Rijeka Tara – suza u najdubljem europskom kanjonu

PR / Broj 52 / Srpanj / 2012.

Početkom lipnja sam imao priliku provesti tri dana u kanjonu rijeke Tare. Iako je ribolov bio prilično zahtjevan, boravak u ovom impresivnom kanjonu i ribolov na smaragdnoj rijeci koja se probija kroz njegovu dubinu je avantura koja ostavlja čovjeka bez daha. Rijetko gdje se čovjek može osjećati tako mali i nebitan kao na ovoj posebnoj rijeci koju sa pravom nazivaju suza Europe.

Tekst i foto: Dalien, www.dalien-fishing.com

Poznanstvo i suradnja sa momcima iz danske firme Svendsen sport je već urodila sa nekoliko fantastičnih izleta, a ovaj puta smo željeli organizirati jedinstvenu avanturu i vrlo brzo zaključili da je kanjon Tare jedina prava opcija. Znali smo da ribolov neće lagan kao na nekoj komercijalnoj vodi, već će naglasak biti na divljini, ljepoti krajolika i avanturi. Montenegro fishing paradise agencija je organizirala cijelu stvar i avantura je mogla početi.

Od Zagreba do NP Durmitor

Magnus Gunnarson je jedan od glavnih menadžera za prodaju u firmi, pa često obilazi kupce i već je mnogo puta obišao Europu sa automobilom. Pokupio me autom u Zagrebu, nakon čega smo „skočili“ do Dubrovnika i pokupili ostalu trojicu koji su stigli avionom iz Kopenhagena. Od Ćilipa smo krenuli preko Trebinja u BIH, pa Nikšić- Podgorica – Kolašin sve do nacionalnog Parka Durmitor. Ukupno 12tak sati vožnje i preko 700 kilometara. Nisam bio u Crnoj Gori prije ovog puta, no odmah je postalo jasno zašto ova zemlja ima riječ gora u nazivu. Cijelim putem cesta vijuga kroz planine i osim male doline u kojoj se smjestila Podgorica, cijela je zemlja poput velikog planinskog lanca sa mjestimičnim naseljima koja su raštrkana kao da ih je netko rukom bacio na sve te planine. Iako se napreduje polagano, krajolici su spektakularni i sve rijeke preko kojih prelazimo su prekrasne.

Eko oaza

..je mali kamp koji se nalazi na maloj visoravni u srcu kanjona kod mjesta Donja Dobrilovina. Sastoji se od četiri bungalova i obiteljske kuće gdje se može popiti piće i jesti ukusna domaća hrana. Izgradnju bungalova je financirala američka vlada u sklopu programa očuvanja kanjona (koji je pod UNESCO-vom zaštitiom) i u svrhu promicanja turizma i zaštite kanjona. Kamp i bungalovi su toliko lijepi da je teško riječima opisati užitak buđenja meketom ovaca, te svježinu jutarnjeg istezanja sa pogledom na okolne vrhove i udaljeni šum rijeke duboko u kanjonu ispod tebe.

Rafting

Prvi dan je na programu bio rafting uz takozvani stop&fish. Rafting je najzastupljeniji oblik turizma u kanjonu, te mnogo stranih turista pristiže kako bi uživalo u ljepoti kanjona.
Prvih nekoliko zaustavljanja nije dalo rezultata, iako smo vidjeli lijepe ribe u vodi. Uglavnom krupne lipljane i poduste. Polovinom dana odlučujem sjesti na pramac i uz spuštanje gađati obalno kamenje i sjene Rotex leptirom br. 5. ne bi li uspio uhvatiti koju potočaru ili mladicu. E ovo je bio gušt, drugi veslaju, a ja nesmetano bacam leptir u dubini kanjona jedne od najljepših rijeka na svijetu!

Nije prošlo dugo i hvatam prvu potočnu pastrvu od oko 35 cm. Zbog svijetlog kamenja riba je također svijetla sa velikim crnim i crvenim točkama – prekrasna riba. Iako smo se cijelo vrijeme prepucavali na relaciji špineri-mušićari, nakon nekoliko pastrva uspjevam nagovoriti jednog od glavnih dizajnera Scierre da se nabacuje leptirom br 5.

Robert Peetz je jedan od ponajboljih danskih mušićara, no također vrlo vješt sa varaličarskim štapom. Bacao je precizno varalicu uz samo kamenje i nakon nekoliko pastrva imamo i pravo uzbuđenje. Mladica od oko 4-5 kila mu se u jednom trenutku diže za leptirom i nervozno pliva oko mamca međutim bez napada. U driftu joj je uspio još jednom ubaciti u zonu, međutim opet je nervozno plivala oko mamca bez konkretnog napada. Iako nismo uhvatili ribu, prizor je bio fantastičan. Za cijeli dan smo se sputili jedno tridesetak kilometara toka sve do drugog kampa u srcu kanjona. Nakon osvježenja se vraćamo nazad džipovima. Tek me duga vožnja nazad osvjestila koliko smo se duboko spustili u kanjon.

Snježna voda

Problem je bilo nestabilno vrijeme u travnju i svibnju koje je pomaknulo cijelu godinu za dva tjedna unazad. Imali smo povišenu snježnu vodu čak i sada početkom lipnja kad se već trebala stabilizirati. Ova voda je nepovoljno utjecala na aktivnost riba. Vidjeli smo debele lipljane međutim nisu se hranili, čak niti u sumark kad se rojilo mnogo kukaca na površini. Robert je na jednom jatu lipljana od oko 4-5 komada i dugih između 40-50 cm sjedio dobrih dva sata, svaki puta savršeno prezentirajući nimfu, međutim ovi se nisu micali sa dna. U šali smo komentirali da su super ljepilom zaljepljeni za dno. Drugi dan nisam uopće niti lovio, već sam samo sa fotićem snimao i uživao gledajući kako pravi majstori mušićarskim priborom mogu brzo i efikasno loviti. Njihovi roll castovi su bez problema prebacivali Taru, gotovo bez prostora iza leđa.

Vodič Ivan je uhvatio jednog ljepšeg lipljana i uz par poluprilika dan završava sa još jednom lijepom mladicom koja se u lovu pojavila ispred Magnusa u sam sumrak.

Divlje ribe

Zadnji dan smo se pomaknuli na par lokacija u dubinu kanjona, međutim opet ista stvar – neaktivne divlje ribe! Dancima nije jasno kako su ovi naši balkanski lipljani prepredeni i oprezni. Njihovi arktički zbog kratke sezone hranjenja napadaju i varalice, a rekord Švedske je nevjerovatnih 73 centimetara!
Zadnji popodnevni ribolov uzimam svoj špiner i penjem se na jednu visoku stijenu ispod jednog slapa na kosini dubljaka i plitkog platoa sa krupnim kamenjem. Po pričanju Velibora to je idealna lokacija za mladicu koja predvečer izlazi na hranjenje. U sumrak stvarno i vidim jednu od oko 70 cm sa visine, međutim dok sam promijenio mamac nestala je. U sljedećih nekoliko zabačaja mi za strimerom navezanim na jig glavi dolaze čak dvije u paru.

Međutim slično kao i Robertu par dana prije, samo su se vrtile oko mamca bez napada. Poslije ih više nisam vidio i to je bio kraj priče. Iako su mladice noćni lovci uz najbolju namjeru vrlo je teško ostajati u kanjonu po noći. Ne samo što je iznimno nezgodno ( ponekad i nemoguće) kretanje uz obalu čak i u wadersicama, već je i iznimno mračno po noći! Kad se uzme u obzir da se sa ceste treba najmanje dvadesetak minuta spuštati po opasno strmim kozjim putevima do vode (gdje ima puteva) vrlo brzo se gubi volja i u biti se čovjek ne osjeća naročito sigurno nakon što mrak padne nad kanjon. Divljina je to…

Suza za Tarom…

Bez obzira na težak ribolov atmosfera je stalno bila na visokom nivou i nitko se nije opterećivao lošim ulovom. Iako su ovi opušteni dečki doslovno proputovali cijeli svijet, puno su puta ponovili da nisu na ljepšem mjestu nikad bili. Magnus kaže da je ovdje ljepše nego na Novom Zelandu gdje su ih helikopterom vozili na udaljene potoke. Nekoliko tjedana nakon izleta su dojmovi još jači, te sa sigurnošću mogu reći da smo bili na jednoj od najljepših rijeka u Europi…