Zara razara i na rijeci…

PR / Broj 64 / Srpanj / 2013.

Bolen je jedna od najbržih riječnih riba, često se hrani na površini i realno se love ribe do 6-7 kila. Kada ove činjenice uzmete u obzir i zabacite vašu omiljenu površinsku varalicu dobivate mogućnost za trenutnu adrenalinsku šok terapiju. Silovit udar velikog bolena, popularnih savskih frižidera ( kao da je frižider pao na varalicu) čini površinski ribolov basa ribolovom malih zelenih ribica koje se trude biti agresivne…

Tekst: Dalien, www.dalien-fishing.com
Foto: Ivo Begović, Dalien, Dino Čaruga

Ribolov bolena na površini nije ništa novo. Već se godinama glisiraju žlice, vuku tandemi, vode properi, poperi, pa i klasične zare. Međutim unazad godinu-dvije se pojavila nova vrsta manjih tonućih zara koje su stvarno poseban mamac za bolena. Ove zare imaju neupadljivu akciju koja će prevariti ne samo jatne i školovane ribe, već pod normalno hvataju i samce koje je oduvijek bilo teško prevariti na varalicu.

Tajna je u brazdi

Prvog bolena na klasičnu plastičnu rezonantnu zaru sa kuglicama sam uhvatio još prije šest godina i one će bez sumnje uhvatiti bolena u raznim situacijama. Međutim jedan ribolov sa Segijem i njegovim kompićem Rojkom mi je otvorio oči po pitanju ovih novih tonućih gluhih zara. Prva stvar koja me zaintrigirala i koja je puno govorila o njihovom sampouzdanju u ove varalice je da su na ribolov ponijeli – samo zare!

Druga stvar je način vođenja ovih mamaca. Dečki ih nisu vozili brzo po površini kako se inače vode varalice za bolena, već dosta sporo na opuštenoj struni, povremeno čak i sa pauzama. Uopće ih nije diralo što ne glajdaju lijevo-desno. Štoviše, njihovo vođenje je često bilo samo ravnomjerno povlačenje bez ikakvog glajdanja. Njihova zara je diskretno brazdila po površini uz nekakvo nepravilno glavinjanje koje tek u tragovima podsjeća na walk-the-dog akciju.
Bolen često lovi na način da se svom slinom zaleti u jato kedera i širokim repom opali po njima. Kederi (i zare) znaju poletjeti na sve strane i onda ih bolen u nekoliko nevjerojatno brzih okreta kupi onako ošamućene sa površine.

Osim što je bitno da je gluha, većina ovih zara je tonuća i kod vođenja sjedi dosta duboko u površinskom filmu. One su male svojim profilom i veličinom, najčešće od 5- 8 cm pa ne pokreću toliko vode kao bassovske zare i djeluju puno diskretnije na površini. Iako male, daleko se bacaju zbog puno otežanja u tijelu (tonuće su). Veći modeli se bacaju jednako daleko kao i pilkeri. Ja sam osobno najviše bolena uhvatio na oglušenu i otežanu Savage Gear Top Prey 80 i standardnu Finesse Top Prey 85 koja sjedi duboko u vodi i nema glasnu kuglicu.

Da rezimiramo, boleni za razliku od basa i štuka vole puno suptilnije zare na površini. Diskretne zvukom, siluetom, akcijom i općenito sa manje komešanja vode na površini!

Oglušivanje i otežavanje Top Prey-a

Oglušivanje zara i voblera je mali trik koju je sa čitateljima PR-a odlučio podijeliti Danijel Kučan, vlasnik trgovine Predator i jedan od freakova koji posljednje dvije godine gotovo isključivo zarama lovi bolene, klenove, brancine, strijelke…!
Osim Top Prey-a koji mu je jedna od omiljenih zara, sa suradnicima je razradio i nekoliko modela vlastitih hand made drvenih gluhih zara pod imenom Tanto koje prodaje u dućanu. Za preradu nam je potrebno svrdlo, gel moment ljepilo, epoxi ljepilo, olova…

Tanka špaga, brza rola, dobar štap…

Pribor za ovaj ribolov mora biti prilagođen dalekom izbacivanju, jer je daljina izbačaja u ribolovu bolena često presudni faktor i nikad ne možete baciti predaleko.
Špaga neka bude što tanja 0,10-0,12 mm sa predvezom od monofila (pluta za razliku od fluorokarbona) debljine 0,25-0,30 mm. Predvez od monofila će spriječavati petljanje kod zabačaja i čuvati će nit od pucanja kad se zara bolenu zapetlja u ustima i omota oko kopče, split ringa ili prednje trokuke!
Za spoj upredenice i monofila koristim fenomenalan FC čvor koji je po meni toliko čvrst da tanka špaga ima veću nosivost nego bilo koji čvor direktno na kopču! Štap neka je oko 2,5 metra kako bi imao snagu izbačaja, ali da se još uvijek može raditi sa zarama. Rola neka je lagana i što bržeg prijenosa kako bi što prije namotali zaru nakon što izađete iz zone udara i tako u danu imali više zabačaja. Moj pribor za ribolov bolena zarama je štap Okuma Octana 255 cm t.b.10-40 g i super lagana i brza Okuma Trio HS 30. Špaga je Savage Gear Adrenaline 0,10 mm ili Gosen u istom promjeru i često ih mijenjam. Sa ovakvim priborom, tonuću zaru mogu lansirati 50-60 metara, što je stvarno daleko ali i nužno da se dosegnu jata na sredini Save ili na udaljenoj špici sprudova.

Tehnike i taktike

Jatni boleni jako brzo uče i ono što su danas gađali kao blesavi sutra možda neće uopće raditi. To zna biti posebno stresno jer kada nemaš griza cijeli dan uvijek si možeš reći da danas ribe nisu radile. Međutim kada boleni rasturaju na pola metra od vaše varalice i opće je ne doživljavaju, to jako negativno djeluje na vaše ribičko samopouzdanje. U ribolovu bolena treba često mijenjati varalice, kuteve povlačenja i prezentacije. Jako je bitan i tajming, pa je često dobro napraviti pauzu u ribolovu kako bi se jato ponovo razigralo. Tri zabaca nakon deset minuta bez bacanja će donijeti više riba nego pedeset neprekidnih zabačaja. Kada se love samci, tada je svejedno. Griz možete očekivati u svako doba dana i na svakom mjestu, treba samo pretraživati izgledne lokacije!
Kao i kod svih površinaca promašaji su česti i tu nema pomoći. Boleni će zare lansirati metar u zrak i često su ti grizevi puno atraktivniji od onih kad uhvatiš ribu.

Dvostruki split ring, odložena konra ili (ukoliko daljina nije faktor) ribolov sa istezljivim monofilom će zasigurno pomoći da uhvatite kojeg više. Ipak zbog svoje težine, veličine i položaja duboko u površinskom filmu, ove varalice imaju puno bolju realizaciju od ostalih površinaca.

Pazite na bolene, sve ih je manje

Za kraj moram spomenuti i par riječi o sigurnom manipuliranju s bolenima. Naravno da podrazumijevam da ćete puštati ove srebrne rakete, jer stvarno nisu poseban gastronomski užitak i svojim će atraktivnim raubovima uveseljavati i naše klince. Bolen je većini mladih špinera prvi ozbiljan ulov od nekoliko kila koji se dugo pamti, stoga ih trebamo poštivati.
Bolen je riba prilično nezahvalna za manipuliranje jer je vrlo osjetljiv i nezgodan za primiti. Nakon ulova ga treba u najbržem mogućem roku poslikati, reanimirati i pustiti nazad. Ja bih rekao u roku minute, pogotovo sad u ljetnim mjesecima kada je voda vrlo topla. Prihvat pod škržni poklopac se može obaviti samo ako je riba izmorena i držimo je iznad vode kako bi je u slučaju naglog trzaja mogli spustiti nazad u vodu. Ukoliko čvrsto držimo vrlo im lako puca koža koja spaja škrge i nakon toga ribi nema pomoći.
Također se često dešava da padnu na šljunak ili krupno kamenje, što također završava kobno jer su u pitanju ribe od nekoliko kila koje ozlijeđuje njihova vlastita težina.
Ukoliko želite fotku sa bolenom najbolje je imati visoke ČIZME. U njima možete ugaziti u vodu kako bi kod prihvaćanja, slikanja i manipuliranja riba cijelo vrijeme bila u vodi ili iznad nje i na taj način ostala neozlijeđena i sa svim ljuskama na broju. Druga opcija je PODMETAČ i UNHOOKING mat – treće opcije nema!

Kod slikanja ga nakon svake dvije-tri fotke spustite u vodu da malo dođe sebi uz obaveznu reanimaciju prije puštanja. Ukoliko pustite bolena, a ne osjetite da je potpuno spreman često će napraviti jedan zamah i onda potonuti na dno i tu izdahnuti poput krpe.
Nažalost ovo sve pišem iz vlastitog iskustva i dvadesetogodišnjeg staža u ribolovu bolena.Vjerujte nema goreg osjećaja nego kada vidite prekrasnog bolena od 4-5-6 kila kojeg ste ubili iz čistog sporta – samo zbog jedne ili dvije loše fotke!

Koliko god da ste bolena u životu ulovili, ne postoji način da uslijed naglog trzaja ribe od 4-5 kila spriječite da vam padne na kamenje ili da mu pukne koža koja spaja škržne poklopce.
Ukoliko vam slike nisu bitne, najbolje da bolene kliještima otkačite u vodi bez vađenja ili nasukavanja na obalu…
Bistro!