MAMCI ZA RIJEČNE ŠARANE LJETI
9 min readPR / Broj 65 / Kolovoz / 2013.
Ljetni ribolov šarana na rijeci za mnoge „jezerske“ ribolovce isprva zvuči kao nemoguća misija, a zapravo je vrlo jednostavan, ponekad baš kao dječja igra. Treba prvo pronaći rijeku i mjesto gdje ima šarana, a onda im ponuditi pravi mamac, i nakon toga biti dovoljno strpljiv i dati im dovoljno vremena da ga pronađu….
Piše: Krešimir Kuri

Izbjegavajte mistifikaciju ribolova
Ribolov šarana je danas je možda upravo zahvaljujući njegovoj popularnosti, možda i previše mistificiran. Savjeti tipa: ako nemate ovaj ili onaj mamac, ako ne zavežete ovaj ili onaj sistem, teško da ćete uspjeti prevariti šarana, često zbunjuju ribolovce početnike. Na sreću ribolovna stvarnost je potpuno drugačija, a to ćete najbolje shvatiti ako promatrate ribolovce koji uopće ne znaju da postoji moderna ribolovna literatura i love po svom ribičkom instinktu na način kako smo svi mi stariji ribolovci nekad davno počinjali. Zbog toga sam ove godine odlučio sa svojim sinovima otići na nekoliko dana na kampiranje na Koranu u ribolov, i pokušati loviti s priborom i na način kako sam to radio u svojim počecima, ali koristeći široku paletu mamaca, i pokušati pronaći koji od njih najbolje radi. Strašno me je zanimalo da li te stare i pomalo zaboravljene ribolovne taktike i tehnike još uvijek pale, i hoćemo li s njima uopće moći uloviti kojeg šarana…

Dvije vrste kugli, boile, kukuruz
Kako su šarani koji žive na dijelu rijeke Korane koji sam izabrao za svoj pokus, relativno mali, tome sam prilagodio izbor mamaca, ali i ribolovnu taktiku. Pošto svi lokalni ribolovci hrane i love šarane isključivo na kukuruz, prihranjivanje sam odlučio započeti s dvije potpuno različite vrste rastresite hrane. Od smjese za boile na bazi ptičje hrane i vode sam uz svesrdnu pomoć svojih malih „pomagača“ napravio kugle veličine teniskih loptica. Kugle smo bacali od pet do deset metara daleko od obale na prethodno od trave očišćeni dio dna rijeke. Druga verzija kugli bila je napravljena od potpuno drugačije baze koju je sačinjavala kombinacija ptičje hrane i ribljeg brašna uz dodatak LT ribljeg brašna i grubo mljevenih insekata. Iz iskustva znam da toj kombinaciji rijetko koji šaran može odoljeti, pa sam se nadao da će tako biti i ovaj put. Nju sam pomiješao s kuhanim kukuruzom i konopljom u njihovom soku, još jednim „nepoderivim“ prirodnim poslasticama ovih riba, i opet, radi lakšeg hranjenja napravio kugle veličine teniskih loptica i ponovno hranio na istom mjestu gdje i one prije njih. Kako sam hranio relativno blizu obale, pratio sam reakciju sitne bijele ribe, koja je nakon pada kugli u vodu jednostavno zakuhala. Na površini su eksplodirale uklije, a dolje na dnu, crvenoočke, klenići i male plotice. To je bio siguran znak da ako su šarani negdje blizu, brzo će biti ovdje. Ako želimo biti potpuno iskreni, sve su ove ribe ciprinidi, i njihova je prehrana, ako su podjednake veličine u prvom dijelu života zapravo vrlo slična. Uz mamce koji su trebali privući šarane, dodao sam malo i onih koji su ih na mjestu hranjenja trebali i zadržati. Malo cijelih boili, malo rezanih, malo kuhanog kukuruza (ipak se s njime najviše hrani) i malo hrane, pomiješane s kukuruzom i konopljom. Sve u svemu, vrhunski meni za gozbu. Zbilja ne znam koji bi šaran tome mogao odoljeti?

Hranjenje














Školjke, crvi, gliste…
Za ribolov sam pripremio različite mamce, jer se kod riječnih šarana nikad ništa sigurno ne zna. Razmišljao sam da ako svi hrane i love kukuruzom, možda nije loše pokušati loviti s „mesom“.
Zbog toga sam u ribolov ponio školjke, crve, kišne gliste, ritske gliste ,ali i boile, kukuruz šećerac, kokice i kukuruz. Bez klasike se na rijeku zapravo niti ne isplati krenuti. Najviše me je razočarala reakcija na meso riječne školjke, jer sam nakon nekoliko ribolovnih pokušaja na njega uspio uloviti samo jednog okana (grgeča). Crvi, kišne i ritske gliste su također relativno brzo ispali iz igre jer su ih jako brzo masakrirale veće „očke“ (crvenoočke) i mali okani (grgeči), tako da šarane iz vrlo praktičnih razloga na udici uopće nisu mogle dočekati. Slično je bilo i s kukuruzom šećercem, pa je izbor po tko zna koji put pao na stari dobri kuhani kukuruz bez dodanih aroma, i na boile. Zbog obilja sitne ribe nužno je bilo koristiti selektivne mamce. I pored toga što sam svaki dan u vodu redovito bacao boile, rezane boile i kukuruz, najbolju je reakciju ipak ishodio kuhani kukuruz zbog toga što se s njime najviše hrani i lovi i riba je na njega već naučena. Dobro sam lovio na sami kuhani kukuruz, pa kuhani kukuruz u kombinaciji s kokicom, ili s plivajućim plastičnim zrnom na dlaci.


Katran i perje
Ne znam zašto, ali kroz godine ribolova na rijeci stekao sam dojam da riječni šarani nekako u većini slučajeva izbjegavaju umjetne arome, dok im prirodni ekstrakti odgovaraju. Zbog toga sam u ovaj ribolov ponio i jednu kutiju Magme, relativno novog proizvoda koji se u potpunosti koristi starim i provjerenim šaranskim trikom korištenja prvo mokrog, pa suhog dipa, s tom razlikom da se ne koristi umjetnim aromama, već prirodnim aromama kukuruza šećerca i suhim dipom od konoplje. Kad zrno ili zrna na dlaci umočite u žutu Magmu, ona se na njih zalijepi u velikim tračcima, i kad sve to skupa malo kasnije uvaljate u suhi dip, na magmu se nalijepi mljevena konoplja, što je u vodi fantastičan hranidbeni signal za šarana. Magma se relativno brzo otapa u vodi i tako otpušta suhi dip, kojeg rijeka nosi nizvodno i tako na najbolji mogući način šalje pozivnicu za hranjenje. Kako sam direktno poželio vidjeti reakciju riba i samo ponašanje Magme na mamcu u vodi, spustio sam u vodu odmah ispod svojih nogu, nadipani mamac i prati reakciju riba. U nekoliko sekundi se je oko njega stvorilo gusto jato gladnih klija koje su nervozno plivale u krug oko mjesta gdje se je počela otapati Magma s aromom kukuruza i suhim dipom konoplje. Bolje preporuke od toga zbilja ne treba.


Mamci i prezentacije
Kad sam birao prezentaciju za ove mamce, najveća dilema bila je da li koristiti jači ili slabiji pribor. Gledajući realno, Korana je na mjestu gdje sam lovio mala i plitka rijeka, i na njoj je vrlo mala šansa za uloviti neku veću ribu. Većina šarana koje sam tamo viđao bili su od kilu i pol do dva kilograma s nekoliko malo većih izuzetaka. Međutim, riječni ribolov je vrlo nepredvidiv, i nekad se zna dogoditi da među jednim ili dva jata takvih manjih riba bude i neka od pet pa čak do deset kilograma, i korištenje pribora prikladnog jedino za male šarane put je u sigurnu katastrofu. Zbog toga sam pripremio dvije opcije. Jednu finiju, najlon 0.12 mm sa sačmom i udicom „kristalkom- Zlatni lav“ broj 14 na koju sam stavljao jedno zrno kukuruza, i drugu grubu, s 0.25 mm i dva zrna kukuruza (pravog i plastičnog) ili kukuruza i kokice na dlaci. Ova druga opcija je značila i znatno manji broj poteza, ali i veća šansa za izvući eventualno koju malo krupniju ribu ako tu zaluta.
Mamci









Vrijeme hranjenja i ribolova
Vrijeme hranjenja i ribolova birao sam prema stvarnim mogućnostima. Pa kako sam s obitelji bio na Korani na godišnjem odmoru u sredini dana smo se najviše kupali, a ribe sam najviše hranio i lovio rano ujutro i kasno predvečer. Posebno je zanimljivo je iskustvo promatrati jato šarana kako pretražuje riječno dno u potrazi za kukuruzom. Obično prvo ide samo jedan, dok ga dva ili tri iz jata prate na udaljenosti od oko pola metra do metar. Ove ribe su dok pretražuju dno rijeke vrlo oprezne i koncentrirane, i zbog toga ih je obično po danu prilično teško prevariti. Međutim, rano ujutro i pred mrak kad se dnevna svjetlost bitno smanjuje i kad sve boje polako prelaze u sivu, šarani slabije vide i tada puno lakše čine pogreške. Osim preciznog tempiranja najboljeg vremena za ribolov, jako veliku ulogu prilikom hranjenja ima i izbor mamaca. Ako lovite samo jednim mamcem kao što je kukuruz, dajete šaranu priliku da dobro prouči i usporedi vaš mamac s onim slobodnim oko njega. Međutim, ako za ribolov i prihranjivanje pokušate koristiti cijelu paletu različitih mamaca, i pri tome uspijete privući što više različite sitne ribe, natjerati ćete indirektno šarane da se požure s hranjenjem, ukoliko uopće žele nešto od ponuđenih mamaca i pojesti, a to je u kombinaciji s smanjenom vidljivosti optimalna prilika za počiniti „grešku“ i pokupiti mamac na dlaci ili onaj s udicom. Međusobno natjecanje za hranu s drugim ribama najučinkovitiji je alat za rušenje njihovog urođenog i stečenog opreza, pa ukoliko ih želite loviti, na taj ih je način najlakše navući na „tanak led“.

Baš kao nekad
I da se vratim na početak priče, šarani su još uvijek ipak samo ribe koje se uz dovoljno truda može prevariti i starim ribolovnim taktikama i starim ribolovnim priborom. Najbolji dokaz za to može poslužiti da sam neke od šarana uspio uloviti s oko 35 godine starim Germina štapom duljine 1.55 metara, akcije 20-40 g i jednako starom Olympic GVO 10 rolom, i kuhanim kukuruzom. Ono što je mene još više razveselilo, je da su ih uz moju pomoć uspjela uloviti i moja djeca od 4 i 5 godina. Međutim, najviše me je iznenadila činjenica da sam ih s jednakim uspjehom u uvjetima slabije vidljivosti u rano jutro i pred noć lovio i na puno grublji i snažniji pribor. Dobra priprema mjesta hranjenjem, ponekad je jednako važna kao i izbor mamaca za prihranjivanje i za ribolov. Poznavanje klasičnih ribolovnih taktika i mamaca vam u tome može biti od presudne važnosti. Ako želite uloviti svog prvog riječnog šarana, to nije nikakav bauk. Samo je pitanje da li ste voljni za tako nešto uložiti dovoljno truda i vremena. Mene je ribolov šarana na rijeci oduvijek vrlo snažno privlačio. Nije uvijek baš sve u veličini ulovljene ribe, nekad je jednako važan i ambijent u kojem se ribolov odvija, a naše rijeke vas vrlo lako mogu šarmirati i začarati…