Som bi gori, som bi doli!

PR / Broj 72 / Ožujak / 2014.

Kao najveći europski slatkovodni grabežljivac, som je poprilično mistificirana vodena živina – somovski gabariti u ribičkim pričama praktično ne poznaju granice, a događaji vezani uz razna ‘somovska ukazanja’ poprimaju epski status. No, ribičke priče na stranu, činjenica je da soma nije baš uvijek jednostavno uloviti, a još teže izvući na obalu ukoliko je riječ o većem primjerku. Smatram li i sam soma pomalo mističnim? Odgovor je potvrdan, no nekad je i mistični som predvidljiv, a tada je vrlo važno biti na pravom mjestu…

Piše: Kristijan Pongerajter

Dodatak somovskoj mistici

Ovdje je riječ o vječito kontroverznom ribolovu soma u zimskom periodu pa možda i cijelom periodu prije mrijesta općenito – brojne su se bitke vodile po raznim forumskim frontama na ovu temu. Bilo je tu priča o krtozima i isključivom haklanju soma, priča o somovima koji su ulovljeni za usta jer moraju disati pa im je varalica slučajno uletjela u usta dok su zijevali (ovo je inače najsmješnija teorija koju sam ikada čuo) i još kojekakvih teorija, nepovjerenja i vrijeđanja. S vremenom su se neke stvari razjasnile i neke teorije provele u praksu…

Čemu tolika buka?

Vjerojatno proizlazi iz činjenice da su se somovski zimovnici s vremenom počeli dobrano puniti populacijom sportskih ribiča, a i onih drugih. Da, somovi se nažalost namjerno haklaju po zimovnicima na kojekakve sisteme i načine te kao prave slatkovodne ‘štetočine’ uredno nose kući – neobično je kako ljudi plemenitih namjera imaju volju tegliti velike ribe ‘preko brda i dolina’ samo kako bi ispunili svoju svetu dužnost uklanjanja ‘štetočine’ iz vode, a usput rečeno, nikako da shvatim kako su uz prisutnost soma ostale slatkovodne vrste uspjele preživjeti tolika tisućljeća bez plemenite ljudske intervencije. Uglavnom, ukoliko neki ribočuvar slučajno pročita ovaj tekst, neka slobodno navrati na neko od poznatih somovskih zimovnika na Savi kod Zagreba, npr. dobro poznati potez od Zablatja do Rugvice, možda Bukevje i slična mjesta. Slobodno navratite i u vrijeme lovostaja (čemu lovostaj za štetočinu?), obala Save vrvjet će ribičima koji varaličare soma olovom i trokukom, a tu i tamo će se poneki isprsiti varalicom bez udice, ali i ‘friziranim’ metar i po’ dugim ‘trailing hook’ podvezom, a neki će vam još i rado pojasniti svoju ‘fintu’ i pokazati kako se bez pogreške ‘hoklja zum’. Dio ovih ribiča lovi i štuku (naravno), ali podalje od obale i bez ‘sajle’ ili fluorocarbona.
No vratimo se na vedrije teme i sportske načine ribolova soma. S obzirom da sam osobno u deset godina savskog varaličarenja zahaklao točno jednog somića, valjda barem mogu reći ponešto o tome kako NE ZAHAKLATI soma.

Som bi gori

Ukoliko ćakulamo o ribolovu soma u zimskom razdoblju i razdoblju pred mrijest, nerijetko govorimo o dvjema različitim situacijama kao i pristupima ribolovu soma. Dok god ste u ribolovu ‘bez skafandera’ i ‘ličkih čarapa’, možemo pričati o sasvim urednom i plodnom ribolovu soma varalicom praktično bez opasnosti slučajnog kvačenja ribe za peraju, leđa, rep.

Ova zima dobro nam je i dugo pokazivala svoje blago lice i sasvim neobičan razvoj događaja u ribolovu svih vrsta pa tako i soma. ‘Štetočinu’ osobno lovim gotovo isključivo za porasta vodostaja, a barem je toga ove zime bilo i previše – zašto isključivo dok voda raste? Pa nagli porast vodostaja nadaleko je poznat somovski okidač i u skladu s time gotovo osigurava ulov ponekog soma – rijetki su ‘somoljupci’ koji za naglog porasta ne posjećuju savsku obalu i ne pokušavaju uloviti pokojeg ‘brkonju’. Doduše, čini mi se da pristojan dio ljudi previše (ili premalo?) razmišlja o matematici pa čim nastupi kalendarska zima, soma love isključivo u dubljacima (gdje ih možda ni nema u iole respektabilnom broju) i ‘ultradinamičnim’ jiganjem silikoncima, pritom obrađujući pridneni sloj vode koristeći iznimno teške jig glave. Jedini problem vezan uz ovakav pristup jest daleko smanjena mogućnost ulova, s obzirom da som ne poznaje kalendar pa se rado diže na površinu i obitava u nešto plićim dijelovima toka, čak i u zimsko doba, ukoliko je voda još dovoljno topla. Što bi za soma ‘dovoljno topla’ voda značila, stvarno ne znam dok ne dođem na vodu i promotrim ponašanje ostale ribe. Kako je spomenuto ranije u tekstu, ova je zima prilično dugo bila natprosječno topla i riba se dugo vremena ponašala u skladu s onime što obično imamo na umu kada pričamo o ‘odličnoj špinerskoj jeseni’. U skladu s navedenim, som je daleko najbolje primao u sam sumrak. Sve do prvog snijega krajem prvog mjeseca u godini, Sava je konstantno rasla i padala, a somovi su u fazama naglog porasta preferirali lov pri površini i u skladu s tim prezentirane varalice. Najvećeg ovosezonskog soma ulovio sam početkom godine pri samoj površini na silikonac naoružan 6-gramskom jig glavom. Riba je primila varalicu daleko u štromu na možda metar ispod vodene površine, a iako dril možda nije bio ‘pravi ljetni’, pola sata neizvjesnosti prilično mi je kvalitetno ‘ispeglalo’ živce. Uglavnom, u toplom dijelu početka godine nije bilo preteško uloviti soma ukoliko ga se nije ‘čeprkalo’ po dnu, dok je ‘štetočina’, potaknuta naglim porastom vodostaja, lovila gotovo isključivo u gornjem sloju vode. Ovo je zapravo savršen scenarij za ribolov soma s obzirom na činjenicu da ribolov u gornjem sloju vode opet nudi veći izbor varalica kojima je ‘brkonju’ moguće uloviti, a praktično bez ikakve šanse slučajnog kvačenja ‘izvana’. Ako pričamo o varalicama, pričamo definitivno o svakojakim silikoncima montiranim na lakše jig glave, no i kojekakvim voblerima, a i žlicama koje som vrlo rado udara. Zapravo, som rado napada bilo kakve varalice pa možete pustiti mašti na volju te isprobati i one varke koje nikada ne bacate. Jedini problem pri ribolovu ‘brkonje’ voblerom jest činjenica da svaki veći som vrlo često i sa izrazitim zadovoljstvom ‘drobi’ trokuke.

No i taj se problem vrlo jednostavno može riješiti montažom jednokuke udice na vobler. Osobno mislim da ovo rješenje nije jednako dobro kao mekani silikon koji uslijed drila može i spasti sa jig glave dok jednokuka sigurno drži soma, no ribolov voblerom nekad ipak ima prednosti pred silikonom. Prednost o kojoj pričamo zapravo se nalazi u suspend varijantama voblera kojima se jako lijepo obrađuje upravo gornji sloj vode – u štromu vrh štapa ide visoko u zrak i kako se varalica primiče obali vrh štapa polako se spušta kako bi vobler ostao otprilike na istoj ‘radnoj dubini’. Opisano obrađivanje gornjeg sloja vode nije baš jednako efikasno pri korištenju silikonaca kao ni plivajućih voblera s obzirom da će im promjena jačine riječne struje iz očitih razloga mijenjati radnu dubinu pa nećete biti u stanju sistematično i precizno pretražiti teren. Što se prezentacije suspend voblera tiče, ova čudesa dovoljno je samo blago ‘cimati’ vrhom štapa (osobno upravo takvu prezentaciju preferiram) tijekom cijelog vođenja. Som na ovo odlično reagira, a vi ste praktički u stalnom kontaktu s varalicom koja se ponaša poput ‘samo što ne umre’ kedera. Sve ovo prethodno rečeno može se izreći jednom rečenicom – ribolov soma na dnu ‘dubljaka’, dok dotični gospon lupa pri površini, nema praktično nikakvog smisla.

Promijenite udice

Kako je somovsko ‘drobljenje’ trokuka vrlo dobro poznata pojava u svijetu varaličarenja, nije loše doskočiti tom problemu – tim više što je rješenje vrlo jeftino i jednostavno. Potreban vam je samo suspend vobler (ne znam špinera koji nije opskrbljen sa popriličnom količinom), jače spojnice i veća šaranska udica. Što se samog oblika voblera tiče, preporučio bih uskoprofilni ‘minnow’ oblik zbog veće učinkovitosti – jednokuka udica će imati više prostora za okretanje u ribljim ustima i sigurnije držati tijekom drila. Također bih preporučio nešto manju varalicu, čisto kako biste se osigurali da će varalica cijela završiti u ustima svakog soma i također manje smetati pri drilu – Akaru Minnow u varijanti od 8 cm jedan je od stvarno dobrih primjera za ‘friziranje’.

Som bi doli

Kada zima stvarno stegne, somovske se navike podosta mijenjaju, no nije ništa strašno, a još manje ekskluzivno. Ranije u tekstu bilo je riječi o somovskim zimovnicima – vjerujem da je prilično jasno kako je ovdje riječ o ‘rupama’, riječnim dubljacima koje somovi (a i mnoge druge riječne vrste) rado naseljavaju tijekom hladnog dijela godine. Ovdje je somove moguće loviti i za hladnih dana, no postoji velika razlika u načinu nagovaranja soma na griz.

Ukoliko je vodostaj konstantan ili samo blago raste, soma ćete u pravilu tražiti pri dnu i ovdje slobodno ‘ispucavate’ silikonce nabodene na ultra teške jigg glave. Ipak, nije zgorega imati na umu da postoje razlike u pristupu i prezentaciji i pri korištenju teške artiljerije. Dakako da će vam dinamično jiganje donijeti rezultate, ali oni neće nužno biti ono što si kao sportski ribič želite – zahaklana riba jednostavno nije sportski ulov i nije išta što bi se uopće trebalo računati kao ulov. Ukoliko lovite sa obale, dinamično jiganje je više slično ‘živčanom’ premještanju silikonca po dnu, nego stvarno jiganje – tehnika kojom se silikonac prezentira ‘sinusoidno’ (‘valovito’), tj. varalica spušta na dno, a zatim u većoj ili manjoj mjeri odiže od dna i tako do griza ili obale. Što se uporabe teške artiljerije tiče, osobno mi je daleko draži pristup nježnijom prezentacijom i ‘nasmrđenim’ silikoncima. Za ovo je opet potrebna teška glava, no dovoljno ju je držati pri dnu te povremeno samo laaagano odizati od dna dok riječna struja i ‘smrad’ na silikoncu odrađuju ostatak posla. ‘Nasmrđenu’ varalicu som će primiti i u fazi ‘mirovanja’ varalice na dnu, a nježno vođenje varalice jasno će vam razdvojiti pravi ‘griz’ ribe od kakvog zapinjanja za podvodnu prepreku ili ribu, ukratko, imate više šanse za sportski ulov soma. No, ruku na srce, nisam odradio stotine ovakvih ribolova, jer, kako sam ranije u tekstu spomenuo, preferiram ribolov soma pri ‘muškom’ porastu vodostaja.

Što se tiče prave zime i naglog porasta vodostaja, jasno je da voda ne raste bez razloga već se ‘negdje gore’ vjerojatno topi snijeg. Voda je sigurno i dalje hladna iako je vani vjerojatno ‘Celzijusova pozitiva’, no som kao da jednostavno ne može ostati ravnodušan na nagli porast vodostaja. I sada slobodno možete dinamično jigati teškom artiljerijom, no i u ovom slučaju mislim kako to nije najbolje rješenje (‘…uvik kontra, uvik kontra!’). Osobno bih preporučio pretraživanje srednjeg sloja vode korištenjem ‘srednje teških’ (do maksimalnih 15-tak grama po mojim ‘zagrebačkim kriterijima’) jig glava. Sama gramaža jig glave ovisi o prezentaciji, no itekako i o razini vodostaja s kojeg je Sava počela rasti. Ugrubo rečeno, ukoliko je vodostaj već bio nešto viši prije negoli je krenuo nagli porast, sigurno ćete trebati i nešto težu glavu kako biste obradili željeni sloj vode zbog očito jače riječne struje. Prezentacije kojima se u ovakvim slučajevima koristim su jiganje, cimanje i ravnomjerno povlačenje (postoji li još nešto? He-he).
Što se jiganja tiče, obično koristim twistere, a ‘jigam’ po srednjem sloju vode, dakle, varalicu uopće ne puštam do dna i obavezno koristim tanju upredenicu kako bi moje modificirano jiganje imalo više smisla budući da mi korištenje tanje upredenice osigurava direktniji kontakt s varalicom (lakše ‘reže vodu’) pa je i moje jiganje bliže onom iskonskom ‘sinusoidnom’. Ova prezentacija, nažalost, osigurava najviše grizeva deverika, no one često promašuju, a i kada se zakvače – brzo su na suhom.

Što se cimanja tiče (konstantni, ali brži i kraći pokreti vrhom štapa), to mi je nekako najdraža varijanta u obradi ‘pravozimskih’ somova. Deverike se baš ne pale nešto posebno na ovako prezentiranu varalicu, a somovi ju stvarno vole – kad se već onako polu uspavani moraju dići iz kreveta, valjda radije ‘potegnu’ nešto što im se čini kao siguran zalogaj. Pri ovakvom vođenju varalice stvarno mi nije od velike važnosti kakav silikonac nabijem na jig glavu – prilikom cimanja svaka varalica dobro odradi posao.
Što se pak ravnomjernog povlačenja tiče, tu se proces vođenja same varalice dijeli na dvije varijante. U prvoj varijanti pokreti vrhom štapa potpuno su u suprotnosti od onog, ranije u tekstu opisanog, ravnomjernog vođenja suspend voblera. Pri ravnomjernom povlačenju silikonca vrh štapa spuštam nisko dok je varalica u jačoj struji, a podižem kako se varalo približava obali, opet u svrhu sistematične obrade jednog sloja vode. Druga varijanta uključuje nekakvo polu jiganje prilikom kojeg ravnomjerno namatam strunu dok vrh štapa cijelo vrijeme lagano podižem i spuštam, čime ponešto ‘proširujem’ sloj vode koji istražujem. U obje varijante ravnomjernog povlačenja radije koristim ‘shad’ varijante silikonaca, no daleko od toga da i kakav twister ne bi vjerojatno jednako dobro odradio posao.

A kako ga uspješno nasukati?

Kada se govori o ribolovu soma varaličarskim priborom, uglavnom se spominju kojekakve super jake i teške ‘bote’ kao i velike role koje mogu progutati neodređeno veliku količinu neodređeno jakog monofila ili upredenice. S druge strane, stvarno se na vodi nisam nagledao ribiča koji za varaličarenje soma koriste baš takve ‘big gejmovske’ super teške kombinacije štapa, role, upredenice, udica… Budimo realni, nitko ne voli špinati s takvim (pre)teškim priborom pa u pravilu i za spin soma koristimo nešto jaču varijantu ‘allround’ opreme za sve što grize varalicu i ako baš ‘trzne’ veliki – nekako se snalazimo. Osobno mi se čini kako dobar dio ribiča nerijetko uopće ne razmišlja o smislu i mogućnostima konfiguriranog pribora, pa u tom kontekstu na prvo mjesto stavljaju jak štap, a upredenice koje koristimo najčešće su dovoljno jake da polome štap koji koristimo ukoliko se nepravilno drila. Ribiči nerijetko uslijed uzbuđenja jednostavno zategnu ribu i nastave natezati štap sve do položaja koji pod većom ribom jednostavno garantira pucanje štapa ili eventualno upredenice – forsiranje ribe normalnim špinerskim priborom možda pali kod smuđa, štuke pa i bolena, ali kod većeg soma nikako. U skladu s tim, rekao bih da je dobar štap za soma svaki onaj koji ga uspješno probije na kontri – pod površinom je to nešto lakše, a pri dnu zbog slabijeg kontakta s varalicom u pravilu nešto teže (veći ‘trbuh’ upredenice, pogotovo ukoliko se lovi sa obale i debljim strunama). Ok, i osobno ću pri ciljanom ribolovu soma uzeti jači štap, no jednom kada je som ‘zategnut’, štap više ne igra toliku ulogu, barem meni osobno iskustvo tako govori. Naime, izvadio sam određen broj somova, prisustvovao nekim urnebesnim drilovima i sve što mogu zaključiti jest da u praksi nitko nikada nema pribor koji garantira uspješno vađenje soma, a kamoli forsirano vađenje velikog ‘brkonje’ – pod velikim somom svi smo na Ultra lightu i osjećamo se kao bokci! Ukoliko je riječ o iole većoj ribi, prvih nekoliko ‘naleta’ jednostavno nije moguće zaustaviti i kako se to kaže: ‘okrenuti’ soma. Na početku borbe, dok je još pun snage, som jednostavno ide kamo on želi i vi tu u pravilu ne možete apsolutno ništa osim pametno popratiti njegovo kretanje. To bi otprilike značilo i nešto manje zategnutu kočnicu na roli i ‘doštopavanje’ rukom jer vam kočnica namještena na granicu pucanja upredenice sigurno neće izvaditi ribu. Somovska okretanja su dobro poznati manevri koji vrh štapa zakucavaju u vodu i trenutak kasnije u potpunosti ispravljaju štap te otpuštaju strunu kao da se riba otkvačila. Dakle, štap je u ovoj fazi pod pristojnim stresom, no ipak manje bitan za umaranje ribe jer isti stres moraju izdržati i udica i upredenica i kočnica role. Ukoliko je riba podalje od obale, štap želite držati otprilike pod nekakvim kutom od 60-tak stupnjeva kako biste imali optimalan manevarski prostor za otpuštanje, a onda i dotezanje. Kako se riba umara i približava obali, vjerojatno ćete vrh štapa poželjeti spustiti niže (štap držati gotovo vodoravno) kako bi ‘bota’ uspješno apsorbirala udarce i kako vam već dobivena riba ne bi strgala dotičnu ‘botu’ ili upredenicu. Zvuči vrlo jednostavno, no vidio sam više nego dovoljno neuspješnih vađenja somova za koje su bili krivi isključivo ribiči. I osobno sam radio takve neprežaljene greške, a dosad najveću predstavlja podmotavanje upredenice monofilom. Išao sam na somove gotovo savršeno spreman: jak i žilav štap progresivne akcije, potpuno nova varalica naoružana velikim, oštrim, morskim trokukama, nova novcata upredenica podmotana sa 30-tak metara monofila. Jako sam pedantno svezao dupli Allbright čvor kao spoj monofila i upredenice i upravo tu je sistem pukao nakon 20-tak minuta borbe Davida i Golijata – od tada ne podmotavam upredenicu, niti bih to ikome preporučio. Što se same upredenice tiče, u varaličarenju najčešće koristim 15-libarsku, budući je dotična dovoljno tanka da čak i male varalice mogu izbaciti poprilično daleko, dovoljno snažna da izvadi stvarno kapitalnu ribu, a na ‘običnu’ špinersku rolu ‘klase 4’ (ovisno o proizvođaču oznake su nešto poput 40, 400, 4000) stane i 200-tinjak metara dotične upredenice.

Dobre vibracije

Za kraj ove lamentacije na temu zimskog soma, rado bih se osvrnuo na dogmu o somu kao ribi koja se lovi isključivo na varalice izrazito jake vibracije, a poželjno je i bacanje što većih varalica. Osobno se nikako ne bih mogao složiti s time (…uvik kontra, uvik kontra!), budući sam ulovio, a i prisustvovao ulovima stvarno lijepih somovskih primjeraka na kojekakve varalice – najčešće na varalice namijenjene smuđu koje u pravilu moraju imati sitnu vibru (s čime se opet ne slažem he-he). Uostalom, ako som – ‘slučajno’ zvani i BRKONJA – nije opremljen detektorima i najsitnijih vibracija (ok, i mirisa), onda stvarno ne razumijem kako je kao vrsta preživio sve ove milenije i postao takva štetočina – teško da su mu one sitne okice u tome puno pomogle. Ukratko, somu ću vrlo rado baciti što manju varalicu jer mi je bitno da ju ‘slinavi’ kvalitetno proguta (čitaj: varalica prođe somovu ‘kefu’), a time je već odrađen dobar dio posla.
U svakom slučaju, pred nama je još mjesec dana do lovostaja soma i ako Sava pokaže imalo svoje ljubaznosti u vidu donekle normalnog vodostaja, trebalo bi biti puno lijepih i uspješnih ‘somolova’ varalicom. Uživajte u svakoj ulovljenoj ribi i puštajte ‘štetočine’ jer Sava je i prije pojave modernog ribolova bila krcata deverikama, klenovima, podustima, mrenama, šaranima… Bistro!