Smuđ, jezero, zima, dan…
11 min readPR / Broj 80 / Studeni / 2014.
Koliko sam tekstova u našim ribičkim časopisima i portalima – forumima pročitao u vezi blinkanja smuđa na rijekama u noćnim satima… sam Bog zna. Pisalo se tu o smuđu kao misterioznom noćnom lovcu i ribolovu u gluhim noćnim satima, „cugovima” u kojima se intenzivno hrani i jalovim satima kada uopće ne reagira, o moćnim rijekama iz hrvatske himne… Ma pustimo priče, tko još lovi smuđa po noći? Blink smuđa po danu na jezeru, e to je zakon! Ako vas zanima zašto i kako, onda nastavite čitati ovaj tekst…
Piše: Josip Crnčić
Sve je počelo prije nekih pet šest godina kada sam poučen tekstovima o blinkanju smuđa na rijekama pokušao to isto raditi na jezerima Čabraji i Ravenska Kapela kojima gospodari ŠRK Križevci, ribolovni klub čiji sam član. Hvala Bogu smuđa je bilo (i još ga uvijek ima) u zavidnim količinama na oba jezera pa me to zagolicalo i potaknulo na taj vid ribolova. Još jedan razlog je bio nedostatak vremena za najdraži hobi pa se blinkanje nametnulo kao najbolje rješenje, a i mnogo je aktivnije nego ribolov na postavu. Također se na kraju pokazalo i mnogo produktivnije.
Na osnovu ranije spomenutih tekstova naoružao sam se opremom, prije svega ovdje mislim na voblere, krenuo u noćne pohode i… doživio fijasko. U prvoj sezoni niti jedan griz, a kamoli ulov smuđa! Da, to je bila teška rabota. No ipak sam ja ovan po horoskopu i kao pravi rogonja ne odustajem baš lako. Krenulo je kemijanje s raznim tehnikama vođenja voblera, kupnjom novih voblera, silikonaca, štapova, rola, jig glava i….šipak. U par sezona ulov je bilo više nego mršav. Jedan smuđ od oko 1,5 kg (na vobler od 15,00 kn) i par beba smuđeva i to vidi vraga svi ulovljeni po danu.
U tih nekoliko sezona te kroz par tih ulovljenih smuđeva nisam uspio uhvatiti nikakav obrazac pa sam dodatnu pomoć potražio i pretraživanjem Interneta, posebice video zapisa sa You Tubea na kojima „ludi” Nijemci, Rusi, Poljaci… na jezerima po danu uredno love smuđeve na silikonce. Polako ali sigurno slika se počela sklapati. Prijelomni trenutak se dogodio prošle sezone kada je na županijskoj spin ligi na jezeru Ravenska Kapela (na kojem sam i sam bio sudionik) krajem listopada po lijepom sunčanom vremenu, južnom vjetru i temperaturi od 24 ⁰C ulovljeno 19 smuđeva uglavnom na silikonce i žlice! Prosječna težina im nije bila velika ali se lovilo. Sve moje sumnje odnosno pretpostavke počele su se otkrivati odnosno potvrđivati. Stoga krenimo, kako bi stari Latini rekli „in medias res”.
Dakle, kad govorimo o jezerima, pod time ne smatram neka velike površine već tipična nizinska jezera koja su nastala kao male retencije u svrhu obrane od poplava, kao zalihe pitke vode (he, he, he sjetimo se akcija „ništa nas ne smije iznenaditi”) i slično. Uglavnom to su manje površine od nekoliko do deset, eventualno petnaestak hektara i prosječne dubine oko dva metra, koje su uglavnom prilično mutne čak i u zimskom periodu. I ta mutna voda je po meni ključ uspjeha u dnevnom ribolovu. Ovakvih jezera u kontinentalnoj Hrvatskoj ima na desetke i svako ribičko društvo ima bar po jednu takvu vodu.
Ako jezero u vašem kraju zadovoljava sve ove uvjete i ima solidnu populaciju smuđa, nema razloga da to ne iskoristite.
Nekoliko općih informacija
Glavna sezona za smuđa počinje s ozbiljnijim zahlađenjem u kasnu jesen i proteže se kroz zimu sve do početka ožujka, kada počinje lovostaj. Budući da se ribolov obavlja na zatvorenoj vodi, ono što je otežavajuća okolnost je ranije smrzavanje vode (osobito ako je ona manje površine) za razliku od rijeka, što vam naravno onemogućava svaki ribolov. No ako je zima blaža, kao što je bila prošla, praktički nemate nikakvog ograničenja po tom pitanju.
Što se tiče doba dana i vremenskih prilika, podjednak uspjeh sam imao bez obzira u koje doba dana lovio ili kakve su bile vremenske prilike. Ono što predstavlja ozbiljan problem je vjetar. Budući da zbog relativno male dubine uglavnom radimo sa jigovima težine od 2,5-5 grama (rijetko kad iznad tih gramaža), za pravilnu prezentaciju i detekciju griza potrebno je koliko toliko mirno vrijeme. Svaki jači vjetar ribolov pretvara u mučenje pa vam preporučam ostanak kod kuće.
Silikonci su zakon!
Moje jedino oružje u „borbi” protiv staklenookog su silikonci. Jednostavno su mi se pokazali nezamjenjivim ne samo zbog svoje lovnosti koja je neupitna već i zbog blagotvornog učinka na moj novčanik. Podjednako upotrebljavam i twistere i shadove. Sam proizvođač nije toliko bitan ali je bitno da silikonac radi i prilikom sporijeg vođenja. Što se tiče veličine silikonaca, za twistere su mi se najbolje pokazali manji dužine 5-7 cm, dok je to za shadove dužina od 6-10 cm. Već sam i prije spomenuo kako uglavnom upotrebljavam jig glave od 2,5-5 grama, a u rijetkim situacijama (obično kad dubina prelazi tri metra) i glave od 6-8 grama. Boja silikonca mi se nije baš pokazala presudnom, ali kontrast između jig glave i silikonca definitivno je. Odlične su kombinacije crnih twistera i recimo crvenih ili žutih jig glava, a također dvobojni twisteri u kombinaciji crvene i crne ili žute i crne.
Što se tiče pribora, osobito je važno imati štap koji mora biti manje gramaže (sukladno malim težinama jig glava) ali brz kako bismo na vrijeme detektirali griz i dali brzu kontru jer za uspješan blink smuđa kontra mora biti „da trnu zubi”. Nakon nekoliko promijenjenih štapova trenutno koristim štap dužine 2,70 m i akcije bacanja 5-20 grama koji zadovoljava gornje kriterije. Također za to vam treba i upredenica jer će jedino ona dobro prenositi sve što se pod vodom događa. Osobno upotrebljavam upredenicu 0,18 mm, što je malčice predimenzionirano, ali na taj način u određenim trenucima lakše usporavam pad silikonca, a i lakše spašavam varke iz zadjeva.
Te obično ispravljene jig udice uredno prepravljam u fleksi jig glave kojih na našem tržištu nema ili ako ih negdje ima za kupiti plaćaju se suhim zlatom. U praktičnom savjetu imate detaljnije opisanu njihovu izradu.
Gore navedeni štap treba upariti s rolom prikladne veličine koja će biti u dobrom balansu sa štapom. To ne mora biti neka super skupa rola ali je bitno da prije svega dobro namata upredenicu kako bismo izbjegli njezino petljanje. Često se može pročitati kako smuđ voli spore prezentacije i kako često treba umirati od dosade prilikom iste, no to nije baš tako. Osobno primjenjujem tri osnovne vrste prezentacije, ovisno o silikoncu, težini glave i terenu.
Prva prezentacija je vrlo brzo i agresivno jiganje s malim twisterima na 4-5 grama teškim jig glavama. Više kao, kako bi Amerikanci rekli, snap jigging. Dakle, zabacite, pustite neka jig udari u dno i tada iz zgloba trznete kako biste jig digli oko 40-tak cm iznad dna. Zatim ga pustite neka padne natrag na dno istovremeno kupeći rolom višak špage. To sve ne traje duže od jednu do dvije sekunde. I tako jigate sve do obale. Na ovaj način sam ulovio najviše smuđeva raznih veličina. Ovo možete raditi i sa shadovima ali su se meni najučinkovitiji pokazali manji twisteri.
Moji favoriti: mali twisteri 6-7 cm
Ne podcjenjujte male twistere dužine 6-7 cm. Ovo je moj favorit broj jedan. Dotični je ulovio brdo smuđeva svih veličina uključujući i štuku od 74 cm. Osobito su interesantni kontrasti boja, npr. crni silikonac i žuta ili crvena jig glava ili ista dvobojna kombinacija na samom silikoncu. Ovakve twistere kombiniram sa glavama težine 5 grama i jigam ih prilično brzo, odnosno agresivno, što mi je dalo najbolje rezultate.
Moji favoriti: Orka Oscar 8 cm
Orka Oscar 8 cm. Ima izuzetno sitnu vibraciju jer radi samo vrh repa. Na 5 grama glavi zbog uskog tijela i sitne vibracije brzo tone pa ga je moguće jigati agresivno i tada mi kao i mali twisteri daje najbolje rezultate. U određenim trenucima kada su mi neki silikonci i tehnike vođenja zakazali donio mi je ulove. Joker s klupe.
Drugi način vođenja je da zabacite i pustite neka jig potone do dna. Nakon što udari u dno jignete iz zgloba i puštate da jig pada na dno ali istovremeno rolom brzo pokupite višak špage i kada ga pokupite nastavljate još dva tri okretaja tako da produžite pad jiga kako biste ga usporili. Ovo uglavnom radim sa shadovima i to na pozicijama kosina kada silikonac vodim paralelno sa smjerom kosine. Ovdje upotrebljavam nešto lakše glave od prethodne tehnike pa je i prezentacija nešto sporija.
Moji favoriti: Orka Shad 7 cm i Cannibal Shad 8 cm
Orka Shad 7 cm i Cannibal Shad 8 cm – silikonci klasičnog oblika ribice koje vodim i klasičnim prilično agresivnim jiganjem, no najbolje rezultate su davali na nešto laganijim jig glavama od 3-4 grama, kada nakon dizanja silikonca od dna trzajem iz zgloba daljnjim namatanjem špage rolom produžujem njegovo propadanje nazad ka dnu. Dobra tehnika za usporedno vođenje s kosinama brane, kakvim prijelazom dubine ili uz podvodnu strukturu.
Treći način je već prije spominjano umiranje od dosade. Tu upotrebljavam vrlo mekane shadove koji u laganom povlačenju imaju dobru vibru. Za ovakvu tehniku upotrebljavam glave od 2-2,5 grama. Tehnika je sljedeća, zabacite jig i nakon što dotakne dno lagano iz zgloba ga trznete te kupite višak špage onolikom brzinom koja je potrebna da jig laaagano vozite iznad dna te nakon što ste ga tako vodili dvije tri sekunde prestanete s namatanjem te ga puštate da lagano tone, što je u određenom trenutku okidač za napad smuđa. Ovo upotrebljavam uglavnom na plićim terenima ako brža prezentacija ne daje rezultate.
Moji favoriti: Daiwa D’Fin 10 cm
Daiwa D’Fin 10 cm. Izuzetno mekan silikonac. Vodim ga i agresivno i usporeno s podjednakim uspjehom. Zbog svoje mekoće lako ga unište zubi smuđa, ali ga je zato jednostavno voditi polako na laganijim jig glavama jer i u toj situaciji odlično radi. Zbog plitkog i uskog tijela pogodan je za nezakvačive montaže na worm udicama.
Moji favoriti: Awaruna 7,5 cm
Zadnji ali ne manje važan favorit je Awaruna od 7,5 cm. Ovaj uski i mekani silikonac i pri najsporijem povlačenju odlično radi. Zato ga najviše koristim na glavama od 2 grama na način da ga laganim trzajem podignem od dna i polaganim okretanjem role vodim paralelno sa dnom te ga nakon nekoliko sekundi pustim da padne nazad na dno i tako ponavljam cijelim putem do obale. Osobno mi je to prilično dosadna tehnika ali ju ipak primjenjujem posebno uz strmine brana i podvodnu strukturu na plitkim dijelovima jezera. Ova tehnika mi se također pokazala odličnom i za pretraživanje plitke vode uz podlokane obale iz koje obično viri potopljeno korijenje drveća ili polomljeno granje. Kao i Daiwa D’Fin pogodan je za nezakvačive montaže na worm udicama.
Osim twistera i shadova nemojte se sramiti bacati imitacije rakova. Mogli biste se jako pozitivno iznenaditi.
Griz smuđa nevezano na prezentaciju će vam se u 99% slučajeva dogoditi u propadanju, bez obzira da li je to propadanje odmah nakon pada varalice u vodu ili skroz pod obalom. Stoga morate biti dobro koncentrirani kako biste dali dobru kontru u pravo vrijeme. Smuđ osobito voli dopratiti varalicu do obale i doslovce ju pokupiti pod nogama u par desetaka centimetara vode! Stoga budite uvijek spremni, dok je varalica u vodi postoje šanse za griz.
Griz se očituje kao trkac koji može biti jedva primjetan ili takav udarac da vam izbija štap iz ruke. Veličina smuđa nema baš previše veze s jačinom udarca. Tu nema pravila. Ponekad smuđ uzme toliko suptilno da osjetite samo određenu težinu na štapu, kao da nešto povlači štap ili da ste zapeli za travu pa ju vučete za sobom. Takav suptilan griz mi se često događao baš pod obalom.
Gdje se skriva smuđ?
U većini tekstova o smuđu možete pročitati kako ga treba tražiti uz nekakvo granje, panj ili kakvu drugu podvodnu prirodnu ili umjetnu strukturu, no to je samo djelomično točno. Moje iskustvo govori kako ga prije svega treba tražiti na mjestima gdje je nagli prijelaz dubine čak i ako nema nikakve podvodne strukture. Ako tu postoji nekakva grana, panj i slično onda imate hot spot. Odlična mjesta su i podlokane obale. U slučaju da vaše jezero ima betonske ispuste takva mjesta obavezno pretražite jer osim zaklona ovdje su obično i nagle promjene dubine. Također su odlična mjesta brane zbog svojih strmina, a ako su kojim slučajem utvrđene kamenom, to je također vrhunsko mjesto koje skriva mnoštvo smuđeva.
Zanimljivo je da sam smuđeve također znao „napipati” na prijelazima između muljevitog i tvrdog dna bez ikakvih podvodnih struktura. Ako znate za takve prijelaze također ih pretražite. Na mjestu na kojemu ulovite jednog smuđa nastavite bacati i dalje jer se tu skriva još poneki. Često sam nakon prvog smuđa u nekoliko zabacivanja ulovio i drugog. Obično je na istom mjestu „parkirano” više smuđeva različitih veličina. Iako smuđ nije neki vrhunski borac, ribolov na njega je izuzetno zanimljiv i atraktivan i prilikom svakog trkca osjetit ćete navalu adrenalina. Ustvari, to je i razlog zašto ga volim loviti.
Na kraju treba reći kako svakako trebate poštivati mjeru prilikom odluke o uzimanju smuđa ili njegovom puštanju. Svi znamo da je smuđevo prokletstvo izuzetno ukusno meso te je kao takav cijenjena gastronomska delicija, što ga je na mnogim vodama stajalo gotovo potpunog istrebljenja. U našem ribolovnom klubu mjera za smuđa je 1,5 kg i svaki smuđ ispod te mjere se mora puštati. To se pokazalo dobrom odlukom jer je populacija smuđa više nego odlična. Stoga i vama preporučam da se držite te mjere iako je državna mjera „smiješnih” 40 cm. Također ne morate uzeti baš svakog smuđa iznad preporučene mjere kako biste i vi i ostali vaši kolege ponovo imali prilike uživati u ribolovu ove zanimljive ribe. Bistro!
Praktični savjet: Izrada fleksi-jiga u kućnoj radinosti
Sve što vam je potrebno za izradu fleksi-jiga je odvijena udica sa jig glavom, par kliješta s tanjim krakovima, upaljač, ringovi ili kopčice te udice (obična jednokuka, dvokuka, trokuka ili wormica).
Postupak je sljedeći: udicu koju ste odvinuli prilikom izvlačenja iz zadijeva skratite na dužinu iz koje je moguće saviti omču. Udicu treba zagrijati upaljačem kako bi se lakše vijala i kako ne bi pucala. Nakon što napravite omču stavite ring ili kopču preko koje možete povezati jednokuku, dvokuku… ili koju već udicu (ovisno koju prezentaciju želite postići).
Prednost fleksi-jig glave je u navedenoj mogućnosti mijenjanja prezentacije i također nešto boljeg kvačenja i manjeg spadanja ribe budući da jig glava nije fiksno vezana sa udicom odnosno silikoncem kako je to kod klasične jig glave.
