Lignjolov – različite skosavice, različite tehnike

PR / Broj 71 / Veljača / 2014.

Skosavice za lignjolov grubo dijelimo na dva modela, one zakrivljene koje imitiraju kozicu ili škampa i one ribolike koje kod nas popularno nazivaju mrkve…

Piše: Marin Hlobik

Došao je tužan period godine za nas ribolovce, barem u akvatoriju gdje ja lovim (oko Rovinja) iz razloga što nema velike dubine gdje bi se mogla uloviti još pokoja ljepša riba, i moram priznati da u ovom periodu jako zavidim ribolovcima na nekim drugim, dubljim terenima koji koliko čujem imaju dobre rezultate. Uz sve to, i vrijeme kao da se urotilo protiv mene, na izlazak barkom na ribolov više niti ne pomišljam zbog jake južine i kiše. Stoga mi se ribolov sveo na lignjolov sa obale, no i to nije loše, zar ne, bitno je da smo u ribolovu. A i rezultati nisu loši, ulovio sam dosta lignji a i nekoliko pravih ”truba” od preko kilogram težine. Stoga je i tema ovog teksta lignjolov, točnije, skosavice, njihove različitosti u obliku, boji i veličini i kako njima loviti, to jest, koju tehniku prezentacije primijeniti za koju vrstu skosavice. Pa krenimo redom.

Skosavice naše svagdašnje

Na tržištu danas imamo ogroman broj skosavica raznoraznih proizvođača, raznih modela, dekora i ostalih detalja koji privlače nas ribolovce možda i više nego što bi privukle lignje, kojima su namijenjene. Isto tako imamo i velik cjenovni raspon te nalazimo skosavice od desetak kuna pa sve do modela koji koštaju i više od stotinjak kuna. Naravno da svaki lignjolovac ima svoje favorite i ljubomorno skriva svoje ubojice liganja od tuđih pogleda. Najpoznatiji proizvođači skosavica koje nalazimo na tržištu su Yo-Zuri, Duel, Yamashita i domaći proizvođač DTD. Problem je što danas ima toliko modela, odnosno imena modela koji uistinu zbunjuju ribolovce, a isto tako i mene. Sigurno ste vidjeli ili čuli za imena modela poput Egi, Oita, Ultra, Auri i dr. No nemojte da vas to muči, za lignjolov sa obale možemo koristiti sve modele. U Japanu se lignjolov sa obale naziva Eging i to možemo uzeti kao smjernicu prilikom nabavke skosavica.

Proizvođač čije se skosavice najduže prodaju u našim trgovinama je svakako Yo-Zuri, mnogi su lignjolovci koje poznajem uvijek vjerni ovim skosavicama i za druge proizvođače ne žele ni čuti. Osobno volim sve isprobati te sam u zadnjih dvadesetak godina isprobao sva čuda koja služe za lignjolov. Sjećam se da sam kao klinac koristio Yo-zuri skosavice jer drugih nije niti bilo na našem tržištu, ali su bile bezobrazno skupe, stoga ih je moj otac nabavljao u Italiji, no i tu im je cijena bila prilično visoka. Iz tog razloga sam u lignjolov išao samo s jednom skosavicom, rijetko dvije i kada bih ju izgubio to je bila velika tuga. No tada se na našem tržištu pojavio DTD, čije su skosavice bile jeftinije i to trostruko, te sam počeo koristiti ove skosavice domaće proizvodnje. Pokazale su se veoma lovnim pa sam im ostao vjeran i dan danas. No ono što je bitno za ovaj tekst je da skosavice za lignjolov dijelimo na dva modela, one zakrivljene koje imitiraju kozicu ili škampa i one ribolike koje kod nas popularno nazivaju mrkve. Kod Yo Zuri-ja se ovi prvi modeli nazivaju Egi, a drugi modeli Ultra te ću u daljnjem tekstu koristiti ova imena da vas ne bih zbunjivao. Osim mnogih dekora postoje i mnoge veličine skosavica, recimo za Egi modele znam da se proizvode u veličinama od 1.0 do 4.5, no nama su za lignjolov sa obale najzanimljivije veličine od 2.0 do 3.0. Na svakom pakiranju skosavica je naznačena brzina tonjenja skosavice, to jest koliko sekundi treba skosavici da potone jedan metar. To je veoma važno kod odabira skosavice ovisno o terenu, to jest dubini na kojoj mislimo loviti.

Egi skosavice

Ovi zakrivljeni modeli su svakako prve skosavice koje su stigle na naše tržište i najviše su upravo ovi modeli bili podložni unapređivanju, to jest, usavršavanju, pa tako danas imamo skosavice koje imaju razne presvlake od kojih neke primaju čak i toplinu, što jako privlači lignje. Iako osobno i ne preferiram ove skosavice, moram priznati da u nekim uvjetima postaju nezamjenjive. Znači, kao što smo rekli, radi se o skosavicama čije je tijelo zakrivljeno tako da izgledom podsjećaju na škampa ili kozicu, rakove koje lignje itekako vole. U to sam se i sam uvjerio kada sam lovio brancine na kozicu i često su mi lignje pomrsile planove ubijajući mi kozicu. Egi skosavice imaju olovo koje se nalazi sa donje strane glave i danas ih ima zbilja mnogo oblika, dok je to nekada bila jednostavno pločica olova usađena u tijelo skosavice. Zbog toga ove skosavice uvijek tonu glavom prema dolje. Moram spomenuti da je kod lignjolova sa obale skosavicu najbolje montirati na laganu ali jaku kopčicu koja neće ometati rad naše skosavice. Ova skosavica ima prednost i kod samog kvačenja lignje kada lignja napadne skosavicu. U 90 % slučajeva lignja će napasti skosavicu dok tone, a lignja najčešće plijen grabi na pola tijela, pa će tako i našu skosavicu u većini slučajeva zgrabiti s donje strane. Kako smo već rekli, ova skosavica tone ”na glavu” tako da kod kontre vijenac iglica na našoj skosavici lignju kvači za korijen krakova ili čak za glavu i u tom slučaju nema ispadanja. Današnji egi modeli su toliko savršeni da pri tonjenju njišu svoje bokove, to jest imaju izražen trbušni ples tzv. „belly roll“, njihov se trbuh lijevo – desno pomiče oko svoje osi, što je za lignje veoma izazovno. Moram spomenuti Yamashitine Naory skosavice jer smatram da sam rijetko lovio sa lovnijim skosavicama, ali one imaju i svoju mračnu stranu. Priznajem, radi se o malom umjetničkom djelu, znači, o malim skosavicama koje unatoč malim dimenzijama možemo zabaciti ko’ velike, i nema te lignje koja će im odoljeti, čak i u onim danima kada ostale skosavice ne „fermaju“ niti pet posto. Ali, baš uvijek mora postojati neki ali, vijenci iglica, ili, kako bismo mi u Rovinju rekli, rozeta, tolik im je malena i od toliko tankih iglica da ogroman postotak lignji izgubimo, a bojim se da ukoliko bismo stavili veće rozete to više ne bi bilo to. Problem se može riješiti jedino upotrebom UL varaličarskih štapova progresivno parabolične akcije i mekom kočnicom role koji će omogućiti vađenje lignje „u rukavicama“. No da se vratim na prednosti ovih skosavica. Recimo, na početku sezone kada se lignje drže na većim dubinama, ove su skosavice pun pogodak jer brže tonu ali i zbog forme dugo ostaju u željenom vodenom stupcu, no to ću još pojasniti.

Ono što je bitno je to da ova skosavica, koliko god i kako god ju skosnemo štapom, ona će uvijek krenuti glavom prema gore (zbog tako postavljenog olova), u biti onako kako se i u prirodi kreće kozica. Stoga je ove skosavice najbolje voditi radeći vrhom štapa trzaj prema gore. Ukoliko to činimo i rolom samo skupljamo višak strune, ovu skosavicu vodimo uvijek u istom vodenom stupcu. Znači, ova skosavica je odlična u dubljim terenima i isto tako na terenima gdje je jaka morska struja. Što se dekora tiče, tu svaki ribolovac ima neke svoje provjerene dekore, no da bih vam olakšao, u uvjetima kada je more nešto mutnije te noću ili u uvjetima sa smanjenim svjetlom, znači u sumrak i zoru, bolji su kričavi dekori, poput narančastog , dok su u dnevnom lignjolovu ili kada je more bistro, bolji nježniji dekori kao i prirodni.

Ultra skosavice

Tu se radi o ribolikim skosavicama koje se još nazivaju i mrkve. Osobno najviše preferiram ovakav tip skosavice i to pogotovo našeg domaćeg proizvođača, DTD-a. U ovim skosavicama je integrirano olovo, znači ne vidi se, a rad im je sličan jerkovima, znači, svakim trzajem štapa skosavica radi horizontalan otklon u jednu ili drugu stranu. Ukoliko ju montiramo na malu kopčicu ova skosavica u moru tone potpuno horizontalno, znači, ne tone na glavu kao prethodne skosavice. Ima ih raznih veličina, ali za lignjolov sa obale su najbolje veličine 2.5 i 3.0, jer se mogu najdalje baciti. Kada lovimo ovim skosavicama najbolje je trzati štapom na jednu ili drugu stranu držeći štap paralelno s površinom mora. I u ovom slučaju lignja najčešće napada skosavicu dok tone nakon što smo učinili trzaj štapom. Moram priznati da se kod ovih skosavica proizvođači i nisu nešto previše trudili kao što je to slučaj kod Egi modela. Kod stranih proizvođača čak nema niti previše dekora za ovaj tip skosavice, dok kod DTD-a ima zbilja puno dekora i zato sam ja veliki pobornik ovog našeg proizvođača, a i sam gazda je ribolovac tako da zna što nam treba. Moj otac bi rekao da su to pušće (skosavice) za naše more, ali da se radi o ozbiljnim proizvodima govori i to da DTD izvozi jako puno proizvoda u Grčku, Španjolsku i Italiju, gdje je konkurencija na tržištu ogromna. Ako me pitate koju bih skosavicu odabrao da moram izabrati samo jednu, to bi bez razmišljanja bila skosavica DTD Color glavoč u zelenoj boji veličine 3.0.

Oprema i taktika u lignjolovu

Kako je Eging uzeo maha, na tržištu se pojavilo jako puno štapova upravo za tu tehniku, no moram priznati da nisu jeftini iako se radi o lijepim i kvalitetnim štapovima. Osobno mislim da će za ovu svrhu poslužiti bilo koji spinerski štap do 40 grama težine bacanja i adekvatna rola. Tako da i osobno koristim Byron Grey Mammoth špinerski štap dužine 3.00 metara i težine bacanja 15-40 grama. Što se tiče role, koristim Ryobi Zauber rolu veličine 2000 na kojoj imam namotanu upredenicu Stren Sonic Braid 0.12 mm. Preporučio bih da koristite upredenice bijele ili fluo žute boje radi bolje vidljivosti, to jest praćenja upredenice. Na kraju naravno vežemo metar fluorocarbona debljine 0.25-0.30 mm te kopčicu.
Sama taktika lignjolova se u ovo doba godine drastično mijenja jer lignje nisu u onom velikom broju kao u jesen, pripremaju se na mrijest i nekako su izbirljive i neodlučne, rekao bi moj otac, aljkave i neagresivne. Znači, mi smo sada ključan faktor, odnosno naše ribolovno umijeće, ali i malo sreće, naravno. Ono što vam mogu sa sigurnošću reći je da lignje sada treba tražiti od pola vode prema površini. Znači, ne treba naše skosavice puštati da tonu do dna. U ovom periodu godine dajem prednost svakako ribolikim skosavicama ali su mi i egi skosavice dale dobre rezultate na mjestima gdje su morske struje jake jer ih toliko ne nose. Znači, zabacimo svoju skosavicu i pustimo da potone u sloj mora u kojemu mislimo da su lignje. Pri tome se možete ravnati po iskustvu (bacite skosavicu u more ispred sebe i provjerite koliko brzo tone) ili možete vjerovati brzini tonjenja označenoj na kutiji skosavice. Cijelo vrijeme pratite upredenicu jer nikada ne znate kada će lignja zgrabiti skosavicu. Za početak vođenja skosavice učinite nekoliko, recimo tri – četiri jaka i široka trzaja štapom, u stranu ako lovimo ultra skosavicama, a prema gore kod lova egi skosavicama. Između svakog trzaja rolom pokupimo višak upredenice. Sada opet slijedi pauza od deset sekundi i cijelo vrijeme pratimo upredenicu. Nakon pauze u mjestu radimo sitne trzaje vrhom štapa, tako da se skosavica malo pomiče. Opet pauza pa jači i širi trzaji, pa tako sve dok skosavica ne dođe pod noge. Znači, bitno je da skosavica što više radi na što manjem prostoru. Ukoliko lignja zgrabi skosavicu, ali ju ne povuče, mi to ne možemo uočiti prateći upredenicu, no kod slijedećeg trzaja ćemo ju zakvačiti, stoga kočnicu na roli treba držati mekano, da lignji ne bismo razbili krakove i tako izgubili ulov. Ukoliko se radi o velikoj lignji, stvarat će velik otpor, to jest pumpati kad ju kontriramo. Pustite ju malo, mislim nemojte odmah namatati, već krenite s namatanjem kada se malo primiri. Male lignje možemo dizati štapom na obalu dok bi veće bilo bolje prihvatiti podmetačem.

Nadam se da sam vam pomogao, a sada svi štapove u ruke i na more i pošaljite nam koju sliku s vašim kapitalnim lignjama. Bistro!