Riječni feederaj – osnove

PR / Broj 78 / Rujan / 2014.

Feeder ribolov ili ribolov hranilicama je tehnika ribolova koja je zadnjih godina u velikoj ekspanziji kod nas (makar za razliku od zemalja zapadne Europe i posebice Engleske to je još sve u povojima), ponajprije zbog svoje efikasnosti i jednostavnosti. Bilo da se lovi sitna ili krupna riba i bilo da se lovi na stajaćicama ili tekućicama, prezentacija mamca ribi na dnu gdje se i hrani tik uz hranu i malu količinu mamaca iz naše hranilice jednostavno je „ubojito” i tko god je probao loviti tom tehnikom, vrlo brzo se zaljubio u nju!

Kako radim u ribolovnoj trgovini i svakodnevno sam u kontaktu s ribolovcima, ono što sam primijetio je da većina početnika vrlo brzo savlada ribolov na stajaćicama, posebice šarana i drugih krupnih ciprinida, ali ponajviše pitanja i nedoumica nastaje kod ribolova na tekućicama, tj. našim većim i bržim rijekama. Stoga ćemo se u ovom tekstu pozabaviti osnovama riječnog feederaja…

Štapovi i role

Danas u ponudi postoji zaista velik broj različitih feeder štapova različitih proizvođača, no ono što nama treba za ovakvu vrstu ribolova su „medium” i „medium heavy” feederi u duljinama od 3,60 m do 3,90 m i gramaža bacanja do 100 g, tj. 150 g maksimalno, koji će nam najbolje „odraditi” bacanje i ribolov s hranilicama težine 30 do 80 g (koje se i najčešće upotrebljavaju na našim rijekama). Rjeđe, na nekim mjestima sa bržim protokom vode, većim dubinama i pri ribolovu na većim daljinama (Drava, He kanali, Dunav…) postoji potreba za duljim (4,20 – 4,50 m) i jačim feeder štapovima oznaka „extra heavy” akcije bacanja do 180 ili čak 200 g.

Gore spomenuti feeder štapovi najčešće dolaze opremljeni sa tri ili četiri različito obojana vrha (Quiver tip-a), različitih jačina izraženih u ozima (oz). Vrhovi mogu biti izrađeni od fibreglasa ili grafita. Vrhovi od fibreglasa su mekši te je s njima indikacija i najfinijih grizeva laka, no to nije ono što nama treba pri riječnom „feederaju”. Grafitni vrhovi su nešto krući i snažniji te je s njima lakše bacati teže hranilice i ne reagiraju na najmanji pomak kao vrhovi od fiberglasa (pošto lovimo u riječnoj struji). Također kontre većim ribama u snažnoj struji definitivno su efikasnije s grafitnim vrhovima…

Sama jačina vrha koju ćemo upotrebljavati određuje se na licu mjesta, ovisno o uvjetima na vodi (protok vode, težina i veličina hranilice, itd.), najčešće su to vrhovi jačine 1 do 4 oz, a ekstremno i 5 oz. No, istaknut ćemo neke osnovne smjernice kako bismo vam olakšali početak. Za ribolov hranilicama u rasponu od 25 do 40 g koristite grafitne vrhove jačine 1 – 2 oz, a za hranilice u rasponu od 40 do 80 gr vrhove jačine 2,5 do 4 oz.

Što se tiče rola za riječni „feederaj”, u početku može poslužiti bilo koja, no kako se ovdje ipak radi o ribolovu gdje se konstantno iz riječne struje pod otporom vode vade teže hranilice, najbolje vam je razmisliti o nabavci malo snažnije stacionarne role veličine 30, 40 ili 50. Moj osobni izbor su spin role, a lagane „match” i „bolo” role sa brzim prijenosima vam nikako ne preporučam jer za to nisu namijenjene, preslabe su i vrlo brzo će vam se uništiti (naučio nažalost na vlastitom primjeru).

Hranilice

Postoji velik broj različitih vrsta hranilica, no sve se one dijele u tri osnovna tipa: hranilice „otvorenih krajeva”, hranilice „zatvorenih” krajeva i „method feeder” hranilice. Kako se ove posljednje najmanje koriste, tj. imaju najviše ograničenu primjenu u tekućim vodama, detaljnije ćemo se pozabaviti samo sa prva dva tipa.

Hranilice „otvorenih krajeva” mogu biti „kavezne”, tzv. „cage” hranilice (najčešće izrađene od žice) ili „tunnel” (najčešće izrađene od tvrde plastike). Ovaj oblik hranilica koristi se za hranu i zbog svoje primjenjivosti na svim tipovima terena, najkorišteniji je kod ribolovaca. Ono na što treba posebno obratiti pozornost kod ovog tipa hranilice je kako ćemo pripremiti, tj. navlažiti hranu i koji tip hranilice „otvorenih krajeva” ćemo koristiti.

Ako lovimo na mjestu s manjom dubinom i slabijim protokom vode koristit ćemo „cage” hranilice i hranu ćemo slabije namočiti kako bi odmah po padu u vodu počela bubriti i izlaziti iz hranilice, dok je recimo na mjestima s većom dubinom vode i jačim protokom pametnije koristiti „tunnel” hranilice od tvrde plastike koje rasipaju manje hrane dok tonu na dno. Hranu ćemo za ovakvu situaciju jače navlažiti kako bi bila kompaktnija i kako ne bi izašla sva i bila isprana iz hranilice prije pada na dno.

Hranilica otvorenih krajeva

 

Osim hrane u ove hranilice možemo dodavati i crve, sjemenke, pelete i sl. na način da pomiješamo u hranu ili najbolje da napravimo „sandwich”. Najprije utisnemo hranu do polovice hranilice, dodamo crve ili pelete te opet na drugi kraj hranilice utisnemo hranu i tako spriječimo ispadanje i rasipanje mamaca prije nego hranilica stigne na dno.

Hranilice „zatvorenih krajeva”, tj. „blockend” hranilice najčešće su izrađene od tvrde plastike čija se jedna strana otvara kako bi se unutra mogli ubaciti crvi (najčešće otud i drugi naziv „maggot feeder” koji često srećemo u stranoj literaturi) i brzo ih dovesti do dna gdje onda izlaze van iz hranilice kroz rupice i mame ribe.

Naravno, u „blockend” hranilice ne stavljaju se nužno samo crvi, varijacija na temu je bezbroj pa se često uz njih stavljaju kasteri, konoplja, pelete, hrana, narezane gliste i kombinacije navedenog… Ovaj tip hranilice u ljetnom periodu najčešće je moj prvi izbor ako kederi i ostala sitna riba prave puno problema i sa hranom je gotovo nemoguće zbog toga loviti.

Problemi koji se mogu javiti kod upotrebe ovog tipa hranilice su to da na pozicijama s jačom strujom u toplijem dijelu godine crvi jako brzo izađu iz hranilice, tj. voda ih ispere pa to onda rješavamo s malo izolir trake (kao što je prikazano na fotografijama).

Prilagođavanje hranilice za crve ribolovu u brzom toku

 

Jednostavno se zatvori dio rupa kako bismo dobili to da crvi polakše i postepeno izlaze iz hranilice mameći ribu izdaleka koja po tragu tih crva stiže do naše udice i mamca. Drugi, tj. obrnuti problem ovome ponekad nastaje u zimskim mjesecima zbog hladnije temperature zraka i vode (crvi nisu toplokrvni organizmi) pa se oni ne miču previše i kad padnu na dno, bez obzira na struju vode jako polako ili gotovo nikako ne izlaze iz hranilice. U tom slučaju rješenje našeg problema je proširenje rupa na hranilici.

Kako odabrati pravilnu težinu hranilice?

Ovo je vrlo važna stavka u cijeloj priči… Ako nam nakon zabačaja struja gura i pomiče hranilicu po dnu, to ne valja, tj. znači da smo odabrali prelaganu hranilicu! Suprotno tome, ako nakon zabaca hranilica stoji kao ukopana i ne mrda ni milimetra, opet nije idealno! Idealno je kada nam prazna hranilica jedva drži dno i minimalno se tu i tamo pomakne.

Zašto? Jednostavno, tako ćemo uvijek znati kada nam svi crvi ili hrana izađu iz hranilice i znat ćemo lakše procijeniti kada prezabacivati i da li nešto mijenjati ako je struja prejaka pa prebrzo „ispere” sadržaj hranilice i ono najvažnije – detekcija griza! Kada hranilica jedva drži dno riba se (kad usiše mamac) sama pika i špica nakon kratkog trzaja naglo se olabavi, tzv. „drop-back bite” i na nama je samo da potvrdimo laganom kontrom i izdrilamo ribu. Promašeni grizevi su rijetki u ovoj situaciji i realizacija je odlična!

Još jedna bitna stavka na koju treba obratiti pozornost je ta da na tekućim vodama obavezno dignemo vrh štapa, tj. feedera u zrak kako bi nam što više najlona bilo u zraku i kako bi pritisak vode i struje na njega bio što manji. Ako postavljamo štap paralelno s vodom, kao na stajaćim vodama, pritisak vodene struje bi bio na cijeloj dužini najlona od vrha štapa do hranilice i pomicao bi nam stalno cijeli sistem bez obzira na težinu hranilice.

Još par riječi o najlonima, udicama, sistemima…

Najloni za ovu vrstu ribolova moraju biti tonući i što manje istezljivosti radi bolje indikacije ugriza pa je ono što tražimo i što nam treba najloni sa oznakama „sinking” ili „feeder”. Najčešće se koriste najloni dimenzija između 0.18 mm (tanje nije preporučljivo, ne zbog drilova i veličina riba, nego zbog toga što bi pucao pri zabacima s težim hranilicama) i 0.22 mm, a rjeđe i 0,25 mm (ribolov „extra heavy” feederima te velikim i teškim hranilicama).

Najloni za predveze najčešće su klasični ili „fluorocoated” (čiste „fluorocarbonske” najlone za predveze u ovom načinu ribolova ne koristim zbog njihove krutosti) u dimenzijama između 0,12 mm i 0,20 mm, što opet ovisi o prozirnosti vode, opreznosti ribe i prosječnoj veličini ribe koju lovimo i očekujemo.

Kod osnovnog najlona i najlona za predveze najvažnije je da su pouzdani i friški, a moje favorite možete vidjeti na fotografijama.

Što se tiče udica, na tržištu postoji bezbroj modela, pa da vas to previše ne zbuni, neke osnovne smjernice su te da za ribolov većih riba većim mamcima (kao što su snop crva ili gliste) koristite udice šireg vrata i jače žice kao što su Milo As Carp, Venturieri 1164, Gamakatsu 2210 b i sl., dok za finiji ribolov na recimo plotice prolaze najbolje udice malo duljeg vrata, također „wide gape” oblika kao što su Preston PR 355, Mustad Match Maggot, Wide Gape Power i slično.

O sistemima ovaj puta samo kratko, za početak nije potrebno previše filozofirati. Sve što vam treba su klizne kopče za brzu izmjenu hranilica koje se prve navuku na najlon, pa zatim gumena perlica da nam štiti čvor od udaranja i vrtilica na koju se nadovezuje predvez.

Eto, to bi bile neke osnove o riječnom feederaju koje će vam, nadam se, pomoći da savladate ovu lijepu, zanimljivu i efikasnu tehniku.

Prihrane za feederaj

Pravilna priprema, tj. močenje hrane vrlo je važan segment riječnog feederaja. Uzevši u obzir dubinu i protok vode biramo i pripremo hranu, pa tako ako slabije namočimo hranu, tj. napravimo ju „polu suhom” dobivamo efekt vrlo aktivne hrane koja odmah pri padu u vodu počinje upijati vodu i doslovno u par sekundi „eksplodira” van iz hranilice. Ovaj efekt hrane poželjan je u mirnijim i plićim dijelovima rijeka gdje većina hrane sa hranilicom uspije doći do dna. Problem u ovo doba godine s tako pripremljenom hranom mogu stvarati velike količine kedera koji su sada posebno aktivni.

Za ribolove na dubljim i više protočnim mjestima hranu ipak jače namočim da bi bila ljepljivija i dodam crve u sredinu hranilice, između hrane (tzv. „sandwich”). Tako jače namočena hrana bez problema dođe do dna, a na dnu, uz pomoć crva koji migolje, izlazi postepeno iz hranilice.

Zadnjih godina, kako na natjecanjima, tako i na slobodnim ribolovima, najviše koristim hrane od Moselle pa na slikama možete vidjeti neke od provjerenih kombinacija koje me nikada nisu iznevjerile. Mosella Barbe Spezial i Barbe XL su hrane grublje konzistencije, odlične ljepljivosti i intenzivnog mirisa sira koji odlično privlači mrene, klenove i poduste,

dok Mosella Explosiv Flisswasser i Mosella Favorite Brassen također odlično lijepe, ali se brže otvaraju i više su slatkastog i kremastog mirisa koji posebno dobro odgovara deverikama i ploticama.

Naravno, početno hranjenje na mjestu ribolova može se napraviti preciznim zabacivanjem velike hranilice otvorenih krajeva, ali i bacanjem nekoliko velikih kugli. Veću količinu hrane na mjesto ribolova obavezno bacam ako očekujem bogat ulov, dok u slučaju siromašnijeg dijela toka lovim za jednu ili dvije bolje ribe te pokušavam preciznim zabacivanjem i malom količinom hrane prevariti ribu.