksplodira.

Dodatne informacije možete dobiti ukoliko kontaktirate Lax-A preko maila: [email protected]