KORANSKI DIVLJAK

PR / Broj 76 / Srpanj / 2014.

Dok sam još kao dječak tek ulazio u ozbiljan svijet ribolova i bavio se natjecanjima „udicom na plovak”, igrom slučaja sam na jednom od njih lovio zajedno s jednim starim prekaljenim ribolovcem na šarane iz „stare škole” koji se osim ribolova velikih šarana, amura i somova, ponekad onako iz zabave bavio i ribolovom udicom na plovak.

PIŠE: Krešimir Kuri

Nakon prosječnog natjecanja, odličnog ručka i nekoliko čaša vina, stariji ribolovci su se međusobno raspričali. Bilo je tu svakakvih priča. Od ribičkih viceva tipično ribolovnih pretjerivanja pa sve do blago zamaskiranih stvarnih ribolovnih iskustava. Iako sam bio malen, brzo sam shvatio tko je u mom „ribolovnom društvu” bio samo „trubadur” a tko “pravi mačak”. Trubaduri su najviše pričali, a majstori su uglavnom šutjeli.

Pozorno sam slušao različite priče, pokušavao razdijeliti „lovačke” od iskrenih, i na kraju, kad je među svim govornicima u jednom trenutku zavladao muk, skupio sam hrabrosti i postavio pitanje na koje me je dugo zanimao odgovor. Kako se love veliki šarani? Onaj stari ribolovac, koji do tada baš i nije puno pričao, okrenuo se prema meni i rekao. Mali, to ti je lako. Prvo moraš znati gdje ih ima, a onda ih barem sedam dana prije ribolova prihranjivati. Ostalo je čista tehnika. Taj mi je odgovor dugo vremena zvonio glavom i urezao se u nju za sva vremena. A tek sada, kad sam sve stariji i kad imam dovoljno prilika, znanja i mogućnosti provesti neke svoje davne ribolovne želje u stvarnost, vidim koliko je u tom kratkom odgovoru zapravo bilo puno istine…

Teške i lake vode

Šarani su šarani, ma gdje živjeli. Ali baš ovisno o tome gdje žive, koliko ih ima, pod kakvim su ribolovnim pritiskom i kako su veliki, ovisi koliko ih je teško uloviti. Za mene je uvijek, uz vode gdje ih ima puno velikih i gdje se relativno redovno love, strašno privlačilo ponekad ih pokušati uloviti na nekim lijepim ribolovnim mjestima gdje ih nema puno, kao što su naše rijeke.

Kad netko u Karlovcu spomene riječni ribolov šarana, svi odmah prvo pomisle na Kupu jer ih tamo najviše ima. Međutim, ima ih puno manje i na drugim rijekama. Nekad ih na određenim dijelovima neke rijeke ima tako malo i tako su rijetki, da praktično svakoj ulovljenoj ribi treba posvetiti prilično truda i jako puno vremena, s tim da nikad ne računate na siguran rezultat, a na to mnogi od današnjih ribolovaca više nisu spremni. Dok je danas šaran od deset kilograma na Šumbaru relativno „mala” riba (jer ima puno većih) i uobičajen ulov, na mnogim dijelovima Korane, Mrežnice i Dobre je još uvijek vrlo respektabilna riba, negdje čak i kapitalac. I tek kad jednom pokušate na nekoj od takvih voda loviti, onda shvatite da to baš i nije uvijek tako lako, ali i kakvo zadovoljstvo nudi eventualni uspjeh u tako teškom i neizvjesnom tipu ribolova. Da biste uspjeli morate se vodi maksimalno posvetiti i još vam se k tome sve mora lijepo posložiti.

Plan

Zbog toga, prije ovog ribolova, ništa nisam mislio prepustiti slučaju i napravio sam ozbiljan plan. Napraviti deset kilograma dobrih boili, kroz sedam dana hraniti mjesto i nakon toga tri dana i noći loviti i čekati svog riječnog kapitalca. Uzeo sam godišnji odmor i ponekad uz veću, a ponekad i uz manju pomoć svojih sinova krenuo u etapama u njegovo provođenje. Prvo smo napravili boile, osušili ih jedan dan na vrućini i propuhu te spremili u škrinju.

Mamci

Za ribolov na rijeci nikad sami ne smijete previše komplicirati s pripremom, jer je ionako sve zbog puno važnih vanjskih faktora unaprijed komplicirano i neizvjesno. Zbog toga sam se odlučio za klasične boile na bazi ptičje hrane, ali s dodatkom okusa raka i koncentrata školjke, aromama kojima se riječni šarani, pošto je to njihova prirodna hrana, vrlo teško mogu oduprijeti.

Kombinacija smrdljivih aroma sa smjesom na bazi ptičje hrane učinila mi se privlačnom jer vrlo vjerojatno da nitko od ribolovaca koji su ovdje pokušali boilom loviti šarana (a nema ih puno) to još nisu probali, pa sam bio siguran da šaranima nudim nešto potpuno novo. Pošto su riječni šarani provjereno sladokusci, kombinaciji Nashovog Monster Craba i Shellfish Concentrata još sam dodao Intense Sweetenera za sladak okus i Protaste Sweetenera koji služi kao apetit stimulator da dobijem kikiriki efekt. Želio sam postići da kad šaran jednom nađe i pojede jedan mamac, bude njim tako zadovoljan da mu se stalno mota po glavi kako doći do još (kikiriki efekt).

Kao masnu tekuću komponentu odabrao sam hladno prešano ulje konoplje koje sam nedavno pronašao u trgovini sa živežnim namirnicama.

Prihranjivanje

Hranio sam svaki dan u isto vrijeme s kilogramom 20 mm boili. Nisam pretjerivao s količinom mamaca pošto nisam precizno znao koliko velikih riba uopće pliva tim područjem i da li ih tu uopće ima. Kad lovite na malim rijekama kao što je Korana, nikad ne smijete imati velika očekivanja, jer su uvijek velike šanse da tu velike ribe možda uopće nema, da su sve polovljene (ribolovom ili krivolovom) ili da su jednostavno nekuda dalje migrirale.

Još je jedna mogućnost da zbog bogatstva prirodne hrane u vrijeme kad ste došli u ribolov šarani na vaše mamce jednostavno ne grizu, jer su zaokupljeni hranjenjem drugim prirodnim poslasticama, kao što su utopljene gliste koje nosi mutna voda, sjeme vrbe (mucice na površini u ljeto), mladi punoglavci koji se u proljeće ležu iz žablje ikre, riječni puževi, školjke ili nešto drugo.

Vrijeme i vodostaji

Vrijeme mi baš nije bilo pretjerano naklonjeno jer je prošli lipanj bio neobično kišan. Svako malo se oblacima zatvaralo nebo i kiše su redovno svaki tjedan podizale vodostaj Korane, koji se makar smo zagazili u ljeto još uvijek nije stabilizirao.

Nekoliko jutara sam se digao u zoru i promatrao što se na vodi događa, ali šarani nisu skakali. Penjao sam se na najviše drveće i sjedio gore satima buljeći sredinom dana u vodu s nadom da ću vidjeti neku veliku ribu, međutim, baš nikakve šarane nisam vidio. Međutim, kako su boile bile već spremljene, a godišnji pred vratima, odlučio sam pokušati loviti na slijepo pa kako bude.

Pribor i oprema

Kod ribolova na maloj rijeci poput Korane, pribor mora biti jak, zbog toga sam iz prašine izvukao svoje stare riječne karbonske štapove duljine 3.60m i akcije 50 do 250 g, upario ih sa 40 godina starim Quickovim rolama DAM Finessa 441N i na njih namotao novi Nashov Hardcore 15lb (0.35 mm) najlon, za slučaj da se tu negdje ipak možda nađe koja riba preko pet kilograma.

Pošto je Korana relativno mala rijeka i na većini svog toka ne prelazi širinu od 30 do 40 metara, za lov velikih riba tamo vam je uvijek nužan čamac. Naime, svaki veći šaran koji zagrize, uvijek prvo pojuri prema suprotnoj obali, a obično, ako tamo ima neki lom, sjuri se direktno u njega. I tada, ako sa sobom nemate čamac, trebate potrgati najlon i borba je gotova. Ako imate čamac, uzmete sa sobom podmetač i prostirku za ribu i krenete s veslom lagano za šaranom. Tamo ćete u većini slučajeva čim dođete iznad njega vidjeti kojim je putem prošao kroz lom i s nekoliko manevara štapom osloboditi ribu. I baš zbog toga morate imati dovoljno jak i svježe namotan najlon, jer nikakve improvizacije, slabe, pohabane i loše najlone riječni šarani ribolovcima ne praštaju.

Prezentacije

Kad lovim na rijeci uglavnom koristim nekoliko prezentacija. Jedna je sa špagom, a jedna s najlonom. Ovisno o situaciji u kojoj se nađem odaberem onu koja mi više odgovara. Udice koje su mi se na rijeci najbolje pokazane su Nashove Fang Gaper i Fang Twister veličine 4 ili 5.

Iako sam na Kupi dobro lovio i na sistem ispljunutog mamca (prezentacija s prstenčićem) napravljen od špage (Missing Link Gravel 35lb), na Korani sam se odlučio cijeli sistem skupa s dlakom napraviti samo od najlona (Nash Hardcore 15lb), jer je Korana bistrija rijeka od Kupe i jer je njegova smeđa boja vrlo slična pjeskovitom i šljunkovitom dnu rijeke, što je vrlo važno.

Olovo mora biti teže kako bi se riba sama ulovila i plosnato, kako ga riječna struja ne bi pomicala po dnu. Sistem mora biti malo dulji nego u klasičnom ribolovu na jezeru, jer treba riječnim šaranima zbog njihovog specifičnog načina hranjenja dati malo više prostora da se mogu igrati. Zbog toga treba sve što jednostavnije posložiti, ali na kraju voditi računa da konačni sistem bude jak i da ne popusti u kritičnoj situaciji.

Ribolov jednim štapom

Kako su mjesta za ribolov šarana na Korani po svojoj veličini puno skromnija i često teško pristupačna za ribolov, a ne lovi se na velikim daljinama, da bi sve savršeno funkcioniralo često sam tamo lovio samo s jednim štapom.

Nekad (ako bih imao priliku) postavio bih ga u senzor, koji sam zbog blizine lova utišao na nivo da se jedva čuje, a ako to nije bilo moguće, znao sam sjesti na vreću za spavanje, nasloniti se na vrbu i štap po nekoliko sati na miru držati desnom rukom, a lijevom primiti najlon i koristiti ju kao indikator (lov šarana na osjet je nešto slično kao lov plotica na slapu na travu). Naravno da za tako nešto trebate imati neizmjerno strpljenja i strašnu volju za ribolov, ali nekako smatram da svi koji kreću na rijeke loviti šarane to zapravo i imaju.

Ribolov u pogodnom periodu

Šarane na rijekama već lovim preko dvadeset godina, i najatraktivniji period za ribolov je kad se temperatura vode po prvi puta podigne između 20 i 24°C. To se nekad dogodi u svibnju, nekad u lipnju, a katkad i u srpnju, ovisno o godini.

Idealno je ako je taj period lijepog vremena dulji, vrijeme stabilno, a vodostaj se po prvi put spusti na tipičan ljetni nivo. Međutim, ono što mi ribolovci zamišljamo idealnim, u stvarnosti se vrlo rijetko događa i zbog toga treba biti spreman prilagoditi se novonastaloj situaciji.

Kako je protekao ribolov?

Sedam sam dana hranio mjesto, dizao se u zoru da vidim hoće li nešto skočiti, zagledavao površinu vode u sumrak no nisam vidio baš ništa. Prvu noć sam prošao bez poteza. Voda se zbog kiše malo zamutila i dignula, tako da niti druge i treće više nisam imao nekih ozbiljnijih očekivanja.

Međutim, kako to obično u ribolovu biva, treću sam noć, kad sam već polako izgubio svaku nadu, imao potez i to vrlo lijepe ribe. Rijeka je na kraju ipak nagradila moj trud. Riba je snažno primila, zaletjela se nekoliko puta prema drugoj obali, par puta široko zaokružila mjesto, prošla kroz mali lom i zabila se u polje lokvanja. Na moju sreću, šaran je na kraju ipak završio u podmetaču, a nakon kratke foto seanse otplivao je natrag u Koranu.

Prevrtljiv ribolov

Ribolov na rijeci je vrlo prevrtljiv i uzbudljiv, i vrlo teško ćete na dva različita mjesta i na istoj rijeci biti u dvije identične ribolovne situacije, što se na našim jezerima vrlo često događa. Ribe koje žive u rijeci nekad imaju neobične navike, nekad neobične apetite, a nekad su iz nekog trećeg razloga jednostavno neulovljive. Zbog toga za takvu vrstu ribolova morate biti sigurni u svaki segment svog pristupa ribolovu, i još uz to na kraju imati sreće da vam se sve posloži.

Možete imati najbolji pribor, mamac koji radi, biti na najboljem mjestu, ali ako se riječnim šaranima baš u tom trenutku on ne jede, jednostavno nećete ništa uloviti. Riječni ribolov je zbog toga ponekad vrlo težak i potpuno neizvjestan, ali often nosi sa sobom vrlo ugodan boravak u posebno lijepom ambijentu. Ako vas još uz to nekad takav tip ribolova vrati u djetinjstvo, i ako vam prorade emocije da se na vodi osjećate ugodno, neće vas smetati ni izbirljivost riječnih šarana, ni njihova veličina, ali ni česte neugodne varijacije vodostaja koje vrlo često uvelike mogu utjecati na konačan ulov. Jednostavno, opustit ćete se i uživati u ribolovu.