SAMO JEDAN JEDNOSTAVAN POGLED
7 min readPR / Broj 77 / Kolovoz / 2014.
Veći dio mog ribolova u Engleskoj ove se godine odvijao na jezeru Bayeswater u Essexu. Jezero ima priličan broj lijepih šarana i umjeren ribolovni pritisak, jer su sva njegova mjesta obično zauzeta samo vikendom. Na moju sreću, većina mojih ribolovnih izleta događa se preko noći i tijekom tjedna. To mi obično uvijek omogućuje puno više slobode i dozvoljava moje omiljeno šuljanje oko jezera kako bih našao nekoliko gladnih šarana spremnih na hranjenje. Kao što je to obično slučaj kad ciljano lovite na nekoj vodi, što ju češće posjećujete, sve više o njoj učite. Kako su tjedni prolazili, sve je više dijelova moje ribolovne slagalice počelo samo od sebe upadati na svoje mjesto…
Piše: Richard Ballard
S engleskog preveo: Krešimir Kuri
Gužva na vodi
Pamtim jedno popodne, još u mjesecu travnju, kad sam lovio na mjestu na južnoj obali jezera gdje sam primijetio velik broj ptica koje su se stalno zaletavale prema vodenoj površini. Trebalo mi je malo da kliknem, ali brzo sam se sjetio da sam skoro isto iskustvo proživio na jednom drugom jezeru na kojem sam lovio još godinu dana ranije.
Na tom se mjestu tada skupio jako velik broj insekata na vrlo malom području. Naravno da sam krenuo prema tamo i olovom istražio mjesto gdje su se ptice sakupljale.
Otkrio sam da na toj lokaciji na dnu jezera raste mlada trava, i to baš na zadnjoj strani platoa, i da je tamo sve puno vodenih insekata i drugih vodenih životinja. Neki od njih su se sporadično svako malo dizali na površinu vode, i upravo su oni bili glavni razlog sakupljanja ptica, jer su ih one jele. Očekivao sam da će i šarani ubrzo slijediti njihov primjer i navaliti na kukce u srednjem sloju vode. Ovdje moram napomenuti kako tada na tom jezeru već nitko puna četiri mjeseca nije ulovio ni jednog šarana, i da je ribolov bio polagan, kao i na svim drugim jezerima u njegovoj bližoj okolici. Voda se još nije dovoljno zagrijala i ribe se još nisu pokrenule. Međutim, znao sam da veliki šarani moraju biti negdje blizu i da sigurno nešto jedu.
U srednjem sloju
Pretpostavio sam da su vjerojatno u srednjem sloju vode gdje skupljaju tople zrake sunca. Sve je ukazivalo da je idealno vrijeme za ribolov zigom…
U svoj slijedeći ribolov stigao sam na jezero dobro naoružan raznim zig insektima (Zig Bugs) i pripadajućim mirisom (Bug Juices). Cilj mi je bio pokušati loviti u gornjim i srednjim slojevima vode.
Spustio sam sav svoj pribor na prvo mjesto uz to novo i pticama omiljeno područje te malo prošetao uokolo da vidim ima li kakvih znakova riba. Nisam nigdje ništa vidio pa sam se odlučio baš za tu lokaciju gdje su bili insekti, a kao lovnu poziciju sam odabrao zadnji kraj platoa. Svi moji štapovi su bili pripravljeni za lov zigom na zig insekte. Umjetne kukce sam postavio na dubine 85cm, 90 cm, 105 cm i 120 cm ispod površine.
Prije zabacivanja svakog sam insekta pošpricao sokom od račića (Shrim Bug Juice) kojeg mi je posebno preporučio Gary Bayes, pa sam i sam zbog toga u njega imao još dodatno povjerenje.
Sistem za ribolov sam složio od olovnog klipa za travu (Weed Safety Bold Bead) koji sam upario sa 120 grama spljoštenim kruškastim olovom.
Prvi potez
Vjetar je bio prohladan i prilično jak, i to jutro nisam vidio ni ptica, ni šišmiša niti šarana.
Međutim, negdje usred noći imao sam prvi potez, i kad sam podigao štap s alarma, shvatio sam da je riba već u dubokoj travi.
Obukao sam na sebe sigurnosni pojas, ušao u čamac i zaveslao polako prema zapetljanoj ribi. Kad sam došao iznad nje osjetio sam udarce na štapu, međutim, na koju god sam stranu pokušao vući, riba se nije mogla otpetljati. U jednom se trenutku samo otkvačila i ja sam izvukao svoj sistem van.
Spetljana trava oko olova
Ono što me najviše brinulo bilo je moje olovo. Ono nakon poteza nije otpalo i zbog toga sam zapravo i izgubio ovu ribu. Da li je to bila školska greška ili nešto drugo?
Kad sam malo bolje pogledao svoj sistem, uočio sam kako je na olovnom klipu bilo svježe trave koja ga je spetljala i maskirala i tako onemogućila odbacivanje olova, iako je moj zavezani olovni klip zapravo bio gotovo otvoren.
Kad sam se vratio na svoje mjesto, pokušao sam u mraku zabaciti štap na istu poziciju. To mi nikako nije polazilo za rukom, jer sam se osjećao pomalo utučen i žalio sam za izgubljenim šaranom. Zbog toga sam ostavio štap malo na stranu, skuhao šalicu čaja i tek nakon toga krenuo ponovo zabaciti štap. Prvi je zabac točno sjeo gdje je trebalo, i kad sam blago zategnuo olovo, osjetio sam kako mekano prolazi kroz travu.
Klipao sam najlon na roli, izvadio sistem i pogledao ga. I ponovo je olovni klip bio maskiran svilenkastom travom. Ponovo sam u glavi prošao kroz onaj nedavni događaj s izgubljenim šaranom, i već sam vidio slijedeći. Šaran uzima moj zig, kreće s njime dalje, oko olova s klipom je već nova svilenkasta trava i ja gubim još jednu ribu. Siguran recept za katastrofu. Postalo je jasno da trebam bolji sistem i drugi način njegova funkcioniranja kako bih osigurao da će moje olovo sigurno ispasti u slučaju slijedeće ulovljene ribe. Nisam više želio ništa riskirati.
Trik s PVA vrećicom
Tada sam se sjetio svog omiljenog trika s tvrdom PVA vrećicom, koji funkcionira na principu otpadanja prohodnog olova. Pošto u ovom slučaju nisam lovio na velikoj udaljenosti, učinio mi se kao odličan izbor za moje zigove.
Koristio sam spljošteno kruškoliko olovo tako da sam tvrdi plastični umetak izvadio i umjesto njega unutra gurnuo mekani umetak (Lead Leader Insert) kako bih ga učvrstio s vrtilom predveza. Nakon toga sam odrezao kratak dio tvrdog umetka i spalio ga upaljačem prije nego što sam ga ponovo postavio u olovo. Nakon toga sam Diffusion Leader zavezao na svoj glavni najlon prije nego što sam vrtilo sistema gurnuo u mekanu bazu prohodnog olova i postavio gumeni rep preko tvrde plastike na vrhu.
Izrada sistema za gubljenje olova
Tako složen sistem vrlo učinkovito gubi olovo u trenutku kad pritisak glavnog najlona bude jednak i na sistem i na glavni najlon. To znači da kad olovo jednom obavi svoj posao i ubode ribu, vrlo lako otpada s glavnog najlona i ostavlja me u direktnom kontaktu s ribom, koja zbog gubitka olova reagira tako da krene prema površini.
Na greškama se uči
Tu noć više nisam ulovio niti jednu ribu, ali sam u svom drugom ribolovnom izletu na istom jezeru nešto kasnije u godini uspio na zig kukce uloviti dva lijepa šarana.
Ovaj put je svaki put nakon poteza sistem ispustio olovo i šarani su izmoreni i prihvaćeni podmetačem bez problema. Jedan je bio špigl od 11 kilograma a drugi s ljuskama od 13 kg.
U nastavku godine na istom sam mjestu ulovio još nekoliko dobrih riba, sve do 13.5 kg na zigove. Kako je trava s dolaskom sve toplijeg dijela godine rasla, siguran sam da bi moji rezultati (da sam lovio na onaj prvi početni sistem) bili drugačiji.
Opasni sistemi
I na kraju priče htio bih vas još na nešto upozoriti kad se radi o sistemima s gubljenjem olova. Uvijek vodite računa o tome što se može dogoditi ako se olovo odvoji od glavnog najlona za vrijeme zabacivanja. Olovo može putovati strašno daleko i napraviti velike štete te ozlijediti ljude. O tome kod zabacivanja treba uvijek voditi računa.
Sistem za cijelu godinu
Druga stvar na koju bih vas želio upozoriti je da ne mislite kako su zig ribolov i zig mamci samo proljetne ili ljetne ribolovne metode na samo određenim vodama.
To su taktike koje rade dobro na velikom broju voda kroz svih dvanaest mjeseci u godini, samo ih treba savladati i upotrijebiti na pravi način i u pravom trenutku.
S engleskog preveo: Krešimir Kuri
