Čitati između redova

PR / Broj 65 / Kolovoz / 2013.

Ima priča i pričica. Neke služe da nas samo zabave, a iz nekih se da nekaj i naučiti!

Piše: m®VA

Pričam neki dan sa frendom i kaže mi: » E, sad ću ti ispričati priču o dva lika koji su nekidan išli špinati na Dravu. Inače i nisu neki ribiči i špinaju samo na leptire. I tak ti jedan od njih nanudil smuđa, jedno pet kil bi mogel imati. A kak dečki baš i nisu iskusni, prvo im je potrgal podmetača (koji je sigurno bio adekvatnh dimenzija za loviti… leptire kupusare!), onda je jedan ušel u vodu i štel ga primit s rukama al kad je videl zube i bodlje na leđnim perajama odustal je i rekel drugome da nek on ide, a ovaj bu prijel štapa. Zamjenili su se i ovaj drugi je ušel u vodu i isto se splašil zubi i bodlji, zel kamena i zgodil se na smuđa. Normalno da je ovaj poludel i strgal i otišel!».

Fino me nasmijala ova pričica i zato sam ju htio podjeliti s vama. Šta se može naučiti iz nje? Pa i ne baš puno: dečki su išli nepripremljeni u ribolov i desilo se kaj se moralo desiti. I sigurno ne čitaju «Praktični Ribolov» unače bi znali (barem teoretski) kako prihvatiti smuđa (ili neku drugu grabljivu ribu) na siguran način hvatom pod škržni poklopac. No evo jedne priče koja je možda poučna…

Priča prva

Dečki iz «Dravskog klena» već tradicionalno, uz pomoć ŠRK Varaždin, organiziraju spin kup na Dravi iznad Varaždina na području Cirkovečka. To je stari tok Drave i kaskadama je odjeljen u nekoliko «jezera», tj. dubljaka sa sporijim tokom. Ovo nije neko komercijalno natjecanje sa velikim nagradama i kotizacijama al nije ni za svakoga već daju pozivnice. Tako sam ja imao čast da me pozovu na ovo natjecanje. Bio sam na tom djelu jednom sa Snješkom i Ivicom al još više uzvodno tako da mi je ovaj teren apsolutno nepoznat. Nikaj, bum pratil i gledal kaj dečki rade. Frog je odrastel na ovim kaskadama i bil sam sretan kad sam ga vidio na rubu kaskade kako baca zare u štrom iza. Kaže da je par dana prije lepe bolene dobival na tu foru, ali da danas baš i neće. Malo sprobavam isto kaj i on, pa malo kemijam sa svojim favoritima koji bi mogli igrati za bolena, ali i za soma jer je som dosta često na istim pozicijama – doduše malo dublje i malo nizvodnije… Nema ni površinske aktivnosti ribe, nikaj. Idem malo prošvrljati nizvodno. Hanža prolazi ispred mene i preskače prvu poziciju na koju se može do vode. Super, bum si ja tu stal. Došel sam do vode ko krdo slonova i plašim lijepog ostriža koji je bio parkan upravo uz obalu. Odlazi u dubinu i ja bacam malog Dankrafta i twitcham i frajer se okrene i isprati ga pola metra i odustane i vrati se u dubinu. Brzo kurblam da izvadim varku i zujim pogledom okolo i spazim u lijevom grmu rep od štuke. Bacam vobler prema repu, pustim da potone malo i dvaput twitchnem ali nikaj. Usput sam nažical Kuzmu da mi da jednu malu jig glavu taman da ju montiram na Keitech Easy Shinera od 3 incha. Nekih 4 grama na udici broj 4, bez kontra kuke naravno (jer on i nema drukčije). Stavljam njega na kopču i riskirajući da zapnem bacam što bliže štučjoj glavi, tj. grmu. Kako je varka opala u vodu, štukac se okreće i sekundu kasnije grabi Shinera. Kontra, dižem ju na površinu i otkvačuje mi se. Super, ode bar 45 bodova na duljinu plus 10 za ribu preko mjere… gumica je dobila po tamburi i pikam ju na drugu stranu, sa repom prema gore. Jednako dobro radi, a ribama ne smeta. Bacam oprilike tamo di je ostriž zaronio i puštam na dno. Dva puta sam digao i imam griz! Ostriž sličnih dimenzija dolazi do površine i taman da ću ga dići van iz vode, jednostavno se otkvačinje. Super, definitivno je moj dan… Još par bolena kilaša mi je potvrdilo sumnju da nije moj dan kad su i oni samo dali pusu varalici bez da se zakvače. OK, dan je sunčan totalno, voda je bistra ko rakija i ribe su ionako ovdje školovane jer su napadnute svime i svačime, a vjerujte mi, Varaždinci su odlični ribolovci!

No, tekma je ionako frendovskog karaktera tako da i nije bitno pobjediti (ionako navek pobjedi Fajt) pa idem malo upoznati ovaj zgodni teren prepun ribe koji mi je na 7 minuta od kuće. Prolazim uzvodno i usput se spominjam s dečkima koji često ovdje love. Normalno da je posjećenost ovog terena velika jer je maltene u gradu, ali i ribičko društvo se jako brine o njemu. Redovito se poribljava i to ne samo sa šaranom i amurom već i sa štukom i smuđem, a i kontrole ribočuvara su normalna i česta pojava. Bravo! Iskreno, toliko bolena nisam već davno vidio na jednom mjestu, a među njima i prave kapitalce, takve da je i meni ruka drhtala dok sam im zabacivao. Neuspješno naravno! I tako hodamo magistar visoke gradnje voblera primarius Lupi i ja i gledamo u (pre)bistru vodu i idemo prema gornjoj kaskadi koja dijeli drugo od trećeg jezera. Na jednom mjestu vidim na nekih 3,4-4 metra dubine na 4 metra od obale krasan panj na dnu. Jedina struktura koju sam vidio na potezu od 50 metara sigurno. Godinama lovim bassa na viđeno i vjerovatno to ima utjecaja na moj vid ili sam jednostavno «htio» da vidim nešto iza panja, tek «šoder» iza panja mi se učinio nešto tamniji nego ostali šoder. Uz komentar da «nešto ganja iza panja» stavljam na kopču (Chelsea, naravno) Easy Shinera na udici bez kontra kuke, hehe. Znam da je prvi zabac najvažniji zato se trudim da zabacim kako treba. Ispred panja dovoljno daleko da varalica stigne potonuti bar metar prije panja tako da ju mogu dofurati u zonu (očekivanog) udarca optimalno. Na sreću mi to uspjeva i polagano vodim silikonca s vanjske strane panja. Čim se pojavio iza panja, sjena (tamniji šoder) kreće prema njemu i osjetim trkac! Iskreno, i ja sam malo iznenađen jer ipak nisam bio sto posto siguran da je riba, možda oko prevari. Kontra i umjesto mreninog pumpanja (ruku na srce, to je jedina riba uz deveriku koju bi očekivao u pol bjela dana na tako vidljivom mjestu) isprva ide ko vreća, a onda dva-tri treska s glavom. Smuđ! Sam sebi sam fora! Lupi se vraća do mene i nemože vjerovat da sam ulovio ribu iza panja, pomaže mi da ju izvučemo i krasni smuđ od 68 cm je ugledao dravsku obalu izbliza. Kasnije su dečki obilazili taj panj svakih 10 minuta i kažu da je bila još jedna riba sličnih gabarita tamo ali samo u prolazu. Nagodinu kupujem dozvolu od ŠRK Varaždin da malo bolje ispitam Cirkovečku…
E sad, za one koji neznaju čitati između redova ili još uvijek misle da postoje čarobne varalice, evo ponuđenog odgovora na vječno pitanje: «Šta je pjesnik htio reći ovom pričom?». Kao prvo, ako dođete na nepoznatu vodu i želite biti uspješni u ribolovu, a ne samo gledati prirodne ljepote, prikupite što više informacija o njoj i gledajte šta lokalni majstori rade. Naravno da se ne treba toga pridržavati kao pijan plota pa krenete u istraživanje. Dobro mjesto je dobro mjesto, pa makar bilo očito ko taj panj. A ni «oko sokolovo» nije na odmet. Ali najvažnije je prvi zabac plasirati idealno i biti spreman na sve. Pa čak i na to da vam zagrize lijepi smuđ u pol sunčanog dana u bistroj vodi u kolovozu!

Priča druga

Bass liga, Crkveni bok. Voda u koju sam se zaljubio «na drugu» jer sam jedne godine bio na spin kupu iz čamaca kojeg sam uglavnom prespavao jer sam došel drito iz noćne. A i štuka nije baš grizla. Na bass ligi skroz drugačija situacija. Jako puno basseva, puno ispod mjere ali i puno mjerskih. Svi bacaju silikonce i drndaju po lopoču (tj. listovima vodenog oraška) i love s promjenjivim uspjehom. I ja dobivam prvog bassa na silikon, a kako sam hendikepiran kilažom i naravno da ne mogu na nijedno mjesto doći prvi (što je dosta presudno) moram kemijati i loviti na «mozak». Glupo je zujati okolo i pikati nedoraslu dječicu koja se ne boduju, odlučio sam se sparkat na jedno dobro mjesto i čekati svoju šansu. Bio sam ovdje na treningu i stajem na jedno super mjesto di imam sve nadohvat ruke. Desno od mene je drvo na površini vode, iza njega ponton (sigurno ima kakva čonta ispod njega, lijevo je polje lopoča, a lijevo ispred viri panjina iz vode. Daleko vani ima još jedan panj i tu i tamo uočavam aktivnost ribe oko njega. Puno vremena je do kraja i mora se nekaj dogoditi! I dogodilo se, ulovio sam dva lijepa bassa na spinerbait dok su svi ostali bacali gumice. I popušio čontu na mali twitch vobler s vanjske strane rese. I svako malo sam uporno pokušavao zabaciti Water Monitora ili Fat Iku do daljeg panja. Rijetko sam uspio ali i kad jesam nikaj se nije dogodilo. Redovno sam bacao i do bližeg panja, silikon kao i svi drugi jer sa spinnerbaitom nisam mogao dobaciti. Također neuspješno kao i ostali. Dečki pored mene su se izmjenjivali, ja se ne držim strogo pravila od 7 metara između natjecatelja kao i većina natjecatelja tak da su «čoporativna» pecanja na jednom mjestu dosta česta. Tako je «mali» Babli lovio pored mene i razgovarali smo. Nije baš imao sreće taj dan i probao sam ga oraspoložiti. Kako kad babe pričaju o cipelama tak i mi ribiči volimo pokazivati naše varalice i diviti se tuđima.

Babli otvara kutiju i pored svih blještećih i prijetećih japanaca vidim starog «prijatelja», Storm Subwarta. Velim Babliju da me pere nostalgija kad vidim tu varku i prisjećam se ulova iz prošlog stoljeća i sretnih dana na Savi, Dravi i bassevskim grabama u Podravini i Mađarskoj. Babli nije ta generacija i kaže da nikad nikaj nije vlovil na njega (al njegov stari je). Pitam ga da mi ga posudi koji zabac i on pristaje. Stavljam Subwarta na kopču (Chelsea, naravno) i bacam prema panju, bližem. Ritmični rad varalice budi sjećanja i ja sam sretan. Drugi zabac bliže panju, par okreta ručicom i udarac. Sretan sam ko malo djete! Ovaj mi je baš trebao! Babli je ljudina i nije htio Subwarta nazad pa smo se na moje inzistiranje ipak zamjenili… drugi dan sam opet ulovio krasnu ribu na «Bablija»…
Budući da već crtamo, pametan čovjek bi iz ove pričice mogao zaključiti sljedeće: ako je voda napadnuta, pogotovo jednom vrstom mamaca, probajte isprovocirati griz drugačijim poticajem. Silikonac je gluh, nema neku veliku vibru i uglavnom su neutralni dekori i sporije se vodi. Spinerbait je čista provokacija, ima opaku vibru, bljeska se ko lud i brzo ide. Sljedeće je da je dobra varalica uvijek dobra varalica. Crankbaitovi u neizmjenjenom obliku love basseve otkad je Svijeta i vijeka. Crkveni bok je relativno plitak (bar uz tu obalu) a plitki crankbait je odlična varka za veće basseve, pogotovo što svi bacaju većinom silikon. Ali najvažnije je biti uporan i vjerovati da «mene moja riba čeka!». Bez obzira koliko vrhunskih špinera lovi oko vas. Na silikon. 😉

Priča treća

Ajde da ne ispadnem baš svaki put ja faca, mada se ipak najbolje sjećam situacija koje su se meni dogodile, evo jedne druge priče. Jezero Borovik, prva godina bass lige, ribolov težak za popizdit. Par ljudi se upisalo i svaka riba je ko kuća velika! Prije tekme sam kontao da ću bacati senkoje iza granja (dakle daleko) i uzeo sam si adekvatan štap za to. Međutim, akcije iza i u granju na površini nema ili je ima jako malo pa pokušavam dobiti ribu na jig u podnožju drveća koje viri van iz vode. Tri prave ribe me odjebavaju jer ih nemogu kontrirat sa Gamakatsuom (koji je idealan za daleko bacati silikonce) i je već rezigniran plačem u sebi za Fenwickom i sam sebi obećavam da ću sutradan loviti na njega. Zna se šta je zakon na Boroviku, veliki silikon i rokaj, normalne varalice nemaju tamo kaj tražit. To je često istina, pogotovo u slobodnom ribolovu gdje mi je bitnije da ulovim veliku ribu nego da ulovim pet riba koje se boduju. Pogotovo kad loše grize. Nakon dosta vremena utrošenog na klasiku, slalom sa velikim Senkom kroz granje bliže površini stavljam Fat Iku i pokušavam dobiti nešto uz stablo na putu prema dnu. Bacam na jednoj poziciji bar pola sata, mjesto je predobro i svi to znaju. Pepač je desno od mene i vadi finog bassa. Normalno da sam mu zavidan i gledam na kaj ga je ulovio. Dosta je daleko pa baš i ne kužim, a ono što i vidim opet ne kužim. Odlučio je promjeniti mjesto i prolazi upravo kraj mene. «Kume, čestitam!», dovoljno da zastane kraj mene da vidim kaj baca, hehe. Ipak sam vidio dobro na daleko, ima montiranu malu Iku ali sa olovom za Texas iznad nje. Totalno nelogična montaža, nisam ju nigdje u novinama ili na internetu prije vidio. «To olovo sam del da mogu dalje zabaciti, potrgao sam sve velike Ike prije» kaže majstor. «OK, ali kak to leti, još bolje, kak to izgleda kad tone?!? Nema mi smisla. Ajde da si kontra okrenuo Iku još bi skužil. Kak loviš s tim?!?». Veli Pepač, «Nikak, fino zabaciš i pustiš da tone»… varalica pada tik kraj stabla koje sam ja obrađivao sigurno pola sata… varka ne tone ni metar i struna cupne… «i kad zagrizne, kontriraš» veli Pepač i skontrira bassa kilaša i zvadi ga van! Sudac!!! Nevjerica! Šok! Di je skrivena kamera?!?! Nije mi nikaj drugoga preostalo nego da majstoru još jednom čestitam i kasnije analiziram kaj se dogodilo.

A dogodilo se to što uporno pokušavam objasniti, a to je da ne treba robovati predrasudama i ustaljenim šemama na koje pecamo na određenoj vodi. Očito da su ribe bile tamo ali nisu reagirale na standardne varke s kojima smo ih bombardirali cijeli dan. riba koja je napadnuta će često bolje odreagirati na manji mamac i suptilniju prezentaciju što je upravo i bila ta mala ika u smoke boji. A Texas olovo je bilo kontrauteg normalnom otežanju koje ima Ikino tjelo i vuklo je silikonac resicama prema dnu i one su ustvari usporavale varalicu što ne bi mogle da su bile postavljene onako kako je to «normalno» i «smisleno». Moja Ika je prebrzo tonula kroz «zonu griza» i bila je očito prevelika i zato nije bilo napada na nju. No to sam tek skužio kasnije kad sam došao doma i na jednoj vodi uspoređivao «normalnu» i «Pepač montažu». Kasnije sam dosta puta koristio uspješno ovakvu prezentaciju i uvidio svu njenu genijalnost. A sve zbog «thinking outside of the box» jednog genijalnog ribolovca! Neka to bude i poruka za kraj.