Strateški pristup proljetnog gušta na moru

PRM / Broj 21 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2018.

Ono što je također važno za napomenuti odnosno ponoviti jest da svaki dio Jadrana (sjeverni, srednji i južni) imaju svoje radne dubine s obzirom na godišnje doba, odnosno temperaturu mora. Osim dubine, važan faktor u traženju pošte ima i konfiguracija terena…

Piše: Luka Mrvičić

Proljeće je iza nas i bilo je dobro. Ako samo pogledate fotografije uz ovaj tekst shvatit ćete da je za mene ustvari bilo fantastično. Situacija se u moru mijenja iz dana u dan. More se sada pregrijava, a flota glisera, gumenjaka, jedrilica, katamarana i svih ostalih plovila ne pridonose uspješnom ribolovu. Ovaj tekst je svojevrstan pogled unatrag. Pročitajte ga i zapamtite vama važne sitnice. Kad se nađete na moru pokušajte razmišljati gdje bi se i zašto trebala nalaziti vaša ciljana lovina.

Prikupljanje informacija

Nakon podvelebitskih avantura napokon sjedim u „Buži“ (lokalni kafić u Sv. Filipu i Jakovu) i pijem mali s ledenim, sunce već ujutro prži kao da je sredina ljeta. Guštam u pogledu na Pašman i otočiće koji ga malo prekrivaju, divota. Volim spajati ugodno s korisnim tako da nije slučajno da sam baš tu i baš ujutro u osam sati prije nego mi kompić odjuri na posao. Valja se informirati, naravno, gdje drugdje nego u kafiću .
Marko Pelicarić, moj dugogodišnji prijatelj te također okorjeli ribolovac odnosno panulaš, govori mi kako nažalost zbog posla i ostalih tomu sličnih gnjavaža (sezona pritišće) nije baš bio u skorije vrijeme na moru. No to nas nije obeshrabrilo da prokomentiramo gdje, kako i kada bi se pokoja ljuskava beštija dala upisati. Naravno, sve potkrijepljeno informacijama iz prijašnjih godina te uspoređeno s trenutnim klimatskim uvjetima. Faktor koji najviše uzimamo u obzir je temperatura mora, sve ostalo (kao npr. mjesec, vjetar, tlak i tomu slično) nije toliko bitno u našem određivanju radne dubine. Poput mene i Marko ima dnevnik u kojemu su uredno zapisani svi dani provedeni na moru koji su urodili plodom. To bih savjetovao svakom tko kreće u ovu zaraznu igru ganjanja velikih predatora. Zaraznu kažem iz razloga što je nemoguće ostati ravnodušan nakon griza i drila prave beštije, pogotovo sad u ovo doba godine kad predatorska riba opet počinje agresivno napadati sve što joj se nađe u neposrednoj blizini. Ako npr. uzmemo u obzir zubaca koji se u proljeće i početkom ljeta često ponaša krajnje teritorijalno, ukoliko znamo gdje se nalaze, nije bahato reći da ga nije neki problem upisati. On si jednostavno ne može pomoći. Hormoni ga pucaju na najjače, a shodno tome i njegov izgled se pomalo mijenja što se „dekora“ ljusaka tiče. Drugim riječima, dobiva mrijesne boje koje su meni nešto najljepše za vidjeti u ovo proljetno doba godine kod većine naših sparida.

Gdje se nalazi zubi bubi?

U prošlom članku o podvelebitskom kanalu pisao sam o klimatskim promjenama i njihovom utjecaju na tamošnju ihtiofaunu. Zaključak je bio kako se riba iz godine u godinu prilagođava tim promjenama i shodno tome naša potraga za njom „skače“ duž vodenog stupca isto kako se i riba premješta kroz tekuću godinu. Ono što je također važno za napomenuti odnosno ponoviti jest da svaki dio Jadrana (sjeverni, srednji i južni) ima svoje radne dubine s obzirom na godišnje doba, odnosno temperaturu mora. Osim dubine, važan faktor u traženju pošte ima i konfiguracija terena. O tome malo kasnije – treba dati tekstu da malo „zri“.

Kako sam već napomenuo u jednom od mojih tekstova, ribolovci su kao jedna velika obitelj i na međusobne konverzacije, bile one pozitivne ili negativne, gledam uvijek kao korisne. Pa tako imam informacije kako se na sjeveru zubonje već jako dobro love na nekih cca 25-26 m i pliće, a na jugu oko 40-tak metara. Moje su pošte na pola puta (srednji Jadran), tako da bi se, uzimajući opet u obzir temperaturu mora koja je oko 17,5 stupnjeva (+ koji stupanj kako dani odmiču) i malo matematike , zubati agresivci trebali bi se držati dubine od nekih 30 do 35 m. Eh sada, znam dubinu koju ću napasti no ne znam lokaciju, ili?

U vrijeme mrijesta zubatac se okuplja u jata (manja ili veća) i drži se specifičnog teritorija. Nakon mrijesta, početkom ljeta se raspršuje i može ga se uloviti gotovo svugdje što se konfiguracije terena tiče. Od strmog i kamenitog dna do livada posidonije ili pak pješčanih uvala te njihovih punti. Sada je ipak drugačija situacija. Poznanik javlja kako ih uredno lovi na vrhovima strmih brakova u sjevernom Jadranu, slična informacija dolazi od ekipe s juga, no oni love na strminama od otoka ili obale. I zaključak je da ga tražim na odsječenom dijelu i strmim padinama brakova što još više olakšava situaciju oko gađanja dubine. To sam naveo iz razloga što još uvijek nisam siguran u metar gdje se riba nalazi, no u ovom slučaju strmog terena to nije toliko ni važno. Odlučim li spustiti lignju ili jigati na cca 30 m, riba koja je u blizinini, bila ona dublje ili pliće, mora reagirati! Bar se ja tako uvjeravam.

A što ako?

Nakon sve te gore navedene forenzike potrebno je dogovoriti se u vezi odabira pribora…
Vjerujem da većina nas ribolovaca ima mnogo stvari oko kojih se nećemo tako lako složiti, no jedna oko koje uopće nema potrebe voditi diskusiju jest – nikad dosta raznovrsnog pribora! To pogotovo vrijedi ukoliko niste bili na određenoj lokaciji dulje vrijeme te vam je to sada „pokusni“ izlazak i jedino logično rješenje jest ponijeti SVE, jer nikad se ne zna, možda mi baš „to“ zareba, a „to“ je ostalo negdje kući iza frižidera. Ha ha, naravno, na našu veliku žalost našu nismo u mogućnosti nabave vreće djeda Mraza, tako da sa sobom imamo cijeli ribolovni dućan. Iz tog razloga, uzimajući u obzir granice kvadrature plovila na kojem mislimo ipak provesti dvije noći i tri dna gušta, potrebno je imati ono stvarno p o t r e b n o!
Način na koji sam uspio smanjiti npr. količinu pribora kao što su štapovi jest pronalazak univerzalnih štapića koji vrhunski odrađuju više zadanih poslova. Tako da je moj magični štapić, Sakurin Shukan, koji stalno koristim kao univerzalac. Kod prebacivanja s pošte na poštu služi za trolling nekog pinnsa ili slične igračke za bonus ješku kao što je šarun, ušata ili iglica. Sumrak, noć i pred jutro odrađuje borbe s glavonošcima gdje se izvrsno ponaša okićen skosavicama i peškafondima svih gramaža te običnim olovom kao otežanjem prilikom lova u driftu. U početku sam bio skeptičan, koristiti ga u lignjolovu čisto iz razloga iznenađujuće snage i žilavosti koju posjeduje ovaj štap, no brzo sam se razuvjerio ulovivši preko 3 kg liganja različitih veličina u „zraku sunca“ i prvi mrak u proljetno doba godine.

Sa svitanjem otkriva svoje pravo lice pri slow pitch tehnici. Čvrst, brz i strahovito jak, osigurava dobru kontru na većim dubinama za razliku od nešto mekanijeg „rođe“ Riokana pri korištenju inchikua, kabura ili jigova većih gramaža. Ono što me najviše oduševljava jest mogućnost lova kombinacijama kabura i žive ješke kao što je lignja ili sipa. Već sam u prethodnom članku opisao i objasnio lovnost takvih kombinacija, no ponovit ću još jednom. Naime, inchiku i kabura, nove tehnike ribolova na Jadranu, kombiniraju teško tijelo varalice (obično obojane jarkim bojama s reflektirajućom folijom za još više bljeska i uočljivosti) i obično su okićene s dvije assist udice sakrivene u silikonskim resicama ili lignjici. No kako mene prvenstveno zanimaju predatori (i to što veći), ja sam na teške inchiku i kabure navezao svoje „ozbiljne“ predveze s ozbiljnim udicama i na njih montiram cijele lignje ili sipe.

Naravno, ovaj sistem je više za „umakanje“ nego za panulanje. Pri prezentaciji se trudim pronaći ribu na sonaru ili savršen teren te živu lignju montiranu uz teški inchiku spuštam direktno u zonu griza ili se puštam s barkom i driftam kratke poteze uz rubove brakova. Pri spuštanju ješke ne treba žuriti i tu su se mali niskoprofilni multiplikatori pokazali dobitnima jer palcem ruke možete kontrolirati brzinu spuštanja žive ješke. Kad dotaknem dno onda s inchikuom tuckam po dnu i dižem do metar od dna pa opet spuštam. I znate već…

„New way“ đir

Kako je proljetno doba godine uvijek popraćno vrlo životopisnim bojama, slikama i mnoštvom akcije, uzbudljivo je promatrati prirodu kako uživo tako i kroz fotografije. Iz tog razloga odlučio sam ovaj tekst napraviti u stilu nekog proljetnog đira kombinacijom slike (koja sama za sebe govori dovoljno, ukoliko ju znate saslušati odnosno kvalitetno promotriti) i teksta koji još malo detaljnije pojasni i popuni cjelokupnu priču same fotografije. Uživajte na moru i pratite promjene u prirodi. Postanite lovac koji vreba i razmišlja o svojoj lovini. Pokušajte zamisliti gdje bi se sada zubo mogao nalaziti (i zašto), a kad vam to uspije prvi put, i drugi put… onda više nije slučajno.
Želim vam dobro more!