GARY BAYES – GURU ZA MAMCE

PR / Broj 76 / Srpanj / 2014.

Za nas ribolovce, koji sami rade svoje mamce, vrlo je dragocjeno kad možemo porazgovarati s nekim od poznatih dizajnera i proizvođača mamaca za šarane velikih svjetskih kompanija. Meni se je nedugo pružila prilika da razgovaram s Gary Bayesom, engleskom ribolovnom legendom i guruom za mamce trenutno jedne od najvećih i najpoznatijih svjetskih kompanija za proizvodnju mamaca, Nashbait…

Piše: Krešimir Kuri

PR: Gospodine Gary, da li bi se mogli predstaviti našim čitaocima (koliko ste stari, kojim se zanimanjem bavite, gdje radite?)?
GB: Lijep pozdrav svima. Zovem se Gary Bayes, i imam malo više od 50 godina. Od trenutka kako sam počeo hodati, lud sam za ribolovom. Moj je otac odlazio u ribolov kad god je mogao, i kao cijela obitelj mi smo vrlo često boravili na obalama raznih voda loveći sve moguće vrste riba. Tako sam naučio sve o ribolovu na rijekama, prirodnim jezerima, šljunčarama i kanalima još kao dijete. Pošto sam živio na sjeveru Engleske, tamo tada baš i nije bilo puno voda sa šaranima, i dok sam bio mlad, uglavnom sam sve svoje vrijeme provodio loveći sve druge vrste riba. Mene, međutim nikad nije interesiralo loviti veliki broj riba, jer sam ja uvijek volio loviti samo one najveće. I danas, nakon toliko godina ribolova šarana, još uvijek me zanima i ribolov svih drugih vrsta riba, ali sam još uvijek zainteresiran za ribolov onih najvećih. Danas još uvijek pokušavam uloviti osobne rekorde svih drugih vrsta. Ove ću godine na primjer pokušati uloviti svoju najveću deveriku, linjaka i štuku. Deverike i linjake ću loviti na jednoj za mene posebno dragoj vodi, gdje ću u isto vrijeme moći loviti i šarane. Štuke ću loviti na nekim svojim lokalnim vodama. Bazirati ću se na kratkim ribolovima, rano ujutro, između duljih ribolova šarana. Iako su mi danas šarani glavna preokupacija, teško mi je odreći se starih ribolovnih uzbuđenja.

Trenutno radim za Kevin Nash Group PLC i tamo dizajniram i razvijam Nashbait proizvode. U početnim godinama, uglavnom sam razvijao, proizvodio i pakirao mamce, a nekad ih čak još uz to i distribuirao. Međutim, od tih davnih dana mi smo kao kompanija jako narasli, pa je danas u našim tvornicama zaposlen velik broj radnika, i sve je puno lakše. Čak smo proizveli svoje vlastite strojeve za proizvodnju mamaca, jer u to doba se komercijalni strojevi za izradu boili uopće nisu mogli kupiti, i te strojeve danas još uvijek koristimo za svu našu proizvodnju mamaca. Naše su strojeve za izradu mamaca radili lokalni majstori, i iako ja nisam mehaničar, nadgledao sam njihovu izradu od početka pa sve do kraja. Premda ovih dana na tržištu ima velik broj strojeva koji su brži i možda izgledaju bolje od naših, ja znam da svi oni imaju neke svoje loše strane, i još ni jedan od ovih novijih mi nije zapeo za oko i nije se pokazao dovoljno dobrim da bi me imalo zainteresirao. Naši su strojevi za izradu mamaca dizajnirani tako da mogu raditi mamce od svih komponenti koje god želimo koristiti. To je dobro jer zbog toga nikad nismo bili ograničeni prilikom proizvodnje mamaca. Meni je vrlo važno da stalno mogu istraživati i testirati sve nove sastojke za mamce i slagati nove smjese od kojih uvijek možemo komercijalno izrađivati nove i drugačije mamce, a da pritom ne razmišljam o strojevima i njihovoj upotrebi. Naši su strojevi smišljeni tako da mogu raditi mamce od svih tipova smjesa od kojih se mamci mogu raditi rukom. I to im je gledajući sa strane proizvođača, sve do danas ostala najbolja osobina.

PR: Kada ste i kako počeli s ribolovom šarana?
GB: Ribolovom šarana sam se počeo baviti relativno kasno, jer sam svoje rane dvadesete godine života proveo loveći sve druge vrste riba koje su se nalazile oko moje kuće. Ribolov šarana, kad su se prvi šarani počeli pojavljivati u našim vodama meni nije bilo ništa specijalno. Samo još jedna riblja vrsta dodana na moju listu riba koje sam volio loviti. Kad su vlasnici nekoliko jezera u mojoj okolici pustili u svoje vode šarane, kao i sve drugo, lovio sam i njih. Nakon kraćeg vremena strašno mi se dopala njihova srčanost i način na koji su se borili. Posebno mi se je svidjelo to što su rasli veći od ostalih riba, ali i poseban način ribolova koji je bio nužan da bi ih se mogli uloviti. Ribolov šarana me je u tim godinama jako fascinirao, ponajviše zbog stila ribolova koji se je danima i noćima odvijao na obali jezera, i bio je totalno drugačiji od svega što sam znao do tada.

Premda sam prije puno više lovio druge vrste, i danas još uvijek jako volim kratke i intenzivne ribolove različitih malih i srednjih riba, kao što su linjaci, deverike, ali i štuke. Manjih je riba uvijek puno više nego onih velikih, i naloviti ih se gotovo da nikad nije problem. Međutim, ako tragate za onim najvećim ribama neke vrste, a da to nije šaran, takav ribolov može postati jako težak i zahtjevan. Zbog toga, kao što sam već rekao, svi moji budući ribolovni napori vezani za štuke, biti će u najbolje vrijeme za ribolov ove ribe, rano jutro. Tako ću povezati najbolje vrijeme za ribolov i kratke ribolovne izlete.
Mentalno gledajući, ribolov šarana je meni danas puno lakši od ribolova drugih riba. Zabacim štapove, postavim zamke, sjednem iza štapova i čekam da se šaran sam ulovi. Korištenje električnih alarma, stolica i ležaljki pretvorili su ribolov šarana u relativno lagani ribolov. Nama ribolovcima pružena je mogućnost da lovimo ribe između radnih smjena, s relativno malim naporom. Prije dosta godina, radio sam kao vozač kamiona, jako puno noću lovio ribe, i još uvijek svaki dan sigurno radio svoje smjene za volanom bez previše napora, jer bi se noću dovoljno naspavao. Međutim, kod ribolova svih drugih vrsta riba, to baš ne bi bilo tako jednostavno.

PR: Što sve dobar mamac za šarane mora imati da bi ga nazvali dobrim (s gledišta proizvođača mamaca)?
GB: Zbilja dobar mamac s komercijalnog aspekta treba dugo trajati, treba jednako dobro raditi u različitim temperaturama vode (u proljeće, u ljeto, u jesen i u zimu). Uz ove praktične stvari, mora zadovoljavati i onu drugu potrebu. Na žalost danas je vrijeme modernih reklama jer se baš sve pakira i prodaje, pa takav mamac još mora imati zvučno ime, zanimljiv miris, dobru priču i dinamično oglašavanje.
Ja bih još dodao da mora biti i za šarane najbolja hrana. Na primjer, tigrov oraščić je dobar mamac i na njega sam puno puta ulovio šarane. Tako je i s crvima, glistama, kruhom, školjkama, čak i s plastičnim kukuruzom. Međutim, takvi mamci šaranima dugoročno ne daju ništa, i njihov život mamca je vrlo kratak. Kad god mi se je dogodilo da sam na mamac niske hranjive vrijednosti ulovio puno riba, on mi nije dugo trajao. Nekima je to u redu, jer nakon jedne ili dvije ulovljene ribe na nekom jezeru obično odlaze na drugo i kreću iz početka. Međutim, ako na nekoj vodi planirate jedan ili dva ozbiljnija ribolova, što je vaš mamac šaranima bolji kao hrana, to je na duge staze i učinkovitiji. Naša je logika u Nashbaitu da dobar mamac mora trajati, a to mu osiguravaju njegove dobre nutricionističke osobine i osjetljivi atraktivni aditivi.

PR: Kakve sve testove mora ozbiljan mamac za šarane proći prije nego što dođe u ribolovne trgovine?
GB: Što se neki mamac dulje testirao, to sam ja sigurniji kako je on baš onaj pravi za poslati u trgovine. Nema smisla ulagati u proizvodnju i komercijalno korištenje mamaca koji prethodno barem nekoliko sezona nisu dobro isprobani.
U dvije do tri sezone naši ribolovci testeri imaju dovoljno vremena vidjeti da li mamac radi, i napraviti seriju eksperimenata s kojim dozama atraktanata radi najbolje. Sve isto vrijedi i za popratne proizvode uz glavni mamac, kao što su plivajući mamci i dipovi. Plivajući mamci (pop up) su vrlo važni ovih dana, jer gotovo da danas nema ribolovca koji ih na ovaj ili onaj način ne koriste. Neki s njima love na svim štapovima!!! Ista stvar vrijedi i za dipove, jer moraju biti dobro izbalansirani, pogotovo po pitanju atrakcije. Plivajući mamci i umaci (dipovi) nisu jednakog sastava kao boile. Oni čak uvijek ne nose potpuno jednake arome i nisu potpuno jednakog okusa. Oni su napravljeni od različitih sastojaka, i važno je da oni imaju neku interakciju s uobičajenim mamcima s kojima hranimo. Njihova različitost od bazičnih mamaca siguran je put do ribe više. To pogotovo vrijedi za dulje ribolovne izlete, gdje se oni za ribolovu u pravilu uvijek pokažu boljim od mamaca s kojima se hrani.
Ja imam dobro razvijen instinkt za mamce, posebno za „instant/atraktor“ recepture. Međutim, bez obzira na to uvijek ih želim još dodatno testirati da budem 100% siguran. Prije nekoliko tjedana sam skupa s prijateljima bio u testnom ribolovu, i jedan moj prijatelj Bobby je lovio istovremeno na dva jednaka mamca. Jedan je bio tretiran umakom, a drugi ne. Bobby je imao 9 poteza na tretirani mamac, a ni jedan na „suhi“!!! To sam ispričao drugom prijatelju koji je lovio na jednom sasvim drugačijem jezeru, i ponovno ostao iznenađen. On je sve ribe ulovio na ne tretirani mamac. Jedan od razloga za to je bio što je voda na ovom drugom jezeru bila hladnija, i umak se nije mogao tako brzo i lijepo otapati s mamca kao na onom prvom. Zbog toga sam tjedan dana radio na tom umaku da mu malo promijenim neka svojstva s obzirom na temperaturu, i nakon toga ga ponovno testirao na obje vode.
Na uspjeh mamca kroz uspjeh u ribolovu može utjecati i još puno drugih faktora, kao što su vrsta vode, ribolovni pritisak, ali i učinak mamca. U slijedeća dva dana testiranja istog mamca moj dobar prijatelj, George Benos, je lovio na jednoj drugoj vodi na kojoj je bilo puno riba, i tamo se dobro nalovio. Ulovio je uvjerljivo najviše riba na jezeru, puno više od drugih ribolovaca, uključujući i dva najveća šarana preko 18 kg. Njegova je najveća tajna bila da je za razliku od ostalih ribolovaca koristio samo obične dubinske mamce bez dodatne „obrade“, onako direktno iz vrećice. Ja mislim da su te ribe zbog vrlo čestog ribolova, masovne upotrebe plivajućih boili i svih mogućih tipova umaka već vidjele gotovo sve. Kao najbolja stvar za ribolov, u takvim prilikama se često pokazala upotreba dobro izbalansiranog mamca s vrlo blagom atrakcijom (aromom). George je bio najbolji dokaz da je to tako. Ozbiljni testovi mamaca mogu trajati vrlo dugo, naime, sve do trenutka kad osjetim da mogu u prodaju. Čini mi se kako jednostavno nije pošteno neki mamac iskušati jednu ili dvije godine na jednoj ili dvije vode, jer to nije siguran znak da će raditi na većini drugih voda. Ista stvar vrijedi i za sve druge proizvode koji idu uz glavni mamac, jer se i oni trebaju jednako dokazati.

PR: Da li bi nam htjeli nabrojiti svojih pet najboljih atraktora za šarane?
GB: Shellfish Sense Appeal, Scopex No 1, Beef liver powder, Intense Sweetner, Nashbait food dip base. Možda ćeš me pitati zbog čega baš ti proizvodi? Pa zato što su to sve 100% strašni i učinkoviti atraktori za šarane. Oni rade i pojedinačno, i u kombinaciji s drugima. S druge strane djeluju kako trenutno, tako i na duge staze. S još dva dobra suha miksa, ja bih bez problema s ovih pet atraktora lovio šarane do kraja svog života.

Evo recepta tekuće kombinacije:
Na 4 jaja ili 300g tekućih jaja dodajte:
3ml Scopex No 1
3 ml Shellfish Sense Appeal
1ml Intense Sweetner.

S ovim odlično ide Nashov S Mix Squid.
George često s ovom kombinacijom mikseva i aroma koristi i žutu boju, a njeno dobro djelovanje u sinergiji s ovim aromama i aktraktantima su mi potvrdili i drugi test ribolovci. Neki uz tu kombinaciju još koriste i kombinaciju Scopex Squid Food Dipa s 10 ml Shellfish Sense Appeal. Tvrde da je druga kombinacija puno atraktivnija kad se nađe u okružju mamaca od one prve.

PR: Da li je pH mamca važan u odnosu na pH vode na kojoj želite loviti? Ako je, kako ribolovci mogu što korisnije iskoristiti tu informaciju?
GB: pH je vrlo važan faktor u mamcu, ali to nikad nije bila neka precizna znanost. Šarani mogu vrlo dobro detektirati promjene pH u vodi na taj način tražiti hranu. Nekad se koristi dip ili umak kako bi s njime spustili pH okolinu boile. Na primjer naš Food Dip umak ima vrlo niski, kiseli pH, pa tako svi mamci, koje njime tretirate prije ribolova, će stvoriti niži pH oko sebe. Osobno znam nekoliko ribolovaca koji uvijek i svugdje koriste naš Food Dip umak, i koriste ga uspješno u kombinaciji s bilo kojim mamcem i na bilo kojoj vodi.
S druge strane sam shvatio kako stvari na drugom kraju skale ne funkcioniraju uvijek isto. Visoki pH nema uvijek jednaki učinak na mamce, iako su mi se neki ribolovci zaklinjali da ima. Naša istraživanja su pokazala da to baš nije uvijek tako. Zato danas bez ikakvih ograda mogu reći da mamci s nižom pH reakcijom rade bolje na više voda i više su univerzalni od onih s visokom.

PR: Je li istina da je Scopex No 1 originalni miris Rod Hutchinsona još iz vremena kad su on i Kevin Nash radili zajedno? Zbog čega on i danas radi tako dobro?
GB: Kevin i Rod zapravo nikad nisu radili u istoj kompaniji. Istina je da je svaki od njih imao svoju, a to se događalo prije nego što je nastao Nashbait. Ja sam nekad davno radio za Roda, i radio veliki broj njegovih starih mikseva, pa i aromu Scopex No1. Poslovni dogovor nakon suradnje tih dviju kompanija je da obje strane smiju zadržati i koristiti te recepte. Nakon toga sam ja krenuo u razvijanje novih recepata za Nashbait. Osjećao sam da je nekako loše i da nije fer koristiti Rodove recepte u novoj firmi. Međutim, svakako sam odlučio zadržati Scopex No 1, Shellfish Sense Appeal, Chocolate Malt i Lobster Thermadore arome. Ta četiri odlična atraktora su sve što je ostalo od nekadašnje Rodove i Kevinove poslovne suradnje.

PR: Kako rade mirisi a kako ulja za vrijeme njihovog otpuštanja s mamca, nako što smo ih spustili u vodu?
GM: Generalno gledajući, postoje dva tipa aroma: topive u ulju i topive u vodi. Najbolji recepti sadrže obadvije. Tako su na primjer Scopex No 1 3ml i intense sweetner 1ml vrlo važan topljivi dio tekućina u nekim našim gotovim receptima. S druge strane 5 ml Red Liver Oila aroma topiva u ulju. Načelno vrlo rijetko koristim više od 50% u ulju topivog aditiva u smjesi. Znam da neki ribolovci često koriste visoke količine ulja (riblje, konopljino) u mamcima, i da, one nekad zbilja dobro rade. Međutim, ja ih kao takve vrlo rijeko koristim jer su štetne za zdravlje šarana. Oni u prirodi vrlo rijetko imaju tolike količine masti u prirodnoj hrani i zato je to za njih vrlo štetno. Osobno nekako sumnjam da su šaranima velike fleke ribljeg ulja tako jako zanimljive kako ribolovci misle. Da li je netko od vas ikad vidio šarana kako pliva po površini i skuplja ulje? Ja nisam, ali sam zbog toga jako puno puta promatrao šarane kako pretražuju dno u potrazi za samo jednim mamcem koji je prije toga bio umočen u Food Dip tekuće komponente. I kad tog mamca na dnu više nema, šarani su još dugo spremni prekapati po dnu pokušavajući ga usisati, samo zato što su na dnu ostali snažni hranidbeni signali. Nikad nisu odlutali tako daleko, kao velika uljna fleka koja obično vjetrić sa sobom ponese preko cijelog jezera. Međutim stvar je s koncentriranim uljnim dodacima kao što su to uzorci ulja, eteričnih ulja i dipova za boile malo drugačija. Ovi su aditivi napravljeni u koncentracijama koje su ribama atraktivne jer su u mamce dodane u sigurnim dozama. Na primjer 5 ml uljnog dodatka na 4 jaja je manje od 1% ulja. Ako želite zaliti svoje boile s našim dipovima, to je od 3 do 5% ulja. Prema nekim našim osobnim istraživanjima i prema nekim podacima iz literature tako male količine ulja u suhom miksu ili izvana na mamcima šaranima osiguravaju dug i zdrav život. Maksimalne količine ulja u mamcima za šarane su oko 8%. Svoje šarane u svom jezeru već godinama hranim s mamcima s tako velikom količinom masti, i nekako mi se čini da su ribe dobro i zdravo da brzo napreduju.

PR: Zašto su aminokiseline važne u mamcima za šarane?
GB: Aminokiseline su važne za sva živa bića, a ne samo za ribe. Dobar hranidbeno izbalansiran mamac, s dobrim aminokiselinskim profilom će uvijek loviti bolje od loše balansiranog mamca, naročito kroz dulji vremenski period.
Moguće je i koristiti samo jednu aminokiselinu kao dio atraktor recepta, ali to baš nije siguran put do ribe, jer nekad neke od njih rade jako dobro, a drugi put uopće ne. Puno bolji rezultati se mogu ostvariti s dobro izbalansiranim formulama kao što je Carpmino, i to u dozi od 20 ml na 4 jaja iznutra i još 10 ml preko gotovih mamaca izvana. Te će doze sigurno poboljšati svaki mamac i učiniti ga puno atraktivnijim za šarana.
Moje je osobno mišljenje da mi ribolovci moramo još jako puno učiti o optimalnim količinama aminokiselina u mamcima. To područje baš nije tako jednostavno kao kod korištenja drugih atraktora. Sama činjenica da su sva jezera drugačija i da imaju svako svoju određenu kemijsku reakciju nikad neće biti jednostavno za rješavanje maksimalne atraktivnosti mamaca. pH vrijednost vode i njena temperatura djeluju na različite aminokiseline na različite načine. To je teško uvijek precizno determinirati u svakoj određenoj ribolovnoj situaciji. Kad sam prije par mjeseci lovio na jednom jezeru, u njegovom obilasku sa čamcem sam shvatio da temperatura vode na površini varira između 15 i 17°C. Možda vam se to ne čini puno, ali u nekim situacijama takve promjene mogu jako utjecati na upotrebu aminokiselina u mamcima i njihovu učinkovitost.

PR: Što mislite o upotrebi enzima u mamcima za šarane?
GB: Mada to nije znanstveno dokazano, ali enzimi su puno više ovisni o pH i temperaturi od aminokiselina. Nema sumnje da neki sastojci koji su tretirani enzimima, kao što su kvasci, riblja brašna, ili neke žitarice postaju šaranima lakše probavljivi. Zahvaljujući tome recepte za boile treba raditi vrlo oprezno. Različiti enzimi razbijaju različite tipove bjelančevina, i ako bi ih htjeli koristiti u mamcima, trebalo bi pažljivo odabrati kombinaciju enzima koje odgovaraju kombinacijama proteina u mamcu. Slijedeća važna stvar kod upotrebe enzima je precizni pH na kojem oni rade, određena temperatura i vrijeme potrebno za njihovu djelatnost. Korištenje enzima u mamcima je prilično precizna znanost, međutim vrlo je malo dokaza u njihovom posebnom ili puno boljem djelovanju na mamce u smislu povećanja atraktivnosti mamca. Korištenje aktivnih enzima trenutno nije dozvoljeno u izradi komercijalnih hrana za ribe, i dozvoljeni su samo enzimima tretirane komponente, i to ako su u njima enzimi stabilizirani i neaktivni. O njima se stalno provode brojna istraživanja , međutim rezultati tih istraživanja se ne smiju monopolizirati u izradi mamaca za šarane. Za ribolovce amatere mislim da baš nije dobra ideja vršiti pokuse na mamcima s enzimima jer završetak takvih pokusa može biti ekstremno kompliciran.

PR: Što znate o ribolovu šarana u Hrvatskoj?
GB: Vrlo malo. Međutim, Hrvatska je sigurna jedna od zemalja koju bi želio u ribolovnom smislu istražiti. Na žalost s tako puno dobrih voda po svuda u svijetu, vrijeme više nije na mojoj strani kao nekad, pa ne znam hoću li uspjeti. Danas uglavnom uživam u ozbiljnim ribolovnim izletima na mjesta, na vode i u zemlje u kojima sam nekad imao odličnih ribolovnih rezultata. Brzi i laki ribolovi me ne zanimaju. Ali vjerujem da u Hrvatskoj postoji jezero idealno za moj omiljeni tip ribolova. Da bude veliko, da ima relativno malo šarana, ali da su neki od njih jako veliki, da je dozvoljen ribolov iz čamca, da nema previše ribolovnih zabrana i da je okruženo s fantastičnim divljim svijetom oko njega…