Poker asova

PR / Broj 72 / Ožujak / 2014.

Priča o četiri varke koje bi svatko tko se odluči loviti pjegave ljepotice trebao imati u kutiji. Dvije su donekle nekonvencionalne i ne koriste ih mnogi, te dvije provjerene čije prednosti mnogi ne iskoriste, zbog visoke cijene u slučaju twicheva i pogrešnog vođenja zbog straha od zapinjanja, a i gubitka u slučaju leptira.

Piše: NoName
fotke: Robert Pljušćec i arhiva www.spineri.com

Jigovi

Prvi streamer jigovi s kojima sam se susreo su bili oni koji su se nekad dali vidjeti u skoro svakom ribičkom dućanu i, ako se ne varam, uglavnom služili kao dio sistema za lov bolena sa težom žlicom. U doba Germina, Zlatne kornjače i Kvikerica teško da se nešto tako lagano moglo bacati kao solo varka. Po placevima, pijacama, sajmovima , kako hoćete, se još da naletjeti na koji, a tako sam i ja nabavio prve. Bili su žuti i motali se po kutijama sve do prvog posjeta Čabranci. Tamo sam nešto jigao s tim i ulovio prvu pastrvu na jig. Od onda se obavezno par komada mota po mojim kutijama.
Ovih dana, znači nekoliko godina kasnije, često su mi joker kada je ribolov težak- početkom sezone, ako je zima bila duga i hladna, kao i tijekom ljeta, kada su pastrve najveći dio dana neakivne i zabijene po kojekakvim rupama. Više ne bacam žute, jer ih nemam, ali imam dva frenda, dva majstora koji rade vrhunske jig streamere koji još i bolje odrađuju posao od kineza. Frendovi i majstori su učitelj i učenik, Ante Jukić i Marijan Krmpotić.

Početkom sezone uredno na dotične lovim u prosjeku veće ribe u odnosu na druge varalice. Leptire, npr., koji su ostatak godine favoriti u većini situacija. Logično, jer je pastrva početkom sezone ´prikovana´ za dno, pogotovo ukoliko se zima odužila. Kako sezona odmiče, neke druge varalice uzimaju primat po količini, ali na jigove- nebitno je li na njemu nešto navezano, ili napiknuto- udaraju veće ribe od nekog prosjeka. Razlog je i opet logičan. Velike ribe ne jurcaju uokolo, već izaberu busiju, obično rupu ispod kamena, ili rupu u obali ukoliko je ova podlokana iz koje imaju dobar pregled terena oko sebe i u kojoj provedu najveći dio dana. Minus ribolova jigovima je što je to (meni) dosadan ribolov pa često idem na kvantitetu, umjesto na kvalitetu.

Snježna voda

U gorskoj Hrvatskoj se snijeg zadržava duže nego li u ostatku zemlje. Svi smo vidjeli kakvo je stanje bilo u Gorskom kotaru do prije mjesec dana. Dolaskom toplijih dana, ili nagle južine, snijeg se topi. Naglo topljenje snijega zna ohladiti vodu i ´odrezati´ ribu. Snježna voda ne zamuti vodu kao kiša, samo ju ohladi, tako da čovjek u principu i ne zna što se događa. Obzirom da je riba hladnokrvna životinja, temperatura tijela ovisi joj o temperaturi okoline- vode. Ukoliko riba slabo radi, usporite i prepipavajte dno streamer jigovima i gumama.

Riba promjenu temperature vode od 1°C osjeća kao što čovjek osjeća pad, ili porast od 7°C. U prijelaznom razdoblju je pogotovo osjetljiva pa se nije loše kod ribočuvara, kod prijatelja, ili na netu raspitati kakva je situacija, ukoliko se odlučite na neki duži put u potrazi za pastrvama.
Također, početkom sezone se drugi dio dana pokazao boljim za lov. Znali smo od jutra do 2-3 popodne ne uloviti, čak i ne vidjeti apsolutno nikakvu aktivnost na vodi, da bi u tih par sati do sumraka nadoknadili sve.

Princip lova

Ako ste kad lovili i ulovili (neaktivnog) smuđa, znali bi uloviti i pastrvu. Princip je isti. U ovom slučaju ste u prednosti, jer su razlike u gabaritima voda u našu korist pa često mikrolokaciju za koju mislite da skriva pastrvu možete odloviti doslovno sa svih strana. Udarci su najčešće u mirovanju, rijetko u samom propadanju i ako lovite sa primjerenim priborom, teško da će proći neprimjećeno. Dubljaci u riječnom koritu, veće kamenje iza kojih voda izdubi dno, podlokane obale i dubljaci iza slapova su mjesta iz knjige.
Princip lova je, kako rekoh, sličan lovu smuđa. Uzvodni zabac, čekanje da varka potone i lagani jigging. Amplitude skokova su male, jer, vođen mojom rukom, taj jig imitira peša- koji pliva na mahove uz dno. Iz istog razloga imam jig streamere u više boja u kutiji i boju jiga biram po boji dna. Vođen nečijom drugom rukom, taj isti jig mogao bi nošen vodenom strujom driftati u pola vode, ili pri dnu, poput kakve nimfe, ili bi na udici umjesto perja i krzna mogao biti komad silikona. Ja nekako imam više povjerenja u suptilnost marabu pera koje ´prodiše´ i uz najmanji pomak vrha štapa, ili promjenu vodene struje. Ponavljam, pastrve su početkom sezone dosta trome i smatram da je u ovom periodu manje – više. Preko ljeta veća potočara najveći dio dana provede u zaklonu, ali ´pešu´ koji skakuće u rupi, koju je ova prisvojila, ili blizu zaklona gdje je parkirana neće oprostiti. Jig streamer zbog njegove nenapadne akcije potočara prihvaća bez sumnje i sa dozom agresije- pastrve i peševi se ne vole pretjerano.

Ukoliko obrađujem neki slap, gađam pjenu u samom dnu slapa i tu je ponekad potrebno podebljati težinu jig glave da ova probije onaj gornji, uskomešani dio vode. Kod ribolova u slapu, volim nabiti na udicu nešto silikonsko, sa repićem koji radi, jer ima izraženiju akciju od jig streamera pa će ga i pastrva lakše primijetiti u turbulentnoj, zapjenjenoj vodi. Slit shad od 50 mm se profilirao kao super lovan pa je on obično prvi izbor.

Sitnice koje ribu znače

Obzirom da perje pije vodu, u kutiji ostane mokro puno duže od silikona, bitno je da su jig udice na kojima su motani kvalitetne. Na Ultegrine (Željko Kuk) jig udice nemam nikakvih zamjerki, nijedna mi nikad nije zarđala, dok za neke druge kupovne to ne mogu reći. ´Ovratnik ´ od olova, koji drži gumu na mjestu režem kliještima obavezno. Za veće gume je on ok, ali manje gume za pastrvu i grgeča samo oštećuje.

Pilkeri

Na temu što se sve može uloviti pilkerom, tj. metal jigom, kako ga u zadnje vrijeme zovu, dao bi se napisati roman. Ti naoko obični, jednostavni komadi metala, koji se, ukoliko ste iole vješti sa rukama, bez puno muke mogu napraviti i u kućnoj radinosti su na slatkim vodama do relativno nedavno skoro pa ekskluzivno bili rezervirani za bolena i brzu vuču, no to se polako mijenja. Previše mrena, klenova i somova je ulovljeno da bi to ostalo tako. Dok mi za bolena i ostatak slatkovodne ekipe igraju i širi modeli, poput legendarnog Strata Spoona, ili još poznatijeg Castmastera i varijacija na temu, za pastrve preferiram izdužene pilkere, koji izgledaju kao, ili jesu, umanjene kopije jigova za vertical jigging na moru.
Prve pastrve na pilkere ulovio sam na Krupi. Prekrasna rijeka, duboka, bistra i spora svojom ljepotom osvaja na prvu, ali pastrve koje plivaju u njoj u stanju su izluditi čovjeka do te mjere da se počne nabacivati upravo malim pilkerima. Naime, na sve ostale varalice, prezentacije i fore samo bi odmahnule repom. Trebalo mi je neko vrijeme da skužim da mi treba nešto što brzo tone i ostaje dolje pri dnu čak i kad se brzo vuče.

Prve ribe su izletavale za njim iz potopljenih krošnji i panjeva s druge obale, a kada sam ga počeo spuštati na dno i isprekidano voditi, izletavale su iz trave i udarale. Iz iste one trave koja je izgledala pusto dok sam uz nju vukao leptir, ili cupkao po njoj s jigom. Na još par izlazaka su se pilkeri pokazali kao joker kada ništa drugo nije moglo donijeti griz, ili uopće pokrenuti ribu.

Odabir pravog

Štap za pastrvu mora spojiti nekoliko karakteristika u sebi: S jedne strane, mora imati osjetljiv vrh da bi znali što se događa sa jig streamerom vezanim na gram i pol teškoj glavi, a s druge, ne smije biti preslab da bi njime mogli povući leptir veličine 3 kroz brzak. Onaj osjetljivi vrh mora odraditi svaki trzaj manje potočare, a to je jedna od živčanijih riba na udici i isto tako mora biti dovoljno jak da i veću ribu uspješno ukroti. Par ideja imate na slici, zanemarite oznake na blankovima, svi imaju sve potrebno za ugodan ribolov i manjih i većih riba…

Prednosti pilkera

Pilker, twichan vrhom štapa na isti način na koji bi twichali neki vobler, je apsolutno reakcijski mamac, koji lovi ribu na prepad. Ova ga nema vremena dugo mjerkati, već u trenu mora donijeti odluku hoće li, ili neće napasti. Jer je taj ofarbani komad olova već idući trenutak dalje, u dvorištu neke druge pjegave. Koja opet u trenutku mora odlučiti hoće li, ili neće jesti. I tako u krug. Prednost nad običnim žlicama, ili tonućim voblerima je što brže tone, pretražuje više vode (pogotovo na jezerima) i ne košta puno. Bezbolnije je ostaviti 10 ovih varki na nekom panju, nego 1 brzotonući japanski twich vobler. U trenucima cuga, kad se pastrve aktivno hrane, udarci u propadanju, u pola vode, su najnormalnija stvar. Još nisam našao boju koja ne lovi, ali prvo posežem za onima sa zlatnim, narančastim, ili bakrenim leđima. Kad takvi ostanu po granama, ili zacvikani među kamenjem i red head je dobar.
Ako idem na neko od jezera u kojem plivaju pastrve, već tradicionalno si večer prije par komada običnim markerom ofarbam u crno, jer se crna najbolje vidi u dubini, ili gledano iz perspektive pastrve – iz dubine. Na jezeru će se rijetko tko naloviti, to je dosadan ribolov u koji treba uložiti puno truda, ali uporni budu nagrađeni ribama kakve će rijetko uloviti na rijeci.

Dekori i zvečke

U moru japanskih i inih tvičeva za pastrvu čovjek se lako pogubi, a onda posljedično i pretjera. Za uspješan lov pjegave, jedna – dvije boje su skoro pa i dovoljne. Boje plemenitih metala po Rapali će odraditi posao u većini slučajeva. Silver i gold u izvedbi japanskih majstora istini za volju izgledaju puno bolje i imaju više varijacija na temu, ali neka vas to ne zbuni. Kinkuro, ili Akakin svode se na gold, m tng, m moroco, ili neki od wakasagi dekora su varijacije na temu silvera.
Mada sam lovio i na ozvučene voblere, za pastrvu nekako preferiram one mutave, čak i u uvjetima smanjene vidljivosti. Za mutniju vodu bolji su mat dekori. Mat dekori u izvedbi japanskih majstora samo naoko izgledaju mat. U principu po sunčanom vremenu daju dosta fleša, a za oblačnih dana, ili u mutnom imaju jasan obris u vodi.

Leptiri

Ako bi se o pilkerima dao napisati roman, o leptirima bi se dala snimiti sapunica u više nastavaka nego li ih imaju sve turske i meksičke zajedno. Leptir, u narodu znan kao meps, je poznati ´ubojica´ pastrva.
Što je to toliko neodoljivo u tom rotirajućem krilcu, teško je za objasniti. Ukoliko volite ribe, ukoliko se smatrate sportskim ribičem, leptire manje od br. 2 za pastrve ne bi trebali koristiti. Leptir je užasno neselektivan mamac, napadaju ga i tek pedalj duge pastrvice i često im sva tri kraka trokuke udice završe u ustima. Čovjek se iznenadi koliko pastrvica od 15-20 cm može zinuti! S jednim krakom manje je leptir jednako lovan, a realizacija nije ništa manja. Još ako bar malo stisnete kontrakuke, šteta koju napravi u ustima ribe je puno manja. Oslobodit ćete ribu uz puno manje stresa i za sebe i za nju i dajete pjegavoj puno više šansi da preživi, a sebi priliku da ju ulovite i nagodinu.

Trbuh varalice je važan

Možda je to u mojoj glavi, ali ne volim kada je trbuh varalica ofarban u bijelo. Prije ću na kopču staviti varalicu narančastog trbuha i flourescentno žutih leđa nego onu tamnih leđa i bijelog trbuha. Vobleri pri twichanju dosta izbacuju trbuh i mišljenja sam da narančasti, ili crvenkasti trbuh u kontrastu sa svjetlijim bokovima bolje mami pastrvu. Kako rekoh, možda je to sve u mojoj glavi, jer češće ih koristim pa je normalno da su lovniji.

Neodoljivi odbljesak metala

Leptir je varka koja radi cijelu godinu. Najučinkovitiji je kada se vuče uz samo dno, uz kamenje iza kojeg, ili uz koje pastrve ´čuče´ i vrebaju, spremne pojesti ono što im voda donese. Kada sam počinjao, bacao sam ga samo i jedino nizvodno. Naravno da ga je snaga vodene struje dizala i lovio sam pod površinom, ili u srednjem sloju vode u najboljem slučaju, to jest ukoliko sam lovio u 2 pedlja vode. Iako sam po prirodi tvrdoglav i isprva mi je bilo logičnije voditi leptir kako sam gore napisao, jer je po mom mišljenju dolazio ribi u usta, nakon par ribolova sa iskusnijim frendovima, počeo sam prepisivati i loviti bolje.
Uzvodnim zabačajima pod kutom između 30 i 75, ili svih 90° postiže se to da leptir puno brže dohvaća dno, a tu je najubojitiji. Može se pretražiti velika površina sa samo nekoliko zabačaja i meni često služi kao indikator kako su pastrve raspoložene. Ukoliko ga u par zabačaja ništa ne opali, ili bar izleti za njim, znam da pastrve i nisu nešto raspoložene. I u najgorim brzacima je nezamjenjiv. Odlično drži struju, voda ga ´prenese´preko kamena, da bi ga u sljedećem trenutku u mirnjaku iza nešto pjegavo moglo pogoditi iz voleja na prvu.

Kroz godine par boja krilaca su se pokazala lovnijim od drugih. Popularna ´buba mara´, tj. krilo sa crvenim točkama na srebrnoj podlozi, ista stvar na zlatnom krilcu, i zlatno krilce koje nakon nekog vremena matira provode najmanje vremena u kutiji, jednom kad dođem na rijeku u kojoj plivaju pjegave. Mepps Aglia, ili Idrini Standard i Dobra pak zauzimaju najviše prostora u toj istoj kutiji. Razne kićanke, lamete i ostali dodaci kojima proizvođači opremaju leptire čine da leptir izgleda bolje, ali neku razliku u lovnosti u odnosu na one bez kićanke nisam primijetio.
U početku mi se trojka činila povelika, ali su me prvo ulovi onih gore navedenih iskusnijih, a potom i moji ulovi, uvjerili da je ´meps trojka´ taman po mjeri za skoro pa bilo koji potok u kojem plivaju pjegave.

Pravi leptir

Kvalitetan leptir u veličini 2, ili 3 može koštati i do 30 kn. Oni jeftiniji, sumnjivog porijekla, ili nepoznatih firmi, često ne rade kako treba, tj. da bi se krilce počelo vrtjeti traže brzo vođenje, ili jaku struju. Takvim leptirima ne možete odraditi lepezasto pretraživanje terena, niti će se u brzacima vođeni nizvodno ponašati kako treba.

Twitch vobleri

Svi znamo da su twich vobleri reakcijski mamci. Zainteresirat će lovinu i kada je ova sita, ili iz nekog razloga neaktivna. Za štuku, ili bassa, odlična je prezentacija sa puno pauze. Za bolena, ili mladicu, prezentacija je puno brža. Kada lovim pastrvu twichevima, koristim mahom one tonuće, ili suspend izvedbe i snagu vodene struje i kombiniram ove dvije prezentacije. Zabačaji su uzvodno, ili okomito na tok, a mjesto na kojem očekujem napad, a na pastrvskim rijekama je to obično iza kamena u vodi, prebacim. Kao da lovim bolene koji raubaju. Kad mi struja donese varku u blizinu zaklona za koji mislim da skriva pastrvu, varka je na radnoj dubini, pa mi ostaje tek da je ´oživim´ sa par čvrga vrhom štapa, ostavim da odmori trenutak dva u mirnjaku i nastavim dalje. Ukoliko sam dobro odradio sve, pastrva ga udara u pauzi. Ako ju nisam zainteresirao, sljedeći kamen je obično metar-2 dalje, a kao i sa leptirima može se pretražiti fin komad vode u svega par zabačaja. Treba malo vježbe da naučite precizno zabacivati i malo prakse da skužite kako struja zanosi varku, ali kad to postignete i riješite se straha od gubitka 100 – 150 kn vrijedne varalice, twich postaje ubojica.

Kvalitetna ribička odjeća je neophodna

Nema lošeg vremena, nego loše odjevenih ribiča. Dobra jakna koja štiti od kiše i vjetra košta dosta, dobra kabanica koja će vas spasiti od kratkotrajnog proljetnog pljuska ne. Sjetite se ovoga sljedeći put kad vam iznenadni pljusak namoči prsluk natrpan varalicama na koje ste potrošili malo bogatstvo, ali ih ne možete koristiti jer niste uložili u odjeću za ribolov.

Puno fulanja?

Fulanja se najčešće događaju ako zategnete na bljesak boka, koji se dogodi prije nego osjetite udarac. Slično kao kod ribolova bassa, ili bolena topwaterima, kad čovjek instinktivno lupa kontru na raub, bez da je osjetio udarac na štapu. Problem se da riješiti na način da ne gledate u varku, ali tako ćete ostati uskraćeni za one scene zbog kojih srce u sekundi brže zapumpa, kad se potočna stvori od nikuda iza varke i pogodi ju, ili promaši. Ukoliko pastrva krene za varkom, ali se u posljednjem trenutku predomisli, vjerojatno joj je varka previsoko u stupu vode, ili ste joj dali previše vremena da snimi varku i skuži prevaru. Ukoliko je voda bistra, teško da ćete dobiti drugu šansu. Zapamtite mjesto i odradite ga u povratku.

Tonući i brzotonući twichevi obično japanskog porijekla nisu jeftini, ali su često nužni za ovakve situacije. Uz to što su napravljeni upravo za twich, odrađeni su sa puno detalja. Drugi slučaj je ako se lovi na mirnoj, jednoličnoj šniti rijeke. Tu pastrva ima puno više vremena da promotri mamac i često samo prati bez prave namjere da zagrize. Pogotovo ako je voda bistra i ne prebrza. Zato ju na takvim mjestima twichevima lovim kao da lovim bolena – brzo i žestoko, sa kratkim pauzama između twicheva. Ponekad upali, češće ne, pogotovo ako se radi o većem primjerku.

Kad sam spomenuo primjeren pribor, mislio sam na dvije stvari:

Tanku upredenicu – moje se vrte oko 12 lb, može i duplo tanje, ali je meni ovo dovoljno tanko za bilo koji potok u kojima plivaju pjegave, a opet dovoljno jako za bilo koju rijeku. Varke od par grama lete pod drugu obalu, struja ne stvara trbuh, znam što mi se događa sa varkom, i, najvažnije, mogu stisnuti kontru bez razmšljanja hoće li negdje puknuti ukoliko se malo rascufala. Na takvu špagicu se nadovezuje nekakav fluorocarbon. Lovio sam i sa 0,14 mm, lovio sam i sa 0,28 mm. Ekipa lovi i sa 0,10 i sa 0,35 mm. Za mene, to su krajnosti, zlatna sredina je od 0,18 do 0,25 mm i negdje u tim granicama se i ja zadržavam.
Druga stvar je štap. Džabe sve špage i svi jigovi svijeta, ako lovite toljagicom koja ne može detektirati što se događa sa varalicom. Ukoliko ste, kao i većina ekipe danas, malo zabrijali na UL ribolov, onda već imate doma štapek od 2 metra, težine bacanja 5 i pol grama i slobodno možete preskočit ovaj dio. Za ovih par normalnih, koji još nisu oboljeli od ultralajtingitisa, par hintova. Štap bi trebao biti fast, ili medium fast akcije, mora biti osjetljiv i ne bi trebao biti težine bacanja veće od 15-20 g. Žvakice koje se pigaju do drške već u zabačaju kod mene ne prolaze. Zbog izbačaja volim da je preko 2 m, zbog često skučenog prostora ne volim da je preko 2,40. Vrh mora biti osjetljiv, razlozi su jasni, a opet, mora imati rezervu snage, za slučaj da vam stisne riba od 40, 50, ili daj bože, veća. Ja u zadnje vrijeme lovim Garbolinovim Ghetto Riderom (2,20 m, 1-7 g) koji utjelovljuje sve gore navedeno. Vrh je super osjetljiv, detektira apsolutno sve što se događa sa varalicom, do te mjere da sam dok se nisam ushemio, lupao kontre na svaki kamen koji bi varka očešala. Pedalj, ili 2 od vrha ta fina alatkica postaje ozbiljan alat koji se bez problema suprotstavlja bassevima od kilu- dvije u travi, ili bolenima od 2-3 kile u struji.
O rolama neću trošiti puno riječi. Tek da mora imati dobru kočnicu, da dobro slaže tanku špagu i da nije prevelika, da svojom masom ne utječe na osjetljivost cijelog kompleta. Ovih dana to se nađe već za par-sto kuna.

Kada se pastrve razigraju, tj. kada se iz nekog razloga aktivno hrane tijekom cijelog dana, ili dobrog dijela dana, što se zna dogoditi ako je dan oblačan, vjetrovit, ili pada kiša, više od 2-3 twich voblera i par leptira mi ne treba. Za razliku od onih teških dana kada ribolovac ima tek jednu, maksimalno dvije šanse da prevari pastrvu, aktivna riba i po nekoliko puta napada varalicu, tj. najčešće dok se ne zakvači. Čak i na dubljim mjestima sa sporim protokom znaju se dizati sa dna i napadati varku vođenu ni pola metra ispod površine.

Takvi dani su česti u proljeće, kada je vrijeme promjenjivo. Početak sezone je obično mršav što se tiče ulova i mnogi će ostati razočarani, ali već druga polovina trećeg mjeseca, a travanj i svibanj pogotovo znaju ponuditi odlične ribolove zbog kojih čovjek brzo zaboravi na zimu i dugo čekanje da sezona krene.

O tome koliko prezentacija varalice, u ovom slučaju leptira, utječe na njenu lovnost svjedoči slijedeća pričica:

Prije par godina početkom sezone dogodila mi se situacija da sam došao na rupu u kojoj se uvijek ulovila poneka riba. Rijeka se nakon parsto metara brzaka preko par mini slapova slijeva u tu široku i, u odnosu na teren uzvodno i nizvodno, dosta duboku rupu. Krije ribu u svako doba godine samo joj treba ´naći žicu´. Počeo sam sa twichevima, prešao na jigove i došao do leptira. Bez uspjeha. Sve dok nisam leptir zabacio u podnožje slapa, spustio skroz na dno i vodio ga najsporije moguće, tj. držao ga uz dno na način da krilo nije rotiralo jer sam okretao ručicu role, već je rotiralo dok ga je struja ´gurala´ kroz rupu. Rezultat? Šest riba jedna za drugom, u rupi u kojoj nijedna druga varalica i prezentacija nije donijela ni praćenje.