Ribolov brancina u jesen
11 min readPR / Broj 79 / Listopad / 2014.
Brancin je riba koja u zadnje vrijeme privlači sve veći broj ribolovaca, a posebno varaličara. I sam se nalazim u toj grupi. Iako sam ih sa više ili manje uspjeha lovio i ranije, nešto bolji rezultati u zadnjih par godina pomažu mi shvatiti ćud ovog morskog predatora. Naravno da još moram puno učiti, a jesen je pravo vrijeme za to.
Piše: Zdravko Šavor
Jesen koja je upravo počela odličan je period za ribolov svih morskih ribljih vrsta, pa tako i brancina. Naši vikend odlasci na more u jesensko-zimskom periodu svode se na kombinaciju lignjolova i pokušaja ulova pokojeg brancina, dok su strijelke ili lice tek usputna zanimacija za razbijanje monotonije. Dok bih se prije opterećivao mamcima i vrstama varalica kojima se više ili manje uspješno love brancini, sada više pažnje posvećujem traženju dobrih lokacija, atmosferskim prilikama i pogađanju onog perioda kada ribe grizu.
U pravo vrijeme na pravom mjestu
Pronalazak dobrih lokacija prvi je korak do uspješnog ribolova. Promatranje terena i traženje mjesta koja su bogata hranom npr. gavunima ili ciplima, zahtijevaju dosta vremena provedenog u pokretu, a kako je to nama s kopna priličan luksuz, obično se vodimo informacijama koje dobivamo od ostalih ribolovaca. Naravno informacije toga tipa uglavnom su tajne koje se nerado otkrivaju, no oko iskusnog ribolovca samo će pronaći znakove na moru koji otkrivaju prisustvo morskog vuka. Najbolje terene karakteriziraju relativna plićina, te prisustvo bočate vode, koja pogoduje rastu trave. Dakle zatravljene pješčano muljevite uvale, koje više podsjećaju na močvaru ili jezero, u principu su pun pogodak jer se tamo u ovo doba godine obično zadržavaju sitne ribice (gavuni ili ciplići) koje su potencijalni plijen ovog grabežljivca. Ušća, pa i tokovi rijeka prije ušća u more vjerojatno su najbolji tereni uopće.
Zatim dolaze pozicije sa vruljama kojih u nekim dijelovima našeg mora, poput Velebitskog kanala ima na pretek, te pozicije na kojima se sidre plivarice i bacaju riblje otpatke u more i na taj način prihranjuju grabežljivce, poput strijelki i brancina, ali i orada koje se hrane bačenom ribom sa dna mora. Naravno veliki broj brancina može se vidjeti i u osvijetljenim lukama, trajektnim pristaništima, te ispred svakog naseljenog mjesta na obali Jadranskog mora. Ne zaboravimo tjesnace i prolaze između kopna i otoka sa jakim morskim strujama, a sreću isprobajte i na šljunčanim ili pješčanim plažama.
Na osnovu ovih informacija, gledajući kartu Jadrana mnogi lokaliteti jednostavno strše i zovu na posjet. Problem kod dolaska na novu poziciju je što u prvom ribolovu ako i ne ostvarite ulov, to ne znači da niste na pravom mjestu, već je moguće da niste pogodili pravo vrijeme ili da vam je pristup pogrešan.
Kratki intervali hranjenja
Manje-više svima je jasno da postoje prilike u kojima je teško ostvariti rezultate, npr. po izrazito mirnom i stabilnom vremenu tijekom sunčanog i vrućeg dana kada je morska površina mirna kao ulje, iako i tada možete pogoditi kratak period u kojem se brancini hrane. No, ako ste na pravom mjestu u pravom trenutku i kada se to poklopi sa idealnim vremenskim uvjetima, rezultati bi vas mogli ugodno iznenaditi. Čimbenici uspješnog ribolova na brancina po vlastitom iskustvu bili bi kombinacija juga, povišenog vodostaja mora – plime, povećanog utjecanja oborinskih voda, potoka, rijeka ili vrulja u more, obavezno namreškano ili valovito more, oblačno vrijeme, povoljan utjecaj mjeseca, slabija bistrina mora, povoljan tlak i slično.
Tome treba pridodati kratak vremenski period u kojem su posebno aktivni, a jedan od najboljih je sama zora, od perioda punog mraka do perioda u kojem se potpuno razdani. U tim trenutcima u nekoliko navrata brancini su grizli kao po špagi, dok na istoj poziciji u ostatku noći i dana nismo imali ni približno dobre rezultate. Uobičajeno je mišljenje da se brancini love tijekom cijele noći, a dodao bih i tijekom cijelog dana, no postoje intervali u kojima su posebno aktivni. Ti kratki intervali mogu se podudarati sa atmosferskim promjenama (izlazak-zalazak sunca, početak plime, početak juga ili bure i slično), ali intervali hranjenja mogu biti i puno dulji, a da atmosferske prilike nisu ugodne za ribolov. Jako jugo i kišovito vrijeme teško se može nazvati poželjnim za boravak na otvorenom, ali u pogledu ribolova ono to stvarno jest. Jaki valovi razbijaju se u obalu, miješaju more, te podižu hranu sa dna, što koriste sve ribe koje love u „mutnom”. Orade na taj način jednostavno skupljaju hranu koja se diže sa dna, ali i brancini u tim uvjetima lakše love sitnu ribu koje su inferiorniji plivači od svojih lovaca pa postaju lak plijen.
Nakon doručka, slijedi odmor
Osnovni korak do uspjeha je biti na terenu na kojem se brancini zadržavaju i hrane, iako ne moraju tamo stalno obitavati, već se nakon intenzivnog hranjenja povlače na određenu lokaciju na kojoj se odmaraju. Primjer iz vlastitog iskustva, od prije par godina na lokaciji Kačjak. Kolovoz je, dolazim na kupanje ujutro prije 9 h na jedan mol. Prvi pogled u more i primjećujem da ima dosta gavuna, a ubrzo vidim i jato brancina koje ih neumorno lovi. Prizor zbog kojeg mi je bilo žao što sam na molu prisutan isključivo u funkciji kupača, a ne i ribolovca.
Kako se broj ostalih kupača povećavao u moru, tako su brancini isčezli iz vidokruga. Sat vremena kasnije uzimam masku za ronjenje, te ubrzo u blizini mola na dubini od nekih 6-7 metara vidim jednu veliku kamenu ploču i na njoj naslagano 5-6 brancina u stanju mirovanja. Iste ribe koje su sat vremena ranije pod površinom ganjale gavune, sada se odmaraju i u stanju su potpune neaktivnosti.
Mamcima životinjskog podrijetla
Živom ili mrtvom ribom ulovljeni su najveći brancini našeg mora, to je činjenica. Varalicom uglavnom oni manji do 3 – 4 kg, dok su ovi kapitalni teški za prevariti na komad plastike ili gume. Teško mi je dokučiti pravi razlog, no očito je da iskusni i prepredeni lisci dobro kuže prijevaru, ali teško mogu odoliti ponuđenoj srdeli, šarunu, ili ciplu, ako su gladni. Naravno da nisu samo ribe na njihovom jelovniku, pa ga obogaćuju sa kozicama, rakovima i glavonošcima. Najčešći način ribolova mamcima prirodnog porijekla uključuje 3 – 4 m dugačke štapove i surf role, dakle pribor koji spada u domenu modernog šaranskog ribolova, no srdelu možete montirati i baciti u more i klasičnim varaličarskim priborom, sve sa ciljem prilagođavanja situaciji na terenu.
Ponekad je dobro promijeniti pristup i tvrdokorni varaličarski stav omekšati i isprobati živi mamac. Najvećeg brancina ulovio sam na Pelješcu nakon što sam odustao od varalice i priključio se ostalim ribičima koji su lovili sa srdelom. Na laganu jig glavu montirao sam srdelu i s obzirom da je u moru bilo dosta bačene srdele koju je morska struja raznosila naokolo, u tim trenucima je kao mamac bila u prednosti nad varalicama, a meni je odustajanje od potonjih i promjena pristupa donijelo kapitalca od ravno 6 kg.
Varalicom
Kako sam obično lijen za kupovinu srdela prije ribolova, a i više volim da su mi ruke čiste, prvi izbor su mi varalice, silikonci izduženog minnow oblika duljine od 5 – 10 cm, plitko roneći ili tonući vobleri također minnow oblika, te površinci. Tu nema neke posebne tajne. Mnogi modeli dostupni su svima, no ono što mene najviše interesira u toj temi je način vođenja varalica.
Kod silikonaca osjećaj mi govori da varalica treba ići tik uz dno, a poželjno ju je voditi na način da krivulja kretanja imitira pilu. Lagano podizanje gume vrhom štapa, te pauza dok ne potone sve do dna, uz ponavljanje radnje. Najviše grizova dobio sam u toj pauzi, kada bi umjesto udarca u dno riba progutala silikonca. U velikom broju slučajeva guma bi završila duboko u ustima brancina, a udica bi bila doslovno zakucana u nepce. Iz toga se može zaključiti da brancin poput smuđa ili bassa usisava plijen, za razliku od strijelke koja ga grize.
Silikonce sa repićem montiram na udice sa olovnim glavama od par grama pa do 15 – 20 g, ovisno o dubini mora i brzini vođenja. Teže glave lakše i brže dolaze do dna i silikonac radi brže pa predator teže uočava prijevaru. Ako već moram navesti silikonce bez kojih ne idem na more to su u prvom redu Slug-Go i Sakura Slit Shad. Slug-Go je zakon guma, koju možete voditi i na površini, a ja ju često montiram na teške glave izduženog oblika. Na taj način montirana ova 3″ duga guma izuzetno je živahna i privlačna svim predatorima, pa i brancinima.
Na površini glavna enigma mi je shvatiti što je potrebno napraviti sa varalicom koju brancin prati radeći virove iza nje. Ubrzati, nastaviti jednolično povlačenje ili napraviti pauzu? Još uvijek nemam pouzdani odgovor i češće osjećam frustraciju zbog brojnih neuspjeha i praćenja koja nisu rezultirala napadom i uspješnim zatezanjem, nego zadovoljstvo uspješnim realizacijama. No i ribolovne frustracije čine ovaj hobi zanimljivim i zabavnim, pa se i iz tih neuspjeha uvijek može naučiti nešto novo.
Razgovor sa specijalistom
Edo Krmpotić je ribolovac iz Senja koji odlično poznaje terene u Podvelebitskom kanalu, a specijalizirao se za ribolov brancina varalicom. U nastavku postaviti ću mu nekoliko pitanja kako bi svoje bogato iskustvo prenio na čitatelje Praktičnog Ribolova.
ZŠ: Edo, znam da terene u okolici Senja poznaješ prilično dobro i da nije uobičajena praksa odavati koordinate dobrih pozicija, no opiši kako se najbolje prepoznaju dobri tereni za brancina u ovom dijelu Jadrana?
EK: Pa ja sam svoje terene otkrio ponajprije zahvaljujući ronjenju na dah, jer je to zapravo bio moj prvi dodir sa ribolovom uopće. Kasnije, tj. danas mi je to iskustvo pomoglo da pronađem mikrolokacije koje mi u određenim uvjetima mogu donijeti ribu. Ljudi često rade grešku pa se oslanjaju na savjete iz nekih bivših tekstova gdje se govori o traženju brancina u osvijetljenim lučicama što ovdje ne drži vodu. Kada dođem iz Zagreba prvi dan obavezno provedem u potrazi za sitnom ribom, a tek kada ju nađem radim plan kako i što dalje. Ipak, mislim da je brancinu važnije što će jesti, a ne jel teren plići od četiri metra, ima li slatke vode i jel mu na večer osvijetljeno, hehe.
ZŠ: Rekao si da najviše brancina uloviš na silikonske, te na top water varalice. Reci nam koji su uvjeti pogodni za ribolov pri dnu, a kada bi preporučio ribolov na površini?
EK: Na ovim terenima sve ovisi o tome da li je bonaca ili puše orkanska bura. Kad je bura onda može proći bilo kakva varalica, ali po bonaci baš i ne. E tad koristim površinca. Nekako mu taj površinac može pomutiti razum bljeskajući se u površinskom filmu i za čiste bonace, ali ipak nemojte svoju strategiju ribolova bazirati na bonaci. Što se tiče dna, tu lovim pretežno po noći. U svakom slučaju bolje je da ima nešto bure nego da je bonaca, ali može i bonaca proći.
ZŠ: Samostalno izrađuješ silikonske imitacije gavuna. U njihovu lovnost sam se uvjerio. Da li uvijek daješ prednost svojim imitacijama ili loviš i na ostale silikonske varalice?
EK: Koristim i ostale silikonske varalice, ali je većina isto mojih ruku djelo. To su dva modela Slug-Go-a i dva modela tzv. laste, te jedna kopija japanske gume sa repićem (Mars R32 Cube). Rijetko se zalijećem u kupovinu skupih japanskih guma jer kod mene ima puno ušata pa mi ne traju dugo. Zato ostalih 80% uvjeta na moru pokrivaju razni modeli gavunića.
ZŠ: Ako možeš nabrojati nekoliko omiljenih površinaca i voblera za brancina?
EK: Što se tiče površinaca najviše povjerenja imam u svoje, što drvene, a što silikonske varalice. Jedini razlog za to je što ih mogu „napucati” sa dosta olova pa lete strašno daleko, a rad mogu prilagoditi svojim potrebama. Od kupovnih bez Duo Bay Ruf Mannica, Piky Zare i jednog jeftinog kineza ne idem na more. Od manjih voblera obožavam Duo Spearhead Ryuki i Rapala X Rap, a od većih modela Megabass Ito Vision i Tide minnow.
ZŠ: Iz vlastitog iskustva, reci mi koje je nabolje vrijeme za brancina. Da li je to isključivo jugo i oblačno vrijeme ili su tu i uključeni i neki drugi faktori? Utjecaj mjeseca?
EK: Najbolje je jutro, sat vremena prije zore pa u zoru, vrh plime, ostaci juga na moru a kreće u buricu, brancin se skupio u jata za mrijest, radni dan pa nema nikog na moru, petak po mogućnosti da još stignem i Euro jackpot uplatit jer se sve potrefilo, hehe. Ma postoje pravila za neke pozicije, ali najčešće se svodi da prije ribolova otvorim Aladin i vidim di će puhati, te se tamo uputim, po mogućnosti odaberem poziciju koja mi je inače radila u to doba i tom dijelu dana.
ZŠ: Tvoj najdraži ulov, možda neki od kapitalnih primjeraka?
EK: Najdraži ulov će mi tek biti kada ulovim brancina većeg od onog Cekinovog od 5.2 kg, uslikam 1000 slika i svaki dan mu drugu šaljem. Do sad mi je najveći i najdraži bio jedan od 4.8 kg, ali su mi najbolje drileve davali oni od 2.7-3 kg.
ZŠ: Na terenima gdje najčešće loviš da li usputno ostvaruješ ulove nekih drugih morskih predatora osim brancina?
EK: Nažalost jako rijetko, sve čekam da se ta strijelka javi i kod mene, ali čini mi se da ništa od toga. Može se uhvatiti kapitalna lica, tuna, gof, zubatac, ali nekim drugim tehnikama. Spinom sa obale jako teško, tj. barem je meni jako teško. E da, pa i lignje su predatori što ne?
ZŠ: Neki savjet za kraj?
EK: Pa ja sam se prebacio na lignje, vjerujte puno je opuštenije, nema stresa i svaki dan se nabere nešto. Na dugoročno nema sreće sa natjeravanjem tih “kurbi” od brancina, hehe.
