Streamerom na mladicu!

PR / Broj 70 / Siječanj / 2014.

Ribolov mladice „na muhu“ (“on the fly”) može se prevesti da je lovite vrlo brzo (dakle „on the fly“ – u letu). I zaista, vrlo brzi ribolov mladice može biti dobra strategija – iako se sam ulov rijetko događa brzo. Ovaj tekst je posvećen ribolovu ove fantastične i posebne ribe sa umjetnom mušicom, baziran na autorovim iskustvima sa austrijskih rijeka.

Piše: Clemens Ratschan [[email protected]]

Mladica (Hucho hucho) i Taimen (Hucho taimen) te zaštita ribljeg staništa

Živeći u maloj, gusto naseljenoj Austriji ja sam u povoljnoj situaciji da živim baš na kućnoj adresi mladice. No na nesreću, situacija sa ovim velikim salmonidom, bliskim rođakom sibirskog taimena, u stvari nije nimalo sjajna koliko bi mogla biti. Najveći razlog je što je više od 90% njenog povijesnog staništa danas izgubljeno.
Zbog ugrožene europske populacije i relativno rijetkih ulova posjetio sam Aziju nekoliko puta u potrazi za velikim, dugim rijekama koje teku bez utjecaja ljudi. Tražio sam prirodnu populaciju sibirskog taimena u netaknutom okruženju ruskog dalekog istoka i Mongolije.
U ovim područjima, zdrava populacija taimena je vrlo osjetljiv indikator ovih dalekih riječnih sustava gotovo bez ribolovnog pritiska. U Rusiji, neophodno je da rezevirate najmanje jednosatni let helikopterom kako bi došli do područja bez cesta i imali priliku loviti u gustoj populaciji koja uključuje i vrlo velike ribe. Ne iznenađuje činjenica da u toj prevladavajuće hladnoj sibirskoj klimi taimenu treba 25-50 godina da bi dostigao dužinu od 1,30 m i težio 25 i više kg.

U mojoj rodnoj Austriji, za razliku od Sibira, uništavanje staništa je mnogo više pridonijelo nestanku mladice od intenzivnog ribolova. Regulacija (kanaliziranje) rijeka te serije brana za proizvodnju električne struje su sada glavni problem.

Zagađenje voda iz prošlosti je u posljednjim dekadama uspješno riješeno pomoću pročistača.
U Austriji mi sada imamo dvije rijeke u kojima se dunavski losos – mladica prirodno mrijesti. Ta populacija po procijenama ima ukupno manje od 2500 odraslih riba. Na nekim drugim rijekama umjetna oplodnja i poribljavanje je potrebno da bi se održala populacija ove veličanstvene ribe jer su područja za mrijest sa brzom vodom i šljunkom, na dnu te u blizini dobra staništa za mlađ odavno uništena. Na sreću disciplina ribolovaca i nadzor nad rijekama je dovoljno učinkovit da u preostalim staništima, atraktivna riba kao što je mladica može preživjeti čak i u našoj gusto naseljenoj zemlji sa mnogo ribolovaca. U ovom tekstu pokušat ću vam prenijeti moja iskustva o ribolovu mladice na rijekama Pielach i Mur.

Maksimaslna veličina dunavskog lososa je nešto manja od sibirskog taimena. Upitan povijesni izvor iz 1897 godine svjedoči o dva rekordna ulova riba teških 60 kg u Dunavu. No povjesna maksimalna težina svjedoči o maksimalnoj težini od 50 kg i dužini od 1.6 – 1.7 m je mnogo uvjerljiviji. U današnjim vremenima svaka riba od 15 kila je velika, od 20 kila je iznimno velika, no još uvijek se svakih par godina ulove ribe teške do 30 kg. Potrebno je oko 15, a u rijeđim slučajevima i do 20 godina da bi Hucho hucho dostigao tu težinu. Maksimalna veličina ovisi o veličini rijeke, male rijeke širokoe do deset metara mogu dati ribe do 15 kg, rijeke širine 100 m su pogodna staništa za mladice čak i do 30 kg. U nekim nizinskim rijekama Austrije mlađ mladice može doseći 20 cm dužine već u prvoj godini. Duža ljetna sezona u našoj austrijskoj klimi, u usporedbi sa vrlo hladnom zimom na mjestima gdje živi sibirski taimen rezultirala je bržim rastom i kraćim životom mladice.

Povijesni podaci govore da se je dunavski losos uvijek držao uz veće populacije ciprinida poput podusta (Chondrostoma nasus) i mrene (Barbus barbus). Ove ribe uobičajeno poduzimaju duge migracije iz Dunava da bi se mrijestile u malim pritocima. U današnjim danima mladice su više ograničene na gornje tokove alpskih rijeka gdje žive zajedno sa europskim lipljanom (Thymallus thymallus), i potočnom pastrvom (Salmo trutta). Nedavno, zaštita mladice je olakšana zakonima Europske unije no s druige strane jača pritisak za gradnju brana čak i na posljednjim divljim tokovima za proizvodnju električne energije se drastično povećao. Dakle, budućnost ove ribe je daleko od sigurnosti.

Mušičarski ribolov na mladicu

Ribolov mladice mušičarskim priborom je još uvijek prilično rijedak, osobito na većim rijekama. No njegova popularnost rapidno raste. Mušičarenje velikog predatora koji se primarno hrani velikim plijenom čini se malo kontradiktoran zbog toga jer zabacivanje vrlo velikih (15-25 cm i više) dugih streamera je vrlo teško, zahtijeva dobru tehniku i dobro balansiran pribor. No po mom osobnom mišljenju, ribolov mušicom može u stvari biti mnogo produktivniji nego varaličarenje, osobito u malim i srednje velikim rijekama. Naime, streamer se kroz vodu kreće mnogo prirodnije nego što to čine varalice. Uz to ribolov mušicom je još uvijek rijedak način ribolova pa mladice u njašim rijekama ne znaju napamet kodove za naručivanje gotovih streamera iz mušičarskih kataloga kao što se često čini kod ribolova sa popularnim silikoncima, wobblerima i žlicama. Na kraju iako ne nevažno ribolov mušicom je često mnogo zabavniji te pruža stanovitu dozu zadovoljstva čak i kada danima nemate ni poteza – što je više pravilo nego izuzetak. No kako god je lovili, mladica je „riba tisuću zabačaja“, a to je svakako optimistična prognoza.

Još jedna vrlo važna prednost kod ribolova mladice mušicom je da kad ona napadne mušicu njene se čeljosti zatvore kao da nije ništa zagrizla. Kada kontrirate, muha obično sklizne između čeljusti a cijela snaga zatezanja direktno se prenese na vrh udice. Udica sa strimera obično mnogo lakše probije mladičine snažne čeljusti nego što se to desi kod lova sa velikim glomaznim varalicama. Uz to u borbi mladica se mnogo teže otrese i otkvači sa streamera nego sa teške varalice. Zbog toga je u ribolovu mušicom mnogo manje izgubljenih riba. Naravno nikada ne smijete zaboraviti da kontrirate vrlo snažno, čak i da ponovite zatezanja ako vam na prvu nije „sjelo“. Naravno najbolje je snažno kontrirati u prvom trenu bez podizanja štapa sa snažnim direktnim potezom štapom uz potezanje strune sa vašom lijevom rukom baš kao što se to radi u morskom mušičarenju.

Upute o priboru koje slijede i strategija ribolova su proizašli prvenstveno iz iskustva ribolova na mladicu, no može se primijeniti i na ribolov taimena. Kao što sam spomenuo, u nekim situacijama treba koristiti što veće streamere. No u situacijama kada je voda niska i bistra, a lovite na malim rijekama kada je mjesto za zabacivanje ograničeno, a spey casting je gotovo jedina tehnika, manje muhe koje se mogu vrlo oprezno prezentirati su najbolji izbor.

Kada koristim vrlo velike streamere duge 20 i više centimetara, preferiram one kod kojih je udica smještena negdje u sredini imitacije. Ili povežem dvije jednokuke udice i to tako da je jedna od njih udica kratkog vrata smještena odmah iza glave streamera, ili koristim tube-flies.
Kombiniranjem dugačke tube fly sa jednokukom udicom kratkog vrata u veličini na primjer 2/0 imat ćete mamac koji će odlično zakvačiti i držati mladicu.

Najbolje boje streamera ovise o situaciji na rijeci, dobu dana, zamućenosti vode. Oslanjam se mnogo na prirodne boje poput sive ili smeđe u bistroj vodi, dok u mutnoj, zamućenoj vodi koristim streamere koji lako privlače pažnju poput bijelih i žutih boja te u streamere dodanih svijetlećih lameta. Veliki crni streameri dobro rade noću. Naravno i ovdje moda igra veliku ulogu na primjer ako se neka velika mladica ulovi na žuti streamer, mnogi će ribolovci loviti na žute streamere. Rezultat je obično taj da će se još više riba uloviti na žuto… U godinama koje sliojede ako ste pravi ribolovac izbjegavat ćete ono što svi bacaju.

Postoje dva načina da spustite streamer na dubinu dovoljnu da bi ulovili mladicu. Ili korištenjem otežanih streamera ili pomoću tonuće žnore. Naravno, princip ribolova umjetnom mušicom je zabacivati sa težinom na žnori, a ne na muhi. Streameri koji su preteški definitivno će pokvariti vaš užitak pri zabacivanju, a mogu voditi i do vrlo bolnih udaraca olovnih ili tungsten otežanja u potiljak samog ribolovca. Ipak, korištenje otežanih imitacija do maksimalnih pet grama ima smisla na manjim rijekama sa brzim tokom na kojima su staništa mladice obično vrlo mala područja. Na primjer, mladice se vole zadržavati na dnu ispod vrlo brze vode na samom početku vira. Ovakvo se mjesto može preloviti samo sa otežanom muhom koja će potonuti do željene dubine čim dotakne površinu. Također će jigging akcija otežane imitacije vrlo efektna i prevarit će mnoge vrste riba uključujući mladicu.

Naprotiv, ako lovite na velikim rijekama ili prostranim jezercima iza sedri mnogo je bolje i definitivno mnogo zabavnije loviti sa više ili manje neotežanim imitacijama spuštajući ih u dubinu sa žnorama koje imaju tonući vrh te zabacujući ih sa spey mušičarskim štapovima.
Na ovaj način, čak i vrlo velike muhe mogu se zabaciti sa vrlo malo mjesta iza ribolovca koji zabacuje. Opremljeni sa takvim priborom možete zabaciti imitaciju poprijeko toka, doseći željenu dubinu i izbjeći zapinjanja jer će žnora ovdje plivati dublje negop sama muha. U posljednje vrijeme mušičari u europi eksperimentiraju sa teškim Skagit žnorama i dodanim tonućim vrhovima , no osobno ja koristim „Scandinavian type shooting heads“. Tanka žnora sa upredenim omotačem pomaže doseći velike daljine i zadržati direktan kontakt sa streamerom.

Za razliku od korisnog i vrlo popularnog 9 ft dugog jednoručnog štapa klase 9 ili 10, pronaći savršen dvoručni mušičarski štap i rolu za lov mladice i taimena nijer nimalo lako. Proizvođači ove štapove proizvode prtvenstveno za lososa i steelheada (vrsta kalifornijske pastrve op.ur.). Dakle, većina teških spey štapova u klasi 10 ili više je dugo 15 stopa. Zabacivanje streamera sa tako dugim štapom je vrlo zamarajuće, a i takva oprema vrlo loše baca žnore sa „shooting“ WF glavama. Štapovi dužine 13 stopa su mnogo bolji. Pokušajte pronaći model sa relativno brzim vrhom koji ćete upariti sa „shooting head“ WF žnorom teškom 35 – 45 grama dužine 7-9 metara. Ako zabacujete preko glave možete reducirati tu dužinu glave na 5-7 m. Na manjim rijekama sa limitiranim mjestom za bacanje switch štap dužine 11 stopa i 6-7 m duga WF shooting glava težine 30-35 grama je vrlo dobar izbor.
Uvijek imajte na umu da duže WF shooting head žnore ne zabacuju dobro teške streamere i ne dopuštaju vam da ih dignete kad imitacija priđe blizu obali. U mnogim slučajevima mladica će pratiti vašu imitaciju skroz do vaših nogu i tek je tamo zgrabiti ili mnogo češće odustati od napada u posljednjem trenutku. Ako podignete 12 m dugu glavu žnore daleko od vas i obale, vjerojatno ćete propustiti priliku da uopće vidite prisutstvo vaše zainteresirane lovine na dotičnom mjestu.

Prezentirajte streamere za mladicu na isti način na koji biste to radili za veliku potočnu pastrvu. Pokušajte zabacivati što bliže preprekama u toku. Kada je voda vrlo hladna ja se obično trudim izazvati predatorov instinkt te vodim streamer sa vrlo brzim kratkim potezima. Ako je rizik plašenja ribe sa žnorom prevelik pokušavam sa bacanjima uzvodno te vođenjem povlačenjem nizvodno. No u većini zimskih uvijeta preporučam daleke nizvodne zabačaje te sporu prezentaciju privlačenjem dužim pokretima. Jenako vrijedi i za noćni ribolov (gdje je dozvoljen) ako prezentirate prebrzo mladica će u mraku promašiti imitaciju.

Dva su načina na koje ćete uloviti mladicu. Prvi je da joj prezentirate na mjestu gdje miruje ili kada izađe na područje gdje se obično hrani u lov. Da bi ulovili ribu prvim pristupom najbolje je pokušati u danu obići što više izglednih mjesta na rijeci na kojem mladica boravi danju kada se ne hrani aktivno. Najčešće su to najdublja mjesta na rijeci, dubljaci ispod okomitih sedri, dubine ispod slapova i slično. Na svakom od mjesta napravite tek nekoliko zabačaja. Ovo je vrlo brzi način ribolova koji sam spomenuo na početku teksta i on povećava šanse da se nađete sa aktivnom ribom koja još nije napustila mjesto u kojem boravi i krenula u lov.

Možda je ta riba tek sad postala aktivna ili se upravo vratila iz neuspješnog pokušaja lova.
Da bi pronašli mladicu koja aktivno lovi morate pokriti mnogo veću površinu vode, no ako vaša imitacija prođe u vidokrugu ribe u nešto plićem području na primjer na izlasku iz vira vaše su šanse mnogo veće jer je riba u lovu. Ako ste sretnik imat ćete priliku vidjeti ili čuti mladicu koja lovi. U ovom slučaju, ona je gotovo vaša, no nebudite previše samouvjereni!
Obje strategije naravno imaju smisla. Mnogi ribolovci koji koriste varaličarski pribor se kunu u prvu strategiju, no za mušičare koji traže mladicu u lovu u plićim područjima to može vrlo često biti mnogo uspješnije. Vrlo uspješna strategija je pokriti početak i kraj dobrog vira sa plićim područjem na izlasku. Loviti treba u svitanje, sumrak i u prvih sat ili dva u noći. Mladica voli loviti u ovim uvijetima slabog svjetla, koji se također javljaju u klasično vrijeme „dok pada gust snijeg!“

Mnogi iskusni ribolovci su uvjereni da se velika, iskusna mladica može vrlo lako preplašiti. Zbog toga je prilazak vodi u najvećoj tišini obavezan. Prvi zabac na novom mjestu dat će vam najbolju šansu da prevarite dobru ribu. Dobro poznavanje mladičine omiljene pozicije u viru omogućit će vam da prezentirate muhu na pravo mjesto prije nego riba primjeti vaše prisutstvo. No iz mog osobnog iskustva, čak i stare, dobro educirane ribe mogu biti ponekad vrlo neoprezne. Kada su u ekstremnom raspoloženju za lov može ih se uloviti i na praznu udicu. Ovo je razlog zbog kojeg su početnici u ribolovu na mladicu ponekad vrlo uspješni. Ovo je drastičan primjer početničke sreće.

Sezona ribolova na mladicu je uglavnom kasna jesen i zima. Proljeće i ljeto je lovostaj. Naravno ribolovci raspravljaju zbog čega je mladicu lakše uloviti zimi nego ljeti. Većinu godina rijeke centralne Europe se ne smrzavaju. Njihov plijen se rijetko hrani i većinom se koncentrira u zimovnicima te ih predatori teže mogu uloviti. Zbog toga periodi aktivnosti i lova traju duže prije nego sita mladica otpliva natrag na svoje mjesto ignmorirajući i najljepše streamere danima čak i tjednima. Mladice se mrijeste u travnju i svibnju, zbog toga se moraju hraniti i zimi kako bi bile snažne i spremne za mrijest.
Ne manje važno je i to da je zimi mnogo lakše predvidjeti periode hranjenja mladice. Pretpostavljam da se one pretežno hrane u već navedenom razdoblju svitanja i sumraka te u ljetnim noćima. No, osobito zimi, mnoge ribe se ulove tokom dana čak i za vrlo sunčanih dana. Možda im tada toplina sunca probudi apetit. Tko bi to znao sa sigurnošću?

Nakon dugih hladnih perioda, naglo zatopljenje je uvijek vrijeme kad pokušavam loviti, također i gusti snijeg nakon što je danima sjalo sunce. U malim rijekama In small rivers, m,ali porast vodostaja i zamućenje će uvijek biti savršeni uvijeti da se prevari velika, iskusna mladica koja će uvijek ignorirati najbolje prezentirane imitacije u bistroj niskoj vodi koja im omogućava da prepoznaju prevaru a često i prerano vide ribolovca.
No u konačnici, biti na ribolovu što je više moguće je jedini način da pogodite periode hranjenja i ulovite ribu.

Možete zabacivati i zabacivati tjednima bez znaka ribe , no isto tako i uloviti nekoliko riba u samo par sati ako ste sretnik koji je u ribolovu u vrijeme kad se mladica hrani. U današnje vrijeme kada je dobra vremenska prognoza te podaci o vodostaju i temperaturi lako dostupna mnogo je lakšer biti na rijeci u pravo vrijeme.
Ključ uspješnog lova na velikog sibirskog taimena je doći na netaknuti dio rijeke sa što manje ribolovnog pritiska. Često, to zahtijeva sate leta helikopterom do najudaljenijih dijelova zemlje. Baš suprotno, i može zvučćati nevjerojatno no moja najdraža rijeka za ribolov mladice je samo nekoliko minuta udaljena od najvećeg autoputa u Austriji. Teoretski, mogu pojesti hamburger u McDonaldsu na izlasku sa autoputa i uloviti mladicu od 1,20 m pet minuta kasnije. Možete smatrati da je ovo savršeno ili pak totalno bezvezno no to je jedini način da iskombiniram normalno tjedno radno vrijeme od 40 sati sa vrhunskim ribolovom u koji mogu otići i izvan dva tjedna godišnjeg odmora. Naravno to je rezultat velike i uspješne brige o rijeci.
Naravno, ulovi i pusti pristup je vrlo važan dio održivog riboloova na mladicu. Ovome mogu dodati svjedočanstvo iz osobnog iskustva. U siječnju 2010. godine ulovio sam lijepu ribu dužine 1,03 m i vjerojatno tešku 10-11 kg. Odlučio sam je pustiti što se pokazalo kao vrlo dobra ideja. Naime početkom studenog – 11 mjeseci kasnije sreća mi se osmjehnula i uspio sam uloviti istu ribu ponovo! Mladice se mogu identificirati po njihovim jedinstvenim točkama i pigmentaqciji. Riba o kojoj pričam za 11 mjeseci je narasla na 1,10 m 12,4 kg, što je prilično velika riba za tako malu rijeku. Očito, ulovi i pusti je u stvari jedini izbor ako želite dobru populaciju mladice i dobar ribolov održati duže vrijeme!

Ribolovci u Austriji moraju u nekim prilikama čekati i godinama da bi mogli loviti na nekima od boljih voda sa mladicom. Dozvole mogu biti stvarno skupe (na nekim rijekama godišnja dozvola košta kao prosječna jednomjesečna plaća). Na nekim dijelovima rijeke ulovi i pusti te korištenje jednokuke udice bez kontrakuke je obavezno. Na drugim je mjestima minimalna mjera 1 m, kući smijete odnijeti jednu ribu godišnje, a kad ste je odlučili uzeti vaš ribolov za tu sezonu je gotov! Ovo može zvučati pretjerano, no jedino sa drastičnim restrikcijama može se očuvati održiva populacija sporo rastuće i dugovječne ribe kao što je mladica. Jedino na taj način može se omogućiti da više ribolovaca ima priliku uhvatiti ovu veličanstvenu ribu. U konačnici, uloviti jednu veliku ribu dužu od metra je uistinu impresivan rezultat u jednoj godini ribolova na mladicu.

Ulov velike mladice još je više privlačan kad shvatite s kakvim se sve teškim uvijetima ribolova morate suočiti da bi ga ostvarili: kratkim danima, teškim hodanjem po snijegu, bacanjem teških muha, zadjevima, danima i danima bez ijednog griza… No jednako tako i uživanje u predivnim zimskim pejzažima te ljepota tog stvarno jedinstvenog predatora.