Akumulacija HE Đale
12 min readPR / Broj 77 / Kolovoz / 2014.
Danas volimo reći da ako na vrh kule sleti gavran i grakne onda će vas poljubiti sreća u lovu na kapitalke. Točno na ovom mjestu je sniman i Winnetou pa ako ulovite kapitalku uz blagoslov gavrana onda iz sveg glasa viknite Hoka- hej…
Piše: Boško Klarić
Fotografije: Nikola Despotušić
HE „Đale” (1989) je relativno mlada akumulacija u odnosu na ostale akumulacije na Cetini. To posljednje skladište vode Cetinjani nisu nikada prihvatili kao jedan od nužnih zahvata na jednom od najveličanstvenijih dijelova kanjona Cetine. Počinjena je tolika eko katastrofa zbog koje se i danas postavlja pitanje je li trebalo potopiti ono čija je vrijednost neprocijenjiva, a isplativost novo nastalog skladišta vode neupitno upitna.
Trebam li reći da mi je na jeziku gorak okus riječi, a tim više što sam uzduž i popreko prošao dosta voda o kojima se priča, a Cetinjani ih doživljavaju kao pritokice Cetine i od milja ih zovu Mokračica velika i Mokračica mala. Trebam li reći da je spremište vode za HE Đale samo bačva vode u odnosu na Cetinski Bajkal (Peruća) koji čuva šesto milijuna kubika vode. Da je kojim slučajem moguće svu vodu iz HE Đala i HE Prančević preliti u Peruću tada bi vidjeli da to jezero, čija je dužina 18 kilometara ne bi diglo ni za centimetar vode. Usput bi se pokazali potopljeni kanjoni koje je Bog stvorio, a čovjek uništio… do temelja.
Očito mi je žao kanjona..? Je, jako mi je žao… do boli mi je žao jer ubijena je ljepota koja me radovala loveći po njoj 20 godina… a te ljepote nema već 25 godina. Ubijena je ljepota koja je nas kanjonske orlove i vukove odgojila u ono što danas jesmo… čestite Cetinske sinove. Uvijek mi se vrzmalo po glavi kako nitko od glazbenih umjetnika nije uglazbio čudesne šumove ove vode, jer tolika grmljavina i huka slapova nije smjela proći nezapaženo. Baš me zanima kako bi veliki umjetnik Arsen Dedić toliku huku vode pretočio u instrumentalnu glazbu. To bih volio čuti, da je onako fino kao što je uglazbio „Odlazak” od našeg Tina Ujevića. Vjerujem da bi ta glazba bila u rangu sa onom koju je skladao Ennio Morricone za Good, bad and ugly sa Clint Eastwood-om.
„A je to”
Dobro, što je – tu je, jer „A je to” (što je moj naziv za ovu akumulaciju i to po uzora na ona dva stručnjaka iz istoimenog crtanog filma) stoji tu gdje je. Ipak, za ono što živi u ovoj akumulaciji doista treba doza stručnosti. Ovo tužno skladište vode otvornog je tipa to jest u sebe guta kompletan uzvodan tok vode sa svim Cetinskim pritokama te dodatnu vodu iz Buškog blata koji je u susjednoj BiH.
Uh, kako je ovdje mokro sa svih strana! Ne vjerujem da na iti jednoj rijeci u Hrvatskoj postoji tolika oscilacija vode kao u grlu ove akumulacije. Tolika je oscilacija da je doslovno smiješno kada u visokim čizmama stojite u vodi do pasa, a za otprilike sat vremena ostanete na suhom, a da se niste pomjerili sa mjesta. Takva oscilacija vodostaja ubitačno utječe na ribolov uzvodno prema Trilju, ali ne baš toliko na samu akumulaciju HE Đale. Naravno i akumulacija oscilira, ali ne u tolikim razmjerima kao Cetina i Ruda. Vjerojatno je odnos povrh Gardunskog slapa, koji je prirodna granica rijeka – jezero 1:10, odnosno ako je akumulacija pala za jedan cm onda je rijeka u Trilju pala za 10 cm. I to samo pod uvjetom da HE Peruća i HE Orlovac spavaju. Totalno ništavan ribolov je kada radi svih 5 centrala, tada kažemo da Cetina plače.
Akumulacija He Đale
U kratkim crtama ću vam opisati kako to izgleda bar za HE Đale jer držim da trebate biti koliko toliko upoznati sa prilikama koje vas čekaju ako želite doći u lov velikih pastrva i štuka. Ušće HE Đale je kojih 1500 m ispod Trilja i igrom slučaja omeđeno je prirodnom granicom rijeka – jezero točno na mjestu koji se zove Gardunski slap. Slap je dobio ime po brdu i selu koji se zovu Gardun. Od Gardunskog slapa pa nizvodno u dužini od cca 4 km je jezero, a od slapa pa uzvodno je tok Cetine koji čini Cetina sa svim pritokama. Dubina Cetine kod slapa pa uzvodno je skoro jednake dubine i ne prelazi prosječnu dubinu od 3 metra, izuzev dijelova korita u kojima se rascijepi do 5 m dubine. Ono što je za vas bitno je to da dubina jezera nije u skladu sa uzvodnom dubinom gornjeg toka rijeke. Razlog tomu je jednostavan jer od Gardunskog slapa pa nizvodno potopljeno korito Cetine naglo pada. Tu, na ušću jezera je početna dubina 4 m, a nakon 4 km nizvodno, dakle kod zidina centrale dubina je oko 16 m, što je u odnosu na ukupnu dužinu potopljenog kanjona dosta kos nagib korita rijeke Cetine.
Razlika dubine od ušća pa do kraja ove akumulacije je 12 metara, i to je jedan od ribičkih problema. To staro potopljeno korito Cetine obiluje gromadama stijena koje su ostale gdje su i bile za starog toka. Kada centrala vuče vodu matica je u 4 m visine od samog korita toliko jaka da se roneći pri dnu osjećam kao slamka na vjetru. Dolje se zbog tolike snage matice u širini dvadesetak metara nije nataložio mulj iz Buškog blata. Izuzmem li grane koje je dovukla voda, a zapele su o stijene pri samom dnu korita onda je to dno čisto kao suza. Ali … taj mulj kojeg nam „posuđuje” Buško blato se nataložio na bočnim stjenkama jezera i to je opet problem… i to dobar, jer na tom mulju je izrasla izuzetno bogata podvodna vegetacija. Ako je suditi po tako bogatoj flori na bokovima jezera onda je to dobro za podvodni zoo svijet jer sve skupa podsjeća na dobro održavani mega akvarij.
Konfiguracija kanjona je lijevkastog oblika sa potopljenim brojnim vrtovima koji su seljaci obrađivali te brojne prirodne izbočine kanjona koje smo zvali balkoni. E tu, na tim vrtovima i prirodnim izbočinam od površine vode pa dolje prema dnu nataložio se je mulj baš na tim mjestima i iz njega izbija vrlo visoka trava koja izgleda poput visokih šuma bambusa. Ono što vi trebate znati je to da kad voda jezera oscilira onda ribe migriraju po visini/dubini jezera, odnosno mijenjaju pozicije po tim balkonima što je iz čamca lijepo vidjeti ali samo kada je Buško blato van funkcije. Srećom, pastrvskih i štučjih pozicija pod vodom je bezbroj a na nama je da sa posebnom pažnjom varalicama pretražujemo metar po metar desne i lijeve obale.
Štuke i pastrve
U akumulaciji ima ribe svih vrsta, a mi ćemo se fokusirati na lov kapitalne štuke i pastrve koje su u ovom jezeru popriličnih dimenzija. Lov na njih i nije tako jednostavan odnosno to je lov kakav na kapitalce treba biti. Ponekad je ribolov toliko teretan da mnogi nakon par sati bezuspješnog bacanja odustanu od ribolova. Ovdje ste ribić ili niste i ako ne znate jeste li ili niste ribić onda će vas akumulacija precizno svrstati na stranu kojoj pripadate.
Svakako, lov na jezeru nije moguć bez čamca. Doduše, na cijeloj dužini obala jezera što je 8 km dužine i ima par pošta s kojih se da loviti sa suha, ali zbog teške pristupačnosti i domaći odustaju od takvih mjesta. Osim toga na takvim mjestima je vrlo sužen manevar drilla velikih riba. Tako da je i to jedan od razloga zbog kojih se izbjegavaju takve pozicije.
Ribe ima poprilično ali ipak ne toliko koliko se priča. Pastrve i štuke su zaista zavidnih dimenzija, ali se zbog pritiska ribića njihov broj polako ali sigurno smanjuje. Ovdje mislim na potočne, jezerske i kalifornijske pastrve čija težina prelazi 3 kg te štuke čija težina prelazi 5 kg. Šarane i amure u ovoj akumulaciji uopće ne lovimo, i ako je ijedna riba u ovom jezeru vrijedna pogleda na sebe onda je to zasigurno šaran vretenac. Nema mu se što prigovoriti na ljepotu kada se u valama digne na usparu ili kada za sumaglice zašamara površinu vode. Štrapanje njegove repne peraje metalnim zvukom odzvanja tijesnim dijelovima kanjona.
Vratit ćemo se grabežljivim zvjerkama jer one golicaju snove ribiča. Lov na njih zna biti toliko naporan da čovjek pomisli kako lovi u praznoj vodi. Kako na svakoj vodi tako i ovdje postoji termini kad je voda posve gluha, a ta gluhoća vode do kosti ruši želju za ribolovom i kako rekoh mnogi odustaju. Takav pristup lova na kapitalke je vrlo neozbiljan. Ta što neki misle da su dužni uloviti trofej čim stignu na vodu. Nije to u stilu… evo mene, orla mrcenjaša… Lov na kapitalnu ribu tražio ozbiljan pristup takvom ribolovu, veliku upornost, širok asortiman varalica i određeno znanje o lovu velikih riba.
Morate biti uporni
Ako ste naumili doći ovdje u lov na kapitalke onda ćete doći bar na jedan dan i loviti po krilatici Legije stranaca … „Stupaj ili umri”, odnosno lovit ćete onako uporno kao što je kapetan Ahab lovio Moby Dicka. Kada je on mogao ploviti oceanima zbog kita onda i vi možete ploviti po 4 km jezera za pastrvama i štukama. Doći ćete sa plovilom ili ćete ga dobiti na korištenje od lokalnih ribića. Morat ćete se odlučiti dali ćete loviti velike pastrve ili štuke jer jednom guzom na dvije stolice sigurno nećete sjediti.
Ako se odlučite loviti pastrve onda se pozdravite sa dijelom varalica koje ćete izgubiti po dijelovima jezera, te varalicama koje će uzeti štuka. Ako se odlučite loviti štuke onda se pozdravite sa pastrvama jer pastrve ne nasjedaju na varalice kojima lovimo štuke ili na varalice koje vise o sajli.
Uglavnom budite principijelni i izaberite ribu koju želite loviti jer tako se nećete iznerediti sa čas bi ono, čas bi ovo, jer ćete u tom slučaju završiti ni tamo ni ovamo. Ako ste pak toliko neodlučni i želite pošto poto nešto uloviti onda na špulu role namotajte jak nanofil sa predvezom od čelične žice čiji promjer ne prolazi 0,2 mm. Sa takvom postavom ćete loviti po samom dnu jezera. Ako maznete trofej tamo na dnu onda ćete obvezno mijenjati žicu čelika jer ju nitko više ne može vratiti u ravno stanje. Usput ćete se prilikom svakog drugog zabačaja uvjeriti da su nanofil i čelična žica izuzetna čvrsta kombinacija za sidro, te da su čvršći nego što ste mislili.
Što se tiče odabira pribora sa kojim ćete loviti onda se po tom pitanju uzdajte u svoje iskustvo. Ono što vam sigurno neću preporučiti je light ili ultra light pribor. Ovdje nije riječ o složenom drillu velikih riba sa tako senzibilnim priborom jer dril je u prvom redu vezan za ruku i iskustvo ribića pa tek onda za pribor. Ovdje vam trebaju štapovi i role srednje i jače klase, a vidjeti ćete i zašto.
Kada lovim štuke onda ih lovim na stres način i to sa D.A.M. – ovom „haubicom” Stick Power Tip-Spin. Na kojem je rola D.A.M. QUICK 4001. Ovo je hard pribor i treba ga izdržati držati u ruci 6-7 sati, a držim ga zato što nikad ne znam kada će velika štuka (krmača) zviznuti o „Chuck Noris” (miš) ali po prilici znam gdje će zviznuti. Uglavnom udara na poštama gdje nije uredan teren za igranje sa velikim ribama.
Najveći dio pastrva i štuka ulovljeno je uz obalu jedne ili druge strane jezera i to na mjestima iz kojih izbijaju karbonizirani vrhovi potopljenih stabala. Kako jezero diše, odnosno oscilira tako ribe migriraju po dubini vode tj. po visini bokova potopljenog kanjona, ali… koliko god migrirale uvijek se drže mjesta iz kojih izbija šuma visoke trave te već spomenutih potopljenih stabala. Sada vidite ovo, da bih kresnuo kapitalku onda sam dužan iz čamca koji je na sredini jezera ili na suprotnoj obali baciti 30 gr tereta u dužini od 30-40 m i to u sami plićak jedne ili druge obale.
Čim varalica upadne u vodu odmah ću u poniranju početi loviti sa njom i voditi je između grana ili trava, a da je pritom neću pustiti posve duboko. Ako ju riba udari onda nemam milosti. Trebam joj jako kontrirati i što prije ju izvući na površinu vode ili joj ne dati da „pisne” pod vodom. Redukcija špule role je stegnuta iz razloga jer neću dozvoliti da riba odmota ni metar najlona, a sve zbog sigurnog 100% zadjeva, ali da se zbog izvučenog najlona ne zapetlja pod vodom. Ako je zagrizla kako treba onda je moja samo na način da ju držim na uzdi kao mustanga, ali samo dok joj ne pokažem tko je gazda.
Kad ju istjeram na površinu vode odnosno u svoje vidno polje onda je sve riješeno. Eto, za to mi treba jaki štap. Čim je riba u vidnom polju onda se mogu igrati sa njom kako želim jer zapreke su joj iza leđa ili duboko pod njom, a otvorena voda jezera preda mnom. Tada namještam redukciju i uživam u predenju špule i osovine role. Ako ste u čamcu koji na sebi ima pentu onda svakako prije početka lova osovinu pente dignite van vode. Jer, vjerujte mi velikoj ribi neće puno trebati da se zamota oko osovine ili propelera koji će kao žiletom isjeći sve o što je vezana varalica ili sajla.
Kanjon
U krajobrazu kanjona koji čuva ovu vodu moglo bi se podosta pisati. Zaista treba biti slijep pa ovdje loviti, a ne viditi kuda lovite. Ovaj dio kanjona je sve ono što Dalmacija je, od endemičnog i ljekovitog bilja do kompletne flore i faune ovog podneblja. Recimo da je vrlo neobično vidjeti, kako ja volim reći, dalmatinsku ikebanu na suncem isprženim liticama kanjona.
Nemate pravo ne vidjeti drvo rašeljke, hrasta, jasena … čija je krošnja od kojih desetak kvadrata razgranata i slijepljena tik uz okomite litice, a iz vene kamena izbija deblo tog stablašca čija debljina i dužina nije veća od dječje nadlaktice. Također nemate pravo ne primijetiti okomice kanjona pod kojim lovite ako za ništa drugo ono za to da vidite koliko ste mali.
Ako vam ni to nije impresivno koliko treba biti tad se usidrite ispod mosta Sv. Mihovil – (65 metara) i odozdo pogledajte moćne temelje i lukove mosta koji premošćuju kanjon. Most zaista izgleda moćno i ulijeva povjerenje u sebe.
Naravno tu je i vjekovna utvrda Nutjak (16. st.) koja stojički bdije nad kanjonom, a dao ju je zidati knez Žarko Dražojević. Odlično je očuvana i restaurirana, a sa nje puca pogled po skoro cijelom jezeru.
Legenda kaže da bi prije svakog napada na vrh kule sletjela dva gavrana i graknula što je bio znak da je neprijatelj na vidiku. Mogu zamisliti kako je bilo neprijatelju prilikom napada na Nutjak, tj. pada sa Nutjaka dolje duboko u kanjon. Čisto sumnjam da im je poslije takve pogibije na oči imao tko staviti dva novčića za lađara, a sve da im je i imao tko onda taj ne bi imao na što staviti novčiće za putne troškove na onaj svijet.
Zanimljivo je spomenuti da i danas na vrh kule slijeću gavranovi i grakću. Danas volimo reći da ako na vrh kule sleti gavran i grakne onda će vas poljubiti sreća u lovu na kapitalke. Točno na ovom mjestu je sniman i Winnetou pa ako ulovite kapitalku uz blagoslov gavrana onda iz sveg glasa viknite Hoka-hej. Pa neka pobjedonosni poklič naslade ječi kanjonom.
Naravno, tu su i duboke pećine u kojima se možete odmoriti, sakriti od nevremena ili pregristi koji zalogaj. Osim toga tu su i razne uvale i zavjetrine u kamenu pa birajte gdje se želite usidriti. Jasno je da ovdje ne možete doći bez foto aparata i poslikati sve spomenuto, ali ne zaboravite slikati velike sove koje mudro sjede na liticama kanjona i orlove koji prodorno klikću.
Koliko me duša boli što je kanjon potopljen toliko mi je krivo što je ovdje malo ribića iz naše zemlje, a tu pripadaju. Znamo one koji su došli i vraćaju se ovamo i zbog riba i zbog prirode, ali čini mi se najviše zbog ljudi koji ih ovdje čekaju. Nadamo se da ćete i vi doći u ovaj dio naše zemlje i vidjeti da nije zlato sve što sja.
- Dnevna ribolovna karta iznosi 60,00 kn te uključuje ribolov na akumulacijama Đale i Prančević te sve kanale i mrtvice.
- Za info se obratiti: FB Ribolov Cetina ili na broj Mob: 091/93-97-923 Boško Klarić.
