Lička utopija

PR / Broj 75 / Lipanj / 2014.

Kruščica. Slušam o tom jezeru već godinama, jer svaka budala je prije ili poslije posjetila Liku i utamanila 250 grgeča prosječne težine pola kile, upotrebljavajući bilo kakve silikonce na jig glavama od 25 grama i u principu ne radeći nikaj drugo osim nasumce bacajući po nepreglednim kamenim dubinama jezera. Naravno, ne tuku samo ostriži, svako malo kresne i štuka. Onak, mala. Oko 5 kila prosjek. Štuka ko štuka, tam ih ima bar milijun. Nakon par sati ribolova već ti je pun kufer grizeva, počneš bacati praznu jig glavu samo da ti ribe ne bi stalno lupetale – ali tuku i po praznoj jig glavi koliko ih ima, gamadi! Treba ispraznit to jezero i grabljama potuć ribu, jer ovako se čovjek ne može ni odmoriti na ribolovu kolko to tuče i udara ….. to je naravno narodna predaja koja kruži kao legenda među ribolovcima…

Piše: Denis Savretić – Cekin

Kako mi je to jezero nekako van ruke na sve načine, već godinama ignoriram svaki spomen istoga. Sve dok mi Juho ne obznanjuje da sa udrugom BIUS idemo na tjedan dana terenskog istraživanja u PP Grabovača, koji se, pazi sad, nalazi prilično blizu Kruščice, a odmah nadomak rijeke Like! Kao ihtiološkoj sekciji, nama je začudo posao baš da lovimo ribe, bilježimo podatke i sl., a kako zbog nekih pogrešaka u organizaciji nemamo agregat pomoću kojeg bi pržili potoke u potrazi za pijorom, kao jedina opcija nam ostaje traženje ribe po rijeci Lici! Težak i nemio zadatak, tjedan dana loviti ribe po Lici i bilježiti podatke (što ne radimo mi nego ženski dio sekcije, naravno), no što se mora – mora se!

Utopija!

Tko nije vidio rijeku Liku iznad jezera, taj stvarno ne zna što znači raj. Nepregledne šume koje doslovno zasljepljuju nevjerojatnim nijansama zelene boje, nježne livade koje se spuštaju prema obalama kristalno bistre vode i izmjenjuju sa kamenim gudurama kanjona kroz koji rijeka protječe. Potpuna tišina, sklad, i nirvana. Prvi pogled na rijeku i meni i Juhi potpuno oduzima dah, i ubija nam čak i volju za ribolovom, naprosto sjedimo i divimo se rijeci! Sve dok nam kroz silnu opijenost ljepotom prirode do mozga ne dolazi jedna spoznaja – rijeka u koju gledamo je pomalo čudna. Neko drveće viri iz vode, a pogled ulijevo otkriva nekakvu čudno veliku vodenu površinu iza neke kamene špice. Kako smo na vodu ispali ravno iz šume kroz koju imamo dobrih 45 minuta pješačenja od našeg logora, zapravo ni nemamo pojma gdje smo. Pogled na kartu i proučavanje terena nam daje do znanja nešto skroz nezgodno – to što mi gledamo uopće nije Lika! To je zapravo udolina kroz koju protječe potočić koji se ulijeva u Liku! Samo što sad do suprotne obale ima oko 100 metara vode! Čuo sam da je Lika visoka, ali ovo je totalno bizarno. Ako je ovo potok, kakva je Lika??? Probijamo se kroz šumu prema špici, i imamo što vidjeti. Pa ovo je Dunav! Protoka nema, voda praktički stoji, ali nema joj kraja. S mjesta na kojem stojim moram stvarno punom snagom zabaciti da bi uopće dobacio do korita rijeke, jer voda je totalno razlivena po livadama i šumi oko same rijeke! Što znači da su sve ribolovne pozicije negdje daaaaleko ispod vodene površine. Divno saznanje za početak ribolova!

Ličke radosti

Kako je jutro pametnije od večeri, odlučujemo prospavati noć, probuditi se rano ujutro i puni novih ideja odjuriti na vodu i uloviti sve ribe ikad. No ujutro se ne budim pametniji, nego totalno zaleđen. Cijelu noć je divljala orkanska oluja, dobar broj ljudi iz ostalih sekcija je ostao bez šatora, a mene ujutro dočekuje + 1°C i snijeg pred šatorom! Smrzo sam se ko nikad! Obukao sam jaknu i kabanicu preko vreće za spavanje ali i dalje se smrzavam! Raspitujem se za prognozu i oduševljen sam, narednih tjedan dana najavljuju svakodnevnu kišu, a pričaju i o nekim crvenim alarmima, orkanskim udarima vjetra, općim potopima i sl. Čisto da čovjeku srce zaigra od sreće.

Odlazimo na ribolov unatoč svemu, i doživljavamo fijasko. Dva dana smo kroz kišu pokušavali uloviti štuku u potopljenom granju i na rubovima potopljenog korita, koristeći sve varalice u rasponu od jerkova do spinerbaita, te paralelno pokušavali izjigati kakvog velikog ostriža zabacujući silikone na ekstremno teškim jig glavama što dalje od obale. Jedino što smo postigli je bilo drastično smanjenje količine varalica u kutijama uslijed stalnog zapinjanja po nemogućim prijelazima, no osim povremenih samoubilačkih napada malih ostriža na varalice tri puta veće od njih samih nije se dogodilo apsolutno nikaj. Voda je jednostavno prevelika i obala odveć nedostupna za bilo kakav smislen obalni ribolov, a u čamac (koji nam je ribočuvar Gašo velikodušno ponudio) ne možemo jer neprestano puše olujna bura koja onemogućava ikakvo plovljenje. Hoćemo li zaista ostati bez ribe na najljepšem terenu kojeg smo u životu vidjeli???

Ribolov na livadi

Sva sreća, uzeli smo UL pribor sa sobom, kao i gomilu malih silikonaca. S obzirom da se samoubilački ostriži zaletavaju na jerkove, ne vidim zašto ih ne bi lovili ciljano s malim gumama! Ribolov započinjemo u prije spomenutom potopljenom potočiću koji sada izgleda kao Sava u Zagrebu. Kako je zapravo riječ o travnatoj udolini, ribolov se doslovno odvija među potopljenim busenovima maslačaka. Totalno je bizarno gledati kako mali Slit Shad skakuće po busenju trave, sve dok se kraj velikog lista trputca ne stvori ostriž koji divlje izleti preko malog nasada djeteline i mazne silikonca, te se u drilu pokušava zavući pod busen koprive. Doista sam lovio na kojekakvim terenima, ali ovakav ribolov još nisam doživio. Iako kolege iz sekcije kopnenih voda na drugoj obali konstatiraju da u vodi nema kisika, očigledno je da ribe ima hrpa. Kroz travu se svako malo pomoli peraja nekog šarana ili linjaka u prolazu, uz obalu krstare klenovi, žutooke se u jatima mirno kreču iznad visoke trave, a crne oči malih prugastih razbojnika vire iza svakog malo većeg busena na dnu. I ima ih doslovno svugdje, udarce podjednako dobivam par metara od nogu kao i na krajnjoj granici dometa sa glavom od 3 grama kojom lovim. Dobitna kombinacija je pronaći neki potopljeni kamen (kojih u Lici sva sreća ima koliko ti srce želi), i uz njega obavezno leži jedan ili nekoliko ostriža. Grizu na ful lagano jiganje i obično klepe silikonac u trenutku kad legne na dno, često i nakon sekunde pauze. No kako je voda ful prozirna, a uglavnom su u malim jatima, nakon par riba počnu samo pratiti bez udaraca. Onda je dovoljno prebaciti se na težu glavu i agresivno jigati među njima, odmah počinju udarati kao budale. Stvarno ih ima, a na Sakura Sportism UL štapeku se čak i bore! Iz zezancije sam i kočnicu otpustio pa im dam da i malo špagice izvuku, čisto zbog doživljaja. U nekom trenutku je ta kočnica stvarno i prozujala nakon kontre, i na površini je zamlatarala mala štukica! Nije da smo na toj poziciji dva dana mahali kao budale sa opremom za štuke bez ijednog griza…

Šaranaški raj pun ostriža

Kako smo vremena imali puno, volje još više, a kiše i bure najviše, krenuli smo nizvodno po Lici u potrazi za novim terenima. Otkriće se dogodilo kod sela Kaluđerovci, gdje se nalazi nekakav kanal koji je inače na suhom, ali se tijekom ovako povišene vode puni i vodom i ribom. Jiganje ispod mosta na ulazu u kanal pokazalo se kao pun pogodak, jer uz ponešto zapinjanja i muke u pronalaženju prave linije provlačenja napokon smo uspjeli dobiti par ostriža koji izgledaju kako treba! Nikaj ogromno, ali na UL pribor bilo je i pravog zujanja role i drilanja, melem za dušu s obzirom da smo lovili po nemogućem vremenu. Daljnje istraživanje kanala ostavilo nas je otvorenih usta: u životu nisam vidio toliko šarana! Ima ih svih veličina, no uglavnom su fakat veliki, i svaki grm je pun riba od desetak i više kila. Izbacuju se na sve strane, abnormalno nešto, pola ličke populacije šarana se valja po livadi! Kako s tim šaranima nemamo nikakve dodirne točke, fokusiramo se na ostriže i pronalazimo dvije pozicije gdje cesta prelazi preko kanala pa je u tu svrhu uz cestu nasipan kameni nasip i napravljena mala ustava koja pušta vodu na drugu stranu. E tu je bilo veselje, u prvom zabačaju sam na Slit shada kresnuo veliku žutooku, a nakon toga sam u 50 zabačaja ulovio 50 ostriža! Nevjerojatno koliko ih je! Nema velikih riba, one su negdje u dubini kanjona, grizu samo mali, no bitno da grizu. Konstatiramo da je samo pitanje trenutka kad će na tog par centimeta velikogsilikonca kresnuti štuka. I sat vremena prije mraka, bacamo silikonce preko pojasa visoke trave koja do pola viri iz vode, vadimo prekrasne zelene ostriže, kad nakon Juhine kontre voda počinje kuhati! Štukac oko kile i pol! Divan zaključak dana!

Dubinski ekstrem

Zadnji dan ribolova vrijeme napokon dolazi k sebi, pa unatoč prolaznoj kiši dobivamo čamac od ribočuvaraGaše, i odlazimo provozati se do Kruščice. Put do Kruščice je totalni SF, ne možemo doći k sebi od ljepote potopljenog kanjona i nedirnute prirode oko nas. Samo jezero je također prekrasno, bez ikakve sumnje, ali ribolov po ovakvom vodostaju je totalno besmislen, naročito bez znanja o pozicijama. Gdje god zabacio, dole je bezdan, na glavi od 20 grama ne mogu dočekati da mi silikon padne na dno. Brzo odustajemo od jezera i odlazimo u sami kanjon, gdje pokušavamo loviti uz same okomice stijena koje se strmo obrušavaju u vodu. Unatoč divljim dubinama od tridesetak metara i više (postane dosadno čekati da silikon dođe do dna), uspijevamo napipati ostriže na prijelazima koji se nalaze negdje duboko dolje u kamenju, i dobivamo prve ”prave” ostriže. Prave malo sutra, veće sam dobivao na livadama, a ovi su još i nekakvi blijedi zbog izostanka pigmenta, i još skoro pa eksplodiraju kad se izvuku iz one divlje dubine. C&R je utopija, riba je na pola mrtva kad dođe do površine. Probao sam i sporo namatati, ali ne mogu ja toliko sporo namatati koliko je dolje duboko. Brzo smo odustali od takvog ribolova jer nam nije bilo fora ubijati ostriže, ali u tih pola sata koliko smo lovili Juho je uspio dobiti jednog pravog ličkog ostriža i srušiti si PB!

Ličke štuke

Dva dana smo kao budale bacali varalice za štuke. Nismo imali niti griza. Onda smo počeli loviti ostriže, i u dva dana izvadili 5 štuka na najmanje Sakura Slit shadove. U pauzama od UL ribolova pokušavao sam sa varalicama za štuku, ali vez ikakvog događanja, da bi zabačaj malog silikona na isto mjesto odmah donio štukira. Nisu bile velike, ali ulov kilašice na UL pribor nakon pikanja s ostrižima bio je adrenalinski doživljaj! Situacija je kulminirala kad sam jednoj curi iz BIUS-a dao da malo maše sa štapom, da bi ova bacila tri metra od obale i nakon dva namotaja upeljala Slit shada ravno u usta najvećoj štuki koju smo dobili u tjedan dana. Kako i zašto, uopće mi nije jasno. Što je najbolje, niti jedna nije pregrizla! Zaključak je bio da iz nekog razloga štuke grizu baš na male varalice, jer valjda ganjaju neku mlađ. Da bi bacio Sakura Speed minnow od 125mm i 30 grama čisto da vidim koliko daleko leti, i u brzom namatanju preko livade mi se zaletio štukir jedva veći do varalice. Pa ti budi pametan. Kad smo već mislili da smo skužili glupe ribe, Juho je iz čamca zabacio bijelog Slit Shada ispod mosta na rijeci Lici, čekao pet minuta da potone u bezdan, dva put jignuo, i sašila ga je štuketina koja je na brzinu izmotala par metara špage i precvikala. Što ona radi u toj dubini, i kako je sad ona pregrizla a sve ostale su uredno bile piknute za rub usta, to stvarno ne znam. Ali smo barem saznali odgovor na pitanje koje smo se vrijeme pitali: gdje su kvragu velike štuke i ostriži ako je livada puna malih? Odgovor je naravno bio logičan – dolje su u bezdanu skupa sa starijom braćom ostriža koje smo pikali po livadi. Štuke jedu te ostriže, a ostriži valjda jedu kamenje jer ne znam što bi drugo jeli dolje…

Bit će bolje drugi put

Na našu žalost, ko za vraga pogodili smo baš tjedan sa najgorim vremenom u godini (to je bio tjedan kad su počele poplave u Bosni, a mi smo kroz te oluje boravili u šatoru vani na otvorenom) pa nam je ribolov bio strogo dirigiran vremenskim uvjetima i zapravo uopće nismo odlovili ono što smo htjeli i trebali. Rijeka Lika pruža bezbroj mogućnosti za ribolov, od špinanja štuka i grgeča, pa do lova šarana, postave za soma, a bogami i finog lova bijele ribe koje zaista ima puno. Da ne kažem koliko mogućnosti pruža jezero! Ma isplati se doći i samo zbog ljepote prirode, još od Finske nisam toliko uživao u krajobrazu … U svakom slučaju, u 8. mjesecu imamo još jedan teren dolje, a ako vodostaj i vrijeme ni tada ne budu kako treba, dečki iz ŠRU Lika nas zovu na ribolov u 11. mjesecu i kažu da ćemo se ubiti od ribe! Živi bili pa vidjeli, mi im u svakom slučaju vjerujemo!