Varalicom na morskog vuka

PR / Broj 69 / Prosinac / 2013.

Brancin ili lubin (dicentrarchus labrax) slovi kao izrazito lukav predator i uglavnom je teško uhvatljiv na varalicu, posebno u našem bistrom moru. No, ako znate dobru poziciju i pogodite vrijeme intenzivnog hranjenja, ribolov umjetnim mamcima uz pravilan izbor varalica i malo sreće može biti uspješan.

Piše: Zdravko Šavor, foto: Zdravko, Crni i Žac

Događaj koji se zbio prije nekih desetak godina, promijenio nam je pogled na varaličarenje brancina. Taman je prošla ponoć i bilo je tamno kao u rogu. Dva lika sa naglavnim lampama i varaličarskim štapovima u rukama probijaju se kroz bodljikavi krš zadarskog zaleđa prema jednoj uvali u Karinskom moru. Par stotina metara dalje, uvala izgleda kao močvara, djeluje plitko i ima dosta trave, a na površini svako malo nešto poplaši ribice, slično kao što to smuđ radi na jezeru. Sa čudom gledam u Žaca, a on mi tiho objašnjava da se nalazimo na mjestu gdje je prije tjedan dana ulovljeno nekoliko lijepih brancina. On uporno baca varalicu u unutrašnjost uvale i vuče ju lagano uz pojas trave i već nakon par minuta ima griz. Lijepa borba sa ribom i dok se nisam pošteno ni snašao, on već vadi krasnog brancina od blizu 2 kg. Iste noći pao je još jedan, iduće još dva istog ranga i to je bilo dovoljno da se inficiramo varaličarenjem na moru. Do tada smo varalicom uglavnom lovili i puštali male, nedorasle primjerke poput onih koji se prodaju u Konzumu, a ovo su nam bili prvi ozbiljniji brancini ulovljeni tom tehnikom. I da ne zaboravim spomenuti, tih noći lovili smo isključivo na silikonske ribice.

Uvijek je blizu obale

Brancin je riba priobalja i nema ga smisla tražiti na pučini i u morskim dubinama. Tražite ga uzduž obale, posebno u onim najneuglednijim dijelovima mora, zatravljenim i muljevitim plićacima, područjima oko ušća rijeka i potoka, ribarskim lukama, kanalima, te oko vrulja i izvora slatke vode. Često zalazi u rijeke i potoke i to prilično uzvodno od mora sve do prve prepreke u tekućici koju ne može prijeći, pa je logično da dobro podnosi slatku vodu. Uglavnom se zadržava na dubinama od 0,5 – 10 metara, a rijetko i nešto dublje, no uvijek u blizini plijena ili izvora hrane. Na jelovniku mu je najčešće sitnija riba poput gavuna i ciplića, no veliki brancini ganjat će velike ciple, iglice i ostalu ribu. Nerijetko će napasti iglicu koja je jednako duga kao i on sam. Manje brancine sa sitnijim varalicama mogu loviti i ljubitelji ultra light varaličarenja, no primjereniji su varaličarski štapovi u rangu od 7 – 40 g, jer je ponekad potrebno bacati teže voblere i gumice od desetak cm na glavama od 15 i više grama. Svejedno kojeg proizvođača, no neki od njih, a posebno japanski proizvode štapove čija je namjena baš ribolov brancina varalicom s obale ili iz čamca. Uostalom, velika većina pribora i varalica koje dolaze iz Japana, proizvodi se prvenstveno za ovu ribu.

Izlazak na površinu

Početci varaličarenja na Jadranu uglavnom su vezani za takozvanu laku panulu. Prema pričama, iako ribari uglavnom taje svoje pošte i mamce na koje love, najčešće korištene varalice na panuli bile su silikonac Raglou i maleni vobler Yozuri Pins koji savršeno imitira gavuna. Upravo na Pins-a i mi žabari sa kopna ulovili smo svoje prve brancine sa obale. U vrijeme kada je sinonim za voblere bila Rapala, uspješno su korišteni Original i Countdown vobleri u veličinama od 5 – 11 cm, a svo iskustvo skupljeno u ribolovu smuđa prakticirali smo manje ili više uspješno na brancinima. Ipak, brancini su često bili neuhvatljivi. Pravi preporodi poboljšanje rezultata dogodilo se promjenom pristupa i izlaskom na površinu, tj. korištenjem top water modela. U tom segmentu varaličarenja, ribolov brancina više nalikuje ribolovu bolena nego smuđa, a usputni ulovi su lice i strijelke. Raznorazne verzije plivajućih i tonućih “Zara” te ostalih “walk the dog” površinskih modela vođene na samoj površini mora, u određenim uvjetima pokazale su se učinkovitima. Razlog je taj što tijekom hranjenja brancin često tjera gavune na površinu prije nego im presudi, a i mali cipli upravo na taj način plivaju po površini. Uostalom brancin teže primjećuje prijevaru ako se varalica vodi po samoj površini. Najviše grizova slijedi u pauzi, nekad je bolje brže vođenje, dok je ponekad dobro i usporiti, sve prema vlastitom osjećaju i situaciji na moru. U osobni izbor površinskih voblera uvrstio bih Heddon ili razne handmade verzije “Zara”, Duo Lures Bay Ruf Manic koji je jedan od najpopularnijih top water voblera za brancina u Japanu, Duo Lures Pencil 85, Seaspin Pro Q od 9 cm, Savagear Top Prey, Sakura Naja, ili neki od Megabass top water modela. Ti modeli pokazali su se posebno učinkovitima u plitkim zaljevima, kada je zbog trave i pličine teško vuči vobler sa kljunom, a takvi muljeviti i zatravljeni zaljevi obično su top lokacije za brancine i manje lice.

Sakura Slit Shad i ostali silikonci

Osim plićaka, odlična mjesta za ribolov su ušća rijeka i potoka, izvori vrulja i tjesnaci sa jakim protokom mora. Tu more može biti i nešto dublje, a zbog vodene struje vrijede neka druga pravila. Iako se i ovdje može uspješno loviti površincima, najbolje je spustiti varalicu skroz do dna. Do pola vode možemo doći i sa nekim od tonućih modela voblera, no jedino sa silikoncem na dovoljno teškoj glavi možemo se probiti do dna. Postoje razni modeli silikonaca koji uspješno love brancine, no Sakura Slit Shad nam je ove godine totalno pomutio pamet. U samo tri ribolova na Slit Shadove u veličinama 7,5 cm i 8,5 cm i bojama Sexy Shad, Blue Back i Ghost White, Crni i ja smo ulovili jednu oradu i 10 brancina. Najveći brancini kretali su se u rasponu od 1 – 2,4 kg, a Crni je na Savagear silikonac sa integriranim otežanjem i udicom tjedan dana ranije ulovio jednog od 3,2 kg, što je dokaz da se i veće ribe mogu uspješno loviti varalicom. Osim izbora varalice i prave pozicije, važno je pogoditi i pravi period hranjenja, a on se često poklapa sa vrhom plimnog vala. Najbolje nam se pokazao period u samo svitanje u kojem noć prelazi u dan, ali se još uvijek nije potpuno razdanilo. Što se tiče vjetra uvijek je bolje da puše i da je more valovito nego potpuno mirno. Jugo poslovično slovi kao dobar vjetar za varaličarenje uz obalu, jer valovi udaraju u obalu i u takvim uvjetima brancin i ostali predatori lakše ulove plijen. Dan sa jakim jugom i kišom mogao bi vam biti dan za pamćenje. Posebno ako su pritoke i vrulje u priobalju u laganom porastu i lagano počinju mutiti more. To je trenutak u kojem trebate biti na omiljenoj poziciji i kada možete naplatiti sve frustracije koje ste nakupili tijekom brojnih ribolova po bistrom vremenu bez uspjeha. Takvo vrijeme traži od ribolovca da bude adekvatno obučen, pa uz obaveznu kabanicu dobro dođu i dugačke čizme. Pravilno obučeni sigurni ste od prskanja valova i kiše koja vam brzo može pokvariti raspoloženje.

U srednjem sloju mora

Između površine i dna, najčešće povlačimo plivajuće ili tonuće voblere sitnije akcije, duljine od 5 – 13 cm. Od manjih voblera favoriti su svakako Yo Zuri Pin`s od 5 ili 7 cm, Savage Gear Prey modeli, te brojni Maria, Megabass, Duo Lures, Lucky Craft, Sakura i mnogi drugi modeli. Svi vobleri provjerenih proizvođača koji podsjećaju na gavuna ili cipla i imaju izduženi minnow oblik mogu se sa povjerenjem koristiti. Neki vobleri (kao i silikonci) idu u duljinu i do 20 cm, što se čini predugačkim za naše brancine sa završenim fakultetom i bistrim morem, no optimalna duljina je od 7 – 12 cm i u tom razredu ima jako puno lovnih modela. Cijela serija Duo Lures voblera pod imenom Tide Minnow napravljena je za brancine, a i drugi proizvođači imaju široku lepezu ponude. Ono što bi bila preporuka kod lova silikoncima i voblerima je korištenje kvalitetne upredenice brandova poput Power Pro ili Gosen od odprilike 12 lb,uz obavezno korištenje fluorokarbonskog predveza debljne 0,23 – 0,30 mm, duljine 1 – 1,5 m. Upredenica omogućuje bolje čitanje situacije pod morem i detekciju griza, a fluorokarbonski predvez je teško vidljiv i u najbistrijem moru, što je sigurno poželjno ako želite prevariti ovako opreznog predatora. Vratimo se još malo na silikon i spomenimo jeguljice. Od tradicionalne klasike poput Raglou-a koji se uglavnom koristio kod panule, a rijetko kod ribolova sa kraja, razvijene su mnoge serije silikonaca koji oponašaju male jeguljice, koje su omiljena hrana svih brancina, pa tako i naših jadranskih. Savagear Sand Eels, Sakura Magic Eeel ili Storm Proeel testirani su diljem svijeta na brancinima i mogu se montirati na klasične jig udice sa olovnom glavom ili na posebne udice sa glavom jeguljice, koje se proizvode baš za te serije silikonaca.

Prirodni dekori i bijela boja

Kod izbora boje varalice držite se logike koju imate kod varaličarenja ostalih predatora, poput smuđa. Dakle, za dan i bistro vrijeme koristite manje varalice prirodnih boja (gavun, glavoč, cipal ili srdela). Za oblačan dan sa kišom i za noć možete koristiti neku kričavu boju, a jednu posebno volim – bijelu u raznim varijantama. Neo Perl, Ghost White ili razne druge varijante kod raznih modela i proizvođača voblera ili silikonaca odličan su izbor. Bijela boja je posebno dobra u uvjetima lagano zamućenog mora ili u slučaju da lovite u blizini nabujalog potoka ili vrulje koja utječe u more.

Kajak i ostala pomagala

Brancine možemo varalicom loviti sa obale na plažama, stjenovitoj obali koju zapljuskuju valovi, u pritokama ili na ušćima. Varalica se može uspješno bacati iz čamca, iako većina ribolovaca iz čamca uglavnom vuče panulu. Kajak je sjajna opcija za one koji nemaju čamac, a žele biti pokretni i plovni na moru. Prednosti kajaka u varaličarenju brancina su nebrojene. Kako kajak ima plitak gaz, njime se veslajući možete bez puno buke ušuljati u najpliće dijelove i skroz blizu stijenja. Tihi ste i nevidljivi ribama, jer sjedeći u njemu lovite iz niskog položaja, a puštajući se lagano niz kurenat, možete sustavno pretraživati obalu. Odličan je i za transport do neke uvale ili pozicije koja nije nadohvat ceste ili puta, pa često možete loviti i stojeći pokraj kajaka na dobroj poziciji, ako vam je to ugodnije. Ljubitelji panule mogu panulati i iz njega, a montaža elektromotora prilično je jednostavan zahvat, pa na taj način dobivate i veću autonomiju kretanja. Uz kajak kod svakodnevnog varaličarenja vam dobro dođu već spomenute dugačke čizme (wathose ili waders-ice). One su obavezne uz kajak, no i kod ribolova sa obale pružaju puno prednosti, jer je ponekada dobro zagaziti u more, posebno u plitkim zaljevima, a i kod ribolova sa stijena su korisne jer vas štite od prskanja valovima kod jakog juga. PFD (Personal Floatation Device) ili ako vam je draže “life jacket”prsluk je koji vas štiti od utapanja ukoliko padnete u more i svakako vam može spasiti život. Obavezan je kod ribolova iz svih plovila, a posebno iz kajaka. Neki od njih su i dosta praktični, sa puno džepova u kojima možete držati sitniji ribički pribor, koji vam je na taj način na dohvat ruke. Podmetač za prihvaćanje ulovljene ribe svakako ponesite da kasnije ne bi žalili za izgubljenim kapitalcem. Obavezna kabanica u slučaju kiše, krema za sunčanje, buff marama, peanke, grickalica, kopče za varalice, nožić, rezervni fluorokarbon, polarizacijske naočale, sve to dobro dođe i sastavni je dio opreme svakog ozbiljnijeg ribolovca, varaličara.

Kako prepoznati pravu poziciju?

Naoružani ste opremom i znanjem no rezultati su vam slabi jer lovite na krivim pozicijama i u krivo vrijeme. Doduše brancina možete uloviti posvuda diljem priobalja, ali neka mjesta su ipak bolja od drugih. Na njima je koncentracija brancina veća ili se povećava u određeno doba godine ili dana kako oni dolaze na hranilište. Cijela logika je vođena činjenicom da je brancinu potrebna hrana, dakle jata gavuna ili cipla. Prvi korak je promatranjem uočiti takva mjesta i biti na pravom mjestu kada se brancini hrane. Ako ste ikada lovili smuđa na jezeru, onda vam je ovo jasno. Prvo morate naći jato uklija i onda strpljivo čekati da smuđevi krenu u lov, a sličnosti možemo pronaći i kod brancina. Slično kao i kod smuđa sumrak je odličan period za bacanje varalica, dobra je noć, a još bolji period je u samu zoru. Posebno ako se neki od tih perioda poklapa sa plimom.

Kako prepoznati dobro mjesto?

Plićaci puni trave ili mulja, plitki zaljevi u kojima more više liči na jezero ili močvaru, često bočati zbog izvora slatke vode. Ima ih uzduž obale i na otocima. Primjeri su uvale Jadrtovac, brojne uvale u Novigradskom, Karinskom moru ili Pirovačkom zaljevu.

Drugo tipično mjesto su vrulje! Ima ih svuda, najviše u podvelebitskom kanalu. Obratite pažnju na njih, posebno ako su smještene u zaljevima i u trenucima kada posebno nabujaju poslije kiša.
Ušća rijeka i potoka. Najpoznatiji tereni su svakako ušće i sama rijeka Neretva (ovdje vrijede neka druga pravila i to je definitivno najbolji teren za varaličarenje brancina kod nas), ušće Cetine, Zrmanje i sva ostala. Obratite pažnju na posebnu regulaciju ribolova na ušćima koja su definirana kao posebna staništa (ušća rijeka Dragonje, Mirne, Raše, Rječine, Zrmanje, Jadra, Žrnovnice, Cetine, Neretve…), detaljan popis možete naći na stranicama Ministarstva Poljoprivrede – Uprava Ribarstva. Osim ovih većih ušća, odlične pozicije su ušća manjih potočića, posebno u vrijeme i nakon jačih kiša.

Tjesnaci, kao mjesta sa jakim kurentom omiljene su pozicije brojnim brancino-ljupcima, no na tim mjestima je zbog pritiska sve teže uloviti poštenog brancina. Generalno pravilo je da je dobro okušati sreću na svim mjestima gdje se more kreće, tj. teče. Kako se zbog izmjene plime i oseke često mijenja smjer i jačina protoka, dobro pratiti te zakonitosti i iskoristiti onaj trenutak kada voda krene u jednom smjeru. Primjeri su Tisno, Osor ili Ždrelac.

Blizu uzgajališta riba. U blizini svih kaveza za uzgoj ribe vrzmaju se orade i brancini, pa je i tu dobro okušati sreću, naravno na pristojnoj i dozvoljenoj udaljenosti od kaveza.