DIVLJE VODE – KAKO LOVITI NA VELIKIM RIJEKAMA I JEZERIMA

PR / Broj 75 / Lipanj / 2014.

Na takvim tipovima voda lovim već preko 25 godina. Istina je da su teške i da je na njima puno manje šanse za uloviti šarana nego na komercijalnim jezerima. Međutim, također je istina kako su to vrlo posebna mjesta za ribolov, ali i kako su vrlo posebni šarani koji tamo žive. Ja strašno volim tamo loviti ribe. Uzbuđuje me osjećaj nepoznatog kad tamo stignem, osjećaj avanture, uvijek poseban krajolik i okus divljine. Čak i kad danas dođem na takvu vodu nakon toliko godina, osjećam se jednako čarobno, jer mi uvijek pruža neopisiv i neponovljiv osjećaj slobode…

PIŠE: ANDY CHAMBERS
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Kad danas u razgovoru s ribolovcima čujem kako bi i oni voljeli loviti na velikim i divljim jezerima, ali za to nemaju vremena, znam kako su to zapravo samo prazne riječi. Niti ja nisam uvijek imao dovoljno vremena da koncentriram sve svoje ribolovne napore tjednima i mjesecima u takva jezera. Kad sam još radio u banci, moje se slobodno vrijeme tijekom godine obično svelo na tjedan dana ribolova u proljeće i pet dana ribolova u jesen, a ipak sam tako lovio. Znači, ne morate imati slobodne mjesece i tjedne za uživanje u takvom tipu ribolova. Pa kako onda započeti?

Iskreno, prema svom iskustvu, o takvom ribolovu mogao bih bez problema napisati knjigu, ali ću se u ovom članku probati koncentrirati samo na glavne stvari koje su važne za takav ribolov i svoj pristup zadržati što je jednostavnije moguće.

Planiranje

Prvi od koraka kad mislim otići na takav „divlji“ ribolov počinje pitanjem kuda krenuti? Danas smo definitivno zatrpani količinama potencijalnih izvora informacija koje možemo dobiti iz ribolovnih magazina, knjiga, DVD-ova, web stranica, foruma, You Tube kanala i slično. Uglavnom, informacija ima i previše. Međutim, svoje odluke o ribolovu uglavnom temeljim na vremenu u godini, bez obzira da li je proljeće ili ljeto, jer ova dva doba imaju vrlo jak utjecaj na ovakve tipove voda. U proljeće je ribolov obično težak jer su velika jezera napunjena do vrha hladnijom zimskom vodom. U jesen, opet, razina vode pada, i tada je zbog toga puno lakše pronaći šarane. Uz to, svoje vrijeme za ribolov biram i na osnovu svog kao i tuđih iskustava kako se na određenom jezeru u prošlosti lovilo. Ako se radi o novoj vodi, tada prije ribolova uvijek obavim svoje malo istraživanje o uvjetima ribolova, tako da se u potpunosti mogu pripremiti za većinu eventualnih situacija.

Sljedeći korak je kada krenuti. To je možda malo lakše jer su uglavnom dva najvažnija vremenska razdoblja za ribolov na „kopnenim morima“, a to su proljeće i jesen. Zimi je obično tamo prehladno i ribolov zna biti vrlo težak. Kako su takva jezera uglavnom otvorena za sve, ljeti su to turističke destinacije za kampere, plivače, surfere, jahte, skijaše na vodi i slično. Zbog toga je proljeće nekako moj prvi izbor. Ali, ono što se posljednjih godina događa jest da je vrlo teško predvidjeti kad će stići i kakvo će biti. Možda ćete jedne godine loviti u prvom tjednu travnja u kratkim rukavima i kratkim hlačama, a druge se u isto vrijeme tresti od zime u šatoru i biti na obali pokrivenoj snijegom. Najbolji ribolovni izleti se uglavnom događaju kad šarani izlaze iz zimske hibernacije i tek počinju s pravim proljetnim hranjenjem. Druga stvar na koju treba paziti je vrijeme mrijesta. To je vrijeme kad jezero prepuno šarana odjednom ostane pusto, jer su svi šarani otišli na mjesta koja su im omiljena za mrijest. Makar je to s jedne strane vrlo loše za ribolov, s druge je dobra prilika za vidjeti što se to sve nalazi u jezeru na kojem lovite. U to vrijeme se na obalnim plitkim dijelovima jezera mogu vidjeti vrlo velike ribe, a meni su takvi prizori strašna inspiracija za sve kasnije napore na istoj vodi, kada mrijest jednom završi.

Zbog toga je moje omiljeno vrijeme za ribolov na velikim jezerima jesen. Temperature vode su tada stabilne, šarani traže hranu jer znaju da dolazi zima, a u jezerima se u to doba obično ispušta voda pa im je razina vode niža. Premda i onda može biti teško ponegdje naći šarane, uglavnom je lakše nego u proljeće jer je generalni volumen vode na jezeru manji. Sad kad sam odlučio gdje i kada idem u ribolov, idući korak je prikupiti sav potreban pribor i opremu za takav tip ribolova. Osobno puno vremena trošim na održavanje svoje ribolovne opreme. Ona mora biti u „voznom stanju“ jer je ovaj tip ribolova često vrlo ekstreman i u nekim trenucima morate biti sto posto sigurni da vas ništa od nje neće iznevjeriti.

Čamci i motori

Jedan od najvažnijih dijelova moje opreme za ribolov na velikim vodama je čamac, a za to postoji nekoliko dobrih razloga:

A. Čamac mi omogućava da se po jezeru vozim kuda želim s kompletnim priborom i opremom
B. Dozvoljava mi da istražujem vodu ehosonderom
C. Omogućava mi da lovim ribe i postavljam mamce i sisteme dalje od granice zabacivanja
D. Dozvoljava mi da zamaram i prihvaćam ribe kada to s obale nije moguće i kad je riskantno

Zbog toga se nakon svakog izleta pobrinem da mi je čamac potpuno opran, očišćen i popravljen, ako je bilo kakvih oštećenja ili rupa, te nakon toga lijepo spakiran i osušen. I kad nakon toga ponovo krenem na novi izlet, sve opet ponovim, tako da sam uvijek siguran da je sva moja oprema u stopostotnoj radnoj kondiciji. Najgore od svega je kad dođete na jezero i shvatite da nemate plovno sredstvo. Ja koristim čamac na napuhavanje duljine tri metra koji se lako ubaci u auto, a koji je opet dovoljno velik da se u njega ubaci sva potrebna ribolovna oprema i pribor te da sve zajedno mogu prebaciti na svako mjesto na jezeru. Istodobno on može odlično poslužiti za umaranje šarana a da pretjerano ne troši baterije električnog motora.

Kada sam spomenuo pražnjenje baterija, tu sam prvenstveno mislio na akumulatore koji su izvor energije za električne motore za čamce . Na nekoliko velikih jezera na kojima obično lovim, dozvoljeno je koristiti vanbrodske benzinske motore. Jednako kao i čamac, i električni motor je nužan dio obaveznog pribora i za to vrijedi potrošiti novce. Uz takav motor treba imati nekoliko rezervnih baterija (akumulatora) od 110 ah, i to bi neko vrijeme trebalo biti dovoljno za vaše potrebe, a da ne bude preteško za nositi uokolo. Ipak, moj je savjet da svakako naučite veslati. Nije teško, a u puno situacija vam može cijeli život učiniti puno jednostavnijim. U nekim ekstremnim situacijama, kad nemate dovoljno baterija, mamce i sisteme možete razvlačiti veslajući, a motor koristiti samo za umaranje riba i transport vas i svih stvari na početku na mjesto ribolova i na kraju s njega.

Jednako kao i čamac, treba redovito kontrolirati i motor. Treba svako malo provjeriti da li su mu kontakti čisti i korodirane dijelove očistiti, a za vrijeme ribolova treba provjeravati da li ima najlona ili špage omotane oko propelera, jer će to usporavati njegov rad. Baterije treba čuvati čistima i redovito puniti. To se pogotovo odnosi na najhladnije mjesece u godini. Jedino im na taj način maksimalno produljujemo vrijeme trajanja.

Možda će vas čuditi zbog čega sam toliko prostora u članku potrošio na ovakve detalje, ali vjerujte mi da su to u ribolovu na divljim vodama vrlo važni detalji na kojima velika većina ribolovaca već u startu padne. Puno ribolovaca koji nikad nisu lovili šarane iz čamca misle kako je to vrlo jednostavno , a zapravo je istina obrnuta, i ribolov iz čamca je nešto gotovo poput umjetnosti – treba ga znati. Zamaranje ribe iz čamca u mrkloj noći na velikoj vodi daleko je od laganog. Da to usavršite trebaju vam godine iskustva provedenog na vodi, jer da bi to svaki put ispalo dobro treba jako ovladati ovom vještinom. A sve one koji to još nisu radili molio bih samo jedno, uvijek na velikim vodama koristite prsluk za spašavanje. Ribolov na velikim jezerima ponekad zna biti vrlo opasan.

Šatori i odjeća

Velika jezera i rijeke znaju biti vrlo negostoljubivi, pogotovo u vrijeme velikih vjetrova i jakih kiša, koji mogu trajati danima. Zbog toga tada treba imati šator koji će sve te probleme izdržati i obaviti pred njega postavljeni posao, bez obzira koji vremenski elementi vas napadali. Veličina šatora nije uvijek presudna, jer jaki vjetrovi lakše podižu velike šatore od manjih. Otkad lovim na velikim vodama, uvijek koristim Titan šatore jer imaju aerodinamičan dizajn i vrlo su jaki i stabilni na obali. I ono što je najvažnije, tijekom svih ovih godina i oluja i drugih vremenskih neprilika, nikad me nisu iznevjerili, što je za mene vrlo važna stvar. Sjećam se jedne vrlo ekstremne situacije, kad sam lovio na rijeci Lot u Francuskoj, u toj dolini se pojavio mini tornado i svom je naletu na moj šator donio veliko drvo, no konstrukcija šatora je izdržala. Uvijek je važno kako postavljate svoj šator. To se na svakoj vodi zna, pa ako ne znate, raspitajte se otkud dolaze najjači vjetrovi. Ako na primjer dolaze iz pravca jugozapada, vrata šatora uvijek postavite na suprotnoj strani. Klinovi za šator su naročito važan detalj, i na vrlo muljevitim terenima klasični klinovi vam neće puno pomoći. Zbog toga ja imam svoje puno dulje verzije koje se jako dobro drže u blatu.
U današnje je vrijeme roba toliko kvalitetna da danas baš nitko zbilja nema opravdanja ne ostati na obali ugrijan. Odjeća koja je vodootporna je u uvjetima teškog ribolova nezamjenjiva. Iako baš nisu idealne za ribolov u kojem se često koristi čamac, vrlo visoke čizme su često nužda, jer se zbog nepristupačnog terena, kad se do čamca treba probijati kroz travu i mulj, tako ipak puno lakše dolazi. Međutim, one su do čamca pomoć, ali u čamcu opasnost, pa zato uvijek na sebi nosite sigurnosni prsluk. Ja u trenucima kad očekujem akciju, ponekad u njemu i spavam, jer kad se jednom dogodi potez, ne gubim vrijeme na njegovo oblačenje.

Štapovi, role…

Svatko od nas u ribolovu ima neke svoje favorite, pa tako i ja. Na velikim jezerima volim koristiti dulje i jače štapove (akcije 3.5 lb i duljine 13 stopa ili 3.90 m), pogotovo zbog toga što vrlo često lovim na velikim daljinama preko polja trave uz obalu. Zbog toga što vrlo često zamaram šarane iz čamca, štap mora biti vrlo snažan, ali opet ne previše krut u svom vrhu, jer kod prihvaćanja velikih šarana podmetačem oni znaju napraviti nagle pokrete i ako ih štap ne amortizira, udica obično ispada iz usta ili puca predvez.
Drugi razlog zbog kojeg obično podižem vrh štapa u zrak je kako bi najlon što dalje od obale ulazio u vodu. Kad je u pitanju izbor role, opet je jako puno u privatnom izboru svakog od nas. Međutim, ono što bi trebalo biti svima zajedničko je da su to načelno role s jako velikim špulama (big pit) na koje može stati velika količina najlona. Nikad nisam bio ljubitelj ribolova na velikim daljinama i uvijek sam nastojao loviti što je bliže moguće, naravno, ako je učinkovito, ali nekad jednostavno morate izaći na veće daljine, i ribolov na 400 metara je nekako moj konačni limit. Vidio sam ribolovce koji su lovili na 1000 metara daljine, ali to je zbilja ludo i sigurno nije nešto čime bih se bavio.

Ne treba previše niti upozoravati kako su na tako velikim vodama kameni iz jezera Salagou i panjevi iz jezera Orient vrlo često pogubni za naš najlon, i da bi on izdržao sve pred njega zadane zadaće, mora biti u najboljoj mogućoj kondiciji. To znači svjež, i ako se za vrijeme ribolova bilo što neobično na njemu primijeti, treba ga odmah mijenjati. Danas je zbilja velik izbor raznih najlona i špaga, i kada govorimo generalno, za sve daljine do 250 metara koristim najlon, a preko nje (zbog bolje indikacije) špagu. Iako ovdje moram priznati kako sam uspješno koristio najlon i preko te daljine, čak sve do 400 metara, bez ikakvih problema s indikacijom. Koje najlone koristim? Za većinu ribolova dobar je najlon jakosti 15 lb u kombinaciji s leaderom od 25 lb. Jedino tako jak najlon može poslužiti za ribolov oko panjeva i može izdržati test izdržljivosti koji donosi zamaranje kapitalnih riba iz čamca.

Lokacije i taktike

Sada, kad sam konačno došao na jezero s kompletnim priborom i opremom, dolazi na red onaj teži dio, kad ozbiljan posao zapravo i počinje. Svoje mjesto za ribolov ću izabrati na osnovu velikog broja raznih faktora. Neki od njih su odgovori na pitanja: koliko otvorene vode pokriva to mjesto, da li je tu prisutan prirodan put riba, kako je sa poljima trave i lomovima, postoji li na jezeru možda staro korito rijeke? Kad na neka od njih pozitivno odgovorim, već imam neke od opcija u rukavu.

Sljedeći korak je ulazak u čamac s ehosonderom, H markerima i GPS uređajem kako bih potražio lokacije za koje mislim da bi mogle proizvesti šarane. Mjesta dobra za ribolov označavam s H markerima, a ako ih nemam dovoljno, označim ih priručnim markerom ili s GPS uređajem. Ehosonderi su danas tako dobri i precizni uređaji koji vam o ribolovnoj lokaciji mogu dati toliko informacija koje uvelike skraćuju vrijeme potrebno za istraživanje mjesta. Zbog toga, ako imate mogućnosti, potražite neke od kvalitetnijih modela, to se uistinu isplati. Ista stvar vrijedi i za GPS, i ja bih na svojim ribolovnim izletima bez njega gotovo bio izgubljen. On mi je posebno dragocjen po noći, kad s njim mogu bez problema naći lovne pozicije i na njih isporučiti mamce i sisteme. Druga velika prednost GPS-a je u tome što s njime možete obilježiti svoj kamp, i kad ste na vodi sa čamcem vidjeti koliko ste daleko od obale. Zbilja nema smisla tražiti dobre lokacije na jezeru za ribolov ako su predaleko od potencijalnih mjesta na obali. Dobra je ideja kad jednom istražujete jezero označiti sve zanimljive pozicije, a i nakon što maknete sve markere iz vode, te pozicije možete opet kasnije, ako se ukaže potreba, istražiti. Ako iz godine u godinu lovite na istim jezerima, obilježavanje lovnih pozicija u GPS uređaju u budućim ribolovima može vam uštedjeti jako puno vremena.
Na početku ribolova je važno utvrditi lokacije od kuda ribe dolaze, a uz podatke s ehosondera, takve informacije najlakše izvlačim iz vlastitog iskustva. Još jedna stvar koju je važno istražiti kod izabiranja potencijalnog mjesta za ribolov je kako stoji stvar s količinom i vrstom lomova između ribolovnog mjesta i lovne pozicije. Naime, ako tamo nađete veliku količinu lomova, to nije dobro mjesto. Ja u ribolovu ne želim loviti na mjestu gdje ću izgubiti veliku većinu ulovljenih riba. Želim ih loviti i uloviti. Dubina mjesta je sljedeći jako važan faktor.

Najbolja su mjesta s puno različitih dubina, jer tako imate priliku pokušati loviti na različitim dubinama, sve dok ne nađete onu pravu na kojoj se ribe hrane, i onda joj se prilagodite.
Kad sam jednom označio pozicije, sljedeći je potez ubacivanje veće količine mamaca kako bih privukao ribe u moju zonu. Namjera mi je da kad šarani jednom osjete okus mamaca zažele još i da ih odmah potraže. Na tako velikim jezerima moja četiri markera mogu se rasprostrijeti na velikom prostoru i uz to pet do deset kilograma mamaca može vrlo brzo otići. Znači, sad kad su štapovi razvučeni i dok lovim, stalno skeniram površinu vode tražeći tragove riba. U ovakvim prilikama je dobar dvogled vrlo velika pomoć. Međutim, ako odmah nigdje ne ugledam ribe, ne planiram odmah promijeniti ribolovno mjesto, ali svakako tražim druge eventualno bolje pozicije za ribolov. Na velikim se jezerima šarani vrlo rijetko love odmah. Obično uvijek treba vremena da šarani dođu na mjesto gdje ste nahranili i da nađu vaše mamce. Generalno gledajući, obično prva akcija dolazi tek trećeg ili četvrtog dana, međutim, nije rijetko da na nju treba čekati dulje, a rjeđe kraće. Kad jednom ribolovna akcija počne, uvijek nastojim analizirati otkuda ribe dolaze, na kojoj dubini primaju i na kakvom tipu pozicije rade. Dalje gledam da li postoji neka mogućnost da neki drugi štap postavim na novo mjesto koje bi bilo bolje i prije proizvelo potez.
Na velikim vodama stalno mijenjanje situacije i vremena jako utječe na ribolov. Generalno govoreći, bio bih puno sigurniji u dobar ribolov kad je niski pritisak, neki vjetar i kad je oblačno i vlažno, nego kad je visok pritisak, a vrijeme sunčano i mirno.

Sistemi

Sljedeća stvar koju svakako treba opisati su sistemi. Na ovako velikim jezerima šarani se ne susreću često s ribolovcima, pa čak i onda kad ih je na vodi puno, u odnosu na površinu vode to je malo. Ako za primjer uzmete ogromno jezero poput Orienta i ako znate da je ono zatvoreno za ribolov od kraja listopada do početka travnja, i tome dodate vrlo visoke proljetne vodostaje i ljetnu gužvu turista koji jako ometaju ribolov, tada je lako zaključiti da je ribolovni pritisak na njega snažan samo nekoliko mjeseci, a najveći je za vrijeme rujna i listopada. Međutim, ako to gledate realno, tada na vodi 2500 hektara lovi 40 do 50 ribolovaca kroz osam tjedana, što zapravo uopće nije puno. Zbog toga je moj kriterij po pitanju sistema sveden na to da oni moraju biti jaki i nikad me ne smiju iznevjeriti. Sve mora biti sto posto perfektno: čvorovi, udica, vrtilo i materijal za predveze.

Na nekim vodama na kojima lovim oni moraju biti osnovni, jednostavni, ali učinkoviti, jer su stalno pod testiranjem od strane rakova i bijele ribe. Ja sam također ljubitelj duljih sistema, na primjer, barem 40 centimetara duljine, jer oni pružaju tim velikim ribama realnu priliku da usišu udicu s mamcem, prije nego što se sistem zategne i riba osjeti olovo. Imam dva osnovna sistema koja koristim. Jedan je duljine 40 cm s mekim materijalom i jakom udicom veličine 4, poput Nash Fang X s dvije 20 milimetarske boile u snjegović prezentaciji. Za ovaj sistem koristim olovni klip, moj omiljeni je Nash Weed Clip koji izbaci olovo svaki put kad je to potrebno. To je, posebno na zatravljenim vodama i vodama s puno potopljenog granja i drveća, velika prednost. Kad su olova u pitanju najviše vjerujem Grippa tipu olova teškom 180 grama, ali ako lovim sa špagom na velikim daljinama, koristim iste tipove olova težine 240 grama.

Moj drugi omiljeni sistem (koji je strašno učinkovit) kopirao sam od svog dobrog prijatelja, Tima Paisleya, to je kombinirani sistem ispljunutog mamca (combi blowback rig). I ponovo, to je dulji sistem od nekih 40 cm koji ima kruti dio napravljen od Amnesia materijala, malo vrtilo i oko pet centimetara dugačak drugi mekani dio s udicom dugog vrata (long shank curved hook). Kao mamci opet služe dvije boile od 20 milimetara postavljene u tipu snjegovića. I konačan dio mog sistema je mala PVA mrežica u kojoj se nalaze pelete i polovice boili koje samo zakvačim za udicu. Ona mi daje dodatno osiguranje kad spuštam sistem iz čamca da se ne zapetlja. Od svojih sistema očekujem da budu jaki i učinkoviti i da mogu bez razmišljanja u svakog od njih uložiti dio svoga vremena čekajući ribu sa saznanjem da me neće razočarati. Istini za volju, teško je doći u priliku na ovakvim vodama uloviti velikog šarana, i najgore što vam se tada može dogoditi je da izgubite ribu svojom krivicom zbog lošeg, slabog ili neučinkovitog sistema. Još jedna stvar koju trebate stalno provjeravati je oštrina udica. Na vodama poput jezera Salagou udice se brzo tupe na kamenju, a tome dodatno pridonose brojni rakovi i bijela riba koji ih stalno pomiču lijevo desno. Zbog toga stalno treba provjeravati svoj sistem, i čim vam se učini da nešto nije u redu, treba ga hitno zamijeniti. Dobra je ideja imati unaprijed zavezane sisteme u čamcu s rezervnim olovima i pripremljenim PVA mrežicama. Glupo je da se, kad odveslate čamcem do svoje ribolovne pozicije i uočite tupu udicu ili zapetljan sistem, morate vraćati natrag na obalu po drugi. Ako imate sve spremno u čamcu, napravit ćete zamjenu na brzinu. Zapamtite, ovo je ekstreman ribolov i sve u pripremi mora biti sto posto dobro, nemate pravo na grešku. Svaka se greška skupo plaća.

I zadnja stvar koju ovdje želim opisati su mamci. Za mene mamci imaju jako veliko značenje, ali ću i s njima pokušati biti što kraći i direktan. U svoje mamce moram imati maksimalno povjerenje. Najkraće rečeno, ribe ih moraju željeti i kad ih spustite na svoje mjesto moraju doći i njima se hraniti na odabranim lokacijama. Moj pristup velikim vodama je da koristim uglavnom boile, jer smatram da one imaju veći potencijal za lov velikih šarana na velikim jezerima od svih drugih mamaca. Ovdje svakako ne bih želio reći da nije nemoguće uloviti velikog šarana na rastresite mamce (poput kukuruza i tigrovog oraščića), ali moje glavno oružje su već godinama boile.

Kao što sam već rekao, od prezentacija najviše vjerujem snjegoviću. Dvije boile: plivajuća i tonuća promjera 20 mm, zapravo čine balansirani mamac, i veliki šaran će ga rado usisati u usta kad na njega naleti, bez oklijevanja. Za svoje glavno hranjenje koristim pomiješane boile od 15 i 20 mm, a neke od njih još dodatno prerežem na pola. Na nekim velikim vodama sam primijetio da šarani jako vole velike Halibut pelete promjera 22 mm. One su vrlo bogate uljem i koristim ih samo ako je voda dovoljno topla. Kad jednom spremim u kantu sve mamce kojima želim nahraniti šarane, tada im dodam umak(dip), koji polijem po njima i sve skupa u kanti dobro protresem da se umak raziđe po svim mamcima. To sve ostavim nekoliko sati, da mamci upiju umak i tek onda takve mamce spuštam skupa sa sistemima na željene pozicije. Kod hranjenja koristim taktiku ciljanog pristupa zvanog „meta“, jer s mamcima hranim u krugu od deset metara oko samog sistema, s time da je gustoća mamaca najveća u sredini gdje se nalazi lovni sistem. Šarani koji naiđu na mamce počinju se hraniti i tada ih sama postava mamaca navuče do sredine gdje je lovni mamac u PVA mrežici spušten, i kao rezultat je uvijek ulovljeni šaran.
Jedno vrlo često pitanje koje mi ribolovci stalno postavljaju je koliko mamaca obično nosim na takve tipove voda u ribolov. Na njega mi je vrlo teško odgovoriti jer sve obično najviše ovisi o samoj akciji na vodi. Nekada je dosta 30 do 40 kilograma mamaca za tjedan, a nekad sedam dana prođete sa samo tri do četiri kile mamaca. Međutim, na takvim vodama morate biti na sve spremni, i ako vam se dogodi da uletite među ribe koje se jako hrane, nitko ne bi želio u pola takvog ribolova ostati bez mamaca, jer se na takvim vodama ribolov života može doživjeti jednom ili za one sretnije samo nekoliko puta, ali za to treba biti spreman.

Još jedan velik problem koji vas može tamo zateći su rakovi i velika jata bijele ribe koji vašu boilu mogu uništiti za samo nekoliko sati. To može izazvati veliku frustraciju, jer tada šaran uopće ne može doći u priliku da uzme vašu boilu i navuče se na vaše mamce. Za to ima veći broj rješenja, a neka su korištenje većih, tvrđih i izrada vrlo tvrdih mamaca sušenjem kroz nekoliko tjedana, što ja ne volim. Druga je alternativa korištenje tigrovih oraščića, makar sam na jednoj vodi već doživio da su rakovi napadali i najveće tigrove oraščiće. Konačno rješenje mogu biti plastični mamci s kojima sam na najtežim velikim jezerima također uspješno lovio.