U ribolovu s Ninom Jukićem

PR / Broj 68 / Studeni / 2013.

Piše: Ivan Galzina
Snimio: Marin Jambrek

Poštovani čitatelji Praktičnog ribolova, iako smo već duboko zakoračili u studeni još uvijek se može odraditi dobar ribolov sa obale i ostvariti odličan ulov. Riba se hrani kako bi skupila zalihe i lakše prezimila. U ovom broju posvetit ću se ribolovu sa obale po noći. Mjesto zbivanja je zadarska Riva na kojoj uvijek ima ribe za najupornije. U ovom broju predstavit ću vam mladog ribolovca, reprezentativca Hrvatske te svjetskog juniorskog prvaka u lovu štapom sa obale Nina Jukića. Zajedno smo odradili jedan noćni ribolov na zadarskoj rivi iz razloga što je noć najčešće nepredvidiva i zna pružiti zanimljiv ribolov. Također ću vam pokazati još jedan način vezivanja Shock leader-a koji će vam pomoći da ostvarite željene daljine zabačajem bez pucanja glavnog najlona ili upredenice. Prije svega postavit ću nekoliko pitanja Ninu kako bi pobliže pojasnio što to znači biti natjecatelj, kakvu opremu koristi, koje su razlike u lovu sa plaže i neuređene obale te naravno saznati kako je to biti svjetski prvak u nečemu što voliš više od ičega i što je jednostavno način života – RIBOLOVU!

Ivan: Nino, kad si prvi put došao u susret sa udicom?
Nino: Sa nekih osam godina sam dobio prvu udicu i tako je sve počelo. Sljedeće godine sam se upisao u Sportsko ribolovno društvo „Zubatac“ Zadar, a sa svojih deset godina osvojio prvu medalju. Nakon par natjecateljskih godina uspio sam se kvalificirati u sastav reprezentacije Hrvatske te se u njoj nalazim i danas.
Ivan: Obzirom da si u kratko vrijeme postigao brojne uspjehe, koje bi izdvojio ?
Nino: Najdraži uspjeh mi je svakako osvajanje titule svjetskog prvaka što je i nešto najveće što jedan sportaš može priželjkivati. Prvak svijeta sam postao 2010. godine u Portugalu točnije Grandoli u disciplini Surf casting, odnosno štapom sa obale ili u ovom slučaju s plaže. Svakako bi nadodao da sam uz svjetsku titulu, vlasnik i četiri državna zlata također u kategoriji juniora štapom sa obale. A najdraže osvajanje državnog prvenstva mi je ipak u Zadru jer se lovilo tri dana, svaki dan preko 100 riba.

Ivan: Hoćeš nam pojasniti pojam surf casting?
Nino: Surf casting je disciplina ribolova koja se odvija sa polegnute pješčane plaže dok naša državna prvenstava lovimo sa neuređene i strmovite obale. Ono što je specifično za surf casting su daleki izbačaji olova i ješke kako bi se postigla nešto veća dubina u kojoj se nalazi riba. Štapovi su nešto jači i robusniji kako bi podnijeli izbačaje olova koja su nerijetko teža i od 200 grama. Lovi se sa najlonom na mašini i dugim predvezima jer nema straha od pretjeranog zapinjanja, a i zbog lakše amortizacije ulova. Također nam je potreban veliki broj stalaka kao što su: stalak za štapove, stalak za pripremu ješke te stalak za predveze kako bi bili brži i efikasniji kod promjene istih. Također na surf castingu se ne mijenjamo na poluvremenu kako je slučaj kod naših natjecanja već smo konstantno unutar svog sektora svih 4 sata lova. Disciplina kojom mi lovimo u Hrvatskoj zove se rock fishing jer kako sam već rekao lovimo sa stjenovitih i neuređenih obala. Na takvim terenima gubi se puno više predveza, lovi se puno više ribe ali se i drugačije ponaša dok je na surf castingu sve ležernije i mora biti preciznije odrađeno.

Ivan: Od nedavno si prešao u kategoriju seniora, da li je konkurencija drugačija ?
Nino: Obzirom da sam od ove godine prešao u kategoriju seniora, moram priznati da nije ni upola jednostavno kao u prethodnim juniorskim godinama. Ono što me najviše veseli jest da sam pokazao trud i kvalitetu uloženih treninga pa sam tako nastavio sa reprezentativnim dijelom natjecanja osvojivši drugo mjesto pojedinačno na tek održanom Državnom prvenstvu štapom sa obale u kategoriji seniora.
Ivan: Što znači biti reprezentativac Hrvatske u športskom ribolovu i kako se ostvaruje taj status?
Nino: Biti reprezentativac je kruna natjecateljskog ribolova i ujedno velika odgovornost, a i motiv koji te gura naprijed. Svakom sportašu je čast predstavljati svoju zemlju na raznim natjecanjima. Da bi postao reprezentativac u ribolovu treba proći čitav niz natjecanja. Ono što je važno je da na Državnom prvenstvu moram biti u prvih 5 kako bi potvrdio status, a ukoliko ga nemate ostvarujete pravo razigravanja za ulazak u reprezentaciju sa svim dotadašnjim reprezentativcima koji nisu u prvih pet na tom državnom. Reprezentaciju čine šestorica natjecatelja od kojih se pet natječe dok je jedan rezerva.

Ivan: kako izgledaju tvoje pripreme i treninzi?
Nino: Mogu slobodno kazati da postoje tri vrste treninga, a to su: trening sa neuređene obale koji simulira domaća natjecanja, lov dalekim izbačajima sa dugim predvezima kojima se pripremam za surf casting, te lov iz brodice. Sva tri tipa ribolova zahtijevaju različitu tehniku sa različitom opremom a nastojim trenirati što je moguće više kako bi stao u korak sa sad novim i dosta starijim kolegama koji su pravi profesionalci ovog sporta.

Ivan: Pored ribolova sa obale natječeš se i u disciplini štapom iz brodice?
Nino: To je svakako disciplina kojoj nisam bio toliko posvećen kao mlađi junior jer nismo imali pravo natjecati se u njoj. Tako da sam se tek pred ulazak u seniorsku kategoriju kao mlađi senior do 21 godine imao pravo natjecati u njoj, i naravno dalje u kategoriju seniora. Svakako ću dati sve od sebe da se održim i u toj disciplini a da sve ide kako treba govore i neki “friški“ rezultati ostvareni baš u toj kategoriji.
Ivan: Kakvu opremu koristiš, kako se kreću cijene i da li je dostupna kod nas?
Nino: Oprema je svakako važan faktor svakog ribolovca, a pogotovo natjecatelja. Štapovi, mašinice i ostali sitni pribor vrlo je skup, a ponekad se teško dolazi do njega. Obzirom da sponzora nemam opremu isključivo financiram sam, a cijene za jedan dobar natjecateljski štap i mašinu kreću se od 5000 kn pa na više. Svakako koristim dobro provjerene i poznate marke, mašinice koristim isključivo Shimano dok štapove također marke poput Shimano, Tubertini, Maver, Mitchel, Artic itd. Sve su to štapovi proizvedeni od carbona da budu što lakši i čvršći te gramaže od 100 g pa na više.

Ivan: Koje su osobe najviše utjecale na tvoje rezultate ?
Nino: Svakako prije svega moram staviti na prvo mjesto roditelje koji su me pratili i podupirali dok sam bio mlađi i nisam zarađivao. Svakako treba naglasiti i veliku potporu sportskog ribolovnog društva „Zubatac“ Zadar kojeg sam član od početka te veliki trud mog prvog i najvažnijeg trenera Miće Mataka koji me je naučio osnove i usadio ljubav prema sportskom ribolovu. Klub obiluje iskusnijim kolegama koji su mi nesebično pokazivali i otkrivali neke za mene tad nezamislive trikove.
Ivan : Na koliko natjecanja nastupiš godišnje?
Nino: Svaka natjecateljska sezona sastoji se od niz kvalifikacijskih natjecanja. Postoje službena natjecanja kao što su: klupska, županijska, međužupanijska, državna i svjetska, te neslužbena u koje spadaju razni kupovi i prigodna natjecanja na koja nisi dužan dolaziti ali su odličan trening.

Ivan: I za kraj, da li imaš kakvu poruku za mlađe natjecatelje i naravno sve one koji to žele postati? Nino: Kako sam već prije rekao da sam imao veliku podršku klupskih kolega, tako danas i ja pomažem mlađim i upornim natjecateljima. Ribolov je baziran na upornosti i strpljivosti, svaki trening i izlazak na more je jedna nova prilika da se nešto novo sazna i nauči. Možda baš dio naučenog na zadnjem treningu bude od presudne važnosti na natjecanju.
Ivan: Nino, hvala što si izdvojio vremena i pobliže objasnio što je to natjecatelj i kako sve funkcionira. Nino: Hvala i vama.

Noćni ribolov sa obale

Lov sa obale svakako je drugačija tehnika od ribolova sa brodice jer zahtijeva konstantno zabacivanje koje se nekad čini i presudnim. Osobno jedan od dražih ribolova sa obale mi je upravo noću. Zajedno sa gore intervjuiranim ribolovcem Ninom Jukićem odradio sam trening sa zadarske rive. Ono što lov noću čini drugačijim od lova po danu je smanjena koncentracija sitne ribe koja najčešće samo pojede ješku. Noć je svakako i neizostavna za lov nekih “noćnih ptica“ poput: fratara, ovčica, orada, ugora i drugih. Na zadarskoj rivi gotovo da nećete uloviti fratra po danu, ako se i ulovi, to su primjerci od nekih 15-ak centimetara. Sačekali smo da se smrači kako bi izbjegli neumorne šetače po rivi. Za ješku smo koristili dagnju, koja nam je i ujedno i glavna ješka, te crva. U startu smo se opredijelili za tehniku sa dalekim zabačajima od preko 100 metara.

Po fratra na 100 metara

Obzirom da nije prvi put da lovimo na rivi poznato nam je kako se fratri zadržavaju na nekih 100 metara od obale, a nerijetko priđu i bliže. Da bi postigli ciljane daljine ponijeli smo “punu ratnu opremu“, štapove od 4 do 5 metara, gramaže od 100 do 200 grama poput Shimano Aero Techniuma, Antaresa, Italcanne Old Black i Quantumovog World Champion-a. Od mašinica smo koristili Shimano Aero Technium 10 000 XT, Ultegra, Power Aero te Daiwa Basia Air QD. Ono što je bitno za mašinice da sve imaju konusne špule kako bi pospješile izbačaj stvarajući što manje trenja prilikom otpuštanja upredenice sa špule. Prilikom izbačaja koristili smo „ground casting“ tehniku bacanja u kojoj se olovo i predvez polegnu na tlo iza sebe kako bi što bolje mogli nategnuti štap i dobiti maksimum. Kod takve tehnike bacanja koristili smo shock leader od Quantumove crvene upredenice promjera 0,22 kako tanja upredenica od 0,14 na mašini ne bi pukla.

Dugi predvez i obilata ješka

Dagnja se te večeri pokazala boljom ješkom. Vrlo je bitno da je svježa i netom prije ješkanja očišćena. Za učvršavanje smo koristili silikonski konac koji je neizbježan prilikom velikih zabačaja. Ono što je po meni najvažnije u ovakvom ribolovu je dobro prilagođen predvez. Koristili smo predveze sa dvije udice dužine od jednog metra. Za osnovni najlon koristili smo 0,35 mm Colmicov Fendreel te za udice po meni neizostavni Seaguarov FXR pomjera 0,21. Udice smo koristili optimalne veličine za takvu lovinu br. 4 Sasame Yamame black nickel. Što se tiče olova kretali smo se od 100 do 150 grama, ovisno o vjetru i kurentu. Riba noću nešto sporije uzima ješku jer nije pod pritiskom sitne ribe tako da joj treba dati i koji trenutak više prije nego se odlučite na kontru.

Poštovani čitatelji, nadam se da se i u ovom broju pronašli nešto za sebe te da ćete to primijeniti već prilikom sljedećeg ribolova. U idućem ćemo se broju i dalje zadržati na kopnu, posvetit ćemo se ribolovu orade noću te pokazati idealan predvez i tehniku ješkanja pojedinih vrsta ješke.