7 (+1) veličanstvenih varalica za more

PRM / Broj 23 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2019.

Moj izbor varalica za strijelku i brancina

Piše: Zdravko Šavor
Foto: Zdravko Šavor, Robert Pljušćec

Svatko ima svoj izbor, a ovo je sedam varalica bez kojih ne idem na more. Lista bi se dala proširiti unedogled, ali sedam je lijep okrugao broj. Osma varalica je kao allround joker za plitke stjenovite terene i lov blizu površine raznih ribljih predatora, jer Moab je za mene ipak nešto posebno. Samo ime govori Mother of All Baits (majka svih mamaca)…

Sakura Slit Shad

Sakura Slit Shad prvi je silikonac s kojim sam drastično poboljšao rezultate na moru i napokon “počeo” loviti brancine. Od prvog susreta pa do današnjih dana sastavni je dio opreme koju nosim na ribolov. Manji modeli (50 mm) dobri su za ribolov šaruna, no oni od 75, 85 i 100 mm prvi su mi izbor za brancine kada je riječ o silikoncima i to u Sexy Shad “staroj” boji. Kada kažem staroj, mislim na ona stara pakiranja s više komada u paketu, jer ovi noviji primjerci kao da imaju drugačiju nijansu boje i nisu toliko prozirni. Ne kažem da oni ne love, ali meni su ovi stari donijeli nekoliko trenutaka koje ću pamtiti cijeli život. Osim te boje za dnevne uvjete u bistrom moru odlična je i nijansa plave, a za noćni ribolov dobro su se pokazale i varijante bijele boje.

Prijatelj Robert Pljušćec iz Sakura Pro Team-a često lovi Slit Shad-om i podijelio je s nama svoje mišljenje o tom silikoncu

Slit Shad je i dan danas jedan od najboljih silikonaca na tržištu, što dokazuju mnogobrojni ulovi na slatkoj i slanoj vodi. Silikon specifične vibracije, umočen je u dip i usoljen do te mjere da ako ne koristite kvalitetnije udice na jig glavama, one mogu zahrđati od samog silikona. Sol je jedna od glavnih komponenti Slit Shada koja ga razlikuje od ostalih guma na tržištu. Daje mu okus te ga zbog toga i one opreznije ribe neće ispljunuti, već će ga nastaviti halapljivo žvakati. Ista ta sol omogućuje da Slit bacite dalje od ostalih silikonaca bez soli jer mu daje veću težinu. Zato ga često koristim neotežanog u ribolovu bassa i brancina, montiranog jednostavno na weedless udice te ga vučem po površini s pauzama ili bez njih. Takva prezentacija također daje odlične rezultate.

Duo International Tide Minnow Slim 140 Flyer

Teško bi bilo odabrati samo jedan vobler iz Duo Tide Minnow serija, a uži izbor mogao bi se svesti na dva modela, Tide Minnow Slim i Tide Minnow Flyer. Da bismo sagledali širu sliku, potrebno je spomenuti da ustvari postoje tri serije: Tide Minnow, Tide Minnow Slim i Tide Minnow Advanced. Iz prve bih svakako izdvojio za brancinima isprobane modele Tide Minnow SLD-S i F u veličinama 125 i 145. To je odličan “wobble and roll” vobler izuzetnih bacačkih karakteristika koji je prvenstveno proizveden za brancina. Uglavnom o njemu sada neće biti riječi pa idemo na sljedeću seriju Tide Minnow Slim koja se proizvodi u duljinama 120, 140, 175 i 200 mm. Čini mi se da se kod nas najviše lovi modelom od 140 mm, iako se i dulji modeli mogu naći u varaličarskim kutijama. Univerzalna 140-tka opremljena je “moving weight system-om” što kod novijeg modela znači da ima slobodno pokretne tungsten kuglice čime je daljina bacanja poboljšana za nekih 10%. TMS140 ima nešto šire tijelo što rezultira većim otporom u vodi i lijepo se osjeća u struji i valovima te zaranja do nekih 120 cm dubine. Dok TMS175 ima nešto izraženiju i širu wobbling akciju, TMS200 je uži i roni pliće od kraće braće. TMS175 i TMS200 imaju istu težinu i zahtijevaju nešto jače i brže štapove za pravilan rad.

TMS Flyer vobleri razlikuju se po obliku kljuna i za nekoliko su grama teži od prethodno opisanih modela istih duljina, što im daje još bolje bacačke karakteristike, a s njima je moguće postići još jaču akciju u horizontalnom i vertikalnom istraživanju vodenog stupca, posebno u teškim uvjetima ribolova. Zbog toga glavni izbor ovdje pada na Flyer 140.

Svoja iskustva u lovu s Flyerom 140 prenosi nam Hrvoje Englman, po mom sudu jedan od najupornijih varaličara koje sam imao prilike upoznati, koji je u stanju cijeli dan uporno twichati i ima zapažene uspjehe u ribolovu strijelki i brancina.

Prvi Duo Tide Minnow Slim Flyer 140 dobio sam na Duo nagradnoj igri 2013. godine. Bio je to paket od sedam varalica. Od svih dobivenih voblera, na prvu mi se najmanje svidio upravo Flyer 140. Bio je prevelik i neupotrebljive „Neo Pearl“ bijele boje. Do tada sam uglavnom lovio brancine na male voblere i male silikonce isključivo prirodne boje. Kad sam prvi put na moru probao kako Flyer radi, nije mi se svidio. Navikao sam na voblere koji rade pri laganom povlačenju, a Flyer nije radio. Više ga nisam bacao i da sam imao priliku sigurno bih ga prodao, ali ga nitko nije htio.

Sljedeći put kada sam ga isprobao bila je noć, puhala je jaka bura u lice i nisam ništa drugo mogao zabaciti. Flyer je ipak probio vjetar i odletio nekih 15-tak metara. U prvom zabačaju dobijem malog brancina kojeg sam jedva izvukao zbog zapetljane upredenice. U sljedećem zabačaju dobivam još jednog i to je bilo sve za taj izlazak. Zaključujem da je Flyer dobar za vjetrovite i valovite noći, ali ne i za lijepo vrijeme.

Sljedeću priliku Flyer dobiva na ušću velike rijeke u more. Kada sam u tako široku i duboku vodu prvi put zabacio standardne (malene) varke za brancine, osjećao sam se nelagodno. Brancin je mogao biti bilo gdje i odlučio sam da mi treba nešto veće i uočljivije. Taj dan dobivam svog prvog ozbiljnog brancina na Flyera, a svaki sljedeći dan, barem jednog. Ponekad i po više velikih, čak i jedan kapitalan. Uskoro dobivam i prve lice i lampuge, kapitalne strijelke, velike škarame i manje gofove. Sve na Flyera, a bacao sam i druge varke.

Što se tiče boja, meni su najdraže tri osnovne boje: bijela, roza i prirodna. U ponudi je više varijacija na te tri teme, a dosad sam ih sve upisao. Najbolje mi se pokazalo bijelu bacati po noći i u rano jutro prije izlaska sunca, rozu u sumrak i svitanje, a prirodnu po danu. Također, bijela izvrsno radi po danu kad je nevera s kišom i crno-sivim oblacima, a roza radi i kad je vedro nebo s jakim vjetrom.

Vodim ga samo agresivnim twitchanjem. Što je veća vidljivost to agresivnije twitcham. Po noći, prilikom twitcha vobler se mora pomaknuti pedalj u stranu, a po danu mora zaplesati i po pola metra u stranu. Ako treba usporiti, onda radim dulje pauze između, ali twitchevi su i dalje odlučni i agresivni. Kada trebam ubrzati prezentaciju, onda uzastopno twitcham bez pauza ili s kratkom pauzom nakon tri ili četiri twitcha. Prije twitcha štap postavim tako da bude skoro paralelan s morem, a zatim ga naglo povučem dolje da bude skoro okomit prema moru. Ručicu role samo pridržavam, a kružni pokreti štapa sami prikupljaju višak opuštene upredenice. Takvo vođenje brzo umori pa u pauzi bacam silikonce ili površince da malo odmorim ruku.

Za ovakav ribolov potreban je kraći štap brze vršne akcije (ne prebrze) i robusna rola sporog prijenosa. Sporiji štapovi amortiziraju twitch i vobleru onda fali taj atraktivan široki otklon u stranu. Osim toga, da bi twitch rezultirao agresivnim izbacivanjem voblera u stranu, između twitcheva mora biti opuštena upredenica. Što je upredenica tanja to je kontakt direktniji, a Flyer bolje pleše. Koristim jednodijelni Alps štap duljine 2 m, deklariran na 15 libri i akcije bacanja 10-25 g (moja procjena). Rola je Okuma Trio 30, a upredenica Gosen Jigging 1.2 PE. Obavezno FG čvorom vežem 2.5 metara Seaguar FXR 0.28 fluorocarbona. Sve tanje od toga mi se pokazalo suviše tankim, ali ne samo zbog velike ribe, već da ne pukne predvez i da ne izgubim vobler.

Flyer je poseban jer često isprovocira reakcijski griz ribe koja inače ne bi primila. Iznimno se daleko baca i može se voditi agresivno. Pokušao sam ga zamijeniti nekim drugim „sličnim“ varkama, ali jednostavno nije išlo. Glavna razlika je što sve ostalo što sam probao ne trpi tako agresivno twitchanje. Ostali vobleri ili iskoče iz vode ili se zapetljaju. Od prošle godine na more nosim dvije kutije. Prva je samo s Flyerima 140, a druga s ostalim voblerima.

Razne iglice

Originala iglica talijanskog proizvođača “handmade” varalica Jack Fin-a pod imenom Stylo 210, stekla je poseban status među morskim ribolovcima, posebno onima koji vole ganjati strijelke na površini mora. Iglice su toliko lovne da su napravile svojevrsnu revoluciju na tržištu varalica. Mnogi proizvođači varalica koji drže do sebe proizveli su neku svoju verziju, a tu su se uključili i mali “DIY – uradi sam handmade” majstori. Teško je i nabrojati sve varijante iglica koje se danas mogu kupiti na bespućima internetskih dućana, no pokazalo se da većina tih iglica manje više dobro love strijelke u Jadranu. Dvadeset centimetarska iglica može se daleko baciti i odlična je za istraživanje terena kada niste sigurni pliva li određenim područjem jato strijelki, jer ju obično počnu pratiti i napadati u prvom prolazu. Načini povlačenja su kao i kod ribolova drugim površinskim varalicama manje više slični, a opet individualni, ovisno o iskustvu svakog ribolovca. Nekako mi se čini da je najbolje postaviti vrh štapa ukoso u stranu prema dolje, odrediti određeni ritam povlačenja i twichanja tako da iglica klizi cik-cak površinom i držati brzinu manje više konstantnom uz povremena ubrzanja ako ju riba prati. Naravno, mogu se raditi i varijacije u brzini i načinu povlačenja, a kada strijelke prestanu udarati na iglicu, predlažem da promijenite varalicu i krenete loviti twitch i tonućim voblerima ili silikoncima na brzim “dart” glavama. Kada postanu sumnjičave i na to, najbolje je napraviti pauzu od 5 – 10 minuta, kako bi se mjesto malo odmorilo. Osobno iglice opremam kvalitetnim jednokukim udicama jer su mi se pokazale učinkovitijim i praktičnijim od trokukih.

Prijatelj Branimir Bikić odradio je solidnu kilometražu u lovu s iglicama pa je podijelio nekoliko savjeta.

Iglicu bacam što dalje je moguće i pretražujem teren na mjestima gdje se kurenat mijenja iz bržeg u mirniji, gdje bi strijekla mogla vrebati plijen na površini. Iglicu vodim brže ili sporije ovisno o tome kako riba radi, no nikad ne pretjerujem s brzinom povlačenja. Ponekada ubrzavam ako vidim da prati i to ju zna isprovocirati. Ako riba promaši varalicu znam napraviti pauzu pa nakon pauze napraviti par poteza štapom i opet pauzu kako bih isprovocirao griz. Vrh štapa je usmjeren prema dolje i cimam vrhom tako da se iglica kreće lijevo – desno. Koristim štapove duljina 2,7 m (Favorite Cobalt do 50 g) i 2,9 m (Black Hole SeabassS-962 MONSTER) s kojima mogu dalje zabaciti iglicu u odnosu na kraće štapove.

Duo International Spearhead Ryuki S

Spearhead Ryuki odličan je izbor za različite ribolovne uvjete u slatkim vodama i u moru, posebno u tekućoj vodi i jakom kurentu. Riječ je o univerzalnom vobleru koji lovi različite riblje vrste i proizvodi se u nekoliko duljina u plivajućoj i tonućoj verziji. Tonući modeli od 60 do 110 mm pokazali su se izuzetno lovnim na našem moru. Često ih koristim u situacijama kad riba prati neki drugi vobler, a neće ga napasti. Ryuki jako dobro radi u pauzi kod propadanja pa je s njime moguće loviti i po vertikali. Najbolje mi se pokazao u kombinaciji propadanja, twichanja te ubrzanog povlačenja štapom tako da na vrhu štapa prilikom poteza osjetim vibraciju varalice. Nakon toga radim pauzu i puštam da propada uz povremeno twichanje i ponovo kombiniram sve ove poteze. Često ga pokupi riba iz jata poput manjih lica ili strijelki koje izluđuje njegov nepredvidljiv brzi rad i smjer kretanja. Osim brancina, strijelki i lica, udaraju ga i ostale morske ribe. U kutiji mi se obavezno nalazi po nekoliko komada, ne nužno u SW seriji koja je napravljena za more s dekorom morskih riba koje predstavljaju plijen. Uostalom, Ryuki je odavno prepoznat od slatkovodnih i morskih špinera pa ga i ne treba posebno predstavljati ili hvaliti.

Xorus Patchinko 100

Što reći osim da je to najskuplja varalica koju sam ikada kupio. Platio sam ju više od 200 kn! Jedno vrijeme Patchinko je samo stajao u kutiji, a onda je počeo vraćati uloženo povjerenje. Bio je prilično lovan pa sam uskoro zaboravio loviti s Duo Lures Bay Ruf Manicom na moru i postao mi je glavni površinac za brancina. Udara ga i strijelka, ali šteta ga je bacati beštijama s oštrim zubima. Najbolje mi se pokazao u Cabot boji i u ribolovu na plitkim terenima koji uz kamenu obalu kriju brancine. Svi kažu da se originalne trokuke trebaju odmah zamijeniti, a i sam dijelim to mišljenje. Taj moj dugovječni prvi primjerak još uvijek je lovan, iako je polagano voda počela ulaziti u tijelo kod repa. Takav “otežan” i dalje lovi brancine, no više ne pliva na površini već lagano tone. Može se voditi kontinuirano cik-cak pokretima, ali i ravnomjernim ubrzanim promjenama ritma zna pokrenuti ribu. Što se ostalih površinaca tiče, Patchinka tijesno slijede Zara, Duo Bay Ruf Manic, Savagear Top Prey, Sakura Naja, Seaspin Pro Q 90… Na kraju da spomenem da se u zadnjih godinu, dvije pojavilo nekoliko sličnih “kopija” Patchinka ili bolje rečeno varalica sličnog oblika tijela i glave koje osobno nisam isprobao. Ono što im sigurno ide u prilog je osjetno manja cijena od Xorus Patchinka.

Lunker City Slug-Go

Super brzi (ili super spori ovisno o montaži i načinu povlačenja) silikonac bez akcije s kojim se može raditi u svim smjerovima i s velikom promjenom brzine u moru. Odličan mamac za brancine i strijelke, a gutaju ga i šaruni te ostala plava riba. Radi najbolje montiran na brzoj “zašiljenoj” dart glavi, a može se montirati i na običnu okruglu, no tada je osjetno sporiji. Montiran na dart glavi ovaj mamac može raditi čuda. Brzo i nepredvidljivo vođene varalice su u pravilu učinkovitije jer riba teže dokuči prijevaru u našem relativno bistrom moru. Može se s njime twitchati, tada radi otklone lijevo-desno i pri tome lijepo bljeska, a kada napravite pauzu on strelovito propada prema dnu. Brza promjena smjera donosi ribu i u tome je njegova draž. S obzirom na to da nema repić, niti nabore na tijelu koji bi usporavali prolazak mamca kroz vodeni medij, velika promjena brzine specifičnost je i ogromna prednost Sluga pred većinom drugih varalica. S druge strane, učinkovit je i bez olovnog otežanja, montiran na worm udici prilikom površinskog ribolova. Nije tajna da je to praktično jedan od prvih silikonaca koji je napravio revoluciju u bassolovu na slatkim vodama pa bi bilo čudno da ga i varaličari na moru ne koriste. Posebno je učinkovit kod ribolova brancina u brzoj vodi i na vruljama. Stijelke ga često napadaju u situacijama kada samo sumnjičavo prate twitch voblere. Nažalost, često pregrizaju predvez pa bi bilo potrebno eksperimentirati s kratkim debljim predvezom ili malom sajlicom, što bi vjerojatno smanjilo broj grizova, ali i povećalo broj izvađenih riba. Uglavnom, na more ne krećem bez paketića tri inch-era, a dobri su i veći modeli koje montiramo na još teže “dart” glave. Odličan je i drugi Lunkerov model Fin-S Fish.

Fiiish Black Minnow

Ovaj silikonac čak i nije često u mojoj kutiji, no taj je ulovio toliko riba na Mediteranu da ga jednostavno moram uvrstiti u ovaj izbor. Uostalom, nekoliko puta sam se uvjerio u njegovu učinkovitost kada s njime love Chelsea i Hrvoje.

Svoja iskustva prenosi nam Fiiish ambasador Goran Abramović Chelsea.

Fiiish Black Minnow razvijen je za ribolov iz barke pri iznimno jakom kurentu. Bez obzira na prvobitnu namjenu, u vrlo kratkom roku prepoznat je od strane morskih ribolovaca diljem Europe. Specifičan po svome dizajnu, vrsti silikona i montaži već nakon kratkog testiranja postaje neizostavan dio pribora većine morskih špinera. Iz dosta široke palete dužina, težina i boja, kada bih morao izabrati samo jedan, izbor bi bio “konzervativan” i rekao bih BM90 u khaki boji. Nevjerojatno univerzalan kako na moru tako i na slatkoj vodi. Na glavi od 5 ili 8 g fantastičan je za noć, more bez kurenta i šuljanje uz dno. Na glavi od 10 g za jak kurenat i protok bilo po noći ili po danu, jednostavno je ubojit.

Bonus Joker – MOAB 120F Mother of All Baits

DUO Moab 120 F pravi je izbor za sve grabežljive slatkovodne i morske ribe koje napadaju ribice “minnow” oblika. Meni je omiljen u Neo Pearl boji i lovio je smuđeve, štuke, bolene, klenove, pastrvske grgeče, brancine i strijelke. Riječ je o plivajućem vobleru koji zaranja do metar dubine, no može se voditi i pliće. Kod prestanka namatanja on polagano izranja na površinu. Osim što je jako lovan i oblikom zanimljiv gore nabrojanim ribljim vrstama, ima i jedan sjajni detalj. Za razliku od većine ostalih voblera koji imaju plastični kljun neotporan na udarce u stijene i podvodno kamenje, Moab ima kljun od materijala od kojeg se rade štampane pločice za elektroniku (mislim da je riječ o viroplastu), a on je puno otporniji na udarce u tvrdo. Zato s Moabom možemo agresivnije twitchati bez straha da će se mu kljun puknuti uslijed udarca u kameno dno. Kad se samo sjetim koliko je Original Rapala ostalo bez kljuna na šljunčanim obalama Save pa smo ih samostalno nadomještali novim “handmade” kljunovima. Isto vrijedi i za Tide Minnowe kojima se kljun zna polomiti zbog udarca u kamen. Moabu zbog toga dajem prednost kod ultra brzog twitchanja na plitkim terenima s kamenim dnom.

Ovaj izbor bi se mogao proširivati unedogled uvrštavanjem ostalih odličnih varalica iz asortimana Megabassa, Sakure, Savageara, Seaspina, Yo-Zurija i mnogih drugih proizvođača čije varalice su se dokazale na Jadranu. Ovo je ipak moj osobni izbor na koji su utjecali razni faktori, a najviše osobno iskustvo ili iskustvo dragih prijatelja po štapu.