Zagrebački štupseraj
6 min readPR / Broj 80 / Studeni / 2014.
Kako se postaje pravi ribolovac? Odi na Savu i lovi štupsere na kruh, kad to svladaš spreman si za svaki ribolov…
Piše: Ivo Begović
Koliko je istinita tvrdnja iz podnaslova zna svatko tko se okušao u ovom izuzetno zahtjevnom načinu plovkarenja. Moj prvi dodir sa ovim načinom ribolova zbio se prije dobrih 25 i više godina negdje ispod Jadranskog mosta. Sava je tada imala tamno smeđu do crnu boju zahvaljujući ispiranju ugljena u Sloveniji, tvornici celuloze te svim mogućim direktnim izlazima kanalizacije koje su se u nju slijevale prije samog Zagreba (a o onom što se ulijevalo nakon njega nećemo ovom zgodom).
Dakle, sa malog pješačkog mosta promatrao sam ribolovca koji je direktašem na sjevernoj strani stajao na kamenu i svako malo zamarao i izvlačio velike ribe crvenih peraja. Trpao ih je u crvenu vreću od krumpira koja je bila vezana u vodi ispod njegovih nogu. Lovio je malim plovkom sa relativno debelom crvenom antenom. Svako malo primila bi mu kakva debela mrena sa kojom bi se malo navlačio dok ona ne bi odlučila da je dosta igre i poravnala mu „štangu” plivajući uzvodno i van prema matici.
Sve što se moglo čuti su bile sočne psovke dok je vezao novu Mustadovu udicu kristalku, popularnu štupsericu, koju ste u Ribomaterijalu u Martićevoj ili u Lovcu u Teslinoj mogli kupiti „na komad”. Za mene je on tada bio virtuoz, nepoznati majstor ribolova koji je iz mutne Save uspijevao izvući onolike ribetine. Ja sam tada još gacao po blatu Bundeka nadmudrujući se s tamošnjim ribama dok mi je Sava još uvijek bila velika, nepoznata, mistična i … zagađena.
Plovak i udica
Dva najvažnija komada pribora u štupseraju su svakako plovak i udica. Plovak mora biti stabilan, ne smije ga lako potapati turbulencija brze vode, mora izdržati snažna zatezanja svaki prolaz bez da mu se iščupa žičica ili antena i uz sve to mora pokazivati i najmanji dodir podusta. Naime, griz ove ribe je izuzetno brz i ako ju ne zategnete u djeliću sekunde sigurno ju nećete uloviti. Koji plovak je najbolji? Onaj na koji se naviknete i s njime stalno lovite. Još ako se naviknete na dobar plovak – gdje vam je kraj? Na slici vidite Darkov izbor pa u nedostatku vlastitog na koji ste se već navikli možete pokušati i sa ovakvim.
Udica je rekao bih presudna. Naime, udica od tanke žice ne drži dobro pahulju, dakle, žica mora biti relativno debela. Uz to vrat udice mora biti dug, a luk ne smije biti preuzak kako bi vrh mogao viriti iz pahulje. Uz to svi uspješni štupseraši koje poznajem love na niklane udice.
Znači, birajte niklanu udicu dugog vrata, deblje žice, šireg luka i dugog vrha. Jednostavno, zar ne?
Gdje i kada?
Ovo kada je više određeno vodostajem Save nego nekim drugim utjecajima. Dakle, kad Sava padne ispod – 60 u Zagrebu počinje ribolov podusta. Mjesto se bira svaki dan ovisno o vodostaju i toku vode. Ako krenete u svitanje ribe će vam same pokazati svoju prisutnost. A ako ste početnik jednostavno potražite druge ribolovce, prošećite, pozdravite i vidite gdje, tko i kako lovi. Zapišite mjesto i vodostaj i kroz par sezona znat ćete već po vodostaju koji možete pročitati na Internetu ili teletekstu kuda krenuti.
Samo mjesto ribolova osim špijuniranjem najlakše ćete otkriti šetnjom. Treba vam potez od dvadesetak metara ravnog toka bez turbulencija. Dno mora biti pjeskovito, a dubina barem 1.5 m. Ribe ima svugdje, samo treba prihraniti i možete loviti. Oblačno vrijeme je bolje od sunčanog. Rano ujutro i sat prije sumraka su uvijek bolji od ribolova u podne.
Direktaš ili bolognese?
Sa direktašem dužine 7, 8 ili 9 metara ste brži, direktniji i pogađate više grizeva. Sa bolognesom možete puštati i loviti ribe koje nisu direktno na kuglama kruha već skupljaju mrvice što ih voda nosi. Dakle, s njime imate više grizeva ali i mnogo više fulanja. Rekao bih vam uzmite jedno ili drugo no kad ni sam ne mogu znati kakvo će mjesto koje ste odabrali biti. Svakako uzmite štap kojem ste vičniji i na duljim mjestima probajte direktašem dok na plitkim pješčanim dnima bolognese bolje prolazi.
Kugle kruha
Čisti razmočeni stari kruh sa kamenom u sredini je i danas najbolje rješenje za zimski ribolov. Sa kruhom hranite, sa kruhom i lovite. Stari kruh se lakše mrvi i oslobađa čestice iz kugle. No ako takav nemate i friškiji će poslužiti. Svaka privatna pekara prodat će vam vreću starog kruha po cijeni od dvadesetak kuna kad im kažete da trebate za ribolov jer im je i to bolje nego da ga bace.
Pahulja svako puštanje
Ako pahulju stavljate pravilno uglavnom je ni jednom nećete izvući čitavu da biste mogli ponovno zabaciti. Prije svakog novog zabaca pahulju je potrebno ponovo staviti. Kod starih zagrebačkih štupseraša je ovaj pokret posezanja rukom u džep u kojem čuvaju kruh toliko uvježban da nećete ni okom trepnuti, a pahulja će već izletjeti iz ruke za sljedeći zabac. Način na koji se to radi detaljno je opisan u našem praktičnom savjetu.
Stavljanje pahulje kruha
Vjerojatno najvažniji dio samog štupseraja je pravilno postavljanje pahulje na udicu. Ono što stari štupseraši izvode rutinskom kretnjom u sekundi je ustvari izuzetno precizna operacija. Pahulja mora držati udicu, biti meka i prozračna, odmah upiti vodu, a sam vrh udice mora biti otvoren. Evo kako se to radi:
Pogoditi griz
I zadnja sitnica na koju ćete vjerojatno potrošiti najviše vremena da ju uvježbate. No prije nego počnete zatezati na svaki drhtaj plovka morate biti sigurni da vam je dubina dobro namještena i da udica s pahuljom cijelim prolazom „liže” dno. Ukoliko se u prolazu nalazi poneki zadjev morate naučiti gdje je i prije njega lagano prištopati plovak tako da se udica digne od dna i zatim ju pustite natrag. Iza svake pa i najmanje prepreke obično se nalazi riba pa će to u vašem ribolovu biti „hot spot”. Kad imate pravu dubinu (ulovili ste ribu) obavezno ju prislonite uz štap i zapamtite ili obilježite koliko je plovak daleko od udice kako biste ga mogli vratiti na mjesto ako ga u zatezanju pomaknete.
Sava je već danima visoka, a štupsera ove godine ima stvarno mnogo. Izađite na savske obale i okušajte se u ovom zahtjevnom i zanimljivom ribolovu.
Jankomir
Slike uz ovaj tekst snimljene su na terenu ispod Jankomirskog mosta (lijeva obala). Moj prijatelj Darko Tomac je naime u to nedjeljno maglovito jutro odveo svog tasta na ribolov. Naime, tast je poželio postati ribolovac i on ga je odveo na ribolov rekavši mu da će kad svlada štupseraj biti spreman za ribolov na sve druge ribe. Naravno, nije mu rekao da je uloviti štupsera (podusta) na Savi kod Jankomira, gdje je ona duboka svega metar pri visokom vodostaju i teče poput bujice, izuzetno zahtjevno.
Darko je obilno nahranio s kuglama starog kruha otežanog savskim šljunkom. Tasta je smjestio pošteno nizvodno od sebe. Podusti i mrene su mu odmah počeli gristi. Ulovio je ukupno desetak riba prije nego me po dogovoru pozvao da ih dođem snimiti. Naravno, ne morate ni pitati koliko ih je tast ulovio (jadan čovjek nije imao ni griza koji bi vidio). Kada je sunce probilo maglu to je bio znak da ribe prestanu gristi pa je Darko tasta odveo kući na ručak i poklonio mu ulovljenu ribu za utjehu.
