Lopoč- ljetna šaranska oaza
13 min readPR / Broj 77 / Kolovoz / 2014.
Piše: Matija Pervan
Ribolov na teškim terenima
Kada pričamo o ribolovu u lopoču automatski pomislimo na ribolov u teškim uvjetima, jakom priboru, bez pretjerano mnogo uživanja u drilu, ali i dobroj šansi da ulovimo ribu vrijednu svog tog truda (ako nam se sve poklopi kako treba). Lopoči i slični tereni pogoduju ribama jer im pružaju sigurnost i obilje prirodne hrane dok ribolovcima predstavljaju izazov, težak rad i veliki broj tema za razmišljanje kako iz podvodne đungle izvući ono po što smo i došli. Ljetni mjeseci su idealno vrijeme da se okušamo u ribolovu među lopoćima, pa stoga krenimo!
Već po običaju svako ljeto provedem u ribolovu negdje među lopočima. Do sada mi je to bila “idiot-ziher” metoda jer sam gotovo siguran da se tamo zadržavaju šarani i amuri koje sam došao loviti. Topla voda i sunčano vrijeme pogoduju rastu lopoča koji su sada u svojem najjačem stadiju. Sredina ljeta je vrijeme kada lopoč ima vrlo čvrstu i žilavu stabljiku te ga nije baš lagano slomiti ili prepiliti. Osim toga njegov široki list na površini vode spriječava prolazak sunčevih zraka u vodu, pa je u njegovoj sjeni uvjek nešto hladnija voda. Taj zaklon i hlad vrlo učinkovito koriste šarani i amuri te je logično da su upravo tamo koncentrirani.
Ako ste imali prilike čupati korjenje lopoča mogli ste vidjeti koliko se samo pužića i školjki nalazi u isprepletenim nitima korjena. Osim pužića i školjki tu se nalaze i brojne druge ličinke, a svi oni čine šaranovu prirodnu hranu pa kada sumiramo sve blagodati koje ribama daju lopoči lako nam je zaključiti zašto se u njima toliko zadržavaju. Kada imamo lopoče na jezeru automatski znamo da bi tu negdje mogla biti i riba, ali i da je ribolov tamo sigurno teži nego na čistini, pa iz tog razloga ne bi bilo na odmet prilagoditi se priborom i taktikom uvjetima na vodi.
Kako loviti u lopoču?
Ribolov u lopoču je sve samo nije gospodski. Odmah možete zaboraviti otpuštenu rolu, lagani dril i tanke najlone koje komotno možete koristiti u ribolovima na čistim pozicijama. Ostali pribor za ove otežane uvjete ne mora nužno odudarati od standardnog pribora kojim lovite na čistini, ali nekoliko detalja koji ribu znače ipak ne bi bilo loše promjeniti.
Možda je najbitnije da imate pouzdane štapove i najlone, a ostatkom pribora se samo prilagoditi uvjetima u vodi. Osobno koristim 13 stopa štapove jer kod gustih lopoča ribu pokušavam podići na površinu čim prije te tako smanjiti manevar ribe kroz lopoče. Dulji štapovi nam daju veću polugu kojom ribu dižemo prema površini, a u pravilu su i tvrđi nego 12 stopa štapovi iste libraže i marke, pa nam je kudikamo dril sigurniji jer nema prevelike amortizacije štapa kada upotrijebimo silu da isforsiramo ribu.
U opisanim uvjetima ribolova apsolutno nikada ne koristim špagu niti kao osnovnu nit niti za shock leader osim ako mi lovna pozicija nije daleka, pa moram koristiti shock leader radi prevencije pucanja sistema u zabacu. Najveći problem koji se javlja kod špage je urezivanje u prepreke i čvor kojim spajamo shock leader sa osnovnim najlonom. Nekada smo svi redom koristili shock leadere jer smo mislili da će špaga rezati lopoč i tako nam olakšati vađenje ribe, no problem nastaje kada riba uđe u gusti pojas lopoča ili njegov korjen, a shock se zareže i tada najčešće dolazi do trganja kompletnog sistema. S najlonom se neće dogoditi to urezivanje dok će gotovo jednakom učinkovitošću rezati tj. trgati listove lopoča na površini.
Iz tog razloga već godinama mi u obzir dolaze samo jaki najloni minimalne debljine 0,35 mm. Korda Adrenaline je moj favorit ali se proizvodi samo do debljine 0,35mm, pa umjesto njega znam koristiti i Okumin Specialist 0,43 ako baš idem loviti u živi krš i lom. Kod bilo kojeg najlona mi je najbitnije da je pouzdan, malorastezljiv i jak na čvoru. To su parametri koje najlon mora zadovoljavati jer u ekstremnim uvjetima ribolova kao što su lopoči ili granje jednostavno nema mjesta za pogrešku ili slabu kariku u priboru.
Udice koje koristim su najčešće debele, velike i širokog luka. Maruto i Korda Wide Gape X odrađuju posao u lopoču besprijekorno, a od nedavno su mi Owner Flyliner definitivni favorit!
Ne sramim se staviti veliku udicu tamo gdje je to potrebno ukoliko mi takva udica smanjuje broj otkvačene ribe što je kod ribolova gdje se ribu mora stisnuti gotovo normalna pojava. U svim ostalim uvjetima ribolova najčešće koristim udice manjih brojeva, ali takve udice imaju svojih prednosti samo kod ribolova na čišćim terenima bez lopoča, granja i sličnih prepreka. Stoga u ovom slučaju ipak dajte priliku malo većim udicama u nadi da ćete smanjiti broj otkačivanja prilikom drila.
Udice najčešće ionako vežem upredenicom tako da tu nema neke razlike u odnosu na ostale ribolovne pozicije, a u zadnje vrijeme dosta koristim Climaxovu Duramax upredenicu koja je po namjeni zapravo snag leader dok sam ju ja samo prenamijenio u upredenicu za predvez. Zbog svoje čvrstoće i otpornosti na habanje imam potpuno povjerenje u nju, a još mi se nije dogodilo da pukne u bilo kojem tipu ribolova.
U lopoču (a i svakom drugom lomu općenito) svakako izbjegavam uporabu fluorocarbona jer je znatno slabiji na čvoru od upredenice, a i hoće puknuti ako se samo malo ošteti. Fluorocarboni su dobar odabir za čišće djelove jezera, ali ne i za lopoče dok bi neki fluorocoated najlon (monofil s fluorocarbonskim premazom) bio mnogo bolji izbor kako cjenovno, tako i funkcionalno ukoliko baš imate želju loviti na najlon. Ono na što bi svakako trebali obratiti pozornost je debljina najlona kojeg koristite za predvez jer budite svjesni da šaran kada se upikne traži svaki mogući zaklon ne bi li se odlobodio udice i vjerojatno će vam prebrojati sve lopoče do obale, a predvez je taj koji sve to mora izdržati. Koristite samo ono u što imate potpuno povjerenje!
Praktični savjet 1 – PVA vrečica
U lopočima je uvijek preporučljivo zabacivanje s nekim od PVA materiala. PVA vrečice najmanje zapinju za raslinje, a u njih stane dosta prihrane što automatski predstavlja malo hranilište oko vašeg mamca. Izrada sistema s PVA vrečicom je jednostavna i izgleda ovako:
Kobra ili raketa?
Već samim time što lovite u predjelu gdje se šarani nalaze veliko hranilište i natrpavanje nisu uvijek potrebni. Šarani se u lopočima osjećaju sigurnima, pa im svaki neprirodni zvuk poput udarca rekete u vodu zvuči kao potencijalna opasnost. Iako se već dosta pisalo o ulozi zvuka u šaranskom ribolovu to u ovom slučaju nije baš pravilo. Šarana sada ne trebate privlačiti atrakcijom mamaca i zvukom već samo lovit s obzirom da se već nalazi na vašoj poziciji.
Ukoliko imate lovnu poziciju relativno blizu obale radije boile bacajte kobrom ili pračkom, a kukuruz ili partikl lopaticom ili flašom koji rade mnogo manje buke od klasičnih raketa. Tako ćete moći konstantno prihranjivati i loviti šarane bez nepotrebnog uznemiravanja, a najbolje od svega je što ćete moći diskretno nadohranjivati poziciju čak i po noći kada se svaki zvuk još intentivnije čuje. Vrlo je bitno da se hrani u što većoj tišini i da se tako i lovi, bez nepotrebnog lupanja po vodi i obali jer sve to može otjerati šarane s vaše lovne pozicije i rezultirati sa znatno manje grizeva nego što bi imali da je sve prošlo u čim većoj tišini.
Konstantno nadohranjivanje svježim mamcima služi održavanju hranilišta aktivnim, a zvuk padanja pojedinog mamca u vodu može na šarane djelovati samo stimulativno. Kad god raketiram po lopočima dogodi mi se da viđam valove koji s mog hranilišta odlaze u nekom drugom smjeru. To su sve šarani i amuri koje je zvuk rakete otjerao i koje sad ponovno moram čekati da se vrate. No raketiranje je nekada jedina opcija. Ako lovite daleko i izvan dometa kobre jedino čime možete dostaviti mamce na hranilište je raketa (pod pretpostavkom da je razvlačenje zabranjeno) pa je tada raketiranje opravdano, ali kad god možete odraditi diskretno hranjenje to i učinitie. Mislim da ćete primjetiti razliku u broju grizeva.
Nije svaka pozicija ista
Lovna pozicija je možda najbitnija karika uspješnog ribolova bilo kojom tehnikom i na bilo kojem jezeru. Upravo je iz tog razloga vrlo bitno da dobro “pročitate” poziciju na kojoj planirate loviti i pokušate otkriti gdje se nalaze putevi kojima se šaran kreće i hrani. Obzirom da se radi o lopočima na površini vode odabir je ipak nešto jednostavniji, ali svejedno prije početka ribolova treba dobro promisliti gdje i zašto loviti.
Najčešće po dolasku na poziciju uopće ne zabacujem štapove niti vadim pribor iz auta. Samo sjednem na obalu i dam si nekoliko minuta za razmišljanje i “skeniranje” vode. Tih neoliko minuta vam može biti razlika od odličnog ribolova do potpunog promašaja, pa vam savjetujem da to malo vremena odvojite i dobro razmislite gdje ćete loviti. U lopočima uvijek postoje rupe i prolazi koje šarani dnevno posjećuju poučeni iskustvom koje im kaže da tu često nešto hranjivo zna pasti u vodu, a osim toga te su rupe najlakše mjesto za prezentaciju vašeg mamca. Prolazi u lopočima često znaju sugerirati na neki sprud ili šljunčano dno gdje lopoč nije izrastao, a svaka promjena u konstrukciji dna ili dubini je itekako poželjna.
Kada ste pronašli poziciju na kojoj mislite loviti pokušajte baciti svega nekoliko šaka boili i mamac sa pva materijalom (vrećica, traka ili mrežica). Takav pristup i sistem zabačen precizno na pravo mjesto vrlo često i vrlo brzo zna rezultirati grizom. Djelovi uz rub lopoča također nisu loš odabir pa zato nemojte zapostaviti niti ribolov uz samu obalu. Dosta riba, pa tako i šarani često znaju prolaziti između obale i prvih lopoča pa možda ne bi bila loša ideja zabaciti po noći jedan štap na svega nekoliko metara od obale, po tiho baciti nešto mamaca oko lovnog sistema i biti vrlo tih na obali.
Na tih nekoliko metara sam znao imati dosta grizeva, a jednom sam na Finzuli (Frizerki) imao i pošteno trganje bez obzira na spomenutu čvrstoću pribora. Sjetite se samo koliko puta bacite mamce s dlake u čisti plićak kada stavljate friške mamce na dlaku. Koliko puta prospete višak mamaca skroz uz obalu na kraju ribolova i koliko puta vam iz rakete zna padati dio mamaca prilikom hranjenja. Sve te mamce nešto pojede, a nije isključeno da to jedu i šarani kada je na poziciji mrtva tišina.
Malo o mamcima
Iako su mamci, boje i promjena pH još uvijek nauka za sebe ipak se o njima mnogo zna. Svejedno mislim da postoji nekoliko bitnih stvari koje treba napomenuti kod ribolova u lopočima, a koje su vezane za mamce i prezentaciju. Na dva detalja uvijek obraćam veliku pažnju, a to su balansiranje mamaca i da pronalazak odgovarajuće boje pop upice krenuvši od žute.
U gotovo svim ribolovima lovim isključivo na balansirane ili plivajuće mamce, a kod ribolova u lopoču to može biti bitan detalj koji vas djeli od uspjeha i neuspjeha. Razlog je samo dno jer lopoč najčešće raste iz mulja ili iz nekog drugog mekanog tla pa se balansirani ili plivajući mamci najteže u njega potope i najdulje ostaju vidljivi. Bilo da se radi o kukuruzu, tigrovom orahu, boili ili nekom drugom mamcu uvijek ga pokušavam balansirati i tražiti dovoljnu silu uzgona da takav mamac prilikom pada u vodu jednostavno samo sjedne na dno.
Pop up boile kojima balansiram one tonuće daju mi još jednu bitnu stvar, a to je boja i traženje odgovarajuće kombinacije koja je u to vrijeme šaranima najzanimljivija. Iako najčešće balansiram žutom pop up boilom ona nužno ne mora davati najbolje rezultate. Zato konstantnim prezabacivanjem samo tražim koja boja je sada najlovnija i orjentiram se prema njoj.
Dril kroz lopoče
Do sada sam pokušavao sa svakakvim načinima drilanja i došao do jednostavnog zaključka. Forsiranje od hranilišta do kuda ide, a kada više ne ide onda polako i lagano sa špicom u ravnini površine vode.
Već sam naveo da u lopočima nema mjesta za guštanje s otpuštenom kočnicom već da se ribu treba dignuti od dna čim prije, ali jednom kada riba stane najvjerojatnije je pokupila veliki bunt lopoča i tada svo forsiranje treba prestati.
Ono što tada pokušavam je navesti ribu da sama krene u bilo kojem smjeru jer će tako pomaknuti najlon koji će ili prerezati lopoče ili će se jednostavno osloboditi. Samim popuštanjem sile drilanja riba će se početi drugačije ponašati i tu dobivamo šansu da ju izvučemo iz tog bunta lopoča.
Ono najgore što možemo napraviti (a što sam vidio da većina radi) je da čak i kada riba stane u lopočima ljudi nastave vući još jače. To je kobna greška jer tako ribu još dublje zabijaju u lopoče i gotovo sigurno dolazi ili do otkvačivanja ili do pucanja najlona.
No ni forsiranje ni lagani dril nisu učinkoviti kao otpadanje olova. Obzirom da šaran nema osjeta boli na usnama on jednostavno bježi od otpora. Olovo je to koje ga vuče prema dnu i koje mu je neprirodno, a kada ono otpadne šaran postaje mirna riba koja se digne na površinu i učini dril mnogo jednostavnijim.
Pokušao sam raditi s otpadanjem olova nekoliko puta i to stvarno funkcionira, no mana je što nije jeftino, a i ne osjećam se ugodno, ekološki gledano, znajući da sam bacio olovo u vodu. Stoga ako baš moram stavljati olovo (a moram jer trenutno nema druge opcije) sam još uvijek radije pristalica in line olova, velikih udica i forsiranja ribe iz lopoča nego otpadanja olova koliko god ono bilo učinkovito.
Praktični savjet 2 – Otpadanje olova
Najbolja opcija za ribolov u bilo kakvim podvodnim preprekama je definitivno otpadanje olova. Na taj se način rješavate djela sistema koji konstantno ribu vuče prema dolje, zbog kojeg je riba nemirna i koji vrlo lako može zapeti za bilo koju prepreku preko koje treba provući ribu. Kod zabacivanja bi veliku pozornost trebali obratiti da obavezno prije pada olova u vodu morate zaštopati špulu ili će vam se olovo otkačiti pri samom doticaju s površinom. Ovdje možete vidjeti dva jednostavna načina kako napraviti sistem sa ispadanjem olova.
Prva opcija – bez konektora na klipu:
Druga opcija – s konektorom:
