Ribolov orade srdelom
7 min readPR / Broj 79 / Listopad / 2014.
Već sam jednom prilikom pisao o tradicionalnom ribolovu orade na prst u Rovinju gdje se za mamac koristi isključivo srdela. No kako sam kroz ovaj časopis i ostale medije upoznao mnogo ljudi, to jest ribolovaca, shvatio sam da i na mnogim drugim mjestima na Jadranu love sličnom tehnikom, a ono što je svima zajedničko jest to da se uvijek kao mamac koristi srdela. Naravno, i sam sam loveći orade ovom predivnom tehnikom još ponešto shvatio i naučio, pa eto ovom prilikom želim malo tog iskustva prenijeti i na vas…
Piše: Marin Hlobik
A zašto ne na štap?
To je pitanje koje mi postavljaju mnogi ribolovci kojima sam pokušao dočarati i objasniti ovaj lov, i odgovor je uvijek isti, gotovo je nemoguće osjetiti griz orade (pogotovo velike) na vrhu štapa. Svi koji me poznaju znaju da sam veliki poklonik modernog ribolova i gdje god mogu koristim štap, no jedini ribolov u kojem sam odustao od ribolova štapom jest upravo ovaj ribolov orade. A kao drugo, zbilja ima neka posebna čar u ribolovu iz ruke, odnosno na prst, kako mi to kažemo u Rovinju.
Osjetiti onaj perfidan griz koji otprilike izgleda kao da vam netko uvrće ili frlji najlon između palca i kažiprsta na dubini od tridesetak metara, pa snažna kontra i još snažnije pumpanje velike orade koju ćete pomaknuti tek nakon nekoliko minuta – nešto je što uistinu treba doživjeti.
Znači, što se tiče alata za ovaj ribolov, treba nam motovilo na kojem imamo barem sto metara najlona 0.40 mm. Preporučam Tubertini Spinner jer je najmekši i gotovo se ništa ne isteže, što je velika prednost u ovom ribolovu gdje grizevi ne sliče nimalo na grizeve na koje smo inače navikli. Na to ćemo dalje vezati fluorocarbonski predvez debljine 0.35 mm i dužine 3 metra uz pomoć male virble te na kraju silikonski stoper, olovo od 40 do 80 grama, ovisno o jačini morske struje, gumenu perlicu, virblicu te kratak predvez s dvije udice, takozvani dopjet.
Na ovaj način svi rovinjski ribolovci love orade, čak i drugi ribolovci drugdje na Jadranu. Sistem je odličan, jedino što sam ga ja malo prilagodio, to jest, vežem ga pomoću T čvora tako da mi se ove dvije udice ne petljaju. Vidjet ćete to na slikama. No u slučaju da orada baš i nije raspoložena, što ćete primijetiti da imate tu i tamo koji griz, ali vam više skidaju mamac nego što ih ulovite, potrebno je malo promijeniti taktiku odnosno predvez. U tim situacijama najbolje mi se pokazalo loviti sa samo jednom udicom umjesto sa dopjetom i to na predvezu dužine 80 cm. Probajte, sigurno pali.
Zavežite dopjet
Mamac i primama
I to je veoma jednostavno, za ovaj ribolov koristimo isključivo srdelu i to najbolje zamrznutu. Jedino kod srdele koju mislimo koristiti kao mamac treba otkloniti što je moguće više ljuske radi lakšeg rezanja i mamčenja komada srdele te tada zamrznuti. Kod primame to nije bitno. Kod ribolova srdelu režemo na tri ili četiri komada, ovisno o njenoj veličini, s tim da glavu i rep ne koristimo za ribolov, ali poslužit će za primamu. Jednostavno, zar ne?
Gdje potražiti orade?
Gledajući zadnjih nekoliko godina i skupljajući informacije, orade se najbolje love na mjestima gdje je morska struja jaka, negdje čak i prejaka. Radi se o vanjskim rubovima otoka, rubovima vanjskih brakova i slično. Najviše joj odgovara blago položen teren gdje je dno miješano, znači ima kamena, pijeska i mulja.
Iskreno, odlično sam znao loviti i na mjestima gdje ima dosta kamenja i stijenja, no tu nastaju dva problema. Prvi je problem da se dosta kvači, što nam nije poželjna situacija jer gubimo vrijeme za ribolov na vezanje predveza, istina je da moramo biti spremni na pokoji zadjev te imati rezervne predveze, ali trebalo bi u pravilu izbjegavati mjesta gdje se previše kvači. Drugi razlog zbog kojeg izbjegavam stjenovite terene su ugori jer kad oni navale nećete uloviti niti jednu drugu ribu. Da se barem radi o velikim ugorima, najčešće se radi o „pertlama” koji samo uništavaju mamac i predveze.
Stoga je najbolje pronaći teren na kojem nema zadjeva, ali da je riječ o podnožju nekog braka ili otoka, a najbolje je loviti na dubinama od 28 do 40 metara. Što se tiče Rovinja, najbolje su pozicije van svjetionika Sv. Ivan na pučini i van otoka Guštinja, i tu uvijek možete vidjeti mnoge barke.
Kada na orade?
Ribolov orade srdelom je definitivno dnevni lov, najbolji je jutarnji period, pogotovo za vrijeme izmjene plime i oseke. Ustvari, izmjena plime i oseke je veoma važna jer na mjestima gdje su morske struje zbilja jake jedino u promjeni možemo loviti, odnosno sat vremena prije i sat vremena poslije promjene, u biti sve dok struja toliko ne poteče da nam onemogućuje ribolov.
No, ne brinite, iako ovo zvuči kao kratak period, itekako možemo ostvariti odličan ulov. No tu se događa i jedan fenomen koji se zove fele (već sam mnogo puta pisao o njemu). Znači, za vrijeme prve ili zadnje četvrti i u većini slučajeva se niti ne trudim otići u ribolov jer znam ishod, no kod orada je u ovom slučaju situacija potpuno obrnuta. Znači, na mjestima gdje su izrazito jake struje, za vrijeme fela možemo loviti cijeli dan, i nisam primijetio da se orade zbog toga slabije love. Izgleda da jednostavno orade ne mare za fele.
Taktika ribolova
Znači, kada dođemo na željenu poziciju sidrimo se. Mi u Rovinju se sidrimo na jedno sidro dok se negdje sidre i sa dva sidra, o tome odlučite sami kako vam se čini bolje. Kod sidrenja ne moramo biti sto posto precizni kao kod sidrenja kada lovimo recimo fratre. Ionako orade dođu do nas ponukane mirisom naše srdele.
Nakon što smo se usidrili ja volim spustiti malo bruma, a za to koristim Stonfovu hranilicu na potez. Narežem srdelu na manje komadiće nego na koje lovim te spustim hranilicu na dno (ukoliko je jaka struja) ili na par metara od dna (ukoliko je struja slabija) te istresem hranilicu.
Sada započinjem s ribolovom. Istina je da u ovom ribolovu trebamo biti posebno koncentrirani ne bismo li osjetili griz tako da nam neće biti dosadno do prvog griza, iako nekada znaju nastupiti odmah. Ponekad će nas i sitna riba zafrkavati i u pravilu kada se to događa ne kontriram jer mislim da sve to komešanje dolje na dnu privlači oradu.
E sada kada smo ulovili oradu, to jest nekoliko njih, opet je potrebno brumati ne bismo li jato zadržali pod brodom.
Oradu treba izvlačiti polako, ali konstantno – najlon mora uvijek biti zategnut jer orada puno puta nije niti zakvačena kako treba te udica ispadne ukoliko se najlon opusti. Naravno, sve veće ribe treba prihvatiti podmetačem.
Svakako jedan od najljepših ribolova kojeg sam probao i vjerujem da će se i vama svidjeti, a sada pravac na more.
