Da’bog da te dopali parangali…

PR / Broj 78 / Rujan / 2014.

Za sve one koje nemaju problema sa srcem ili zbog raznih razloga priželjkuju samoubojstvo, predložio bih da probaju potapati parangale pred nevrijeme (jugo ili jaki maestral)…

Piše: Luka Mrvičić

Sparus aurata ili Komarča, Orada, Podlanica, Lovrata, sve su to nazivi za jednu te istu vrstu ribe iz porodice ljuskavki (Sparidae). Za sve one koji ne znaju, orade su dvospolci (protandrični hermafroditi) i za one kojima su nedostižni primjerci preko kilogram, morate znati da tamanite dečke. Naime, do spolne zrelosti (2-3 god – ovisno o lokaciji, dostupnosti hrane, manjku predatora i nesavjesnih ljudi) po fiziologiji je mužjak, te spolnim sazrijevanjem (razvoj ženskih spolnih organa – gonada) postaju ženke, drugim riječima, lovite mame.

Ovisno o dobu godine (zima) jata se grupiraju u dubljim dijelovima radi mrijesta. U toplijim dijelovima godine (kasno proljeće, ljeto, jesen) nalaze se u plićim dijelovima zaokupljenje klopom (tu mi uskačemo). Orade su tipični hedonisti (vole finu spizu), te se na njihovom švedskom stolu mogu naći različiti mekušci (školjkaši, puževi, glavonošci), rakovi, a neće odbiti ni sitniju ribu (gavuni, srdele, inćuni i sl.).

Neću previše pametovati što se tiče vanjskoga izgleda, Vi koji ćete ih loviti ili ste ih već lovili, znate kako izgledaju. No, postoje neke razlike između divljih i uzgojnih (prebjeglih), uz fotke ću vam kasnije objasnit o čemu je riječ (uzgojene su „grde ko noć”).

Te orade, tzv. furešti, vrlo brzo nauče od domaćih ća je dobra spiza, tako da kvalitetom mesa ne zaostaju (nemate brige, papajte ih, a puštajte divlje). Sada kada smo se zagrijali, mogao bi počet pričat o ribolovu orada, u ovom slučaju najlonskim/pridnenim parangalima.

Izrada

Za sve one koji ne znaju što bi sa sobom i imaju dovoljno vremena, te ne žele kupiti gotove, opisati ću kako ja izrađujem parangale za lov sparida. Za početak, tu hrpu “zamršenog” najlona trebate staviti u nekakvu kantu. Predlažem Vam “kace” (kante) većeg promjera (60 cm) i dubine (40+ cm) zbog ljepšeg i jednostavnijeg slaganja prame tj. osnovnog najlona (pogotovo za vrijeme nevremena, velikih valova i vjetra), kako vam najlon ne bi ispao ili se zamrsio.

Za kvačenje udica na kantu, predlažem da u nekom dućanu auto dijelova kupite gume koje se režu na trake, visine 10-tak cm, širine 0.5 cm, a dužine ovisno kolika vam je kaca. Gume pop nitnama pričvrstite za rub kace, te na njima zarežete utore za kvačenje udica (30-tak recki i više, ukoliko vam se desi pucanje osnovne prame ili predveza, kako bi ste mogli ostaviti jedno mjesto prazno između redosljeda udica radi lakšeg i preglednijeg vezanja/popravka). Razmak između zareza je promjera prsta na ruci.

Za osnovni najlon (pramu) koristim monofil od 0.80 do 1 mm, a za piceve (pjoke ili predveze) koristim najlon 0.45 mm, duljine 60-tak i više cm jer se velika orada poput razmaženog derišta voli igrati s obrokom sumnjiva podrijetla. Ona često ješku razvlači, prebacuje po ustima, uzastopce izbacuje van i tko zna što drugo. Razmak između piceva je 6-7 paša (cca 12 m). Za sve skeptične što misle da bacam previše najlona tj. da je razmak između piceva prevelik, iz iskustva znam da ukoliko orada vidi drugu ulovljenu, unatoč gladi neće jesti, što ne vrijedi za ostale sparide (fratar, šarag, pic i sl.).

Od udica koristim Mustad 92553 FS veličine 1, te bi predložio čak i veće (nikako manje), iz jednog osnovnog razloga, nisam škrt na ješci (mamcu). Ipak imam zagorske krvi, a i ne lovimo špariće, glavoče i nedorasle orade.

Za spajanje osnovnog najlona s utezima na krajevima parangala, koristim najobičnije kopče s vrtilicama što većih dimenzija (s vremenom se unište, te ih treba mijenjati!!). Utege za potapanje parangala možete izraditi sami, a kao kalup može se koristiti konzerva od paštete ili mesnog doručka. Budite oprezni prilikom taljenja olova, te se zaštitite bilo kakvom maskom zbog širenja štetnih para koje se oslobađaju.

Jedino vam predlažem da uložite u nehrđajuću žicu kako se špaga koja povezuje uteg s plutnjom (kavical, sinjal) ne bi odvojila usred trošenja. Špaga koja povezuje plutnju i olovo neka bude deblja da Vam se prilikom dizanja utega s veće dubine ne urezuje u ruke.

Dovoljno je da na plutnju namotate 35 m špage. Plutnju možete kupiti u ribolovnom ili nautičkom dućanu, a isto tako možete izraditi sami od stiropora, kojeg nakon izrezivanja željenog oblika, prođete cijelom površinom iznad (ne direktno) laganog plamena kako bi spriječili mrvljenje.

Na kraju da sumiramo, imate parangal tj. kacu u kojoj se nalaze dva parangala po 25 udica na obje strane. Prilikom dizanja slažete ga u smjeru kazaljke na satu kako biste uvijek znali koji prvi bacate.

Ješka

Ukoliko ste sami izradili svoje parangale, preostaje vam još samo kupiti (ili posuditi) brod, pentu, vez, a i godišnju sportsku dozvolu plus nadoplatu za lov parangalima. Što se tiče ovih praznih udica, morate ih naješkati pravom ješkom. U praksi se spominje nekoliko vrsta mamaca. Ja osobno koristim vrplove (volak), razne školjkaše, prnjavice, kunjke, kopitarke i dagnje koje prije nego ćete ih koristiti treba osušiti kako bi što duže izdržale na udici (a i stane ih više).

Od glavonožaca izbjegavam lignje (premekane), a koristim muzgavce (krakove) jer su jako žilavi i također dugo traju na udici (što je vrlo bitno u vrijeme ljetnih mjeseci). Za one dubokog džepa predložio bi da kupe bibija (jedan bibi, dva mamca) ukoliko ga ne znaju izvaditi sami (teška fizikalija).

U toplije doba godine koristim volka, kopitarke, muzgavce (krakove) kako bi spasio ješke koliko je god to moguće, od sitnijih napasti s beštekom (šparići, mali fratri, picevi, raci, glavoči i sl.), koje s kirurškom preciznošću skidaju ješku s udice. Volka (vrpla) je lakše primamiti nego tražiti, te bilo kakav ostatak od klope (kosti, glave od riba i sl. u vreći krumpira s pokojim kamenom) može koristiti, te ih kasnije samo pokupite (budite brzi kako ne bi pobjegi haha).

U jesen koristim frišku sredelu i gavune (kada male beštije odu u dublje i toplije krajeve) koje u to doba godine čine primamljiv izvor visko-proteinske hrane koja je potrebna oradi kako bi se pripremila za zimu i mrijest (razvoj gonada), te ju ona vrlo rado prihvaća na jelovniku.

Kada i gdje

Opće je poznato da srednji Jadran osobito ljeti obiluje Oradama, Čehinjama, Slovakinjama i sličnim ribama. No, ipak ima par savjeta u odabiru dobrih pozicija (mikrolokacija) na koje bi bilo dobro potopiti vaše parangale.

Ljetne i rano jesenske top pozicije su plitke uvale do 12 metara, mješovitog/prošaranog dna na kojem ima rese (posidonije) i ostalih zanimljivosti koje oradama predstavljaju dobru poštu hrane, a vama poštu orada. Dobro su mi se pokazale lokacije tik do plaže, a vrijeme potapanja parangala bilo bi noću ili pred jutro.

Ako bacate parangale duž otoka, bacajte ga paralelno, te također pokrivajte uvale. Ne predlažem Vam da ga bacate danju zbog obilja jurilica koje oradama prelijeću preko glave, te one gube apetit. Ukoliko ga ipak želite bacat danju (jer noću imate pametnijeg posla, ipak je ljeto), probajte to učiniti na brakovima ili u dubljim dijelovima gdje vas uvijek mogu iznenaditi zanimljivi ulovi.

Zimi bih vam predložio da ih potapate u dubljim dijelovima u kojima se orade grupiraju u jatima zbog mrijesta, te ulovi mogu biti obilati ukoliko pogodite takvo jato.

Parangal nije poželjno držati u moru dulje od četiri sata kako uginulu ribu ne bi marendali vrpli koji su uvijek raspoloženi za frišku ribu.

Za sve one koje nemaju problema sa srcem ili zbog raznih razloga priželjkuju samoubojstvo, predložio bih da probaju potapati parangale pred nevrijeme (jugo ili jaki maestral). Tada ga nije potrebno potapati dublje od 5-6 metara. Iz osobnom iskustva vam garantiram ulov koji vas možda neće zadovoljiti kvantitetom ali zato hoće kvalitetom.

Drugim riječima, tada se love najveće mame (i sakupljaju nezaboravni doživljaji (npr. Sjećaš li se kada smo se skoro potopili na punti od križa).

Puštajte nedorasle ribe kako bi ih sljedećih godina lovili veće. Pozdrav i mirno more.

Par korisnih savjeta za kraj

• Kako točite pentu, tako točite i sebe (kako motor ne bi ostao na suhom)
• Ukoliko prvi put bacate parangale, ne činite to sami (probajte i ubrzo će vam sve biti jasno)
• Predložio bih vam da imate bilježnicu u koju bilježite vrijeme bacanja (doba dana), poziciju, dubinu, kurenat (struje) i promjene plime i oseke jer za svaku lokaciju vrijede drugačija pravila, te na nekim pozicijama gdje u jutro nemate dobre rezultate uz određeni kurenat, noću je skroz druga priča.
• Prilikom bacanja parangala morate znati u kojem smjeru vam je struja s obzirom na položaj broda, te u skladu s time parangal bacate u kurenat, a ne niz kako vam se prilikom bacanja ne bi stvarala ulegnuća, predvezi petljali oko osnovne prame i kako ne bi gubili željeni smjer potapanja. Isto tako dok ga dižete nastojite to uraditi u kurenat tj. u struju.
• Parangale nemojte bacati na istoj dubini nego nastojte pokriti i dublje i pliće terene kako biste imali što bolji ulov (nemojte raditi prevelike razlike u dubini kao što sam rekao neka to okvirno bude od 5 do 12 metara).
• Pošto vam ruke najviše stradavaju (prsti) predložio bih da ih zaštite izolir trakom.
• Nakon dizanja parangala, odmah skidajte ješku jer ukoliko se osuši i zakori, jako se teško skida.