TRIUMF “LIGNJE” I LIGNJICE

PR / Broj 69 / Prosinac / 2013.

Retrospektiva površinske panule 2013.

Piše: Milan Maleš

Otkad sam otkrio laganu površinsku panulu, ona mi je postala jedna od najdražih tehnika, može se reći da sam se ja zakvačio na površinsku panulu. Iako nisu gastronomski najcjenjeniji, štujem male tunide, slično kao što su Indijanci štovali bizone zbog njihove nenadmašne snage i borbenosti. Kad sam jednom čuo zujanje role pod udarcem luca, trupa i palamide, taj zvuk mi se zavukao pod kožu i površinskoj panuli se uvijek iznova vraćam. Prošle jeseni sam na stranicama ovog časopisa pisao sve o površinskoj panuli, što se onda više ima reći? Imam reći da sam odonda promijenio i štapove i role i varalice i udice. Zagriženi zagovaratelj multiplikatora prešao je na stacionarne role, prihvatio sam novu vjeru, preobraćen sam. Sad mi je jasno kako nekoć pretili ljudi postaju instruktori zdravog življenja i kako naši političari mijenjaju stran(k)e. Čovjek doživi otkriće koje mu promijeni čitav pogled na stvari i povratak više nije moguć, a za mene su to otkriće bili “squid” štapovi za lov liganja iz broda. Prvi takav štap kupio sam naravno za lov liganja i njegova superiornost u amortiziranju pumpanja lignje prilikom izvlačenja odmah je potvrđena. Iznimno mekani i osjetljivi vrhovi koji su glavna odlika ovakvih štapova u kombinaciji sa brojnim gusto postavljenim vodilicama kompenziraju čak i pogreške manje vještog ribolovca, a rezultat toga je spadanje ulovljene lignje (ali i ribe) koje je svedeno na minimum. Čim sam ga isprobao pomislio sam kako bi takav štap bio idealan i za laganu obalnu kančenicu iz broda. Pogodak! Sabiki na šnjure i lokarde – štap za lignje briljira. Light drifting, odnosno lov “a volo” ili “na kurenat” iz broda na kantare i ušate – štap za lignje potukao iskusnijeg prijatelja koji lovi iz ruke. Ako je ikad postojalo nešto blizu univerzalnom štapu, to bi bili štapovi za lov liganja iz broda.

Najčešće dugi 1.8 m lako se pospremaju u brodsku kabinu (pogotovo ako ima stajaću visinu), a sa spojem u dršci prije bih ih svrstao u jednodijelne nego u dvodijelne štapove. Izrađeni najčešće od stakloplastike praktički su neuništivi, a k tome i dosta jeftiniji od karbonskih. Sve od reda karakteristike koje veoma cijenim. Jedini prigovor bi mogao biti da su nešto teži, ali onom tko bi se uhvatio za tu slamku u pokušaju da mi sruši visoko mišljenje koje sam u protekloj godini razvio o ovom tipu štapova otvoreno bih rekao “Budi muško i ne cvili zbog par deka razlike u težini.” Da se vratim na površinske panule. Dugo sam tragao za savršenim kompletom za laganu površinsku panulu, onom koji će biti dovoljno jak da podnese krupnu palamidu, a istovremeno dovoljno osjetljiv da mi pruži užitak izvlačenja i manje ribe poput lokarde, komplet koji će biti 365 dana godišnje u brodu i izdržati to uz minimalno održavanje te biti toliko jednostavan za korištenje da ga mogu dati u ruke prijateljima koji su potpuni amateri bez straha da će se spetljati ili izgubiti ribu. Komplet koji će loviti od lokardice preko luca, trupa i palamide do lampuge, u podne i u sumrak, kroz sva četiri godišnja doba. Prošlo je preko palube mog broda mnogo raznih kompleta koji su svi od reda lovili, ali uvijek je falilo “ono nešto”. Pokušao sam sa teleskopskim štapom za kančenicu (bulentin) u kombinaciji sa velikom stacionarnom rolom, ali taj štap je trebalo sklapati da stane u kabinu, pa rasklapati… a i teleskopi općenito lakše stradavaju od jednodijelnih štapova pa danas nisam veliki fan teleskopa. Nakon toga sam prešao na trolling i stand-up štapove 8-12 lbs sa multiplikatorima, i te sam komplete koristio nekoliko sezona. To su zaista bili jako dobri kompleti ali (uvijek postoji ali) ipak prejaki. S njima se lokarda na udici skoro ne razlikuje od komada najlonske vrećice, a i primijetio sam da se početnici teško snalaze s multiplikatorom što mi je bilo krivo jer sam htio da uživaju kad ih povedem na more. Usto, krutost ovih štapova znala se pokazati kao mana u situacijama dvostrukog ugriza, tada mi je potreban štap koji će amortizirati sve vratolomije ribe koja je ulovljena na drugom štapu koji sve vrijeme stoji u držaču dok ja izvučem prvu ribu i primim taj štap u ruke.

Odlučio sam se vratiti stacionarnim rolama, ali ovaj put ih montirao na kratke jednodijelne mekane parabolike tipa boat. Ti štapovi se savijaju do mora na ribu od kila i stvarno je atraktivno njima loviti, amortiziraju svaki pokret ribe i kompenziraju pogreške ribolovca, ali zbog male dužine i savijanja čitavog blanka ponekad je teško iskontrolirati ribu koja jurne pod brod ili prema propeleru. Iskušao sam čak i spiralni štap koji sam morao dati izraditi jer ga naši dućani nisu držali. Pošto sam isprobao toliko kombinacija, bilo mi je odmah jasno kad sam vidio štap za lov liganja, da je to ono za čim tragam sve vrijeme. Kupio sam štap za lov liganja “Okuma Big Squid”, i to odmah dva komada bez ikakvog testiranja, za ovu namjenu gramaže 40-100 grama, upario ih sa Penn Slammer 560 stacionarnim rolama i samo mi je trebala riba da potvrdi je li to dobitna kombinacija. Jesen, sezona malih luceva. Prva riba svega deset minuta od luke i školska borba kompletom kakav bi po mom mišljenju za ovu tehniku trebao biti. Ugriz na mekanom i osjetljivom vrhu jasno je vidljiv, smanjujem gas na minimum i dižem drugu panulu da ne dođe do petljanja. Štap za to vrijeme amortizira ulovljenog luca od kila i nema šanse da ispadne u tom osjetljivom periodu. Uzimam štap i počinje užitak. Svaki zamah repa vidljiv je na vrhu ovog štapa, a po svim parametrima predimenzionirana rola ne osjeća nikakvo opterećenje (to će joj osigurati dugotrajnost). Kod samog broda dolazi do izražaja krutost donjeg dijela blanka koja omogućuje da se riba kontrolira i izbjegne ulijetanje u propeler ili ispod kobilice. Od ukupno devet različitih štapova koje sam isprobao, štap za lov liganja je po meni najprikladniji za laganu površinsku panulu. Da ne bude zabune, svih devet štapova je lovilo ribu, ali užitak borbe i učinkovitost su najveći s ovim tipom štapa. Cijelu jesen samo jedna riba je ispala s udice (!!!), ali tom prosjeku su uz štapove zasigurno pridonijele i varalice.

Varalice

Dugo sam bio pristaša voblera. Sve-vremenski klasici poput Yo-Zuri Pinsa i Christal Minnow-a donijeli su mi nebrojene ulove. Pošto su luc i trup zapravo male tune, počeo sam eksperimentirati s minijaturnim silikonskim lignjicama montiranim na tvrdu glavu (cona, bullet, jet,…) po uzoru na varalice za lov tuna. U početku sam vukao jedan vobler i jednu lignjicu koji su podjednako lovili, ali bolja “tehnička svojstva” lignjica tu su počela dolaziti do izražaja. Dok bi vobler znao pokupiti komad morske trave ili nažalost sve brojnije komade najlonskih vrećica i sličnog smeća svojim trostrukim udicama, lignjici se sa njezinom običnom udicom to nije događalo. Usto, vobleri su osjetljivi na brzinu pa bi znali iskakati iz mora, ako bih dao malo više gasa kad mi se žurilo do neke pozicije za drugu vrstu ribolova. Ove godine montirao sam lignjice na oba štapa i preporodio se.

Činjenica da su varalice čiste od travki i da ih ne moram stalno provjeravati daje mi povjerenje da ću, kad naletim na ribu, dobiti ugriz. Prikladna duljina lignjica je od 5 do 8 centimetara. Isprobao sam bijele, zelene, plave, roze, srebrne,… i sve su radile. Montaža se može izvesti na više načina. Meni najdraža je montaža na tvrdu glavu tipa bullet, ta najmanje uvrće strunu jer je hidro-dinamična, međutim, nije lako pronaći tako sitnu glavu kod nas pa postoje i jednostavnija rješenja. Jedno je umetanje specijalno oblikovane olovnice u samu lignjicu, a najjednostavnije umetanje male ovalne olovnice odgovarajuće veličine, a te olovnice se mogu naći zaista u svakom dućanu ribolovne opreme. Lignjice se mogu naoružati trostrukim, dvostrukim i običnim udicama. Ja ih naoružavam isključivo običnim udicama, ali krupnim. Jedna udica postavljena na pravo mjesto može biti (i je) mnogo efikasnija od nekoliko trokuka, a ne kvači smeće i travu koji često plutaju na površini. Kad sam počeo eksperimentirati s ovim varalicama koristio sam ravne Mustadove parangalke veličine 10 ali sam ih povećao na veličinu 9 koja mi se čini idealna. Kod lova varalicama volim koristiti najveće moguće udice koje se mogu podvaliti ribi, a s obzirom da je prosječna riba na laganim površinskim panulama oko kila težine, devetka je prilično krupna udica (iste udice koristim i za ugore). Kvačenje ribe na ovako montirane silikonske lignjice je uvijek školsko, za usta s unutrašnje strane, jer su ove varalice malene i riba ih cijele uzima u usta, a jedna veća obična udica kvalitetnije drži ribu nego dvije male trokuke kakvima su naoružani vobleri. Usto, nema straha od ozljeda prilikom slikanja i skidanja ribe s udice.

Ako ste poklonici ulovi i pusti principa, jasno je kako jedna obična udica neusporedivo manje ozljeđuje ribu od dvije trokuke, pogotovo prilikom skidanja. Silikonske lignjice se mogu vući same ili u kombinaciji s provokatorima koji podižu prezentaciju na jednu višu razinu. Niz od nekoliko manjih silikonskih lignjica bez udica postavljen ispred lovne varalice, odnosno daisy chain, ove sezone sveo sam na samo dvije u duhu sveopćeg minimalizma. Dvije lagane površinske panule postale su dio obvezne opreme mog broda i vučem ih svaki put kad idem u neki drugi ribolov. Ove jeseni donijele su mi desetke luceva, a da ih praktički nikad nisam ciljano išao panulavati, sve usput dok sam išao na lignje. Silikonske lignjice više ne skidam, a pošto su praktički neuništive, vjerojatno će ove dvije iste dočekati i slijedeću jesen. Jedini način da stradaju je ako drugi brod prođe po krmi i pokupi ih propelerom. A vobleri, njih možda prošetam na proljeće za feluna i palamidu, ali i to je pod velikim znakom pitanja.