PROLOŠKO BLATO
9 min readPR / Broj 79 / Listopad / 2014.
Prvi izbor mamca za štuku na Prološkom blatu je živi keder, drugi je još življi keder pa tek onda arsenal varalica među kojima dominiraju leptiraste…
Tekst: Boško Klarić
Foto: Nikola Despotušić
U prošlom prilogu sam se malo žešće obrušio na svijest i savjest pojedinaca. I opet ću, a kako i ne bih kada moram. S kojim pravom i iz kojih pobuda te na račun čega netko vjeruje da s vodom može raditi što poželi? Što je zaleđe slobodnoj volji pojedinca koji radi protiv eko sustava u krajnjoj liniji protiv matere prirode… ili što je još apsurdnije, a zašto ne?! Pa pobogu, nismo svi isti. I nismo! Ne daj Bože da jesmo, ali uza svu različitost doza savjesti mora postojati. Kad bismo svi radili što želimo tada bi naš planet, koji je nastao velikim praskom, u vrlo kratkom roku nestao u posljednjem prasku. Proces svakodnevnog napretka je brz i nezaustavljiv. Brzo učimo i svladavamo prepreke i to sve za dobro čovječanstva. S druge strane, opet u službi napretka, planet zemlja se polako ali sigurno glođe. Kakva kontradiktornost, ha? Očit primjer sličnih medvjeđih usluga je štuka u Cetini. Kratkoročno – loše, dugoročno – zbogom salmo vodo, odnosno totalna zagađenost živim organizmom na štetu ostalih ribljih vrsta. Zdrava voda se uvijek može osnažiti ribom, uvijek. Zagađena voda je ubijena voda i posve je nebitno od čega je umrla. Mrtvo je mrtvo.
Da se znalo, a trebalo se znati, što će štuka napraviti u Cetini onda danas ne bi bila u slivu Cetine. Sad s tim treba spavati i stoički nositi krivnju sa sobom. Sada je gotovo kao što je gotovo sa Prološkim blatom u Prološcu nadomak Imotskog. Onaj koji je tu ubacio štuku zacijelo nije znao koliko će nauditi Prološkom blatu, Ričici te rijeci Vrljici. Jer, kako nam reče ozbiljan lokalni ribič, čovjek je odnekud dovukao sedam štuka od pedesetak centimetara i pustio ih u jezero… „nako”, neka ima i toga kada već ima svega.
– Ma tko se moj sinko nadao da će to na ovo izaći? Ušla je i u Vrljiku i mazne mekousnu pastrvu kao baba smokvu. Čudesa, ništa joj ne može pobjeći. A da? Ma što mi napriča, prosto nevjerojatno… ma ne mogu se načuditi… A ne mogu se ni upitati kako se „stručnjak” nije sjetio dovući sedam jezerskih pastrva umjesto sedam štuka. I zašto baš sedam, a ne šest ili devet jedinki? Možda zato što je opće poznato da tri mužjaka + tri ženke + jedan mužjak ili ženka unutar vrste čine nekakvo jamstvo opstanka vrste.
Meni je sve jasno, a lokalnim ribičima nije drago što je štuka u jezeru. Otvoreno negoduju jer vide kojom se brzinom „mnogozubi ribožder” množi, raste i širi vodama imotskog podneblja. Veličanstvena pandemija, Prološko blato via Vrljika pa vjerojatno drito u Hercegovinu i osvanut će u Lištici ili susjednim vodama. Samo je pitanje dana kad će ju netko uloviti u vodama van imotskog podneblja. Mora se dogoditi, krš je to.
Prološko blato nije samo voda poput zgodne Vrljike već prekrasno jezero čistokrvnog kraškog tipa s jedne te poljskog tipa s druge strane. Kombinacija kamena i plodne zemlje imotskog polja čuva Prološku oazu jedinstvenom vodom koja je davno dobila status zaštićenog krajobraza kojeg budno nadzire rendžerska i ribočuvarska služba. Prološko blato je smješteno ispod Velike i Male Vrbine sa sjeverne strane te Velike i Male Vale sa zapadne strane. U sredini je Galjipovac ispod kojeg su Manastirine. Tu je i samostan Svetog Frane. Nasuprot Galjipovcu, dakle od istoka, nalazi se rubno područje Imotskog polja, odnosno vrlo dugačka ribička staza iz čije ledine izbija rogoz.
Ono što prvo upada u oko na ovom jezeru jesu visoke okomice ispod Velike i Male Vrbine, impozantne su, kao da su odsječene mačem pod 90 stupnjeva. Orlovi i bikoči dobro znaju da su nedodirljivi na crvenkastim liticama opasnih okomica. Odišu slobodom dok se po liticama premještaju sa izbočine na izbočinu. Našim „oštrookim” po ljepoti ni kondori iz Perua ne mogu obiti pera. Što National Geographic Croatia čeka sa ovim područjem… gdje je zapelo?
Teško je ovako naoko reći na koliko se kvadrata Prološko blato prostire. Ako je vjerovati vojnim priručnim metodama mjerenja dužina i širina polja i voda, onda bih rekao da se jezero prostire između 9 i 11 km2. Od ovog izračuna se uzme sredina, a to ispada oko 10 km2. Ako nisam blizu onda nisam ni daleko od pravih mjera, osim ako mi se nisu smanjili članci na prstima.
Domaći kažu da je jezero puno izvora koji ga napajaju vodom, a glavni dotok vode dolazi od Lokvičkog potoka koji je ispod sela Lokvičići. Tako bar kažu. Inače, na jezeru se o svemu raspravlja, ali o dubini jezera nema baš puno rasprave. Svi se slažu u jednom, duboko je, vrlo, vrlo duboko i kamenito. Pod kamenitim se podrazumijeva da je prepuno odvaljenih gromada sa spomenutih litica. Tko zna kako je i kada ovdje sve kleknulo u onim rasjedima dok se planeta kalila. Kad već postoji Marijanska brazda zašto ne bi bila i Prološka?
Nitko nema točan podatak o dubini jezera. Za pretpostaviti je da je voda Prološkog blata zboksana u nekakvom obliku vrtače, što se lijepo da vidjeti sa istočne strane. Naime, poslije zimskog vodostaja koji plavi dio polja, voda se povlači u normalne okvire. Tada se kroz prvih par metara blago zamućene vode oziru kose i slojevite stjenke podvodne vrtače. Da nije pod vodom onda bih rekao da je netko dovukao piramidu iz Gize te ju okrenuo naopako i napunio vodom. Bar mene podsjeća na takvo što. Gornji sloj vode Prološkog blata je jako topao, a ispod tog nazovi termo sloja je Arktik. Nisam baš siguran u to što kažu da je Lokvički potok glavni dotok vode, vidjet ćemo što će speleo ronioci reći. Oni će to lijepo istražiti i rendgenski ocrtati.
Ribolov
Što se tiče samog ribolova mogu reći da je na jezeru vrlo živo, pogotovo vikendom. Pretežno se lovi šaran koji je prvi put ubačen daleke 1945. godine, te štuka, grgeč, plotica, masnica, patuljasti somić ali i ostali ciprinidi.
Domaći dečki love šarane sa improviziranim rod podovima i imaju dobre rezultate u lovu kralja ribljih mudraca. Grgeč im predstavlja problem jer, kako rekoše, ne mogu mu doskočiti, a ima ga poprilično. Pretežno se love primjerci veličine dlana, a evidentirani su ulovi „velikoustog” i do dva kilograma. Većinom ga love na leptiraste varalice, ali čini mi se kako se lovu grgeča nisu posvetili koliko lovu šarana i štuke.
Sa štukom su malo zatečeni, ali sudeći po slikama kapitalnih štuka koje redovito izlaze u Slobodnoj Dalmaciji, dobro su se snašli. Prvi izbor mamca za štuku na Prološkom blatu je živi keder, drugi još življi keder pa tek onda arsenal varalica među kojima dominiraju leptiraste.
S kojom god varalicom lovili a želite potegnuti malo bolji komad, automatski možete upasti u nepriliku. Rekoh da su unutarnji zidovi jezera poput izokrenute piramide i svako puštanje otežane varalice na dosegnuto dno skoro je zajamčen gubitak. Ako vam trokuke i ne zapnu o kaskadni reljef ništa se ne brinite, varalica će se zaglaviti između stijena u vodi. Tada su zaista male ili nikakve šanse da škapulate varalicu. Imate osjećaj da vam je dolje pod vodom netko zavezao nanofili oko željezne ograde… totalna blokada, a nemate manevra iz kontre ili polu kontre. Dolje je doslovno groblje pribora i lako je izračunati da su trokuke i kederi najjeftiniji i vrlo efikasan izbor za štuku.
Specijalizirani dvojac na štuke je prošle godine zabilježio 372 ulovljene štuke čija je prosječna težina iznosila do 1500 gr. Lovi se „na plitko”, tj. odmah pod sobom.
–„Ma ajde Boky, pa nemam ja njemačku penziju da mogu kupovati tolike varalice, a i ono što sam kupovao odmah bih ostavio na dnu. Ovako bacim kedere dva metra od sebe, pustim da potonu dolje pod kamenje i… evo je. A na što ti loviš? Jel to nešto dlakavo?”
–„Je, dlakavo je, rekoh, miš Pacy.”
I to mi je bio posljednji jer sam prethodna tri ostavio na dnu. Sve sam se nekako nadao da ću maznuti veliku ribu i to pri samom dnu, a ako i zapnem onda će nanofil ispraviti Mustadove trokuke. Ali … jok, opružni čelik promjera 0,9 mm sa olovnom glavom od 14 gr svaki put je smrtimice bio blokiran između stijena. Platio sam visok porez Prološkom blatu. Za dvije ulovljene štuke od 1000 gr – tri Pacya, pa kontaj o prilici da upadneš u nepriliku.
Nikola je maznuo desetak malih štuka i ostavio par Sandrinih silikonaca, šteta što nije koristio upredenicu i sajlu već tanki eksperimentalni predvez, inače bi se omrsio štukom koja nije bila ispod četir kilograma. Baš me zanima hoće li ga ikad više koristiti u svrhu eksperimenata, a sve za nekakve buduće tehnike spin liga. Na moje oči, a pred njegovim nogama mu je predator maznuo i štukicu i silikonca i to u samom kraju dok je čudio kako onako mala štuka može zgrabiti silikonca čiji je rep pola njezine dužine. Nevjerojatno, ta štuka je za Nikolinim ulovom izletjela na suho kao Orka za tuljanom, skoro se nasukala.
Jure se nije dao prevariti već se držao one aristokratske da je bolje išta nego ništa. Posrećilo mu se, i pred samu noć je kresnuo zgodnu štuku na ružnog Pacya. Ali nije se kockao s predvezom već je koristio sajlu.
Ako se ikad nađete u blizini Prološca ili Imotskog a ribič ste, onda je grijeh ne svratiti na Prološko blato. Vjerujte mi da je ova voda kao gravitacija, jednostavno vas vuče k sebi. Osim toga, tu su još rijeke Vrljika i Ričica pa kada sve zbrojim imotsko podneblje je originalna ribička destinacija koja pokriva dobar dio ribičkih ukusa. Inače, lov na Prološkom blatu je dozvoljen cijele godine, a dnevna karta iznosi 60,00 kn. dozvoljena dužina plovila je do 3,00 m, a noćni lov je zabranjen. Vodama gospodari ŠRU „Šaran”- Proložac i vrijedna su udruga koja broji preko 250 članova.
I to kakvih članova, toliko su susretljivi i plemeniti da sa vode nećete otići dok svima u neposrednoj blizini ne stisnete ruku.
Takvi su vam sinovi kamena i drače, varenike i kruha ispod peke… moja braća po podneblju. Europa nije znala da postoji kada su se Imoćani vraćali iz nje. Tu negdje u bližoj okolici, Kikaš je kovao planove kako nadmudriti Škilju iz Zagvozda, a sve se završilo s Matanom koji je pročešljao dobar dio današnjih Euro-zemalja. Da su moji susjedi rođeni u Italiji onda bih se okladio da bi glatko nasanjkali Donove Cosa Nostre i Camorre. Tako je to kada učiš na svojoj koži kako iz golog kamena izvući kruh, a da te pritom ne očeprlja drača ljutica. Uvjeren sam da će u kratkom roku svladati lov grgeča, pitanje je samo kad će ga se ozbiljno udovezati. Uvijek se pitam zašto na Milijunašu nije bilo pitanje gdje ima više Mercedesa… A) u Imotskom, B) u Njemačkoj… tako ti je to na Prološkom blatu rođo moj…
Za sve ostale informacije kontaktirajte ribočuvara, gosp. Lasića na mob. 091 5621 269 i imat ćete informacije kakve trebate.
Prološko blato
Prološko blato zaštićeni je pojas prirode koji se nalazi na području Imotske krajine u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Zaštićeno je 1971. godine. To je poplavno područje čiji je samo jedan dio uvijek pod vodom (Prološko jezero). Dok traje razdoblje visokih voda cijelo okolno područje biva poplavljeno.
Na tom području se nalazi i brežuljak Manastir koji tijekom visokih voda postaje otočić. Voda do Blata dolazi rječicom Suvaja iz akumulacijskog jezera Ričice.
