Riba koja ne zna reći ne

PRM / Broj 24 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2019.

Proljetni ribolov na moru je nešto u stilu brzog vlaka koji ne staje na stanici. Samo malko uspori, tek toliko koliko je dovoljno, kako bi se oni spretni i pomalo ludi uspjeli ukrcati uskočivši na vožnju do konačnog cilja.

Piše: Luka Mrvičić

Zašto sam takvog mišljenja? Odgovor je vrlo jednostavan; proljeće krase kratki „prozori“ lijepog stabilnog vremena u kombinaciji s periodima jakog vjetra, nevremena, kiša, temperaturnih varijacija i tome sličnog.
Uz sve to dolaze i raznorazne pripreme za nadolazeću turističku sezonu kao dodatno otežavajuća okolnost u pronalasku slobodnog vremena koje se mora poklopiti s gore navedenim „prozorom“ lijepog vremena. Drugim riječima, kaos.
Divota u svemu tome jest, ukoliko ipak uspijete uskočiti na taj „brzi vlak“, vaš kratak izlazak na more u principu vrlo teško može biti razočaravajući.
Proljeće na moru je vrijeme ribljih migracija. Uzroci su razni i uglavnom su bazirani na specifičnom foto periodu, zagrijavanju mora na što se nadovezuje sezona mrijesta, potrage za hranom i sl. Do zagrijavanja vodenog stupca dolazi zbog promjene nagiba sunčevih zraka koje sada padaju više okomito u odnosu na površinu zemlje za razliku od zimskog perioda godine. Toplije more na ribu u ovo doba godine utječe kao magnet koji ih privlači na pliće trene gdje fitoplankton i zooplankton počinju svoju vječnu borbu prijestolja kao temelj hranidbene piramide.
Nemam problema s ribolovom na dubinama i smatram ga posebnim guštom, no kada je nešto lakše, kao npr. namatanje ribe zimi sa sto i više metara u odnosu na pedesetak proljetnih metara, tada vrlo rado prihvaćam liniju manjeg otpora.

Pametovanja

Volim ciljani ribolov odnosno lov na određenu vrstu ribe. Razlog tome je pomalo ozbiljan i specifičan pristup, potreban kako bi se ostvario taj ciljani ulov. Pod pristupom smatram malu edukacijsku pripremu prije samog isplovljavanja. Ona nam pomaže u odabiru doslovno svega, od lokacije, terena, dubine pa čak i trenutka najveće aktivnosti ribe –vrijeme od griza. Sve to kako bismo maksimalno kvalitetno iskoristili to malo lijepog vremena boravka na moru.
Faktori koji su važni u upoznavanju ciljane lovine pa naposljetku i adekvatne pripreme opreme, tehnike i taktike je prvenstveno biologija i ekologija same vrste. Ne mislim sad da dubite po knjižarama ili na Internetu učeći morfološke specifičnosti svake ribe i njenu sistematiku vrste napamet, nego da čisto malo škicnete neke općenitosti koje vam mogu pomoći u ribolovu pa čak i u pogledu zaštite sebe samih od mogućih opasnosti i problema koji mogu uslijediti zbog manjka znanja. To govorim iz vlastitih iskustava gdje boravak na moru može biti vrhunsko iskustvo tog vašeg slobodnog vikenda, no i nešto što sigurno neće ući u kategoriju sretnih uspomena.

Ništa bez ješke

Zanimljivosti o crvenoj

Škarpina je riba dubine. O tome govori podatak da se zadržava na dubinama od čak 400 m. Naraste do 5 kilograma, no vidio sam osobno i mnogo veće od toga. Nažalost, samo vidio . Specifičan oblik tijela (ogromna glava s još većim ustima zauzima skoro dvije trećine ukupne mase same ribe) koristi za gutanje velikog plijena. S druge strane, izrasline na tijelu i mogućnost adaptacije boje kože s obzirom na okolinu u kojoj obitava, govori kako je ona lovac od strpljenja i zasjede.
Možemo ju naći na doslovno svim vrstama terena, ali preferira stjenovita i šljunkovita dna gdje se svojim sposobnostima mimikrije izvrsno uklapa u okolinu. Sve to nam ukazuje kako svoj plijen ne progoni te joj se iz tog razloga mamac treba servirati u neposrednu blizinu okućnice.
Druge zanimljivosti vezane su za njene migracije na pliće terene kroz jesen i proljeće. Razlog njenog proljetnog posjeta plićacima je mrijest koji se zapravo odvija krajem proljeća. Osobno poznajem ljude koji ih tada love na dubinama od svega 20-tak metara. O dimenzijama riba bolje da ne pričam, no to je samo taj određeni period godine kad je ona iznimno plitko na poštama koje se ne odaju ni bratu.
U prosjeku škarpinu najčešće lovim tijekom cijele godine na dubinama od 35 do 60 metara. Razlog tome je stalna temperatura mora te isto tako stalni uvjeti života koji očito odgovaraju ovoj vrsti ribe.

Kad je i što je za klopu?

Što se njezinog dnevnog menija tiče, škarpina jede sve što se kreće i što uspije utrpati u usta, rakove, mekušce, ribe i sl. Drugim riječima, teško ćete pogriješiti u odabiru ješke, no ipak ću izdvojiti svježe kozice, srdelu i drage slasne nam glavonošce.
Srdele i kozice, iz razloga što su lako nabavljiva ješka izrazitog mirisa te vrhunska za ribolov kančanicom, dok glavonošci mogu biti korišteni cijeli ili narezani na komade. Ovisno o tome lovite li kaburama i inchikuom pa ješkate udice ili imate kakovog manjeg muzgavca, lignju namontiranu na zoku ili pak „live cab“. Igra je vrlo jednostavna, što više ješke, veća škarpina.
Sad kad smo ustanovili čime napadamo, ima mala igranka o tome kad ju loviti. Nije riba koja odbija hranu serviranu pred usta, no u periodima godine kada se nalazi na plićim terenima dan provodi u rupi, ispod neke kamene ploče ili u pukotini od stijena. To nije slučaj kod lova na većim dubinama. Noćni je lovac i više preferira periode dana kada ima manje danjeg svjetla. Tu ubrajamo jutro i sumrak te vrlo oblačne i tmurne dane.

Adresa stanovanja

Naveo sam da nije riba koja naganja lovinu i ako krene za nečim vrlo brzo odustaje i vraća se na svoje mjesto otkud je krenula. Iz tog razloga vrlo važan faktor kod ribolova škarpina tehnikom light jigging, a i lova kančanicom je brzina drifta – prolaza preko pošte. Što sporije to bolje. Ukoliko vam jak vjetar i kurenat otežava situaciju, predlažem da potražite pošte u zavjetrini nekog otoka ili punte.
Uzimajući u obzir da škarpina preferira tvrdo dno, još jedan mali detalj koji može pomoći pri odabiru kvalitetne mikrolokacije jest sama konfiguracija terena. Na velikim dubinama sve što je potrebno škarpini u pustinji mulja, da bi se zadržala na određenom mjestu, jest nekakav predmet, nakupina krupnog ili sitnijeg kamenja. To nije slučaj s brakovima ili otocima. Teren koji joj tamo najviše odgovara su strme stepenaste padine s procjepima. Tamo svoj dom dijeli s različitim sustanarima, od jastoga, hlapova, hobotnica pa sve do murina, ugora, tabinja i tako te ekipe od rupe. Sve su to kolateralne žrtve u lovu na škarpinu što potragu za „crvenom“ čini još zanimljivijom.

Kad škarpina zaguca…

Nedostatak seta zuba koji služe za trganje komada mesa škarpina kompenzira ogromnim usisnim aparatom. Velika zapremina usta omogućuje joj da brzo usiše ogromnu količinu mora zajedno s plijenom te potom more profiltrira kroz škrge. Zarobivši hranu u ustima, škarpina lovinu guta u komadu. Iz tog razloga griz škarpine je vrlo specifičan.
Nakon što proguta mamac vraća se na mjesto s kojega ste ju maknuli. To se na štapu osjeti kao tup i snažan udarac popraćen povijanjem vrha štapa. Ukoliko iz nekog razloga niste pravovremeno reagirali s kontrom, ponovite rutu. Ona nije riba zlopamtilo i budite sigurni da će vam dati drugu šansu.
Ulovljena škarpina nije neki borac. Prvih par metara odvajanja od dna riba daje nekakav otpor trzajima glave u stranu, no ubrzo nakon toga se samo objesi i otvori usta, a vi imate osjećaj namatanja najlonske vrećice pune mora. No kad se pod brodom pojavi boja i ona izroni na površinu onako sva crvena, raširenih bodlji i peraja, uistinu izgleda moćno.

Pribor

Škarpinu možete loviti i na ruku odnosno tunju pošto joj borbenost nije neka vrlina, no na ruke vaditi ribu pa i s tridesetak metara meni osobno ne predstavlja neki gušt. Tako da su štapovi namijenjeni slow pitch i jigging tehnici ribolova i više nego dovoljni kako bi ju savladali.
Važnija stavka je upredenica i fluorocarbon. Kako biste izbjegli veliki otpor mora i nepravilan položaj upredenice u odnosu na dno, a time i lošiju kontru prilikom griza, predlažem upredenicu do maksimalno 0.18 mm i fluorocarbon do 0.50 mm. Škarpini debljina fluorocarbona ili najlona te sama prozirnost odnosno nevidljivost predveza ne igra nikakvu ulogu. Lovi se uredno na parangale gdje su osnova i predvez iste debljine upredenice – koja je debela 2 i po ili 3 mm. Stoga uloga FC-a nije da „crvena plašljivica“ ne prepoznaje prijevaru nego da spasimo mamac, sistem ili varalicu od vječnog počivališta na dnu prilikom pucanja predveza na rubu neke oštre stijene ili bilo čega drugog na tim dubinama.

Bez obzira što je pohlepna, proždrljiva, pomalo lijena, bodljikava i otrovna, škarpina predstavlja izuzetan gastronomski užitak i oduvijek je dobrodošla svakom ribolovcu. No tereni prelovljeni mrežama i kočama prorijedili su ovu crvenu, meni osobno, prekrasnu ribu. Ono malo dobrih slabo poznatih pozicija je sve manje, a nas ribolovaca i kvalitetne tehnike sve više. Stoga, ukoliko nađete kakvu dobru poštu, tamo negdje daleko u kulfu, šutite o njoj i sebi samom te puštajte male nedorasle primjerke kako biste se kroz par godina imali čemu veseliti. One vas sigurno tamo čekaju…

Dobro more!