Pitchingom do kapitalnog basa

PR / Broj 65 / Kolovoz / 2013.

Slično kao jackpot automati gdje mogu proći sati u potezanju bez kombinacije i onda neočekivano pogodiš dobitak, pitching iziskuje puno nečujnih spuštanja mamca u zaklon u kojima se ništa neće desiti. Seciranje zaklona se čak na momente može učiniti kao rutinski posao, a ne intuitivni ribolov. Međutim svako spuštanje može donijeti rodeo na vodi i bassa života. Ovaj moment cijelu priču čini neobično napetom i uzbudljivom. Ono što pitching razlikuje od svih ostalih tehnika je što se najveći bassevi u jezeru mogu hvatati u vrijeme kada su potpuno neaktivni i kada je standardnim tehnikama gotovo nemoguće uhvatiti ribu.

Tekst: Dalien, www.dalien-fishing.com
Foto: Dalien, Siniša Pavlinić

Pitchingom je osvojeno najviše američkih profesionalnih basovskih turnira, a svodi se na tiho prezentiranje mamca bassevima „na glavu“ u teškom zaklonu gdje provode dan. Kada se uđe u ritam bacanja ovaj ribolov postaje vrlo meditativan pa tihi precizni zabačaji postanu užitak i svrha sami po sebi. Iznimno je ugodan osjećaj kada nečujno staviš svoj jig točno tamo gdje si zamislio, tako da u toj „igri“ sati vrlo brzo prolaze.

Ova tehnika je jedna od najzahtjevnijih vrsta ribolova jer je podjednako bitan tehnički precizan i nečujan zabačaj, kao i mentalna budnost da reagiramo na griz nakon dužeg perioda neaktivnosti. Iako sam teoriju do najsitnijih detalja proučio na internetu, moram priznati da sam za ovaj članak napravio jako puno kilometara kako bi svu tu teoriju (relativno uspješno) isprobao u našim uvjetima. Što sam više lovio pitchingom, više sam shvaćao koliko sam zapravo loš i koliko je ova tehnika zahtjevna uz detalje u prezentaciji, otkrivanje pozicioniranja riba, izbor mjesta i mamca…

Koncept pitchinga

Pitching (pitch (eng.) – baciti) je tehnika ribolova pri kojoj se meti prilazi 2 do 6 metara i laganim zabačajem ispod ruke se potpuno nezakačiv mamac gotovo nečujno plasira u sam zaklon ribi doslovno na glavu ili u neposrednu blizinu. Bassevi jednostavno nemaju izbora – ili će pobjeći, ili će tog uljeza koji se odjednom ukazao isti trenutak zgrabiti! Slično kao kada vam muha sleti na obraz, pa instinktivno udarite to mjesto rukom.

Može se raditi sa obale, međutim neusporedivo je učinkovitiji i ugodniji kada se radi iz čamca, pogotovo sa elektromotorom. Pitching je takozvani vertikalni ribolov u kojem nam mamac propada ravno na dno i mi se moramo truditi da nam mamac ne tone na napetoj struni koja bi ga vukla prema nama i udaljavala od zaklona! U ovom vertikalnom padu je ključ tog reakcijskog griza.

Pitching

Pitching je tehnika bacanja mamca paralelno uz površinu vode kako bi ga nečujno spustili u vodu. Uz malo prakse taj se zabačaj izvede kao da mamac rukom spustimo u vodu, bez imalo pljuska. Nužno je koristiti baitcaster rolu, jer sa stacionarnom rolom nemamo takvu kontrolu. Pitching se koristi za udaljenosti od 2 do otprilike 7 metara od mete. Mehaničku kočnicu role kod izbačaja treba maksimalno otpustiti, dok se centrifugalna kočnica koja usporava vrtnju može malo pritegnuti, ovisno o iskustvu. Teži mamac je lakše nečujno spuštati jer imaju dovoljno inercije da cijelom dužinom zabačaja leti svega desetak centimetara od površine vode. Jako je važno i da mamac potone okomito na mjestu gdje je upao u vodu, stoga treba otpustiti rukom još strune sa role odmah nakon što je dotakao površinu i na opuštenoj struni pratiti njegovo tonjenje vrhom štapa.

Uvjeti za pitching

Pitching se bazira na ribolovu u zaklonu, jer je bass riba koja većinu svog vremena provodi u dubokom kršu. Logično, dobra pitching voda mora imati puno dostupnog zaklona. Potopljena stabla, panjevi, granje, trska, dokovi (gati) ili polja trave su glavni tipovi zaklona!
Mene je dugo vremena mučilo to što se naši bassevi love samo na senkače i u početku sam se pitao da li u vodi treba biti puno basseva da bi pitching radio. Međutim, nije bitan broj basseva. Količina i kvaliteta dostupnog zaklona u vodi određuju da li je pitching dobra tehnika!
Štoviše, najveći i najdominantniji primjerci će obično birati najbolja mjesta na određenom potezu jezera. Obično su to izolirani zakloni (jedno veliko deblo na čistoj obali), spojevi više grana u samom korijenu debla, mjesta sa najboljim hladom, zaklon koji ima blizinu duboke vode, usjek ili izbočina u polju trave ili mjesta gdje se mješaju trava i drvo.

Za pitching je poželjno da voda bude mutna ili zamućena, Što je voda mutnija, bassevi će biti pliće i bliže zaklonu pa ih je lakše locirati i loviti. Iako pitching radi cijelu godinu, proljeće i jesen sa povišenim vodostajem su udarni periodi jer garantiraju da će bassevi biti u obalnom zaklonu. Idealna dubina za pitching je od 0 do 1,5 metra.

Pribor

Za pitching nam je potreban kvalitetan baitcaster, jak štap dužine 2,05-2,40 metara, debela struna i jaka udica. Amerikanci u prosjeku koriste upredenice od 50-60 Lb, što se meni u početku učinilo pretjeranim, ali nakon par riba na blizinu mi je sve postalo jasno. Bass ima nevjerojatnu sposobnost da se u djeliću sekunde omota oko zaklona, a veliki uz to imaju i nevjerovatnu snagu, stoga ne možete pretjerati sa jačinom strune i jačinom udice. Za male ribe to ne predstavlja problem i većina će u kontri preletjeti granu iza koje ste je zakvačili. Ali kada vam veliki bass primi, a vaša struna ide preko grane, znajte da će vam pribor biti na testu i on može biti samo preslab, nikako prejak.
Bassu se ne smije dopustiti da se okrene, a kod velikih riba to doslovno liči na hrvanje. Jak pribor garantira da ćemo biti adekvatno pripremljeni kada baščina primi mamac, a vjerujte nema goreg osjećaja nego kada vam debeli u sekundi zamota ili strga strunu – i cijela priča završi prije nego što je počela!
Što se vidljivosti strune tiče ne treba previše brinuti jer oni špagu u kršu ne percipiraju kao špagu, već su potpuno koncentrirani samo na mamac. Ja sam osobno koristim 40 LB špagu sa metar i pol FC predveza debljine 0,49 mm koji spajam FC čvorom. Špagu volim zbog detekcije griza, a debeli FC jer lakše klizi niz grane, krut je pa se mamac ne mota oko grana i zbog debljine se ne usjeca u trule grane pod pritiskom kao špaga! Za pitching u travi je bolje koristi direktno špagu.
Jedan od najkorisnijih dijelova pribora će vam biti elektromotor, jer je kontrola čamca puno lakša.

Flipping

Flipping je zabačaj u kojem ne radimo sa rolom već lijevom rukom napinjemo metar, metar i pol strune kod izvlačenja mamaca i onda taj dio kontrolirano otpuštamo kod izbačaja. Ovaj zabačaj je koristan kada je voda toliko mutna da se zaklonu možemo približiti na svega 2 do 4 metra. Flippingom se jako brzo i tiho pretražuje zaklon.

Umjetnost pitching zabačaja

Tehnika zabačaja je najvažniji dio priče i direktno ovisi o tome da li ćete u danu imati tri ili ni jedan griz. Potpuno je opravdano u dvorištu vježbati kako na vodi ne bi gubili vrijeme na loše ubačaje koji će poplašiti ribu i tako upropastiti šansu za kapitalca kojih u danu i nema tako puno. Najvažnije je uvježbati tihi ulaz mamca u vodu, puno važnije od preciznosti. Ukoliko je mamac diskretno ušao u vodu, bass će i iz određene udaljenosti prići mamcu i pokupiti ga.

Kako bi ovakav zabačaj uopće bilo moguće izvesti nužno je koristiti baitcaster rolu kako bi mogli kontrolirano plasirati i zaustaviti mamac i da on nečujno legne u vodu. Baitcaster treba potpuno opustiti i pokretom štapa prema gore izvesti putanju mamaca paralelno uz vodu. Nešto slučno kao zabačaj kedericom. Uz dosta prakse mamac ulazi u vodu kao da se rukom spusti i na taj način ne plaši basa, već naprotiv izaziva reakcijski griz. Zanimljiva stvar je da je sa težim mamcem (10-20 gr) lakše izvesti nečujan ulaz u vodu , jer ima dovoljno inercije da paralelno putuje uz vodu dužinom cijelog zabačaja.
U izrazito mutnoj vodi, gdje ribi možemo prići na 2-3 metra, dobra opcija je i flipping zabačaj (flip, eng. – prebaciti). On se sastoji u istom pokretu štapa kao i pitching, samo višak strune ne izvlačimo rolom, već se se lijevom rukom napne metar do dva stune kod izvlačenja i nakon plasiranja mamac se kontrolirano vrati. Ovo je još brža i preciznija tehnika od pitchinga, ali uvjeti moraju biti takvi da se ribama možemo jako blizu približiti.

Jig ili texas rig?!

Ovo je tema za posebu knjigu pa ću pokušati maksimalno pojednostaviti. Jig se sastoji od jig glave sa zaštitom na koju je navučena suknjica i obično se na udicu dodaje trailer (dodatak) od gume tipa raka ili twin tail kako bi se dobilo na profilu, dodalo više akcije ili se usporio pad jiga. Obično se trailer dodaje u istoj boji kao i suknjica. Jig se obično koristi u mutnijoj vodi i oko potopljenog drveća jer zbog štitnika baš ne podnosi travu. Sa druge strane, jig je jedan od najboljih mamaca za velike basseve i ukoliko stavite veći jig, u startu ste eliminirali male ribe.
Texas rig sa gumama tipa rak, beaver ili kreatura je malo diskretniji pristup i to je sigurniji način za upisati ribu. Texas rig puno bolje prolazi kroz travu i težak krš, pa se najčešće koristi u takvom scenariju ribolova. Nova tungsten olova su napravila revoluciju, jer su manja i gušća. Od udica su popularne wide gap i straight shank udice. Straight shank se koristi za tanje mamce i u jako gustoj travi, dok je wide gap bolji izbor za deblje mamce tipa kreature…

Što se boja tiče stvar je jednostavna. Crno-plava je najpopularnija boja za pitching kako na jigovima tako i za texas rig. Ona je odlična za mutnu i zamućenu vodu, dok su zelenkasta (watermelon)i smeđkaste nijanse (pumpkinseed) bolje za bistriju vodu i malo diskretniju siluetu mamca. Neke standardne težine su 3/8“(10gr) i ½“ (14 gr). Mamac ne smije biti prelagan jer jednostavno neće proći kroz površinski sloj zaklona ili trave, ili će presporo tonuti.
U tehnici zvanoj PUNCHING (punch through (eng) – probiti) koja se koristi za ribolov u travi koja je na površini tepih ,koriste se utezi 1-1,5 oz (28-42 gr!) kako bi se probio površinski sloj trave. Uzgred budi rečeno, po ljeti bassevi žive u tom tepihu, pa se ribolovcima čini kao da po ljeti nestanu…

Texas montaža

Što nakon ubačaja?

Postoji dvije filozofije kod pitchinga i njih u stvari diktira raspoloženje riba i donekle stil ribolovca. Pitching može biti power fishing tehnika gdje brzo pretražujemo vodu dok ne nađemo ribu. Kada su ribe aktivne, ovaj pristup je najbolji jer se pokriva najviše vode. Mamac se ubaci na mjesto, pusti do dna, jednom podigne štapom, opet pusti na dno i vadimo van za sljedeći zabačaj.
Drugi pristup je za neaktivnije ribe koje je potrebno malo nagovarati na griz. U tom scenariju se mamac ubaci u određen zaklon i diže se 5-6 pa i više puta. Dobro je u glavi vizualizirati basa kako je primjetio mamac, prilazi mu, nervozno i neodlučno gleda, dok ga napokon ne uzme. Ovakvo vođenje je bolje u danima poslije fronte ili kad znamo da bi u određenom grmu trebala biti riba. Obično volim početi sa sporijom varijantom pa se prilagoditi nakon prvog griza. Također uvijek volim prebaciti strunu preko neke prepreke, kako bi mi svako izdizanje bilo okomito i kako bih mogao kontrolirati brzinu propadanja.
Inače ameri kažu da kad je riba neaktivna, često pomaže staviti teži uteg, kako bi bržim padom izazvali reakcijske grizeve.

U praksi…

Kako bi što kvalitetnije obradio temu, zamolio sam viceprvaka svijeta i donedavnog menagera Hrvatske Bass lige Sinišu Pavlinića – Mazdu da podijeli svoje iskustvo sa čitateljima PR-a. Siniša je pionir pitchinga i ribolova texas rigom u Hrvatskoj i svoju je vještinu brusio na Trakošćanu sa obale dok je još bio pun obalnog zaklona (i bassa). Siniša ima spori pristup pitchingu i gotovo uvijek čeka da bass priđe mamcu, stoga nekad zna jigati mamac i do deset puta. Njegovi zabačaji su bili precizni i u takvom kršu da je na momente djelovalo nevjerovatno da se iz takvog mjesta može uloviti riba. Kada bi stali na izgledno drvo, Mazda bi vrlo temeljito ispitao svaki dio grane ili panja, jer kaže da je ponekad deset centimetara presudno – sa ove starne grane neće, sa ove odmah griz!
Pitching je tehnika šablone i često je se može kopirati po jezeru, stoga treba obratiti pažnju na svaki, a pogotovo prvi griz. Kakav je bio zaklon, na kojoj je dubini primo, da li je riba bila u sjenovitoj ili sunčanoj strani zaklona, nakon koliko izdizanja je primila itd…
Često će određeni potezi od nekoliko desetaka metara zadržavati nekoliko riba, pa je uvijek dobro stati i temeljito pročešljati taj potez.
Što se tiče prakse pitchinga iz čamca, zasad su top lokacije Crkveni Bok kraj Sunje i Lepa Greda kraj Ferdinandovca. Oba ova jezera imaju obilje obalnog zaklona, zdravu populaciju bassa i dozvoljen je ribolov čamcima. Nadam se da će takvih biti sve više…

Montaža straight shank udice

Ova udica je odlična za ribolov u travi, jer od svih montaža i udica najmanje zapinje za prepreke u vodi. Obzirom da se vrh udice nalazi kompletno u tijelu mamca, on duže traje nego na wide gap udici.
Od ove godine su čak i kod nas dostupne Mustad Denny Brauer Grip Pin Max Flippin’ Hook koja ima integriran držač mamca i to je stvarno dobra i jaka stright shank udica. Za vezanje ove udice je jako važno koristiti snell čvor ili bilo koji drugi kod kojeg struna ulazi sa unutarnje strane ušice. Ovaj čvor je jako važan jer kod kontre olovo pritisne udicu i ona se sama postavlja u idelan položaj da svaki put pogodi bassa u gornju čeljust.

Kako prepoznati griz?

Kada su Danny Brauer-a, jednog od najslavnijih bass profesionalaca koji slovi kao najbolji pitching i flipping ribolovac svih vremena pitali kako se manifestira griz bassa kod flipping-a, on je odgovorio : „ Ne znam!“
Kaže da je taj osjećaj svaki puta drugačiji i da nikad nije apsolutno siguran šta se dešava sa mamcem i zato zateže na svaki sumnjiv događaj. Bass ima sposobnost da tako brzo uzme i ispljune mamac bez da išta osjetimo. Danny uvijek koristi kuglice na jigovima iz jednog zanimljivog razloga. On misli da bass zbog kuglica drži jig duže u ustima, jer mu one svojim zvackanjem i premještanjem stvaraju osjećaj da drži nešto živo u ustima.

Iz svoje prakse mogu reći da je griz najčešće bump ili dva po struni, ali također može biti samo neodređena težina kod podizanja ili struna krene u stranu (nekad munjevito). Često primaju u inicijalnom tonjenju, stoga treba biti spreman i štapom pratiti tonjenje. Kod višekratnog odizanja, paziti na duljinu propadanja, jer će često bass pokupiti mamac u propadanju bez nekog izraženog udarca ili poteza, mamac samo stane u pola vode. U svakom slučaju treba uvijek gledati u strunu, te zatezati na svako sumnjivo dešavanje. Sa iskustvom se dobije malo bolji osjećaj i može se prepoznati da je recimo mali bass probao mamac.