Improvizacijom do ribe

PR / Broj 65 / Kolovoz / 2013.

Odmah mi je bilo jasno u čemu je Slovenac pogriješio. Prihranio je ‘’na tvrdo’’ ispred sebe, ali nije uzeo u obzir da pad u oseku sa sobom donosi izrazito jak obalni kurenat na našoj poziciji (zbog čega i lovim brancina baš tu), a taj je kurenat njegovu otopljenu prihranu jednostavno isprao dalje niz obalu i koncentrirao ribu skoro dvadesetak metara dalje od nas…

Piše: Denis Savretić

Gore vrijeme za odlazak na more vjerojatno nisam mogao pogoditi. Po danu +40 u hladu, po noći ‘’ugodnih’’ +30 bez daška vjetra. Sparina za poluditi, totalna bonaca, pun mjesec, plus rojevi nekakvih minijaturnih komaraca koji bodu kao nenormalni. Uglavnom, uvjeti po kojima je isplativo jedino ostati doma i spavati. No kako ne spadam u ljude koji mogu spavati dok od vrućine otpada boja sa zidova, noć dočekujem na vodi. Pozicija dobro poznata, prijelazi iz plime u oseku proučeni, cilj – brancin.

Mrtva voda

Barem sam si ja to tako zamislio! Iako poznajem svaki kamen na poziciji, i točno znam gdje bi brancin trebao biti, rast plime nije bio popraćen apsolutno nikakvom ribljom aktivnošću, tako da u 1 ujutro počinjem ozbiljno razmišljati o odustajanju. Na vodi vlada apsolutni mir, grizu jedino komarci! Probao sam bacati apsolutno sve, od voblera preko silikona na svim mogućim montažama pa do površinaca. U jednom prolazu kvačim malog gavuna, i odmah ga pikam na malu udicu i puštam bez otežanja. I opet ništa. Nevjerojatno! Kako brancin na odabranoj poziciji često radi u velikim vremenskim razmacima, sa sobom sam uzeo i lagani varaličarski štapek i hrpu malih silikonaca, da ubijem vrijeme dok čekam brancina. Ali nevjerojatno, čak ni Sandworm na maloj jig glavi nije polučio nikakvo događanje osim par minijaturnih špara i malo čupkanja repića! Mrtva voda, užas živi. Backup plan o sjedanju u Bellyboat i odlasku do plutajućih pontona pada u vodu jer tek na vodi otkrivam da Bellyboat ima rupu (tako mi i treba kad ga nisam doma provjerio). Znači osuđen sam na ostanak na mjestu gdje jesam, i bacanje u prazninu. Super.

Slovenac i njegovi cipli

Jedno pola sata sam sjedio i razmišljao o smislu života, trenutno bezvoljan uopće zabaciti u vodu. Špica plime je, i sad će svakog trena okrenuti u oseku, čekam da se to dogodi pa da opet malo bacam u prazno. I dok tako sjedim i izgledam glupo, odjednom se pojavljuje svijetlo iza ugla, i iz mraka izlijeće čovjek oboružan kantom i štapom! Opa, nisam jedini, evo još jednog pacijenta. Nagađam da ide negdje prema vanjskoj strani zaljeva loviti oradu, no na moje iznenađenje čovjek staje točno kraj mene! Pristojno me pozdravlja i počinje slagati stvari na malom molu. Kvragu, ovo je moja tajna mikrolokacija za brancine, nikako mi nije trebalo da mi netko naleti! Tješi me da mi nikaj ne grize, ali opet, ako nekaj ulovim pozicija mi je kompromitirana. Podosta nezgodno. Odlažem štap i gledam štoj čovjek radi.

Iako to uopće nisam očekivao, ovaj iz ruksaka vadi nekoliko vreća nekakve prihrane i počinje ih sipati u kantu. Plovkaroš usred noći? Znatiželja mi ne da mira, pa pozdravljam čovjeka i pitam ga što lovi. Ispostavlja se da je lik Slovenac, i da je došao loviti ciple! A u kantu miješa par kila ribljeg brašna, kojeg je nabavio od ekipe iz uzgajališta brancina. Oblikuje smjesu u podosta kompaktne kugle, i izbacuje to petnaestak metara ispred sebe. U općoj tišini to zvuči kao da je avion ispustio bombe na more! Sastavlja nekakav bolognes, slaže sistem, mamči udicu pahuljom kruha i zabacuje! Kako se kod mene ništa ne događa, postajem odvratni voajer, pa gladno zurim u njegovu starletu i perverzno se nadam da će potonuti i da ću napokon vidjeti nekakvu akciju. Prolazi desetak minuta bez ikakvog događanja, ali uskoro uočavam da se malo niže od mene nešto počinje događati. Površina lagano vrije od nekakve sitneži, a svako malo neka veća riba pljusne po površini. Krenulo je u oseku i pojačava kurenat, pa se valjda riba aktivirala! Odlazim bacati, naravno totalno bezuspješno, pa unatoč sve jačoj ribljoj akivnosti odlažem špinera i odustajem, jer vidim da jednostavno nije moja noć. Zapanjujuće, Slovenac nema niti griz. Još je jednom prihranio, ali plovak miruje na površini. Tek tu i tamo lagano zatitra pod nasrtajem zalutale ribice. Ali zato niže od nas riba sve jače pljuska po površini! Lagano živčan jer ovaj uopće ne pokazuje namjeru pustiti plovak da ga kurenat odnese u zonu gdje riba radi, već tvrdoglavo drži sistem na mjestu gdje je prihranio, ulazim u nekakvu priču s njim i pokušavam ga nagovoriti da promijeni taktiku. No ništa od toga, čovjek je totalni amater. Kaže da dosta često lovi ovdje kad je na godišnjem, i da mu obično na to riblje brašno dođe cjelo čudo cipla, i uopće ne želi pokušati pustiti plovak niz kurenat, odbija prihvatiti činjenicu da mu riba nije na prihrani. Kako nema niti griza, uskoro gubi živce, i počinje sklapati pribor. Ja ne mogu odoljeti, pa molim čovjeka da mi da malo tog ribljeg brašna, jer u glavi mi se počinje stvarati pakleni plan! Čovjek mi daje malo preostalog brašna, uzima stvari i lagano odlazi doma. A ja sam već u akciji!

Pakleni plan s priborom iz noćne more

Odmah mi je bilo jasno u čemu je Slovenac pogriješio. Prihranio je ‘’na tvrdo’’ ispred sebe, ali nije uzeo u obzir da pad u oseku sa sobom donosi izrazito jak obalni kurenat na našoj poziciji (zbog čega i lovim brancina baš tu), a taj je kurenat njegovu otopljenu prihranu jednostavno isprao dalje niz obalu i koncentrirao ribu skoro dvadesetak metara dalje od nas! A riba je itekako aktivna, odmah iza zavoja voda kuha, sve je puno sitne ribe. Smrad od ribljeg brašna je pola zaljeva dovukao uz samu obalu! Kako iz iskustva znam da riba koja je legla na riblje brašno jednostavno uopće ne doživljava varalice, bacam se u pripremu mog ubitačnog mamca. Iako brašno kojim raspolažem nije namijenjeno za izradu mamca, uz malo truda i veoma postupnog namakanja uspijevam dobiti nekakvu kompaktnu smjesu koja najviše sliči na nekakvu odvratnu pastu (sliči na drek zapravo). Iako na dodir iznimno tvrda, smjesa je dosta sklona raspadanju pod pritiskom, no alternative nemam, poslužit će svrsi. Ali kako sad to prezentirati ribama?
Sva sreča, ruksak mi je uvijek pun kojekakvih gluposti koje mi ostanu s drugih ribolova, pa se dajem u potragu. Sudbina je na mojoj strani, pronalazim nekakav potrgani plovak, jednu torpilu koja datira iz doba od prije Tita, i par malih virbli s kopčom. Sad mi fali jedino starleta – ali kao pravi lopov, jednu sam već nažicao od Slovenca! Imam nekakve udice koje koristim za Drop shot, za predvez imam fluorocarbon 0.18 – sad mi fali samo štap. I tu imam sreće! Uz sebe imam svoj ‘’lagani’’ štapek koji sam uzeo za zafrkanciju sa sitnišem. Riječ je o Lemax Extreme Spin&Fly štapu, koji je zapravo mušičarski blank na kojem su navezane špinerske vodilice i halter. Čista ‘’divota’’, ali sa totalno neizvjesnom namjenom, jer nikad nisam uspio dokučiti što je bilo na pameti čovjeku koji je to konstruirao. No kako je riječ o smiješno mekanom paraboliku koji se savija do drške u zabačaju, to je točno ono što mi treba, pravit ću se da imam iznimno (pre) kratki match!

Pribor slažem na brzinu i bez puno filozofije. Kako je plovak potrgan, starletu na njega lijepim izolir trakom (da me neki plovkaroš vidi zatukao bi me). Navlačim plovak (6g) na flaks, zatim navodim svoju jedinu 6g tešku torpilu, vežem vrtilicu s kopčom, I za kraj vežem udicu na pola metra fluorokarbona. To je to, sistem je vrhunsko dostignuće mog ribolovnog staža, spreman sam!

Ludnica

Ne očekujući ništa spektakularno, ali uvjeren u rezultate, zabacujem malo iznad mjesta gdje riba radi. Prvih nekoliko zabačaja nemam događanja dok nisam shvatio da mi u zabačaju pasta spada s udice. To rješavam tako da zabacujem nešto nježnije, i smanjujem dubinu kako bi si olakšao zabačaj. U slijedećem zabačaju starleta s površine nestaje čim ju je dotaknula! Kontriram kao budala (špinerski štap i nije neko veselje za plovkarenje), štapek se piga, i nakon zanimljivog drila vadim oko 30 deka teškog brancina. Vidi vraga, a na varalicu ne bi zagrizao! Puštam ga u vodu da naraste, mamčim udicu i opet zabacujem. Nisam stigao niti preklopiti rolu, a plovak je već bio pod vodom. Ovaj puta vadim ušatu! Zabacujem opet i ista priča, griz imam toliko brzo da kontriram iste sekunde kad se plovak ispravio na površini. Opet mali brancin! Nevjerojatno. Čisto da provjerim jesam li u pravu, uzimam špinera i zabacujem sa malim nadipanim silikoncem na maloj jig glavi. Ma kakvi, kao da u bunar bacam. Opet uzimam plovkaroški komplet, zabacujem, 1,2, ode plovak, eto branka. Navukla se riba na riblje brašno i sad nema teorije dobit griz na išta drugo. No dobro, što je tu je, zato ja ribljeg brašna imam! Slijedećih deset zabačaja nosi još deset riba – brancini, ušate i jedan arbun koji mi se pod nogama otkvačio. U prosjeku na griz ne čekam dulje od dvije sekunde, a ako mi plovak ne potone dok nabrojim do tri, vadim sistem jer to znači da mi je mamac otpao u zabačaju. Još mi se nikad nije dogodilo da mi riba tako prima! U slijedećem zabačaju opet imam griz iste sekunde, ali ovaj put se štap ozbiljno piga, a rola počinje zujati. Ovo je nešto veće! Riba se zalijepila za dno i pumpa, ne ide s mjesta. Oprezno drilam, riba skreće udesno prema kamenju, pa forsiram gore. Nešto lijepo pljuska po površini, palim naglavnu lampu, i u snopu svjetlosti se pokazuje orada blizu kile! Uredno se digla sa dna i pokupila mamac na pola vode! Kako to obično biva, otkvačila mi se dok sam pokušavao po kamenju doći do vode i rukom je prihvatiti, tako mi i treba kad nemam podmetač. Nema veze, imam još sat vremena do zore, kurenat je sve jači i jači, bit će toga još.
I bogami bilo je! U slijedećih sat vremena lovim cca 20 ušata, desetak malih brancina, par fratara, dvije orade porcijašice i jednog zalutalog arbuna. Riba mi je toliko divlje grizla da sam čak iz zafrkancije znao zabaciti, zažmiriti, brojati do tri i onda lupati kontru, riba je svaki put bila na udici. Negdje u zoru riba prestaje primati, ali očekujući takav razvoj događaja, pripremio sam tri kugle od preostalog brašna, i sa prvim zrakama sunca prihranjujem ispred sebe. Sjedam na kamenje da se malo odmorim, i da mi riba ponovno sjedne na poziciju. Nakon pet minuta voda opet kuha. Pripremam foto aparat, i u desetak minuta dobivam nekoliko ušata, jednog šaruna, oradu porcijašicu i brancina oko pola kile. Sve ribe ulovljene tokom noći sam pustio u vodu, pa ove jutarnje uzimam za jedan lijepi ručak. Sad komotno mogu doma!

Samo improvizacija

I koja je bit ovog teksta? Kao gotovo isključivi špiner s 15 godina iskustva u lovu na odabranoj poziciji, ja bih probunario cijelu noć bez ijednog griza da sam nastavio bacati varalice u vodu. I u to sam 100 % siguran. A na kraju sam imao jedan od najzabavnijih ribolova u godini! I to na pribor i sistem zbog kojeg bi se svaki ozbiljniji ribič uhvatio za glavu, a da me netko vidio kako zabacujem plovak sa kratkim špinersko/mušičarskim štapom (i plovkom podešenim na dubinu skoro pola veću od duljine štapa), vjerojatno bi pao u vodu od smijeha. Improvizacija je ključ svakog uspješnog ribolova, pa čak i onda kad ta improvizacija uključuje špijuniranje Slovenca usred noći, žicanje smrdljivog ribljeg brašna, mamčenje tovne smjese na udicu, i lov na tuđoj prihrani sa totalno neprilagođenim priborom!
Kažu da je u ratu i ljubavi sve dopušteno, ja bih dodao da je i u ribolovu tako! Bistro na vodi, i puštajte ribe!