Vertical jigging gofa – moje iskustvo

PR / Broj 71 / Veljača / 2014.

No iako znate otprilike gdje se riba lovi, jer vidite na desetke brodova u par stotina metara kvadratnih, bez pravog sonara i gps uređaja šanse su vam jako male. Sonar su vaše oči pod vodom i to je jedini dio opreme koji mora biti dobar (čitaj skup). Nije važno da li lovite sa Shimano “Stellom” ili Okumom “Cedros”, da li ste u Elanu 401 ili u Boston Whealeru “Counquest” (dobro, možda samo ako je nevera), ali sonar mora biti dobar, a sonda jaka

Piše: Mihovil Vudrag

Napokon, nakon par godina neuspjelog organiziranja odlaska u lov gofa vertical jiggingom, ove sam zime (zahvaljujući slobodnim danima nakon terenskog rada) uspio jedan duži period provesti na moru loveći ove prekrasne ribe. Veliki gof je riba koju sam dugo godina priželjkivao uloviti, a kako mi to nije polazilo za rukom s puškom, panuli živim mamcima sam ozbiljno pristupio tek prošle godine, vertical jigging mi je ostao kao jedino i najrealnije rješenje. Iako su svi kopneni prijatelji bili vrlo skeptični prema mom optimističnom planu, prijatelji koji već više godina s odličnim uspjehom love gofove su ipak bili uvjereni da ću valjda i ja, ako budem uporan, uspjeti uloviti velikog gofa, kao i velika većina ljudi koja je zadnje tri godine lovila u akvatoriju Žirja.

Pozicije i sonar

Najvažnije kod jigginga je naravno naći mjesto gdje su ribe, jer jiganjem napamet možete uloviti samo upalu mišića. Gof se u ovom zimskom razdoblju zadržava na velikim dubinama, u prosjeku između 70-100 m, pa do čak i 120 m. To su najčešće platoi, tj. relativno ravni tereni ispod brakova ili zidova. Te su mu pozicije drage vjerojatno iz razloga što se u vrijeme hranjenja digne na brak ili padine brakova gdje se hrani, odnosno lovi sitnu ribu. Takvih pozicija u Jadranu ima puno, ali u zadnjih par godina aktivno se love samo u ovom Žirjanskom akvatoriju. No iako znate otprilike gdje se riba lovi, jer vidite na desetke brodova u par stotina metara kvadratnih, bez pravog sonara i gps uređaja šanse su vam jako male. Sonar su vaše oči pod vodom i to je jedini dio opreme koji mora biti dobar (čitaj skup). Nije važno da li lovite sa Shimano “Stellom” ili Okumom “Cedros”, da li ste u Elanu 401 ili u Boston Whealeru “Counquest” (dobro, možda samo ako je nevera), ali sonar mora biti dobar, a sonda jaka. Danas se puno jeftinije može nabaviti odličan uređaj nego prethodnih godina i u cjenovnom rangu do 10 000 kuna ima odličnih uređaja. Prijatelj i ja smo koristili combo uređaj Simrad NSS 7 koji je kombinacija sonara i gps-a. Osim sonara druga najvažnija stavka je sonda, jer i najbolji uređaj sa slabom sondom neće vam previše pomoći. Mi smo koristili Skimmer sondu od 600W koja se pokazala čisto dovoljnom za pronalaženje ribe. Naravno, ako imate novaca za veću sondu od 1 ili 3 kW, to sigurno neće biti loše.
Korištenje tj. čitanje zapisa sonara je prva i najvažnija stavka koju morate savladati ako želite biti uspješni u ovom ribolovu. Najvažnije je da znate prepoznati kad je riba ispod vas i da je to gof, a ne oblak sitne ribe ili refleksija zida koju sonda lovi pred kraj zrake. Ja sam imao sreće jer sam na more išao s prijateljem Mariom koji mi je objasnio sve postavke i čitanje zapisa na ovom sonaru koji su bitni u jiggingu, iako mi to naravno nije baš išlo kao njemu.

Sonar ima dvije frekvencije, tj. jednu od 200 Hz i jednu od 50 Hz kojima tražimo ribu i pretražujemo teren. Osim sonara ovaj combo uređaj ima i GPS koji također morate koristiti u pronalaženju ribe. Sondom od 200 Hz pretražujete uže područje ispod broda dok sonda od 50 Hz ima puno širi kut i s njom također lovite i one ribe koje se ne nalaze točno ispod broda. Kao što sam i rekao, najvažnije je da ribu nađete i da ona bude ispod broda prije nego što bacate mamce i zbog toga koristite kombinaciju ove dvije sonde. Sa sondom od 50 Hz brže pronađete ribu u širem krugu i pritom na drugom prozoru u sonaru koristite i gps kako biste pratili kretanje broda i označene pozicije. Nakon što ste našli ribu u 50 Hz, prebacujete sondu na 200 Hz kako biste našli tu istu ribu točno ispod broda i kad ju napokon nađete bacate mamce u more. Naravno, dobro je ponekad odmah označiti i to mjesto, pogotovo u danima kad je teško naći ribu ili kad vas kurenat ili vjetar jako nose. Mi smo uglavnom gledali gps opciju fish&chips koja pokazuje kartu sa izohipsama (linije iste dubine) i na njoj označavali mjesta gdje smo vidjeli ribu. Ta opcija vam omogućava da vidite na kojim se dubinama riba nalazi i pokazuje gdje bismo ju možda mogli pronaći. Naravno, na toj karti također je dobro označiti zadjeve i zidove kako bismo imali što bolji uvid u stanje terena, pogotovo kad imate ribu na štapu.

Najvažnije od svega je prepoznati gofove kad ih vidite na zapisu sonara, a oni izgledaju kao debele crvene vodoravne linije. Naravno, to može ponekad biti i jato sitnije ribe, ali kad smanjite osjetljivost i te linije ostanu crvene to je znak da su gofovi sigurno ispod vas. Naravno, možete ih vidjeti mnogo kad ste iznad jata ili samo jednu, što znači da jedna riba ispod vas.
Kao i što ste zaključili, dobar sonar i GPS su obavezni za ovaj ribolov, a da ne trebate stalno prebacivati prozore i mijenjati frekvenciju sonde, idealno bi bilo kad biste imali dva takva uređaja, tj. jedan za soniranje, a drugi za navigaciju. Isto tako bi bilo lijepo da smo i mi lovili iz “Bostona Whealera” od 10 m, ali i gumica od 4,2 m je bila odlična za sve što nam je trebalo.

Iako se riba prve godine lovila uglavnom oko pličine Grmeni, s vremenom su se pronašle neke nove pozicije koje odlično rade. To su mjesta sličnih dubina sa sličnom konfiguracijom terena koja je riba iz nekog razloga odabrala kao mjesta gdje će se zadržavati. Jedno od objašnjenja bi moglo biti da se tamo zadržava i okuplja prije mrijesta, a na brak se odlazi hraniti. To su pozicije između Blitvenice i Vrtlaca, ispred otočića Škrovada i zid blizu pličine Kruševica koja se ove godine pokazala najboljom. Zanimljivo je to što ima jako puno sličnih pozicija osim tih navedenih, a riba se odlučila zadržavati baš tamo. Mario i ja smo potrošili dosta vremena sonirajući okolo ne bismo li našli ribu na nekom drugom mjestu, ali nažalost neuspješno. Vjerujem da će se narednih godina riba ipak pronaći na nekim novim pozicijama, kao što se dogodilo nakon što se prvotno počela loviti na Grmenom, a sad već postoje tri-četiri nove pošte. Pitanje je samo da li je to nova riba ili ova stara kojoj je dosadilo da joj nešto stalno pada pokraj glave pa se premjestila.

Oprema

Nakon sati provedenih na mobitelu i Internetu u prikupljanju informacija o ribolovu i opremi, prvo što sam trebao napraviti je bilo nabaviti dobar štap te pouzdanu i dobru rolu. Kako se na velikim dubinama lovi teškim jiggovima ili silikoncima, potreban je štap koji je dovoljno jak i brz da pokrene teški jig na velikoj dubini. Osim toga, taj štap mora biti dovoljno snažan da možete ribi preko 30kg na tako velikoj dubini dati jaku kontru kako bi joj udice probile usta. Zna se dogoditi da gof udari, a da se ne zakvači. Mislim da je to u nekim slučajevima upravo zbog toga što kad svojim jakim čeljustima stisne mamac, štap nije dovoljno tvrd i brz kako bi ga kontrirao tj. spor je i previše mekan. Zbog svih tih razloga ja sam odabrao novi štap od Okume Salina 3 akcije 250-400g. To je lagani štap, što je dosta bitno kad jigate cijeli dan, a izuzetno jak i brz da može pokrenuti i najteže jigove na velikim dubinama. Dvodijelni je tj. gornji dio se naštekava u dršku, što olakšava transport, a puno je čvršći od klasičnih dvodijelnih štapova koji se “štekaju” na sredini blanka.

Od rola sam izabrao Okuminu “Salinu High Speed” sa prijenosom 5.7:1 koja se kroz godine pokazala jako pouzdanom rolom, a ima visok prijenos, što mi omogućava da mogu brže vući silikonce prema površini. Salina također nije teška, tako da se odlično slaže sa štapom i čine jedan lagani jigging komplet. Naravno, za ovakav tip ribolova vam treba špaga, a ja sam izabrao japansku “Gosen” osam-nitnu upredenicu u bojama jačine 80lb. Svakih deset metara vam se izmjenjuje boja, a još su intervalu jedne boje (koja je deset metara dužine) označene i granice metara sa bijelom bojom u dužini od deset centimetara. Tako da stalno imate pregled na kojoj dubini vam se nalazi jig. Upredenica u bojama je bitna zbog toga što znate do koliko metara trebate vući jig kad idete prema površini, tj. da ga ne vučete previsoko i s time gubite dragocjeno vrijeme dok je riba ispod vas. Također, kad spuštate jig, znate gdje se on nalazi i kad prolazi kroz sloj gdje su vam se na sonaru pokazali gofovi. Gof nekad zna primiti i u propadanju i onda kad znate da vam mamac prolazi kroz sloj gdje je riba možete obratiti pažnju na to i ponekad prištopati špagu s prstom ili skroz zaustaviti jig ne biste li privukli pažnju ribe. Kad se to dogodi jedino je važno da uspijete preklopiti preklopnik role na vrijeme, tj. prije nego što riba dođe do grota na dnu, jer i najdeblji predvezi pucaju kad dođu u doticaj s kamenjem na dnu.

Nakon špage dolazi predvez od fluorocarbona dužine 5-7 m i debljine 0.70 – 1 mm. Predvez vežem „Bimini Twist“ čvorom koji se veže pomoću tzv. bobinatora ili rotoknotera i najbolje se pokazao što se tiče nosivosti, a i ne zapinje u prolazu kroz vodilice, što je također dosta važno. Iskreno mislim da je bolje staviti tanji predvez 0.70 mm, jer ga riba manje osjeti bočnom prugom, a dovoljno je jak za forsirati i najveće ribe. Ako gof uspije doći do zida ili stijena na dnu, vrlo vjerojatno vam i najdeblji predvez od 1 mm neće puno pomoći, tako da sam ja uglavnom koristio fluorocarbon od Savageara 0,70mm.
Na kraju predveza “krimpam” Okuminu virblu br. 4 s kugličnim ležajem koju samo stavljam na “split ringove” koji unaprijed stoje na mamcima. To je definitivno najjači mogući način povezivanja i jedini koji bih preporučio, jer poznato je da fluorocarboni znaju biti jako loše nosivosti na raznim čvorovima.
Jigovi ove sezone rade puno lošije nego prethodnih godina, ali zato silikonci rade odlično. Ne znam da li se riba jednostavno opametila i prestala reagirati na njih ili su joj silikonci jednostavno draži. Od silikonaca se najviše lovi plavim i redhead jeguljama, među lovcima na gofove poznatijim pod nazivom “guja” i “Real Eel”, jeguljama od Savageara poznatijima kao “bižoti” ili “zmije”. Na plavim i readhed silikoncma tj. gujama potrebno je maknuti originalnu udicu kliještima (što baš i nije lako), jer samo smeta, petljaju se assist udice oko nje i riba (ako se ulovi za nju) vrlo vjerojatno će ju izravnati i otpasti, što se i meni dogodilo. Ja sam uglavnom montirao dvije assist udice, jednu kraću na gornji dio silikonca kod glave i jednu dužu s trbušne strane. Kod assista je važno da udica bude širokog luka (da ne zapne za silikonac), jer riba kad zagrize neće se uloviti. Također mislim da te udice trebaju biti slobodne, a ne zavezane uz tijelo silikonca (kako većina radi zbog načina na koji gof uzima mamac). Gof, kao i mnoge druge vrste riba, pri napadu naglo otvara usta i stvarajući snažan podtlak usisava mamac u usta. Kad su assist udice slobodne one su lakše od mamca, prve ulaze gofu u usta i neometano se zabadaju. Kad su te udice vezane za tijelo silikonca (neki ih vežu gumicama) gof ih uzima zajedno s mamcem koji svojim tijelom onemogućava da se kvalitetno zabodu ili ponekad potpuno fulate griz. Vjerujem da se neki neće složiti s ovom tvrdnjom, ali mislim da ona objašnjava velik broj promašenih grizeva i ispadanja riba sa silikonskih varalica gdje su udice ovako postavljene.

Još jedna od stvari koja mi je olakšala ovaj ribolov, a čini se nevažnom je „Cush It “, „kruška” koja dolazi na kraj drške štapa dok jigate. Prva dva dana nisam štap više mogao staviti na bok koliku sam masnicu imao od njega. Ta “kruška” mi je olakšala ribolov i po meni je u prednosti pred pojasom za jigging zbog toga što štap bilo gdje možete nasloniti na tijelo kako vam odgovara, dok s pojasom to baš i nije slučaj. To se možda čini jednostavno, no kad imate ribu od 30 i više kilograma na štapu jako je teško namjestiti štap u pojas.

Ribolov

Nakon što ste našli ribu, što je svakako najvažnije, slijedi drugi po redu najvažniji dio, a to je natjerati ju da zagrize komad metala ili silikona. Ako niste nikad jigali dobro je da pogledate filmiće na You Tubeu kako biste barem otprilike vidjeli o kakvoj se tehnici radi. Iako se u dostupnoj literaturi na Internetu za ribolov gofa najviše preporuča “long jerk” način jiganja, tj. potezanje mamca s većim amplitudama, većina ipak lovi sa “short jerk” tehnikom koja je dala najbolje rezultate. Jig se vuče prema površini sa kraćim amplitudama potezanja držeći štap ispod ruke. Mi bismo uglavnom vukli jigove do dvadeset metara iznad sloja na kojem smo vidjeli gofove i nakon toga ih spuštali natrag do dna i tako dok riba ne bi “izašla” iz sonara. Slikonce smo vukli na razne načine, najčešće pravocrtno prema površini što smo brže mogli, ne bismo li pokušali oponašati plijen koji se pokušava spasiti. Jednom je jedan prijatelj pitao da možda ne vučemo prebrzo pa zbog toga nismo dobili griz, ali kad znate da gof napada plijen brzinom sličnoj kao tuna i da ima startnu brzinu preko 50mph, znate da nema šanse da mu išta što mi vučemo s rolom može biti prebrzo.

Moja je preporuka da silikonce pokušate vući što brže prema površini, jer su tako davali najbolje rezultate. Naravno, mislim da svatko treba razviti neki svoj stil i tehniku kako bi poboljšao rezultate i pokušao biti uspješniji. No kao i svaki ribolov, teoretiziranje ispred tipkovnice često nema veze sa stvarnim situacijama u ribolovu i jedina i najbolja taktika da ulovite ovu prekrasnu ribu je upornost i dani provedeni na moru. Stvari na koje uopće ne mislite dok se pripremate za ribolov vidite koliko su bitne upravo kad se nađete u nekoj situaciji u ribolovu. No svi problemi koji su prethodili ovom ribolovu, počevši od putovanja autobusom na relaciji Zagreb-Šibenik, vožnje doma iz ribolova bez griza noću po velikoj buri, dok vas valovi zalijevaju u gumenjaku od 4 m, izjigani kilometri, upala mišića i mnogi drugi problemi – svi oni nestaju kad dobijete prvi griz. Lovio sam u životu na mnogim mjestima, raznim tehnikama i različite vrste riba, ali kad vam ovako velika riba iznenada primi mamac na štapu koji nije u držaču, već ga držite u ruci, doživljaj je koji se teško može opisati. Takvu navalu adrenalina ne pamtim da sam ikada osjetio u ribolovu i zbog toga ću se uvijek iznova vraćati ribolovu gofa vertical jiggingom.

Naravno, nemojte pod svaku cijenu ići na more i pratite vremensku prognozu, čak i dok ste na moru, jer koliko god bili iskusni more ne treba podcijeniti, u što sam se uvjerio mnogo puta. Nadam se da sam pomogao zainteresiranim početnicima, kakav sam i ja u ovom ribolovu, te da se vidimo na moru. Bistro i mirno more!