Jesenski sipolov
9 min readPR / Broj 80 / Studeni / 2014.
Kada smo povukli skosavicu kojih pola metra, stanemo i pustimo ju da opet potone. Odličan je trik da skosavicu par puta lagano cimnemo i dok tone, jer se sipa često baci na skosavicu čim krenemo s novim povlačenjem
Piše: Željko Vedernjak
Ova godina je vrlo čudna što se morskog ribolova tiče, sva kretanja ribe i očekivani sezonski ribolovi na određene vrste kasne i po nekoliko mjeseci i gotovo je nemoguće osloniti se na prijašnje iskustvo i kvalitetno loviti. Zbog toga se i pravila mijenjaju i vrste koje se nikad nisu dobro lovile u ovom dijelu sezone pojavljuju se i pružaju nam mogućnost ciljanog lova koji je totalno neuobičajen za ovo doba godine.
Jedna od tih vrsta koje su se u zadnjih mjesec dana pojavile uz obalu duž cijelog Jadrana su i sipe. Dojave o dobrim ulovima su stizale od različitih destinacija, poput ušća Neretve, splitskog područja, otoka Murtera, ali i Istre koja je inače poznata po ovom glavonošcu koji se inače najbolje lovi u proljetnom periodu godine.
Uobičajeno je da se sipe u studenom zadržavaju u dubljem moru i nema ih uz obalu no, zbog učestalih južina i za ovo doba godine vrlo visoke temperature mora, sipe se jako dobro love duž cijele obale. Početak ove neuobičajene jesenske sezone sipolova je dao iznenađujuće dobre rezultate i siguran sam da će se tako i nastaviti i kroz cijeli studeni kao i početak prosinca, a kulminacija bi mogla biti taman u vrijeme izlaska ovog broja Praktičnog ribolova pa je najbolje da krenete na more u potragu za ovom jadranskom poslasticom. Sipe se mogu loviti s obale ili iz barke, a mi smo najbolje rezultate postigli u „češljanju” terena s obale, pa krenimo redom.
Ribolov i taktika sipolova s obale
Ribolov sipa s obale je jako slična tehnika kao i varaličarenje ili jako sporo jiganje sa silikonskim varalicama. Sipa je vrlo proždrljiv predator i tamo gdje ste pronašli veću koncentraciju sitne ribe ćete gotovo sigurno pronaći i sipe. Što se pozicija tiče, najbolje su se pokazale uvale i ribarske luke, no dobri se rezultati postižu i na stjenovitom terenu (divljim plažama), pa čak i na kupalištima koja su ljeti bila prepuna kupača, a sada su pravi raj za sitnu ribu poput salpica, ciplića, gavuna i slično, a isto tako su raj i za sipe koje se hrane svim navedenim ribicama.
Ukoliko je dno kamenito te stepenasto i neravnomjerno pada, teško je pravilno prezentirati skosavicu pa često dolazi do njenog zapinjanja i gubitka. Potražite pjeskovit teren sa poljima trave posidonije i pokojom grotom jer tu se sipe najviše vole zadržavati. Ukoliko mislimo sipe loviti noću, treba potražiti osvijetljena mjesta, to jest, mjesta gdje nekakva umjetna rasvjeta osvjetljava more. Na ovo se svjetlo skupljaju sitne ribice, a za njima naravno dolaze i sipe.
Iako ih uspješno možemo loviti i noću, dnevni ribolov nam je u zadnje vrijeme ipak dao najbolje rezultate. Najbolje je biti na poziciji i krenuti s ribolovom u cik zore. Iako se i prije zore mogu očekivati ulovi sipa, pravi sipolov počinje tek kad dan zamijeni noć i tada se mogu očekivati ulovi najkrupnijih sipa. Ne znam je li to zbog toga što sipa osjeća da je zora pa je igra svjetla i sjene najbolji trenutak za lov iz zasjede ili zbog toga što se riba budi i u svitanje je najaktivnija, no ulovi su često iznenađujući.
Moram napomenuti da je odličan sipolov i za vrijeme morske mijene, jer su tada sipe izrazito aktivne i ulovi su vrlo izdašni. Dobitna kombinacija je i u ribolovu za punog mjeseca jer su sipe vrlo aktivne u noćima kada je mjesec pun, kao i nekoliko dana prije i poslije punog mjeseca, no tada osvijetljena mjesta daju slabije rezultate, pa se radije posvetite pozicijama bez umjetne rasvjete, one u ovakvim uvjetima daju odlične ulove.
Kada odaberemo poziciju i skosavicu kojom mislimo loviti, sipolov počinje. U principu je sve vrlo jednostavno, zabacimo skosavicu i pričekamo da potone do dna. Tada počinjemo s laganim okretanjem ručice bez puno cimanja vrha štapa. Kada smo povukli skosavicu kojih pola metra, stanemo i pustimo ju da opet potone. Odličan je trik da skosavicu par puta lagano cimnemo i dok tone, jer se sipa često baci na skosavicu čim krenemo s novim povlačenjem. Ovu radnju ponavljamo sve dok skosavicu ne dovučemo skroz do obale te ponovo zabacimo u lepezi kako bismo pretražili što više terena jer sipa je lijeni grabežljivac koji neće ganjati plijen koji joj se učini težak za uloviti ga.
Ponekad se neće pomaknuti niti ako joj skosa prođe na svega pola metra od nje, ali ako joj priđemo dovoljno blizu, poklopit će ju tijelom bez razmišljanja. Obavezno treba dobro gledati je li nam koja sipa dopratila skosavicu do obale jer su ponekad ćudljive i neodlučne i samo prate skosavicu. Učini li joj se vaša skosavica kao izdašan i lako dostupan zalogaj, napast će ju i pod nogama. Padne li vaša skosa pred nju, ponekad neće oklijevati ni trenutka i najčešće će ju napasti dok nepomično leži na dnu i zato je važno raditi pauze od 5-10 sekundi između ponovnog povlačenja, pratiti najlon i njegovo kretanje te na vrijeme kontrirati sipu.
Kontra mora biti odlučna i bez puno ustručavanja jer sipa jako stisne skosavicu u prednjem dijelu i potreban je popriličan potisak kako bi joj proklizila kroz krakove do rozete koja će ju zakvačiti za krakove, a tada samo treba prepustiti štapu da odradi ostalo.
Sipe se najčešće nalaze na samom dnu i rijetko su u površinskom sloju mora, stoga je skosavicu bolje povlačiti uz samo dno. Ne treba se ustručavati potražiti ih i u vrlo plitkom moru. Pročešljajte i najpliće dijelove lučica gdje se uz pijesak nalazi i koji veći kamen i polje trave gdje se sipa kamuflira mijenjajući boju i čeka neoprezan plijen poput kakvog raka ili ribice.
Za sipe u principu ne morate bacati daleko od obale. Obično se nalaze u samom kraju. Uz rubove molova često smo znali prevariti najkrupnije primjerke. A kada ulovite jednu i dignete ju s podmetačem van, brzo bacite skosavicu natrag u more jer se velike sipe često mogu naći kako se drže u paru. Sa skosom mi je ponekad najlakše raditi tako da ju spustim u more na metar od mola i polako šećem uz njega provjeravajući vreba li kakva sipa rakove u rupama pod nogama.
Bacate li na pjeskovito dno dalje od obale, radite duže pauze prije povlačenja. Često će vam se na to zaletjeti i kakva hobotnica koju morate brzo probati forsirati prvih par metara da ju dignete s dna.
Glavno je pravilo – nikud nemojte ići bez podmetača jer sipa ima mekše krakove od lignje i često dolazi do gubljenja ulova ako ju dižete van bez korištenja podmetača.
Pribor za sipolov
Pribor za sipolov s obale ne mora biti snažan, no mora biti lagan jer tijekom cijelog ribolova štap držimo u ruci. Najbolje su se pokazali spin štapovi do 30 grama težine bacanja i dužine do tri metra, a idealnim su se pokazali štapovi poput Savagearove MMP serije do 21 g težine i dužine 2,70 m. Već sam ukazao na to da je sipolov vrlo sličan varaličarenju, stoga su nam ovakvi spin štapovi s mekšim vrhovima od velike pomoći kod vođenja i prezentiranja skosavice. Što se rola tiče, najbolje su se pokazale manje role bržeg prijenosa a mi najčešće koristimo role za spin brancina ili lica poput super lagane Okumine RTX-ice u veličini 4000.
U sipolovu se najčešće koriste najloni debljine od 0,20 mm do 0,30 mm. Za razliku od lova lignji, u sipolovu prednost dajem klasičnom najlonu, a ne upredenici. Naime, upredenica ima dvije velike mane što se sipolova tiče. Prva je mana to što upredenica pluta ili jako sporo tone, što nam onemogućava da pravilno prezentiramo i vodimo skosavicu na većim dubinama. Ukoliko lovite s upredenicom, vrlo često se dogodi da kod kontre sipi otkinemo mekane krakove kojima lovi svoj plijen, u ovom slučaju našu skosavicu.
Osobno najradije koristim najlon debljine 0,25 ili 0,30 mm. Možda vam se najlon te debljine čini predimenzioniran, no koristim ga isključivo zbog čestih zadjeva prilikom sipolova i takav mi deblji najlon često spašava skosavice koje i nisu tako jeftine. Uz to na kraju najlona koristim i manju kopču na koju često stavljam dodatno otežanje u vidu malih drop shot olova s vrtilicom kako bi mi skosa brže potonula i držala se uz dno kada su jači kurenti.
Skosavice
Bez skosavica nema sipolova, to je svima jasno. Skosavice se najčešće izrađuju u dva tipa. Prvi i najčešći tip su ribolike skosavice, dok su druge lagano svinute u sredini tako da tvore formu slova „S”, one su ustvari imitacija škampa ili kozice. Njihova je osnovna razlika u vođenju i prezentaciji. Ribolike se skosavice najčešće vode u srednjem sloju mora ili, ako plutaju, drop shot tehnikom uz samo dno (mi trzajima štapa udahnjujemo život skosavici i vabimo sipu na napad), dok je kod skosavica sličnih kozici vođenje sličnije jiganju (zabacimo skosavicu, puštamo ju da potone do dna, a tada okretanjem ručice role ili trzajima štapa prema gore imitiramo kozicu ili škampa koji skakuće od mjesta do mjesta). Obje varijante imaju svoje prednosti i mane, a nama su se ipak najbolje pokazale dodatno otežane „škamp” varijante veličine 2,5 ili 3,0 kojima „pužemo” uz dno.
U trgovinama ribolovne opreme danas se mogu naći stotine boja i uzoraka, a zanimljivo je da biolozi kažu da su glavonošci ustvari daltonisti i da ne raspoznaju boje. To ipak ne objašnjava primjere u kojima deset ribolovaca uspješno lovi na neku određenu boju (npr. zelenu), dok neku drugu boju taj dan sipa ne želi ni pogledati. Iako svi u svojim kutijama imamo skosavice u zelenoj, plavoj, crvenoj i narančastoj boji te one s prirodnim bojama koje imitiraju paukove, kanjce, arbune ili gire, najuspješnijim dekorima pokazali su se tamni modeli koji su najsličniji glavočima. Uostalom, puzanje po dnu je najsličnija imitacija ponašanja glavoča koji je sipi lak i ukusan plijen.
Pravilo je da u uvjetima zamućenog mora ili u uvjetima u kojima nema dovoljno osvjetljenja koristimo više kričave dekore, uočljivije sipama, dok u bistrom moru ili pri jačem osvjetljenju koristimo prigušene boje ili prirodne dekore.
Odlične su i skosavice koje u sebi sadrže fosfor i svijetle u mraku nakon što ih izložite izvoru svjetlosti, pa obratite pozornost i na taj detalj.
„Namirisane” skosavice
Jedan od najstarijih trikova kojeg se uvijek dobro prisjetiti je namakanje skosavica obloženih tkaninom u brum ili „toć” po vlastitom receptu, što smrdljivijem, to boljem. To se najčešće radi od salamure usoljenih srdela. Takva će skosavica ispuštati mali uljasti oblačić koji će privući sitniju ribu, a samim tim i sipe koje će vrlo rado napasti takav mirisan mamac.
Nakon nekoliko zabaca (ili jedne ulovljene sipe), uzmite novu skosavicu iz salamure, a onu kojom ste lovili vratite na namakanje. Odlučite li se za ovu varijantu, dobro pazite da „toć” čuvate u kantama koje se mogu dobro zatvoriti, jer prolijevanje takve tekućine po odjeći ili autu uistinu ne želite doživjeti. Poželjno bi bilo imati još jednu kantu u kojoj ćete nagrabiti mora za pranje ruku.
