Bigatinima na moru

PR / Broj 65 / Kolovoz / 2013.

Talijanska tehnika morskog ribolova sa stalnim prihranjivanjem crvima (bigatinima) vrlo često će donijeti uspjeh već u prvim minutama ribolova…

Piše: Ivo Begović

Situacija prva: Na obalu kraj Štinjana u blizini Pule smo stigli smo par minuta prije ponoći, dogovoreni jutarnji ribolov iz barke željeli smo dočekati spremni i zbog toga smo iz Zagreba krenuli navečer. Jutarnja vožnja i kretanje u gluho doba noći nisu bili opcija. Bolje je voziti navečer, a zatim se prije ribolova malo odmoriti (makar spavali u autu). Mirna, ljetna noć bila je kao stvorena da se dobro odmorimo. Koga mi to zavaravamo? Još ni ručnu nisam digao, a Vlado je već vadio pribor iz auta. Match štap složen za Banovu i crvi ostali od natjecanja bili su mu prvi izbor. Na waggler je stavio starletu, ispraćkao par praćki crvi i već je lovio. Nakon minute – „daj sklopi podmetač“ malo natezanja i opreznog zamaranja, jer mu je predvez bio tek 0.08 i lijepi brancin bio je u podmetaču.

Situacija druga: Povratak sa poslovnog puta po Dalmaciji i nemogućnost da u sva četiri dana nađemo malo vremena da zabacimo zbog previše posla bio je prilično frustrirajuć. Zadnja šansa je bila da se u sumrak na povratku spustimo pod Maslenički most i tu pokušamo malo loviti. Južna strana starog (u stvari novog) Masleničkog mosta, nakon stotinjak metara skretanje lijevo i spuštanje do mora sa autom na veliki betonirani plato. Par praćki polumrtvih crvi koji su se četiri dana pekli obješeni u platnenoj vrećici za retrovizor auta i prvi zabac bolognesom. Kad je plovak potonuo pomislio sam da je zapelo jer dubinu uopće nisam namještao. Umjesto kontre samo sam podigao vrh štapa pokušavajući otkvačiti udicu od dna. Pogađate – dobar brancin.

Ovakve situacije u lovu sa mesnim crvima previše često su mi se događale, a da bi ih pripisao slučaju. Čini se da na svakom izglednom mjestu caruje po koji branko sa vrlo jakim teritorijalnim instinktom. Iako je ovu ribu gotovo nemoguće uloviti bilo kakvom varalicom (znate priču o lučkim brancinima) čini se da mu polagano propadanje bijelih crvi automatski privuče pažnju. A tko bi odolio ovakvom proteinskom zalogaju? A što se događa kasnije, kad nastavite sa ribolovom i hranjenjem?

Odabir pozicije

Za ribolov crvima sa obale uvijek odabirem mjesto sa jačim kurentima koji po mogućnosti od obale idu prema otvorenom moru ili barem paralelno s obalom. Dubina neka bude barem tri-četiri metra, a poželjno je i više. Idealni su istureni vrhovi, punte, rtovi, lukobrani, molovi, prolazi između otoka, ušća rijeka i potoka… ukratko svagdje gdje ste istureni i dostupno vam je mjesto na kome more teče. Ako zabacite plovak na mjesto lova, a on stoji kao u čaši vode sigurno se nećete naloviti.

Prezentacija je ključ svega

Sad se vraćamo na one crve koje ste ispraćkali i koji jako polako tonu dok ih kurenat nosi od vas. Ono što želite postići prezentacijom je da i vaši crvi na udici jednako tako sporo tonu dajući ribama sigurnost da se radi o još jednom besplatnom zalogaju kao što su to bili i onih prethodnih desetak. Naravno ako je ribe mnogo i među njima se stvori natjecanje koja će prva do crva tada će i običan sistem sa kratkim predvezom i olovom u grupi donijeti ulov jer je u tim trenucima jedino važno što prije dovesti mamac u zonu griza ribe. No za branka sa početka priče to će biti idealna prilika da vas prokuži i zbriše i prije nego ste ga vidjeli. Dakle postoje četiri osnovna sistema za ribolov plovkom i crvima (vidi sheme). Znači prezentacija match štapom i waggler plovkom može biti fiksna i klizna, a jednako tako i prezentacija bolognesom može biti sa fiksnim ili kliznim plovkom. Koju odabrati i sa kojom loviti prvenstveno ovisi o trenutnim uvjetima na odabranom mjestu ribolova. Npr. ako lovite na plićem terenu sa laganim kurentom idealno je uzeti fiksni waggler i ispod njega prije predveza i udice imati jednu malu vrtilicu koja će pomoći da sistem polagano tone te spriječiti uvrtanje sistema dok ga privlačite. Ovakva prezentacija bez olova je idealna za oprezne ribe jer crvi na udici tonu sporo poput onih ispraćkanih. Ukoliko pak lovite na dubljem terenu sa jačim kurentom i u površinskom sloju vas napadaju bugve i ušate iako znate da uz dno ima kvalitetnije ribe poput orade i brancina onda je svakako poželjno koristiti neki sistem kojim ćete mamac dovesti u zonu griza. No u tom slučaju ako je riba preoprezna jer joj je mamac prebrzo i neprirodno „sišao“ u donji sloj pokušajte loviti dužim predvezom (niti metar nije previše) kako bi barem u tom zadnjem metru dobili željenu prezentaciju. Cijelo vrijeme ribolova i praćkanja crvi treba pratiti što se događa sa kurentom da li pojačava, posustaje ili se čak vraća. Tablica plime i oseke dobro će vam doći a uvijek treba pokušati loviti u vremenu između početka plime i njenog vrha jer tada sva riba bolje radi, s time da su zadnja dva sata prije samog vrha plime najizdašnija.

Živa ribica kao mamac

Dok lovite na crve uz obalu se uvijek noću motaju neke sitne ribice, najčešće gavuni. Ako je mjesto barem malo osvijetljeno velika je vjerojatnost da će ih biti i priličan broj. Pokojeg od njih lako ćete uloviti ako ga zaslijepite svjetlom jake baterijske lampe i pokupite sa podmetačem. Ovaj gavun je u stvari „Jack pot“. Namontirajte ga na fini plovkaroški pribor i pokupite njime brancina koji vam se već satima mota pod nogama a ne želi primiti na crve iako ih marljivo sakuplja svaki put kad praćnete. Ovakvom zalogaju sigurno neće odoljeti.

Vrijeme lova – noć je pravo vrijeme

Iako se i danju na crve da uhvatiti riba pravi ribolov očekujte noću. Dakle u danu obično imate dvije izmjene plime i oseke, idealno je gađati onu noćnu plimu s time da bi na nebu trebalo biti barem malo mjeseca. Ako je more jako bistro, a vi lovite na plićem terenu treba se pokušati što je moguće više prilagoditi okolini – dakle crna je majica bolja od bijele… Također ni svjetlo velike starlete koja stalno lamata po vodi dok zatežete i izvlačite ulov ili samo prezabacujete nije baš najprirodniji prizor. Zbog toga u takvim uvjetima starletu obično oblijepim crnom izolir trakom tako da joj viri samo vršak u noćnoj tami dovoljan da je vi dobro vidite a ipak dovoljno diskretan.
I za kraj bih samo rekao da prema moru iz Zagreba rijetko krećem bez barem pola kile crvi jer sam se sa njima već toliko puta lijepo nalovio riba čak i na mjestima koja su prethodno pretražena varalicama izgledala potpuno beznadna. Morske se ribe kao i slatkovodne daju „navući“ na besplatni proteinski obrok pa ako par dana lovite na istom mjestu u isto vrijeme često je ulov sve bolji i bolji. Na bigatine se love brancini, šaruni i svi sparidi, a najčešći ulov uz ušate koje im ne mogu odoljeti su orade, fratri…. i mnogo neželjenih sitnih bugvi, gira, modraka, knezova, paukova… Njima svakako poklonite život vraćajući ih pažljivo u more, a ribe koje odaberete za sutrašnji ručak najbolje je odmah očistiti. Jer ako posao prepustite boljoj polovici velika je vjerojatnost da zbog gomile crvi koje im ona bude pronašla u probavnom sustavu cijela priča završi sa:
-„Ove ribe su se ucrvale! To ja neću jesti! Ni djeca! Najbolje da ih bacimo i da odeš u K… po pečenog piceka!“

„Pa zar po piceka pored orada?“
-„Kreni odmah!“