PONAŠANJE RIBA – KAD VAS ŠARANI „IZRADE“

PR / Broj 71 / Veljača / 2014.

Nije važno koliko dugo lovite šarane i koliko ste dobri u tome, ali će sigurno jednom doći vrijeme kad će vas oni prevariti. Doći će na mjesto gdje lovite, pokupiti sve slobodne mamce i otići s njega a da vaš alarm neće ni pisnuti. Tu čak nije važno ni koliko su oprezni ili naivni šarani koje lovite, jer to je jednostavno dio šaranskog ribolova kojeg mi ribolovci moramo prihvatiti. Na nama je da damo sve od sebe kako bismo u ribolovu bili što više učinkoviti i što bolje u ribolovnom smislu iskoristili vrijeme provedeno na vodi…

PIŠE: SIMON CROW
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Kad vas „izrade“

Uobičajeni ribolovni termin za to je „da su vas izradili“, i ja sam već prestao brojiti koliko sam puta bio svjestan da su mi to napravili, a uopće ne razmišljam o tome koliko se to puta dogodilo, a da uopće nisam znao. Moje najranije sjećanje kad sam to osobno vidio seže u još davnu 1980. godinu, i na jedno staro jezero u Wolverhamptonu, zvano Wergs Hall. U čamcu sam krenuo osloboditi olovo s obalnog drveta za kojeg mi je zapelo, nakon što sam proveo noć u ribolovu bez poteza iznad tepiha od nekoliko kilograma boili. Nisam mogao vjerovati što sam vidio kad sam došao do mjesta na kojem sam hranio. Na dnu je ostalo samo nekoliko dobro prožvakanih mamaca. A trebalo ih je biti barem nekoliko stotina. Nakon toga sam potpuno „otvorio oči“ po pitanju načina kako se šaran hrani. Do onda sam razmišljao kako šarani „izrade“ ribolovce samo na mega teškim vodama, dok se voda na kojoj sam ja tada lovio, uopće nije podrazumijevala kao teška voda.

Ne budite naivni

Danas pogotovo, morate biti vrlo naivan ribolovac ako vjerujete da šarani „izrade“ ribolovce samo na vodama s jakim ribolovnim pritiskom. U svojoj sam ribolovnoj karijeri vidio kako šarani iz „djevičanske“ vode kao što je rijeka St. Lawrence moje mjesto potpuno čiste od mamaca, a da ni jedan od njih nije niti podigao indikator na mom štapu. Znam da je isto doživio i moj prijatelj Steve Briggs i da je o tome čak jednom pisao. Još jedno slično iskustvo datira iz malo kasnijeg vremena, kad sam kriomice, bez dozvole, lovio na jednom privatnom jezeru u Yorkshireu. Ono je tada bilo poznato po tome da baš nikome od nas ribolovaca nije bilo dozvoljeno tamo loviti ribe. Zbog toga bolji primjer „lake“ vode zbilja ne mogu ni zamisliti. Došuljao sam se na to jezero i promatrao ribu od nekih 10 do 12 kilograma kako je rovala po dnu. Puzanjem sam se popeo na mali mostić točno iznad nje. To je bila jedina lokacija gdje sam mogao loviti, a da ne budem viđen. Čekao sam svoju priliku i na mjesto gdje sam vidio da se hranila, šakom sam bacio kukuruz šećerac, i nakon toga zabacio sistem između nekih petnaest zrna. Voda je bila potpuno bistra i ja sam sa svoje pozicije mogao vidjeti svako zrno bez ikakvog problema. Nekoliko minuta kasnije velika riba je došla točno na mjesto gdje sam bacio mamce i počela ih skupljati jednog po jednog. Srce mi je lupalo kao da sam trčao na 100 metara. Bilo je jako uzbudljivo i ja sam sjeo čekajući da se riba sama ulovi. Računao sam da je samo pitanje vremena kad će voda eruptirati, i već sam počeo planirati što ću u tom trenutku napraviti. Najlon se malo pomaknuo kad je repom lupila u njega. Samo se vrlo oprezno pomaknula od njega. Šaran je nastavio halapljivo proždirati slobodne mamce upravo svugdje oko mjesta gdje je bio moj sistem s udicom i mamcima. Nakon strašno dugih deset minuta riba je polako nestala iz mog vidokruga i ostavila me da se polako češkam po zatiljku, jer su jedina tri zrna na dnu bila ona pričvršćena na moj sistem. Pojela je baš sva zrna osim onih koje sam joj ja namijenio. Kad sam izvukao svoj sistem na obalu bio sam potpuno obezglavljen, jer je po mom mišljenu sve bilo napravljeno kako treba, kukuruz je polako pao na dno, i po svim mojim očekivanjima riba je trebala biti ulovljena.

Hvatanje prilike

U oba primjera koja sam upravo opisao postoje argumenti za to da moj sistem tada baš nije bio najbolji i da je to glavni uzrok zbog čega nisam ulovio te ribe. Možda se danas s tim tvrdnjama mogu složiti, ali sve sam to želio ispričati kako bih vam pokazao da „oprezni“ šarani postoje u svim razinama ribolovnih voda, a ne samo u onima koje se zbog učestalog ribolova smatraju teškima.

Na teškim vodama

Ako govorimo generalno, gustoća riba u nekom jezeru i količina prirodne hrane u njemu su dva najvažnija razloga zbog kojih se šarani u nekim vodama u smislu hranidbe snažno okreću ribičkim mamcima. I to je glavni razlog zbog kojeg ja i danas vjerujem kako su šarani na vodama, gdje ih ima puno, daleko „oprezniji“ od onih gdje je broj šarana u odnosu na površinu jezera vrlo mali. Na ovom prvom tipu vode ribe moraju stalno uzimati mamce s udicama, jer im je to jedini način da opstanu, ali su zbog toga i kroz godinu i više puta ulovljeni. Stoga, potpuno je razumljivo da su ubuduće u svim sličnim situacijama, kad traže hranu, puno oprezniji. To je i poruka koju ja svake godine pokušavam proslijediti dečkima koji love na BYCC (British Young Carpers Championship) natjecanjima koja se odvijaju na Linear Fisheries u Oxfordshireu. U vrijeme kad se pripremaju za godišnje natjecanje, redovito dobivam po nekoliko poruka s pitanjima ribolovaca koji me pitaju za savjete kako pristupiti natjecanju. Moji su odgovori redovito kako treba biti spreman na sve i jako prilagodljiv te računati kako će ih šarani redovito tamo „izraditi“.

Oprezne ribe, osjetljiva indikacija

Pojedinačni potezi i mali pomaci indikatora tamo su sasvim normalna događanja za vrijeme ribolova. Na jezerima Oxlease i Brasenose, koji su dio Linear kompleksa, to je sasvim uobičajeno, a pogotovo odmah nakon zabacivanja ili za vrijeme raketiranja. Ipak, iz godine u godinu, ja tamo još uvijek srećem ribolovce koji na takve znakove uopće ne reagiraju, nego sjede i čekaju puni ili „divlji“ potez. S druge strane, sasvim je razumljivo da je, pogotovo početnicima, teško razlikovati lažne poteze od onih pravih. Međutim, sve to najprije počinje s razumijevanjem da šarani na gusto poribljenim vodama nisu tako glupi, kao što neki od ribolovaca ponekad u svom neznanju zaključuju.

Dva tipa teških voda

Jednom sam se, prije nekoliko godina, ozbiljno sukobio u razmišljanju s ribolovcem koji se nikako nije mogao složiti s mojom tvrdnjom kako su šarani u jezeru Brasenose oprezniji od onih u Wraysburyu, koje je slavna voda koja je godinama držala engleski rekord. On to nikako nije mogao „probaviti“, ali ja sam do kraja našeg verbalnog duela ostao na poziciji kako se šarani iz jezera Brasenose teže love od onih iz one slavne engleske vode, gdje ih nema puno. Ja sam mu s tom tvrdnjom samo želio objasniti da ako se radi o tome da šarani znaju što su to najloni i sistemi, šarani s Brasenosea su daleko iskusniji od svih ostalih. Na tom jezerskom kompleksu se svake godine nađu tisuće ribolovaca. U usporedbi s gotovo napuštenim ribolovnim mjestima Wraysburya, gdje su za ribolov otežavajuće okolnosti puno prirodne hrane i mali broj šarana, to je također težak ribolov, ali na jedan potpuno drugačiji način.

Rješenja

Jedan od mojih dobrih prijatelja jako veliku pažnju obraća na svoje sisteme, i na neki način on duboko vjeruje da ako ga šarani „izrade“,uvijek postoji rješenje kako im se može doskočiti. Mogu se složiti da postoje sistemi koji su idealni za određene situacije, ali sigurno ne postoji „čudotvorni sistem“ koji bi se u svim uvjetima mogao vrlo uspješno koristiti. To da vas šarani povremeno „nasanjkaju“ je nešto što se jednostavno u ovom našem tipu ribolova ne može izbjeći. Najbolji dokaz tome je ako samo pogledate neke od odličnih podvodnih DVD-a, bit će vam puno jasnije što se dolje ispod površine događa.

Komuniciranje opasnosti

Vjerujem da šaran koji je jednom pokušao usisati mamac s udicom, sigurno ga je označio kao opasnog i uzima ga sve rjeđe i rjeđe. S vremenom se događa da takve mamce zna ostaviti na mjestu na dnu. I što je najvažnije, takvi mamci nisu obilježeni kao opasni samo od strane jedne ribe. Ta se poruka o opasnosti vrlo često komunicira i s drugim jedinkama u jatu ili onima koje se nađu u blizini.

Respektirajte suparnike

Mislim da se svi mi koji volimo loviti šarane, s vremena na vrijeme trebamo podsjetiti kako se šarane ne smije podcjenjivati. Ja sam zbog toga krajem prošle godine skoro „stradao“, dok sam u Madžarskoj lovio na jezeru Euro-Aqua, u kojem pliva trenutni svjetski rekord šarana. Prvih par dana izleta imali smo očajno vrijeme. Jako hladan vjetar s jakom kišom i solikom. Puna dva dana nisam uopće ulovio šarana, sve dok nisam shvatio da je „slaba aktivnost“ na jezeru djelomično bila i zbog toga što su me šarani „izradili“. Glavno vrijeme hranjenja, kako nam je vlasnik jezera rekao, bili su prvi ranojutarnji sati. I prošlo je puno sati prije nego što sam ja uopće počeo imati bipove na mojim Sirens alarmima. Kad je jutro došlo drugog dana, imao sam samo nekoliko laganih bipova, ali nikakvog pomaka na indikatorima. Prvog dana vjetar je bio strašno jak, pa sam sve probleme pripisao njemu i lošem vremenu. Međutim, kad se ista situacija ponovila i drugi dan, počeo sam shvaćati što se događa. Od tog trenutka obraćao sam pažnju i na one najsitnije pomake najlona, vrha štapa i upozorenja alarma, ali i redovito počeo loviti s dvije do tri ribe po danu ribolova.

Skriveni znakovi

Čitajući te riblje znakove, najvažnije je bilo saznati kako ovaj sustav otkrivanja poteza radi. Pošto na taj isti način već lovim godinama, naučio sam kako skrivene znakove „pročitati“, zbog čega se događaju kratki bipovi na signalizatoru, ali i što blago povijanje vrha štapa znači. To je možda i jedan od glavnih razloga zbog kojih ja volim ribolov napetim najlonima. Na taj način puno prije saznate što se oko vaših udica u vodi događa u odnosu na ribolov opuštenim najlonima. Opušteni najloni dozvoljavaju jezerskim strujama da bez vašeg znanja pomiču vaše najlone i rade trbuhe. Kad ja složim alarme i indikatore, i postavim na njih štapove, kratki zvukovi s alarma nisu česti, i kad ih god čujem, brzo odlazim do štapa i pokušavam na brzinu vidjeti što se događa, postaviti dijagnozu i što prije reagirati.

Stvar procjene

Gledajući cjelovito, mislim da ne lovim loše. Kud god krenem u ribolov, uvijek ulovim lijepih riba, bez obzira lovio na vodama s manjim brojem riba ili na gusto poribljenim. Postoje trenuci kad znam da mi nema druge nego pustiti vremenu da odradi svoje. Ali, jednako tako ima trenutaka kad trebam brzo reagirati jer se šarani sa mnom poigravaju. Duži i kraći piskovi alarma i pomicanja najlona se uvijek događaju zbog nekog razloga, i prvi korak u njihovom razumijevanju je da prihvatimo da se sve to može događati kako od naivnih i neškolovanih šarana, tako i od onih o kojima često slušamo priče kako su najgori u zemlji.