RIBOLOV NA ŽUTSKIM BRAKOVIMA

PR / Broj 75 / Lipanj / 2014.

Kod ovakve tehnike ribolova glavu i nekih 30-ak centimetara do glave crva izbjegavam ješkati jer je prežilava…

Piše: Ivan Galzina

Poštovani čitatelji Praktičnog ribolova, ljeto je ispred nas i još je uvijek vrlo dobra prilika za odraditi jedan kvalitetan ribolov dok nisu počele nesnosne vrućine koje će uvelike otežavati svaku aktivnost na moru osim bezbrižnog kupanja i kad će na moru biti samo najuporniji. Riba se pozicionirala na brakovima i lagano prilazi kraju što je i logično jer se temperatura mora penje skoro do 20 stupnjeva. Moram priznati da smo takve temperature mora prošle godine imali već i u svibnju pa ove godine kao da sve pomalo kasni pa tako i sam ulov u svibnju nije na nivou prošlogodišnjeg. U ovom broju opisat ću vam jedan predivan ribolov sa mojim prijateljem i njegovim savršenim brodom za ovakvu priliku. Odabrali smo otok Žut, nama već jako dobro poznat jer je brod pozicioniran na otoku Pašmanu, u istoimenom mjestu, pa nam je sa brzim brodom do prve pozicije nekih 20-ak minuta. Kako sam pratio plimu i oseku, isplovili smo u pravo vrijeme kad kako bi mi stručno rekli „more raste“ u ovom slučaju popodne po laganom zapadnjaku.

Otok Žut osobno mi je jedno od najdražih mjesta za obavljanje sportskog ribolova iz brodice na samome dnu. Obiluje brakovima i hridima koje po oseci vire iz mora i pruža dom mnogobrojnim ribljim vrstama. Skoro pa sam sve svoje najveće primjerke arbuna, fratara, kanjaca, kantara, smokava, tabinja ulovio baš na ovim terenima. Ono što je meni vrlo važno jest da se lovi raznovrsna riba te da je svaki put uzbudljivo iznova jer nas svaka nova „pošta“ iznova iznenadi i podari nekakav dobar ulov. Ovaj put imali smo sreću pa smo „naletjeli“ na velike arbune i kanjce što mi je vrlo drago jer moram priznati da se zadnjih godina arbuni sve manje i manje love, a mali fratri postaju sve zastupljeniji, dok je u nazad par godina bilo obrnuto. U nekim mjestima ispod Velebita, kako mi kažu kolege, od kad je prije nekoliko godina nastupila ona ekstremna zima i bio veliki pomor ribe, jednostavno više ne love velike arbune u tom predjelu te manjih također gotovo i nema. Na Žut sam nosio cijelu „paletu“ provjerene ješke: velikog morskog crva, nezaobilaznu dagnju, lignje, srdele i jadranske kozice. Iskreno, kako smo probali jednu od novih pozicija i došli u vrh plime ješka nije igrala veliku ulogu u tih 40 minute jer je riba jednostavno grizla na sve što smo ponudili u tom trenutku.

Prvo pa muško

Prva pozicija koju već neko vrijeme želim isprobati je brak na 12 metara „Vrh“ koji postepeno pada sve do nekih 60 metara. Usidrili smo se na 29-30 metara dubine jer sam očekivao da se riba više ne drži većih dubina i da bi to mogla biti dobra dubina. Imali smo i malu prirodnu pomoć jer je puhao umjereni zapadnjak koji nam je uvelike pomagao da brod stoji idealno na poziciji krmom okrenut na pad od 29-33 metra. Što se tiče predveza koristio sam nešto deblji nego uobičajeno (0,28 za osnovu i 0,23 za piceve dužine 50 centimetara te udice Sasame yamame broj 2 na dvije gornje i na pic ispod olova Hayabusinu FKS 130 BN broj 8 koja je nešto jača i izdržljivija od Sasame Yamame). Na najgornju udicu sam ješkao kozicu, u sredini crva, a na zadnju ili udicu ispod olova sam igrao na sigurno, s dagnjom. Odmah prilikom prvog spuštanja osjetio sam lagane tupe udarce što mi je izmamilo dodatni osmijeh na lice. Odmah u prvoj kontri vadim ribu i shvaćam da se radi o više komada dobre veličine, te nakon kraće borbe na površinu izlazi prelijepi kanjac, zatim fratar, pa arbun. U prvom „šutu“ kilo ribe. Iako često u prvom zabačaju ulovim pristojnu ribu ali rijetko se desi da ulovim tri i to različite vrste na tri različite ješke. Kolega je još pomalo pripremao pribor za prvo spuštanje jer kako on kaže: njemu se nikamo ne žuri, a ja sam krenio u novo spuštanje i iščekivanje ugriza. Točno se ispostavilo ono što sam i pretpostavio a to je da smo pogodili kako mi ribolovci često kažemo „ura od griza“, kad je more u porastu i riba se hrani. Obzirom da znam da takvi trenutci traju od 30 do 60 minuta ubacio sam u petu brzinu i vodio računa da su udice samo dobro popunjene jer vrsta ješke u tom momentu nije bila od presudne važnosti. Već u drugom spuštanju ulovio sam predivnog arbuna od 60 deka što je, kako sam i rekao, postala prava rijetkost, zatim je uslijedilo još par većih pa čak i dva kilaša. Zatim kruna svega, moja druga ovogodišnja hobotnica ulovljena na predvez sa pojačanjem od fratra i arbuna na istom predvezu. Takav ribolov najčešće traje kratko ali iskreno i dovoljno, jer uživali smo nekih 40-ak minuta te smo dalje malo usporili ali držali siguran ritam. Kako smo na more izašli oko 16 sati vrlo brzo smo zaključili priču i otišli u valu kako bi večerali i pripremili se za još jedan jutarnji lov.

Priprema velikog morskog crva

Iako velika većina morskih ribolovaca preferira velikog morskog crva za ješku, mnogi ne znaju iskoristiti njegov pravi potencijal. Naime ako ga samo narežete na komade on će loviti ribu ali da bi riba postala pohlepna i neoprezno ga gutala mnogo ga je bolje otvoriti i narezati na trakice kako bi u moru krvario i ispuštao mirise (i okuse). Naravno takvog crva mnogo je lakše ješkati na tanju i lakšu udicu, a i troši se manje ješke za veći ulov. Evo kako se to radi:

Tehnički jutarni lov

Iduće jutro probudili smo se praćeni velikom osekom, što nije ulijevalo veliku nadu, ali ipak sa dobro odrađenim jučerašnjim ribolovom nismo imali razloga za zabrinutost. Kako nisam jedan od onih koji iscrpljuju poziciju do kraja uputili smo se na druge pozicije nešto južnije iako nam je ova jučerašnja bila najbliža. Bilo je i za očekivati da riba neće raditi na jednoj poziciji i da ćemo se morati češće sidriti na nešto većim dubinama. Kod izbora ješke odlučio sam se na najvišu gornju udicu konstantno držati bijelu ješku, u ovom slučaju kozicu i lignju, pa čak i nekad u „sendvič“ kombinaciji jer tako ćete najlakše uloviti kantara koji je taman završio sa mrijestom i drži se u nešto većim formacijama ali, kao i uvijek, nešto podignut od dna. Kod kantra je izuzetno važna bijela i mekana ješka te također nešto manja udica jer on ima okrugla i dosta manja usta nego fratar ili arbun iste veličine. Nakon 15-ak kantara od kojih par komada pravih porcijaša sa još plavim prugama koje se pojavljuju u vrijeme mrijesta mijenjamo poziciju na nešto dublju kako bi pronašli pokojeg fratra. Kako nam je jučer vrijeme bilo naklonjeno zbog vjetra koje nam je konstantno držao pravac krme niz kurenat i ujedno nas malo hladio od jakog sunca, danas je bilo upravo obratno. Bonaca bez daška vjetra i kurenta u moru otežavala nam je sidrenje jer se brod stalno vrtio na labavom sidrenom konopu.

Sidrenje ima vrlo veliku ulogu u ribolovu pogotovo na već provjerenim pozicijama i ako to nije moguće onda nastaje velik problem što se tiče samog ulova. Kako smo prešli na nešto veću dubinu ješkao sam crva na dvije te dagnju na srednju udicu. Crva sam u širem dijelu prerezao po dužini i otvorio da dobijem krvave trakice koje će svakako mirisom privući fratre, kanjce i smokve. Kod ovakve tehnike ribolova glavu i nekih 30-ak centimetara do glave crva izbjegavam ješkati jer je prežilava i fratar je ne voli kao što voli mekši dio bliži repu. Što je komad crva bliže glavi to on više krvari pa ga iskoristim za lov kanjaca koji često ne biraju što je na udici iako oni veći isto najradije biraju svježu tek očišćenu dagnju i mekani dio crva. Ujutro se arbuni nisu pojavljivali te smo nakon skromnijeg ulova fratara otišli na jednu poziciju vrlo blizu kraja gdje dubina strahovito pada. Na takvom terenu išao sam na sigurno pa smo lovili predivne crvene i velike kanjce koji bi se po mesu mogli mjeriti sa ribom prve klase. U ribolovu na kanjce koristio sam predvez dužine 35-40 centimetara jer je teren bio kamenit a kanjcu nije potrebno staviti duži predvez jer je on riba koja guta čim vidi, za razliku od arbuna koji lagano uzima ješku. Za ješku sam koristio oguljenu i isfiletiranu lignju u kombinaciji sa srdelom što je vrhunska kombinacija za privlačenje većih kanjaca.

Odabir predveza

Bilo da lovite fratre, arbune, kantre ili kanjce predvez je onaj koji je u neposrednom kontaktu sa ribom i on mora biti u potpunosti prilagođen i sastavljen od najboljih materijala i na njemu ne valja štedjeti. Svakako ću napomenuti da od ovih ribljih vrsta kao najvećem borcu svakako prvo mjesto dajem arbunu koji, kad se radi o primjercima preko pola kilograma, predstavljaju predivno iskustvo u nadmetanju. Ukoliko ste sigurni da ćete loviti veće arbune onda vam svakako preporučam nešto deblje udice, naravno kad mislim deblje, ne mislim na kovanice ili parangalke već nešto poput Hayabusinih FKS 130 Black Nickel, Sasame Chinu gokuboso, Sasame Keiriu ili Sode. To su nešto jači modeli od meni dragog Yamame modela koji se zbog svoje oštrine i tanke žice zna izravnati na većim arbunima ali je savršena za fratre koji ipak ne pružaju toliki otpor. Sve ove udice su dovoljno tanke i lagane i ono što je najvažnije u dobroj kamuflaži ješkom ne predstavljaju teret i arbun ih neće lako osjetiti kao deblje i teže udice. Svakako preporučam korištenje flouro carbonskih najlona ili najlone koji su presvučeni (COATED) flourocarbonom. U ovom slučaju koristio sam Linea Effe 100 % Flouronylon koji se pokazao odličnim na habanje i izdržljivosti na čvoru. Koristio sam debljine 0,28 za osnovu i 0,23 za piceve što se čak pokazalo dobitnim jer kombinacija kantara i kanjaca uvelike oštećuje najlon svojim oštrim zubima pa iz tog razloga koristim coated najlon koji je po tom pitanju izdržljiviji od 100 % flourocarbona. Kako se radi o terenima gdje često zna biti kurenta na svakom predvezu morate imati virblu-zogulin sa kopčom na kojeg kvačite olova po želji odnosno po težini i boji. Osobno koristim obične Zebco zoguline sa kopčom veličine 14-12 koji spadaju u jedne od najpovoljnijih ali u njih imam puno povjerenje jer mi nikad nisu popustili ili se nepotrebno otvorili. Najčešće biram olova od 80 pa sve do 150 grama i pretežno farbana odnosno plastificirana u žutu boju. Plastificiranjem olova štitite olovo od nepotrebnog guljenja ako ste ga obojali sprejem ili bojom, a isto tako nema nikakvog mirisa koji ostaje nakon bojanja raznim bojama što dosta smeta ribi. Naravno valja napomenuti da osnovu predveza radim tehnikom lijepljenja kako bi čvrstoća najlona ostala maksimalna.

Ovakva vrsta ribolova meni je jedna od dražih, jer se često iznenadim ponekom trofejnom ribom ili rijetkim ulovom, tako i ovaj put u svoju knjigu lijepih sjećanja upisujem još nekoliko arbuna preko kilograma, predivne kanjce i svoju drugu ovogodišnju hobotnicu ulovljenu na predvez koja je težila nešto preko 3 kilograma. U ovakav ribolov morate ići spremni da ćete izgubiti nekad i desetak predveza jer tereni su dosta nemilosrdni ali to je ono što ujedno i tražimo. Ponesite dovoljnu količinu ješke i svakako ,ukoliko je to moguće, dagnje otvarajte neposredno prije ribolova kako bi zadržale svoj „šug“ i tako dodatno privlačila ribu. Nadam se da ćete i u ovom broju pronaći nešto korisno i da ćete pametno iskoristiti predstojeće ljeto, a pozicije koje vam se pokažu dobre ne istrebljujte već ostavite nešto i za drugi put. Do idućeg broja lijepi pozdrav!