Površinska akcija jeguljom na Orešju
11 min readPR / Broj 78 / Rujan / 2014.
Ima nešto magično u maglovitim jesenskim jutrima i sumornim kišnim danima, nešto što zadire duboko u svaku varaličarsku dušu. Kao da svaki odlazak na jesenski štukolov probudi sjećanja na keder kante i prve ribolove štuke, na neku vodu koja više nije što je nekad bila, na neku osobu s kojom smo bili nerazdvojni na vodi ili nas barem nakratko vrati u vremena kada se sve činilo bolje… Vrijeme je za štukolov!
Tekst: Dalien, www.dalien-fishing.com
Foto: Zlatko Ranogajec, Ivan Kolarić, Dalien
Štuka se lovi kad i ona sama lovi
Definitivno sam postao meteoropat. Od kišnih vjetrovitih dana postanem nervozan i jedino na što stvarno mislim je kako bih trebao biti na vodi i bacati velike varalice za mamaru. Stvar je jednostavna – štuku možeš uloviti samo kad i ona lovi. Velike štuke trebaju uvjete smanjene svjetlosti za lov i zato su oblačni jesenski dani savršeni za njenu aktivnost.
Iako se štuka lovi tijekom cijele godine, jesen je savršeno godišnje doba za ribolov na nju jer je upravo sada najveći broj oblačnih dana s kišom i vjetrom. U ovom su periodu fronte dugačke i umjerene te znaju trajati po nekoliko dana što znači da će aktivnost štuke biti najdulja. Ista je stvar i ljeti, ali su fronte puno kraće i intenzivnije. Osim vremenskih uvjeta, sa zahlađenjem u jesen pada i vodena vegetacija, pa je na većini jezera (koja su kvalitetno stanište za štuku) tek sada moguće kvalitetno prezentirati varalice.
Topwater igranka na Orešju
Iako u ovom periodu pale sve vrste varalica i prezentacija, opisat ću jednu super atraktivnu tehniku ribolova štuke koja je specifična za jezero Orešje u Zagrebu. Orešje je plitko bistro jezero potpuno obraslo u lopoč tijekom ljetnih mjeseci, a još je uz to prošarano otocima i sprudovima. Iz nekog razloga štuke svih veličina ovdje iznimno reagiraju na površinske varalice. Iako se dosada mislilo da samo relativno manje ribe do 80 cm regiraju na površince, sa upotrebom većih mamaca počeli smo loviti i metrašice.
Dečkima je glavna sezona tijekom ljeta, kada lopoči zaguste i „narastu žabe”, međutim, ulovi pokazuju da je površinska prezentacija aktualna i u ovo jesensko vrijeme te se svakako isplati pokušati na površini. Iako se povlači s hlađenjem vode, gustog lopoča će mjestimice biti na površini sve do kraja rujna. Čak se i tijekom zime naziru potopljena polja ispod površine.
Siguran sam da će ova tehnika paliti i na podravskim mrtvicama, županjskim virovima, Joci ili bilo kojoj drugoj bistroj plitkoj vodi s puno raslinja.
Jezero Orešje – C&R se isplati
Orešje je oduvijek bilo poznato po velikim, lijepim i zdravim štukama, no ribolov živim kederom i nekontrolirano odnošenje velikih riba od 3 do 13 kila učinilo je jezero lijepim, ali teškim za ribolov.
Početkom 2013. na jezeru je uveden C&R i već se na jesen ribolov uvelike popravio. Prosječne ribe su bile 70-85 cm, ali su metrene bile rijetke. Ove jeseni, niti dvije godine od uvođenja C&R, ribolov je neusporedivo bolji nego prošle godine. Ribe su doslovno narasle, ima ih više i nekako ih je lakše uloviti. Iako je prosjek i dalje 70-80 cm, u zadnja dva mjeseca palo je desetak riba preko 90 cm i dvije preko metra.
U pripremi ovog teksta u četiri ribolova ulovio sam 91, 92 i 93 cm te jednu blizu metra koja mi se otkvačila uz neki prosjek od 4-8 grizova po danu. Još uvijek se ne možemo složiti da li su to ribe od prošle godine narasle 10 centimetara ili su se iz nekog razloga velike pokrenule, no činjenica je da na Orešju štuke stvarno ima i da se C&R nakon dvije godine počeo itekako vraćati. Moram pohvaliti ekipu jer kvalitetnih voda za ribolov štuke nemamo previše i svima nam je u interesu imati takvu vodu u okolici Zagreba uz dnevnu kartu od 60 kn!
Više informacija na http://www.srd-oresje.com/, a vezano za trenutno stanje na jezeru i kupnju dnevnih karata možete nazvati Krunu 091/5350790 ili Petra 098/325939
Kurenje po površini i super agresivni grizevi
Stani-kreni prezentacija mi je kroz godine donijela toliko lijepih riba da ju nikada ne mogu zanemariti, međutim, na Orešju su (još uvijek) pojedini dijelovi jezera toliko obrasli u lopoč da je standardne varalice nemoguće spustiti kroz njih. Nije moguće ni voziti slalom između listova. Površinska prezentacija uz ravnu brazdu pokazala se dobitnom kombinacijom, međutim, nevjerojatno je kojom brzinom dečki tamo voze varalicu po površini. Oktalz i popularni Pucleri (Ivan i njegov tata Kruno) ovu su tehniku razvili do savršenstva.
To povlačenje djeluje doslovno kao glisiranje za bolena i isprva sam bio malo sumnjičav, no prva eksplozija na brzo vođenu jegulju od 20 cm mi je potpuno promijenila perspektivu. Ključ je da se varalica mora prezentirati preko lopoča kako bi izazvala reakciju kada se štukama odjednom pojavi u vidokrugu. Gledajući štuke kako izlijeću iz vode i agresivno napadaju bez da uopće pogode varalicu ne mogu se oteti dojmu da one uopće ne napadaju iz gladi – one ju mrze i žele uništiti to strano tijelo koje im se mota u vidokrugu.
Obzirom da voda nije duboka i da je dosta bistra, mislim da brzo povlačenje također igra bitnu ulogu u okidanju reakcije. Kao da napadaju iz neke sulude teritorijalno-agresivne pobude. Takve grizeve nisam nikad doživio na varalicu, a kamoli vidio u prirodi!
Brzo povlačenje velikih varalica treba definitivno isprobati i na mjestima bez obraslog lopoča uz uvjet da je voda bistrija i da je vrijeme ružno, odnosno, da je štuka u lovu! Ovome ću se više posvetiti u narednom periodu, jer sam se u nekoliko navrata uvjerio da i velike ribe reagiraju na ovakvu prezentaciju.
Real Eel kao savršena varalica za površinsku prezentaciju
Što sam brže „kurio” (tj. namotavao) dobivao bih više grizeva i uz to bih brže pretraživao vodu. Iako radi više tipova varalica, Savage Gear Real Eel (jegulja) nametnula se kao najbolji izbor varalice iz nekoliko razloga.
Ona je izduženog oblika i jako dobro prolazi kroz lopoče, pogodna je za nezakačive montaže i ima neponovljiv rep koji svojom dužinom i akcijom jednostavno hipnotizira štuke. Taj dugački rep (osim svoje vizualne akcije na površini) proizvodi i diskretan zvuk koji štuke obožavaju. Površinske varalice za štuku po mom iskustvu ne smiju proizvoditi preveliku buku, već samo lagano „žuborenje”. Koristio sam 20 i 30 cm modele sa otežanim wormicama i specijalnu montažu s buzzbaitom ovisno o uvjetima na vodi.
20 cm mi je bila prvi izbor za jako guste lopoče ili kao „follow up” mamac ako bi se riba digla na veliku jegulju i promašila. Velika 30 cm mi je bila prvi izbor za malo rijeđi lopoč, gdje bi se od nje očekivalo da svojom veličinom privuče štuku na površinu.
Treća montaža, jegulja s buzzbaitom (zbog nesrazmjera u veličini se čini pravilnije nego jegulja kao trailer buzzbaitu) bila je odlična za ribolov po jakom pljusku i kada se činilo da treba malo više podražaja. Kod buzzbaita sam koristio model s najmanjim mogućim krilcem i još sam dodatno izravnao „uha” kako bih dobio što manje komešanja vode. Poanta buzzbaita je da drži jegulju na površini uz dobar trag, a da istovremeno jegulja bude mrvicu ispod površine kako bi ju štuka lakše progutala.
Na čistijim dijelovima radi i standardna prezentacija jegulje u gornjem sloju vode montirane na jig glavi s trokukom, također u konstantnom bržem povlačenju. Toplo preporučam upotrebu većeg (30 cm dugog) modela jer imat ćete puno više grizeva nego na onu od 20 cm. Još jedna velika prednost jegulje je da proizvodi iznimno mali otpor kod povlačenja.
30 cm dugog modela na 8 gramskoj glavi (koju dobijete u pakiranju zajedno sa Stinger trokukom) jer se bez problema može povlačiti spin rolom i nekim malo jačim štapom (MPP predator do 90 ili 120 gr 2,74 m je idealan), a u vodi sa ispruženim repom djeluje stvarno veliko. Volim reći da je ona najmanji veliki mamac!
Montaža jegulje za površinski ribolov
Realizacija
To je oduvijek bio velik problem kod površinskog ribolova štuke, pa tako i na Orešju, iako u prosjeku grizu relativno krupne ribe. Nakon griza je uvijek dobro spustiti štap i pričekati sekundu-dvije prije kontre, međutim, ovi napadi nisu posve iz gladi i često ne žele gutati varalicu nakon griza. Ipak, u najviše slučajeva ćemo dobiti drugu šansu, a ponekad i treću.
Prvi savjet bi bio da lovite s monofilom kako bi njegova istezljivost dala ribi vremena da se okrene s varalicom. Ovo je jako važno i mislim da smo svi zajedno malo previše „zabrijali” na špage.
Osim monofila iza wormice dodajem jednu trailer udicu za spinnerbaite koja je uvijek okrenuta prema gore i koja ne smeta prolasku preko lopoča. Ukoliko se promaši griz na površini dobro je provući nešto manje po istom tragu, jer ukoliko nismo piknuli ribu najčešće slijedi još jedan napad. Ukoliko izostane napad na površini, onda je dobro pustiti varalicu da na istom mjestu potone kroz lopoč kako bi ju ova uhvatila ispod površine (gledati kad struna krene). Kao zadnju modifikaciju dodajem i komad debelog flaksa od trimera na čelo varalice kako bi stvarao brazdu i kad je mamac koji centimetar ispod površine, jer smatram da je brazda iznimno bitna štuki za precizno određivanje kretanja varalice i napad.
Oktalz i Pucleri obično koriste veliki mamac kako bi locirali ribu, koju nakon početnog udara „pokupe” s manjim mamcem na koji je bolja realizacija. Osim jegulje dobro su lovili i na LB jerk Minnow, Cannibala, pa čak i na običnu žlicu glisiranu po površini.
Ovih dana su zbog poplava tekućice uglavnom previsoke, stoga je ribolov štuke idealna opcija. Ne bojite se lošeg vremena, pokušajte nešto novo i puštajte ribe!
