Dubinski inchiku i kabura

PRM / Broj 21 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2018.

Kad dođe prava riba sitno prestane i samo čujete par tupih udaraca, jasno vam je odmah o čemu se radi…onda spuštanjem štapa prema moru servirate udice u usta i onda kontrirate…

Piše: Zoran Zorić
Pangea fishing team

Jedva sam dočekao početak proljeća koje uvijek donosi iščekivanje dobrih ulova, naročito nakon nekoliko zimskih izlazaka koji su bili poprilično mršavi. Bilo je puno forsiranih ribolova, više zbog ubijanja zimske dosade nego zbog velikih očekivanja. Pretraživali smo uglavnom obližnje terene na kojima u najmanju ruku nije bilo ničega osim nedorasle ribe i to u malim količinama. Lovili smo uglavnom nedorasle krunaše koji u ovo doba godine dođu plitko i napadaju sve što proleti kraj njih. Takve ribe treba poljubit, vratit u more i biti svjestan toga da narastu preko 20 kg i da je smiješno takvo nešto ostavit u brodu. Ako je stvar popunjavanja gradela radije odem na pijacu pa kupim srdela.

Dakle, nakon lošeg starta sezone naš multinacionalni Pangea ribolovni tim sastavljen od Slovenca Feđe, Šibenčanina Stipe i moje malenkosti odlučio je održati sastanak gdje smo donijeli odluku da se tako ne može više i da je vrijeme da se ode korak dalje. Napravili smo plan otići na izlet dva dana na dubinske brakove i napasti ribu varalicama te dati priliku kombinacijama kabure, inchiku tehnikama, različitim kombinacijama ješkanja i što je najvažnije istražiti terene koje osobno ne poznajem dobro. Moram reći da smo dotad imali pozitivna iskustva s naješkanim kaburama prvenstveno od prekaljenog kaburaša Stipe koji je dotad lovio arbune i poneku škrpinu te naravno nezaobilazne kanjce kojih ove godine ima u neograničenim količinama te je vrlo teško na nekim terenima bacit varalicu, a da za tri sekunde nemate po dva kanjca svakog na svojoj udici.

Ja sam inchiku tehnike uglavnom radio bez ješke do sada, ciljajući zubace krunaše ili prave zubace. To se pokazalo kao ubojito, samo je prezentacija u tom slučaju brža jer ribu treba prevariti i isprovocirati na griz, dok pravilno naješkane inchiku i kabura varalice uz pravilnu i laganiju prezentaciju postaju ubojito oružje, naravno, uz preduvjet da ih bacite na pravo mjesto. Ako ovaj jednostavan sistem ne lovi vrlo je vjerojatno da niste na pravom mjestu, a ne da ste vi taj koji ne zna loviti.

Također treba kombinirati različite tehnike dok ne vidiš što najbolje radi taj dan. Ne treba pretjeravati s mijenjanjem varalica i definitivno ne treba sumnjati u boju ili vrstu varalice. Sve kabura i inchiku varalice koje su trenutno popularne su lovne naročito ako se ješkaju, stvar je samo pravilne prezentacije i izbjegavanja sitniša koji u nekim situacijama poždere ješku prije nego takne dno.

Uglavnom, nakon što smo došli na brak bilo mi je jasno da je teren težak, prepun padova i naglih promjena dubina. Drift nije dolazio u obzir jer bismo tako gubili previše varalica i stoga smo se odlučili na sidrenje. Kako se radi o većim dubinama od 65 do 100 metara i jakim kurentima, samo bacanje i naravno dizanje sidra da bismo ugrabili poziciju dosta je zahtjevan posao koji sam prepustio dečkima iz tima, dok sam se ja bavio navigacijom i namještanjem broda na pravu poziciju. Doručak je bio kaloričan tako da im to nije bio problem, ha-ha-ha!

Na kraju se sav taj trud isplatio doslovno prvim spuštanjem 200 g teškog Hayabusa inchikua i prvim pagrom kilašem, što je automatski značilo da je pozicija u redu. Ako sve bude ok našim ješkanjem i brumanjem pozicije ribolov do kraja dana mora biti izdašan. Na takvim mjestima nemojte biti bez sabiki varalica jer su (barem u našem slučaju) količine lokarde i šaruna u neograničenim količinama koje također možete koristit kao ješku pravilno filetiranu i narezanu na trakice. Stipe je onda u manirama iskusnog kaburaša, kako sam sebe naziva, dobio lijepog pagra i još par njih do kraja dana, a mi smo se izmjenjivali u ulovima, što Feđa, što moja malenkost, da bismo na kraju zaključili dan uistinu prekrasnim ribolovom.

Izbjegavanje sitniša

Izuzetno bitna stvar koju sam shvatio kod ovakvog ribolova gdje su velike količine bugve i ostale sitne ribe je ne dopustiti da struse ješku prije nego neki veći predator dođe u priliku da ju zgrabi. Vjerujem da ce bilo tko brzo shvatiti koja je razlika u grizevima ozbiljnije ribe naspram sitnog, ali je lako upasti u zamku jer na tim dubinama zbog ekstremno jakih kurenata kontakt s drugim krajem sistema postaje otežan i manje primjetan tako da vi samim grizevima sitne ribe mislite da je akcija, a ustvari potrošite zalihe kvalitetne ješke koju ste pripremili za cijeli dan na sitnu ribu. Kad dođe prava riba sitno prestane i samo čujete par tupih udaraca, jasno vam je odmah o čemu se radi…onda spuštanjem štapa prema moru servirate udice u usta i onda kontrirate.

Događalo se da pagar pokupi varalicu u padu, što mi je fascinantno jer se ribolov ne odvija u driftu kako sam navikao gdje riba pokupi jig prije nego padne na dno, itd., nego na sidru, i kurenti su takvi da vam varalica završi vjerojatno nekih 20 metara od broda. Svejedno smo dobivali respektabilne ribe na svakakve sisteme kabure ili inchikua. Nismo puno riskirali kuckanjem po dnu tražeći škrpine jer su tereni idealni za ostavit sav sistem na dnu, ali ipak smo dobili jednu lijepu škrpinu i više ovih kantara koji izgledaju predivno i stvarno su respektabilnih dimenzija. Kolega Feđa iz Slovenije je loveći na sabiki imao napad neke ribe koja je mu je istrgnula sistem iz ruke i pokidala sve, što govori o tome da je trebalo imat i nekakav sistem sa živom ješkom, dok mi lovimo da čeka griz kakve veće beštije. To je bio samo jedan od ribolova koje smo kasnije ponovili još nekoliko puta. Kad je kurenat bio slabiji lovili smo u laganom driftu, a kad to more nije dalo sidrili smo se uz nekoliko premještanja tijekom dana, sve dok nas ruke nisu izdale i bilo nam je dosta izvlačenja sidra iz dubine.

Čvor za spoj fluorocarbona i upredenice

Kako odabrati teren za lov?

Kako sam već i napisao, sve okolne pošte koje smo prije ovog ribolova posjetili bili su uglavnom brakovi čiji su vrhovi nekih 55-60 m koji se spuštaju do nekih 70 m. Te pozicije nisu nam priuštile bog zna kakvu zabavu osim sitnije ribe pa smo ribu odlučili potražiti na dubinskim brakovima tvrdog i kamenitog dna. Dubine na kojima smo lovili bile su od 65 m na vrhu braka pa sve do 100 m na dnu braka. Tu se možete sidriti (što je definitivno teži način), zadržavati se pogonskim motorom ili Minn Kotom odnosno pramčanim motorom što bi bio definitivno i najlakši način. Što se sidrenja tiče, treba naglasiti da je potrebno pogoditi mikrolokaciju jer samo nekih desetak metara dalje riba ne grize kako treba. Dakle, treba pogodit poziciju u par metara gdje je rub braka ili kakva rupa što nikako nije lako na toj dubini, pogotovo ako imate kurente od nekih 2-3 milje. Sidrenje u tim uvjetima postaje gotovo nemoguće i frustrirajuće, a da ne govorim o dizanju sidra. Terene ili tvrdoću dna možete prepoznati i na svakom malo boljem sonaru u boji, mi smo u ovom ribolovu koristili moj Humminbird Helix 5 koji sam tada prvi put ozbiljnije testirao. On je jasno u zoom prikazu pokazivao da je teren grbav i težak te sitnu ribu koje je bilo u izobilju. Kako smo se vrtjeli po poziciji više sam puta testirao autochart live funkciju koju ima ovaj uređaj i moram priznati da je jasno pokazao udubine i vrhove na pošti. Autochart live funkcija je crtanje karte dna u realnom vremenu, jednostavna je za korištenje, sve što treba napraviti je pustiti uređaj da sam odradi posao dok vas kurenat nosi po pošti i jednom kad memorira kartu dna uvijek se precizno možete vratiti na lokaciju gdje ste ostvarili dobar ulov. Uz ovakvu opremu stvarno nije problem odabrati teren za ribolov jer vam dobar uređaj daje dozu sigurnosti da ste na dobrom mjestu i da samo treba čekati da riba proradi.

Sistem i oprema

Sistemi kojima smo lovili su klasični light jig štapovi do 200 g osim mog Jigging Master Ocean Sorcerer koji je nešto jači štap do 350 g za slow jigg i multi rolom Shimano Torium 16, ovaj komplet se pokazao vrlo moćan te mi služi za više vrsta ribolova i jednostavan je za korištenje. Štap je mekan, a pritom iznimno žilav. Upredenice koje smo koristili su Shimano Kairiki snage legalnih 30 lbs i 0,47 mm Yuki Neox Fluorocarbon. Moram reći da sve ove ribe do nekih 3 kg uopće ne predstavljaju nikakav izazov takvoj opremi iako me ljudi u dućanu često pitaju koliku ribu može taj i taj štap izvući i sl. Odgovor je da današnja dobro posložena oprema može doći u kraj s puno većim ribama nego što vi mislite. Poželjno je samo da štap ima osjetljiviji vrh koji mu omogućuje rad s varalicama (naročito inchikuom) te jaku kičmu koja služi za borbu s ribom. I vjerujte, ovo pruža puno veću zabavu nego jaka ili pretjerana oprema.
Isto tako light jig i slow pitch oprema definitivno nose titulu allround štapova današnjice jer se bez problema mogu koristiti za kančanicu ili lignjolov, što definitivno mnogo znači ljudima koji ne žele hrpu opreme u brodu.

Uglavnom, jedva čekamo sljedeće ekspedicije ovaj put bogatiji za jednu malu dozu iskustva i sigurno spremniji. Nadamo se samo da nećemo proći takav put da bismo nabasali na mreže i ostale nesportske alate kojih u našem Jadranu ionako ima i previše.